REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1212/2020-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. Š. iz B., OIB ..., zastupanog po punomoćniku I. Ž., odvjetniku u Z., protiv tuženika E. G. I. H. d.o.o. iz B., OIB ..., zastupanog po punomoćnici T. C. G., odvjetnici u Z., radi otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-363/2019-2 od 27. kolovoza 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Pr-151/2018-22 od 10. lipnja 2019., u sjednici održanoj 6. veljače 2024.,
p r e s u d i o j e:
I. Revizija se odbija kao neosnovana.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška podnošenja odgovora na reviziju.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
„I. Utvrđuje se da Odluka o redovitom otkazu Ugovora o radu od dana 10. srpnja 2018. kojom je tuženik E. G. I. H. d.o.o., B., OIB ..., otkazao tužitelju D. Š. iz B., OIB ..., Ugovor o radu na neodređeno vrijeme, sklopljen dana 23. prosinca 2016. za radno mjesto vodeći arhitekt sistemskih rješenja, nije dopuštena te da tužitelju radni odnos kod tuženika nije prestao.
II. Nalaže se tuženiku E. G. I. H. d.o.o.., B., OIB ..., da tužitelja D. Š. iz B., OIB ..., vrati na posao na njegovo radno mjesto vodeći arhitekt sistemskih rješenja, u roku od 8 dana.
III. Nalaže se tuženiku E. G. I. H. d.o.o.., B., OIB ..., da tužitelju D. Š. iz B., OIB ..., nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.125,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 10. lipnja 2019. kao od dana donošenja presude po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanja prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje, koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za 3 % poena, u roku od 8 dana.“.
1.1. Drugostupanjskom presudom suđeno je:
„I. Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj: Pr-151/2018-22 od 10. lipnja 2019.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.“.
2. Protiv drugostupanjske presude u dijelu pod stavkom I. izreke reviziju je u smislu odredbe čl. 382.a st. 1. al. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/08, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) podnio tuženik iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava.
2.1. Tužitelj u odgovoru na reviziju tuženika osporava osnovanost te revizije. Zahtijeva naknadu troška podnošenja odgovora na tu reviziju.
3. Revizija tuženika nije osnovana.
4. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP stranka u reviziji treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.
4.1. Postupajući pak sukladno odredbi čl. 391. st. 2. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382.a toga Zakona ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
5. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja naveden u izreci prvostupanjske presude.
6. Nije u pravu tuženik kada smatra da je u postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Pobijana drugostupanjska presuda nema nedostatke radi kojih se ne bi mogla ispitati. Izreke te presude je razumljiva i nije u proturječnosti sa jasno i potpuno navedenim razlozima u obrazloženju pobijane drugostupanjske presude. Tako je drugostupanjski sud dao jasne i potpune razloge o postojanju radnog odnosa tužitelja kod tuženika, o otkazivanju ugovora o radu i razlozima otkazivanja te o nepostojanju tih razloga.
7. Isto tako nije u pravu tuženik kada smatra da je u postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP. Iz obrazloženja pobijane drugostupanjske presude proizlazi da je pri odlučivanju o žalbi tuženika drugostupanjski sud imao u vidu (te ih cijenio) dokaze izvedene pred drugostupanjskim sudom te rezultate cjelokupnog postupka.
8. Kako kroz revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. i čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP tuženik pokušava dovesti u sumnju pravilnost zaključaka nižestupanjskih sudova o postojanju pravno odlučnih činjenica, ovdje je za ukazati na slijedeće. Riječ je o pokušaju pobijanja drugostupanjske presude i iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. No prema odredbama čl. 386. ZPP drugostupanjska presuda ne može se pobijati iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga takvi revizijski navodi tuženika nisu uzeti u razmatranje.
9. Nižestupanjski sudovi su, između ostalog, utvrdili slijedeće činjenice:
- da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika na neodređeno vrijeme temeljem Ugovora o radu od 23. prosinca 2016. i to na poslovima vodećeg arhitekta sistemskih rješenja,
- da je tuženik Odlukom od 10. srpnja 2018. otkazao navedeni ugovor o radu zbog kršenja obveza iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika),
- da je tuženik otkazao predmetni ugovor o radu iz razloga da tužitelj u obavljanju poslova svog radnog mjesta vodeći arhitekt sistemskih rješenja svojim ponašanjem negativno utječe na ostale radnike i odnose unutar tima jer se kontinuirano i neposlovno ponaša te neprimjereno i drsko komunicira s nadređenim osobama, ostalim zaposlenicima i klijentima kao i da ne poštuje dane naloge i upute što narušava poslovnu atmosferu, a što za posljedicu ima gubitak povjerenja u radnika, te iz razloga što je tužitelj imao i problematičan odnos prema tehničarima na terenu te ignorirao njihove pozive zbog čega je i pismeno upozoren uz općenito neprofesionalan i nadmen način komuniciranja, a da takav njegov odnos šteti poslovnom odnosu s dobavljačima i klijentima,
- da tužitelj nije kršio obveze iz radnog odnosa radi kojih mu je tuženik otkazao ugovor o radu (da tuženik na kome je bio teret dokaza nije dokazao postojanje razloga za otkaz - u čl. 135. st. 3. Zakona o radu - „Narodne novine“, broj 93/14 i 127/17 - dalje: ZR).
10. Na utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski sudovi pravilno su primijenili materijalno pravo kada su prihvatili predmetni tužbeni zahtjev tužitelja.
10.1. Prema odredbi čl. 115. st. 1. toč. 3. ZR poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).
10.2. Prema odredbi čl. 124. st. 1. ZR ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten i da radni odnos nije prestao, naložit će vraćanje radnika na posao.
10.3. Kada tuženik nije dokazao da je tužitelj kršio obveze iz radnog odnosa radi kojih mu je otkazao ugovor o radu, onda su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo iz naprijed navedenih zakonskih odredbi kada su utvrdili da predmetni otkaz ugovora o radu nije dopušten i da tužitelju radni odnos nije prestao te kada su naložili tuženiku vratiti tužitelja na posao.
11. Obzirom na revizijske navode tuženika da je tužitelj izgubio povjerenje u tužitelja te da zbog toga nastavak radnog odnosa nije moguć, za ukazati je na slijedeće. Tuženik je u obrazloženju odluke o otkazu ugovora o radu (čl. 120. st. 2. ZR), gubitak povjerenja u tužitelja naveo tek kao posljedicu kršenja obveza iz radnog odnosa. Stoga kada tužitelj nije kršio obveze iz radnog odnosa radi kojih mu je dat predmetni otkaz ugovora o radu (kada tuženik to nije dokazao) onda tuženik niti nije imao razloga izgubiti povjerenje u odnosu na tužitelja.
12. Kako se predmetni otkaz ugovora o radu ukazuje nedopuštenim već iz samog razloga što tuženik nije dokazao kršenje obveza iz radnog odnosa radi kojih je tužitelju otkazao ugovor o radu, to se revizijski navodi tuženika koji se odnose na prethodno pisano upozorenje na obveze iz radnog odnosa te na nepostojanje razloga za omogućavanje tužitelju iznošenje obrane, ukazuju neodlučnim za ishod spornog odnosa među strankama.
13. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 393. st. 2. ZPP predmetnu reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu.
14. Zahtjev tužitelja za naknadu troška podnošenja odgovora na reviziju je odbijen na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP jer je ocijenjeno u smislu odredbe čl. 155. st. 1. toga Zakona da ta radnja nije bila od utjecaja na odluku povodom revizije tuženika.
Zagreb, 6. veljače 2024.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug, v.r.
