REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1186/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. M. iz P., OIB ..., koju zastupa punomoćnik M. P., odvjetnik iz Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB ..., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-531/2021-2 od 17. kolovoza 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini poslovni broj Pr-27/2019-17 od 2. travnja 2021., u sjednici održanoj 6. veljače 2024.,

p r e s u d i o  j e:

I. Revizija se prihvaća i preinačuje se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-531/2021-2 od 17. kolovoza 2021. i presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini poslovni broj Pr-27/2019-17 od 2. travnja 2021. i sudi:

1. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, za Ministarstvo unutarnjih poslova, a tužitelju M. M. iz P., OIB ..., na ime dodatka za rad na terenu isplati iznos od 7.950,00 kn (slovima:sedamtisućadevetsto pedesetkuna) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na slijedeće iznose:

- 450,00 kuna od 01.02.2016.,

- 900,00 kuna od 01.03.2016.,

- 300,00 kuna od 01.04.2016.,

- 1.050,00 kuna od 01.05.2016.,

- 600,00 kuna od 01.06.2016.,

- 750,00 kuna od 01.07.2016.,

- 750,00 kuna od 01.08.2016.,

- 300,00 kuna od 01.09.2016.,

- 300,00 kuna od 01.10.2016.,

- 340,00 kuna od 01.08.2018.,

- 340,00 kuna od 01.09.2018.,

- 1.360,00 kuna od 01.10.2018.,

- 510,00 kuna od 01.11.2018., do isplate i to za razdoblje od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinacijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 6.250,00 kn (slovima: šesttisućadvijestopedesetkuna) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana 02. travnja 2021. do isplate, sve u roku 8 dana.“.

2. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na žalbu, kao neosnovan.

II. Nalaže se tužiteljici da tuženoj naknadi trošak parničnog postupka u visini 605,53 eura u roku 8 dana.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na reviziju, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je presuđeno:

„Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, za Ministarstvo unutarnjih poslova, da tužitelju M. M. iz P., OIB ..., na ime dodatka za rad na terenu isplati iznos od 7.950,00 kn (slovima:sedamtisućadevetsto pedesetkuna) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na slijedeće iznose:

- 450,00 kuna od 01.02.2016.,

- 900,00 kuna od 01.03.2016.,

- 300,00 kuna od 01.04.2016.,

- 1.050,00 kuna od 01.05.2016.,

- 600,00 kuna od 01.06.2016.,

- 750,00 kuna od 01.07.2016.,

- 750,00 kuna od 01.08.2016.,

- 300,00 kuna od 01.09.2016.,

- 300,00 kuna od 01.10.2016.,

- 340,00 kuna od 01.08.2018.,

- 340,00 kuna od 01.09.2018.,

- 1.360,00 kuna od 01.10.2018.,

- 510,00 kuna od 01.11.2018., do isplate i to za razdoblje od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2015. po stopikoja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinacijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te da mu naknadi troškove parničnog

postupka

u

iznosu

od

6.250,00

kn

(slovima:šesttisućadvijestopedesetkuna) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana 02. travnja 2021. do isplate, sve u roku 8 dana.“.

2. Drugostupanjskom presudom je potvrđena prvostupanjska presuda te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na žalbu.

3. Ovaj je sud rješenjem broj Revd 4918/2021-2 od 6. srpnja 2022. dopustio tuženici reviziju protiv drugostupanjske presude zbog sljedećih pravnih pitanja:

„1. Da li se svakodnevno i redovno obavljanje poslova granične kontrole na graničnim prijelazima koji su ustrojeni sukladno Uredbama o graničnim prijelazima Republike Hrvatske, a koje poslove obavljaju policijski službenici Republike Hrvatske u „zonama“ koje su, iako geografski smještene na području strane države, područja na kojima policijski službenici Republike Hrvatske imaju pravo vršiti kontrolu graničnog prometa, a što im je i u opisu posla, smatra radom izvan stalnog mjesta rada za koji rad se ostvaruje pravo na dodatak za rad na terenu u smislu članka 56.

KU/13 odnosno članka 50 KU/17?

2. Može li se Tumačenje Zajedničke komisije br. 7/55 od 22. svibnja 2014., kojim se tumače članci 55. i 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike iz 2013. godine, a kojim je dano tumačenje vezano za granični prijelaz D. u Republici Sloveniji (policijski službenici koji su izvanredno upućeni na rad u D., koji granični prijelaz nije ustrojen prema Uredbi o graničnim prijelazima, te se radi o željezničkom graničnom prijelazu i policijski službenici svoj posao obavljaju u vlaku tijekom vožnje vlaka, i ulaze do 3 km u području druge države), primjenjivati prilikom donošenja odluke o ostvarivanju prava na terenski dodatak policijskih službenika koji rade na cestovnim graničnim prijelazima ustrojenim prema Uredbi o graničnim prijelazima?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tuženica je podnijela reviziju protiv drugostupanjske presude pozivom na odredbu članka 382. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) koji se primjenjuje u ovome predmetu temeljem čl. 107. st. 1. i 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 80/2022), zbog pravnih pitanja zbog kojih je dopuštena.

5. Tužiteljica je odgovorila na reviziju i predložila je istu odbiti kao neosnovanu i obvezati tuženicu da joj nadoknadi trošak sastava odgovora na reviziju.

6. Revizija je osnovana.

7. Pobijana je presuda, sukladno odredbi članka 391. stavka 1. ZPP, ispitana samo u dijelu u kojem je dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojih je dopuštena.

8. Predmet spora je potraživanje tužiteljice, policijske službenice Policijske uprave K.- z., PGP M., koje pokriva granične prijelaze L.-D., H. n. S.-R. i M. T.-R., u razdoblju od siječnja 2016. od listopada 2018., po osnovi, kako ga ona kvalificira, terenskog rada.

9. Iz cjelokupnog stanja spisa proizlazi:

- da je tužiteljica zaposlenik tužene, Policijske uprave K.-z., Postaje granične policije M. sa sjedištem u M., gdje je raspoređena i na svoje radno mjesto;

- da je u utuženom vremensko razdoblju tužiteljica bila raspoređena na posebne dnevne poslove mjesečnim rasporedom upućivanje na rad na Međunarodni cestovni granični prijelaz L.-D., H. n. S.-R. i M. T.-R., na teritoriju Republike Slovenije, jer je tako uređeno između dvije države što predstavlja iznimku od pravila da se kontrolne stanice granične kontrole nalaze na području matične države.

10. S obzirom na tako utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski su sudovi prihvatili tužbeni zahtjev primjenom čl. 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, („Narodne novine“, broj 104/13 - dalje: KU/13) i čl. 50. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, broj 112/17 - dalje: KU/17) u kojem je ugovoreno da službenik, odnosno namještenik, za vrijeme rada izvan stalnog radnog mjesta u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegovog stalnog boravka, ima pravo na dodatak za rad na terenu, ako je na terenu proveo najmanje osam sati bez obzira na to koliko je dana radio. Pritom su izrazili pravno shvaćanje da stalno mjesto rada podrazumijeva mjesto, odnosno područje u kojem službenik- namještenik obavlja poslove radnog mjesta na koje je raspoređen, s obzirom na opis poslova radnog mjesta iz Pravilnika o unutarnjem redu i nadležnosti ustrojbene jedinice u kojoj je raspoređen, utvrđen u aktima o unutarnjem ustrojstvu i primijenili tumačenje Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenja primjene kolektivnog ugovora broj 7/55 od 20. svibnja 2014. i 22/56 od 11. studenog 2016.

11. Osnovano revidentica kroz dopuštena pitanja osporava pravilnost materijalnog prava kod prihvaćanja tužbenog zahtjeva. Prije svega za ukazati je, da pri tumačenju pojma mjesta rada policijskih službenika za zaštitu granice treba imati na umu da je odredbom čl. 25. st. 3. Zakona o nadzoru državne granice („Narodne novine“, broj 83/13, 27/16, 114/22 i 151/22 - dalje: ZNDG) propisano, da se granična kontrola ili dio granične kontrole može, sukladno međunarodnim instrumentima, obavljati i na području druge države, dok, u skladu s odredbom čl. 37. st. 2. istog Zakona, policijski službenici Republike Hrvatske smiju, sukladno međunarodnom ugovoru ili odredbama važećih propisa, u drugim državama obavljati određene radnje i poslove iz područja nadzora državne granice i druge poslove međunarodne suradnje, pod uvjetima određenim međunarodnim ugovorom.

12. Između Republike Hrvatske i Republike Slovenije u vezi s obavljanjem granične kontrole međunarodni ugovor predstavlja Sporazum o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu potpisan u K. 14. travnja 2003. i potvrđen Zakonom o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 2/2004 - dalje: Sporazum).

13. Tim je Sporazumom, u čl. 2. st. 1., ugovoreno da će ugovorne stranke unutar njegova okvira pojednostavniti i ubrzati obavljanje granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, dok je u stavku 2. istog članka propisano da će u tu svrhu u domaćoj državi biti određena službena mjesta na kojima se unutar zone obavlja granična kontrola susjedne države. U stavku 3. članka 2. Sporazuma određeno je da službene osobe susjedne države imaju pravo u skladu s ovim Sporazumom obavljati graničnu kontrolu u domaćoj državi u zoni, koja se određuje sukladno ovom Sporazumu.

14. U navedenom Sporazumu su i definirana značenja pojedinih pojmova, pa tako prema čl. 1. točki 2. izraz „domaća država“ označava ugovornu stranku na čijem državnom području nadležna tijela susjedne države obavljaju graničnu kontrolu, izraz „susjedna država“ označava ugovornu stranku čija nadležna tijela obavljaju graničnu kontrolu na državnom području domaće države (točka 3. čl. 1. Sporazuma), dok izraz „zona“ označava područje domaće države u kojem službene osobe susjedne države imaju pravo obavljati graničnu kontrolu (točka 6. čl. 1. Sporazuma). Izraz „službena osoba“ označava službenika tijela državne uprave nadležnih za obavljanje granične kontrole i službenika ovlaštenog za službeni nadzor (točka 7. čl. 1. Sporazuma).

15. Prema odredbi čl. 3. st. 1. Sporazuma, zona u cestovnom prometu može obuhvaćati: a) službene prostorije određene za obavljanje granične kontrole susjedne države, b) cestovne dionice, c) druge objekte i d) cestu između državne granice i službenog mjesta za obavljanje granične kontrole. U skladu s odredbom čl. 4. stavka 1. Sporazuma, u zoni za obavljanje granične kontrole susjedne državne vrijede svi propisi susjedne države za prijelaz osoba preko granice te za uvoz, izvoz i provoz stvari. Službene osobe susjedne države provode ove propise u jednakom opsegu i s jednakim posljedicama kao na vlastitom državnom području, dok prema st. 2. istog članka službene radnje koje u zoni obave službene osobe susjedne države smatraju se kao da su bile obavljene u općini susjedne države na čijem se državnom području nalazi granični prijelaz.

16. Na temelju čl. 2. st. 4. naprijed spomenutog Sporazuma te čl. 17. Uredbe (EZ), broj 562/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2006., kao i poštujući dobru praksu obavljanja granične kontrole na graničnim prijelazima za pogranični promet, vlade dviju država su 12. lipnja 2013. postigle i Dogovor o uvođenju zajedničkih službenih mjesta za obavljanje granične kontrole, kao i Dogovor o dopuni navedenog dogovora te su, među ostalim mjestima, utvrdile da su takva mjesta i GP M. T.- R., G. L.-D. te GP H. n. S.-R., za obavljanje hrvatske granične kontrole na slovenskom državnom području (čl. 1. st. 1. točke 8., 31. i 37. Dogovora).

17. Prema odredbi čl. 183. Uredbe o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja („Narodne novine“, broj 117/11, 50/14 i 32/15) koja je bila na snazi u utuženom razdoblju, u Policijskoj upravi k.-z. osnivaju se Policijska postaja Z., Policijska postaja D. S., Policijska postaja K., Policijska postaja K., Policijska postaja P., Policijska postaja Z. B., Postaja granične policije M. i Postaja prometne policije K.. Prema odredbi čl. 191. navedene Uredbe Postaja granične policije M. je specijalizirana - granična policijska postaja III. kategorije sa sjedištem u K. nadležna za kontrolu prelaska državne granice na pripadajućim graničnim prijelazima.

18. Pod pojmom „stalno mjesto rada“ prema odredbi čl. 50. st. 2. KU-a podrazumijeva se „mjesto odnosno područje u kojem službenik i namještenik obavljaju poslove radnog mjesta na koje je raspoređen, s obzirom na opis poslova radnog mjesta iz pravilnika o unutarnjem redu i nadležnosti ustrojstvene jedinice u koju je raspoređen, utvrđenu u aktu o unutarnjem ustrojstvu državnog tijela“.

19. Iz navedenog proizlazi da policijska postaja nadležna za nadzor državne granice, odnosno kontrolu prelaska državne granice u osnovi predstavlja geografsko područje nadležnosti utvrđeno posebnim propisima na kojem policijski službenici za zaštitu granice obavljaju poslove koji čine opis poslova tog radnog mjesta. U konkretnom je slučaju to geografsko područje određeno spomenutim međudržavnim dogovorom kao mjesto rada policijskog službenika za zaštitu granice u predmetnoj policijskoj postaji koja je ujedno nadležna i za nadzor državne granice, odnosno kontrolu prelaska državne granice s Republikom Slovenijom u zoni graničnog prijelaza za cestovni promet M. T.-R., L.-D. i H. n. S.-R..

20. Tužiteljica je tužbu utemeljila na tvrdnji da joj predmetni terenski dodatak pripada zbog činjenice što mjesto rada obuhvaća i područje Republike Slovenije koje se nalazi izvan mjesta sjedišta postaje granične policije, jer je u utuženom razdoblju prema rasporedu rada, obavljala poslove policijskog službenika za graničnu kontrolu na zajedničkim graničnim prijelazima koje pokriva Policijska uprava k.- z., Postaja granične policije M., a to su GP M. T.-R., GP L.- D., GP H. n. S.-R., na kojima se obavlja kontrola na području Republike Slovenije, smatrajući da ta činjenica znači da je ona upućena na rad izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlena. Pritom se tužiteljica pozvala na odredbe članka 56 KU/13 odnosno članka 50. KU/17 kojima je propisano da za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegova stalnog boravka, službenik i namještenik ima pravo na dodatak za rad na terenu, ako je na terenu proveo najmanje osam sati bez obzira na to koliko je dana radio.

21. Ovaj sud, imajući na umu naprijed navedeni pravni okvir, ocijenio da tužiteljica u obavljanju službe na radnom mjestu policijskog službenika za zaštitu granice u Postaji granične policije M., koja je ujedno nadležna i za nadzor državne granice GP M. T.-R., GP L.-D., GP H. n. S.-R., odnosno kontrolu prelaska državne granice s Republikom Slovenijom u zoni graničnog prijelaza u Hrvatskoj i u Sloveniji nije radila izvan stalnog radnog mjesta u kojem je zaposlena. To stoga što njezino stalno radno mjesto uključuje i područje Republike Slovenije u kojem je ovlaštena obavljati svoje redovne poslove vezane uz graničnu kontrolu i što se njegove službene radnje obavljene u zoni Republike Slovenije kao susjedne države smatraju kao da su obavljene u PU k.-z., a u skladu s naprijed navedenim sadržajem međudržavnog Sporazuma. U tom je smislu ta zona kao područje Republike Slovenije u kojem tužiteljica ima pravo obavljati graničnu kontrolu odnosno redovne poslove svog radnog mjesta, u skladu s međudržavnim Sporazumom, sastavni dio njezinog radnog mjesta zbog čega njezin rad u toj zoni nema obilježje rada izvan njezinog stalnog mjesta rada. Naime, upućivanje policijskih službenika na rad u inozemstvo je sasvim drugi pravni institut. Prema odredbi čl. 7. točke 9. Zakona o policiji („Narodne novine“, broj 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15, 121/16 i 66/19 - dalje: ZP), Ministarstvo unutarnjih poslova, radi stvaranja uvjeta rada policije organizira, među ostalim, i upućivanje policijskih službenika na rad u inozemstvo. Tako se, u skladu s odredbom čl. 77. st. 2. ZP, policijski službenik upućuje na rad u inozemstvo na temelju utvrđenih pravila o međunarodnoj policijskoj suradnji te posebnih pravila.

22. Prema navedenom, kada pravila o međunarodnoj suradnji u vezi s obavljanjem granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, kao što su ZNDG i spomenuti međudržavni Sporazum, propisuju da je mjesto rada policijskog službenika za nadzor granice i područje domaće države u kojem službene osobe susjedne države imaju pravo obavljati graničnu kontrolu, a da se službene radnje koje u toj zoni obave službene osobe susjedne države smatraju kao da su obavljene u općini susjedne države na čijem se državnom području nalazi granični prijelaz, tada se ne radi o upućivanju radnika na rad u inozemstvo, već se radi o tome da redovno i stalno mjesto rada tih policijskih službenika obuhvaća i geografski prostor domaće države i geografski prostor susjedne strane države. Tako tužitelj zbog činjenice da stalno mjesto njegova rada obuhvaća i područje druge države nije upućen na rad u inozemstvo u skladu s propisima koji reguliraju upućivanje policijskih službenika na rad u inozemstvo, već je raspoređen na radno mjesto koje, u skladu s posebnim propisima, uključuje i rad na području druge, susjedne države.

23. Ovakvo je pravno shvaćanje sasvim blisko pravnom shvaćanju ovoga suda izraženom u presudi broj Revr 391/2009-2 od 3. lipnja 2009., iako ne u istim već srodnim činjeničnim okolnostima, ali primjenjivim i u konkretnom slučaju. Prema tom pravnom shvaćanju, terenski dodatak služi za povećane troškove službenika koji se sastoje u izdacima za hranu i smještaj za vrijeme boravka na terenu, pri čemu se rad policajca koji je premješten na rad u drugo mjesto rada unutar iste policijske uprave ne može smatrati radom na terenu. Primjenjivo na konkretni slučaj, rad policijskog službenika unutar jedne policijske postaje u kojoj su pojedine točke u kojima se taj rad obavlja međusobno udaljene, ali čine cjelinu sastava te policijske postaje, ne može se smatrati radom na terenu niti je obuhvaćeno odredbom članka 56. KU/13, kao ni članka 50. KU/17 zato što policijski službenik u takvim okolnostima radi unutar svog stalnog mjesta rada.

24. U predmetnoj situaciji kada je drugostupanjski sud potvrdio prvostupanjsku presudu i tako zapravo ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev na temelju shvaćanja da se konkretnom slučaju može primijeniti Tumačenje Zajedničke komisije broj 7/55 prema kojem službenik koji je temeljem posebnog rasporeda upućen obavljati poslove radnog mjesta na području graničnog prijelaza, u tom slučaju u D. na državnom teritoriju Republike Slovenije, ima pravo na terenski dodatak ako je na terenu proveo najmanje osam sati, u koje vrijeme se ubraja i vrijeme putovanja pri čemu se terenski dodatak i dnevnice isključuju - za naglasiti je, da osnovano tuženica ukazuje na nepravilnost primjene materijalnog prava kod prihvaćanja spomenutog Tumačenja kao osnove za ocjenu osnovanosti konkretnog tužbenog zahtjeva. Naime, ovo je Tumačenje dano u drugačijim činjeničnim okolnostima, i to u okolnostima upućivanja djelatnika PU Zagrebačke i posebnog rasporeda rada policijskog službenika na područje Graničnog prijelaza D. uz službeno ovlaštenje za rad na GP D. izdano na temelju članka 9. Sporazuma pri čemu u Postaji granične policije Z. nema ustrojenog graničnog prijelaza D. na području Republike Slovenije i granični prijelaz D. ne ulazi u područje nadležnosti MUP RH sukladno Uredbi o unutarnjem ustrojstvu MUP.

25. U okolnostima konkretnog slučaja, tužiteljica je redovno i stalno, a ne po posebnom rasporedu, raspoređena na rad na radno mjesto policijskog službenika za zaštitu granice u Policijskoj upravi k.-z., Postaja granične policije M., a ta policijska postaja, u skladu s posebnim propisima, obuhvaća područje graničnog prijelaza M. T., L., H. n. S. u Republici Hrvatskoj i graničnog prijelaza R., D. i R. u Republici Sloveniji za obavljanje hrvatske granične kontrole na slovenskom državnom području. Taj se rad obavlja u skladu s odredbom čl. 4. Sporazuma, a ne na temelju odredbe čl. 9. Sporazuma, kao u slučaju na koji se odnosi spomenuto Tumačenje. Osim toga, sadržaj pitanja koje je postavljeno Zajedničkoj komisiji upućuje da u Postaji granične policije Z. nema ustrojenog graničnog prijelaza D. na teritoriju Republike Slovenije, što je u skladu s odredbama članaka 25. i 27. Uredbe o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja („Narodne novine“, broj 117/11, 50/14, 32/15). U takvim se okolnostima Tumačenje broj 7/55 ne može primijeniti u konkretnom slučaju (u tom smislu i ovaj sud u odlukama Rev 47/2023-3 od 22. veljače 2023., Rev 500/2023-2 od 12. srpnja 2023.)

26. Stoga odgovor na prvo pitanje glasi:

Svakodnevno obavljanje poslova granične kontrole policijskih službenika za zaštitu granice na graničnim prijelazima koji su ustrojeni sukladno Uredbi o graničnim prijelazima Republike Hrvatske odnosno Uredbi o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja, a koje policijski službenici za zaštitu granice Republike Hrvatske obavljaju u zonama koje su, iako fizički smještene na području Republike Slovenije kao susjedne države, u skladu sa Zakonom o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, smatra se radom obavljenim u okviru stalnog mjesta rada za koji nisu ispunjene pretpostavke za isplatu dodatka za rad na terenu u smislu čl. 56. Kolektivnog ugovora za službenike i namještenike („Narodne novine“, broj 150/13, 71/16 i 123/16) odnosno čl. 50. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, broj 112/17, 12/18, 2/19 i 119/19). To stoga što nadležnost Policijske uprave k.-z., Postaja granične policije M. obuhvaća područje graničnog prijelaza M. T., L., H. n. S. u Republici Hrvatskoj i graničnog prijelaza R., D. i R. u Republici Sloveniji te predstavlja zajedničko službeno mjesto za obavljanje granične kontrole u zoni tog graničnog prijelaza, i to za obavljanje hrvatske granične kontrole na slovenskom državnom području.

27. Odgovor na drugo pitanje glasi:

Tumačenje Zajedničke komisije broj 7/55 od 22. svibnja 2014. koji se odnosi na primjenu čl. 55. i čl. 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike iz 2013. u odnosu na policijskog službenika koji je upućen temeljem posebnog rasporeda obnašati službu na području GP D., uz službeno ovlaštenje za rad na GP D., a izdano na temelju čl. 9. Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu ne može se primjenjivati na odluke u kojima se odlučuje o pravima na terenski dodatak policijskih službenika za zaštitu granice koji su raspoređeni na radno mjesto u policijskoj postaji nadležnoj za državne granice, odnosno kontrolu prelaska državne granice na pripadajućim graničnim prijelazima i zaštitu dijela državne granice te utvrđeni kao zajednička službena mjesta za obavljanje granične kontrole u zoni na graničnim prijelazima za obavljanje hrvatske granične kontrole nad državnom području susjedne države.

28. Zaključno je za navesti, a u pogledu navoda tužiteljice iz odgovora na reviziju, da ona pogrešno implicira da bi pravno shvaćanje suda u pobijanoj odluci bilo utemeljeno na Tumačenju (Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenja primjenu kolektivnog ugovora) broj 1/50 od 12. veljače 2019., jer nižestupanjski sudovi svoje pravno shvaćanje na tom tumačenju nisu niti utemeljili.

29. Slijedom izloženog, valjalo je prihvatiti reviziju i na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP, presuditi kao u st. I. izreke.

30. Tužena je, po preinačenju učinjenom ovom presudom, u cijelosti uspjela u sporu pa joj je tužiteljica dužna, po čl. 154. st. 1. u svezi čl. 166. st. 2. ZPP-a, naknaditi troškove postupka sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 37/22) i to troškove odgovora na tužbu u iznosu 132,72 eura (tbr 8. toč. 1., u svezi Tbr. 7. 1. Tarife), zastupanja na ročištima 26. studenog 2020. i 22. veljače 2021. u iznosima od po 99,54 eura (Tbr. 9. st. 1., u svezi Tbr. 7. 1. Tarife), sastav žalbe u visini 124,42 eura (Tbr. 10. t. 1., u svezi Tbr. 7. 1. Tarife) i revizije u visini 149,31 eura (Tbr. 10. t. 6., u svezi Tbr. 7. 1. Tarife), što ukupno čini iznos od 605,53 eura.

31. Tuženoj nije priznat trošak sastava ostalih potraživanih podnesaka, jer nisu bili potrebni za vođenje postupka i nije joj priznat potraživani trošak pristupa na ročište 22. siječnja 2020., jer ono nije ni zakazano niti održano.

32. Tužiteljici nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu i odgovora na reviziju, jer nije uspjela u sporu.

Zagreb, 6. veljače 2024.

Predsjednik vijeća:

dr.  sc.  Jadranko  Jug, v.r.