REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 266/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. Lj. iz C., Republika Bosna i Hercegovina, kojeg zastupa punomoćnik S. R., odvjetnik u Z., protiv tužene Republike Hrvatske, OIB:..., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-318/2021-2 od 6. svibnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn- 1558/2013 od 11. studenoga 2020., u sjednici održanoj 6. veljače 2024.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tuženice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 8.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama, kao i troškove parničnog postupka u iznosu od 1.756,36 kuna sa zakonskim zateznim kamatama, kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja (toč. I.). Odbijen je preostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 13.140,00 kuna sa zateznim kamatama (toč. II.).

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja u izreci pod toč. II. izreke (toč. I.), te je odbijena žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja u izreci pod toč. I. izreke (toč. II.).

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-3957/2021-2 od 12. siječnja 2022. dopustio izjavljivanje revizije protiv drugostupanjske presude zbog slijedećeg pitanja:

„Opravdava li sama činjenica što je tužitelj, kao osoba lišena slobode, smješten u zatvorsku ćeliju površine manje od zakonom propisanog standarda iz odredbe čl. 74. st.3. Zakona o izvršenju kazne zatvora, te činjenica da je sanitarni čvor u Zatvoru u Z. smješten unutar zatvorske ćelije, kao i činjenica da je tužitelj konzumirao hranu u sobi, dosuđenje pravične novčane naknade s osnove prava osobnosti zbog povrede odredbe čl. 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i sloboda, unatoč činjenici da su mu nesporno pružena i omogućena sva druga prava i pogodnosti predviđene Zakonom o izvršenju kazne zatvora, Pravilnikom i Ustavom Republike Hrvatske koja osiguravaju ukupnu kvalitetu života inherentnu (svojstvenu) lišenju slobode zbog zakonito izrečene kazne zatvora?“

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženica je podnijela reviziju navodeći pravno pitanje zbog kojeg je ovaj sud dopustio izjavljivanje revizije i to pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) koji se primjenjuje u ovom predmetu na temelju čl. 107. st.1. i 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 80/22), predlažući da ovaj sud preinači pobijanu nižestupanjsku presudu, podredno istu ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija tuženice nije osnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je tužitelj prilikom boravka u Zatvoru u Z. od ukupno 308 dana, 234 dana bio smješten u sobi u kojoj je imao na raspolaganju osobnu površinu od 2,79 m2 dok je u preostalom razdoblju izdržavanja kazne na raspolaganju imao između 3,25 m2 (35 dana) do 3,90 m2 (36 dana) osobne površine,

- da je tužitelj svo vrijeme boravio u zatvoreničkim sobama u kojima sanitarni čvor nije potpuno odijeljen od prostora za prebivanje i bez odgovarajuće ventilacije, u kojim sobama se zatvorenicima istovremeno poslužuju i sva tri obroka, jer zatvor nema prostor blagovaonice, u kojim sobama su zatvorenici zaključani 22 sata dnevno i dozvoljeno im je dva sata dnevno šetnje boravka na otvorenom prostoru.

9. Na temelju navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi su utvrdili povredu ljudskih prava utvrđenih čl. 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99 - ispravak, 14/02, 1/06 i 13/17 - u daljnjem tekstu: Konvencija) i čl. 23. i čl. 25. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 05/14), kao i odredbama Zakona o izdržavanju kazne zatvora ("Narodne novine" broj 128/99, 55/00, 59/00, 129/00, 59/01, 67/01, 11/02, 190/03, 76/07, 27/08, 83/09 i 18/11 - dalje: ZIKZ), te su posljedično tome utvrdili i da je time došlo do povrede prava osobnosti tužitelja i, kao primjerenu, odredili naknadu u iznosu od 8.000,00 kuna.

10. Sukladno odredbi čl. 14. st. 1. ZIKZ svaki zatvorenik ima pod uvjetima predviđenim tim Zakonom pravo na smještaj primjeren ljudskom dostojanstvu i zdravstvenim standardima.

11. Odredba čl. 74. ZIKZ propisuje:

„1. Smještaj zatvorenika treba odgovarati zdravstvenim, higijenskim i prostornim zahtjevima, te klimatskim prilikama.

2. Zatvorenika se u pravilu smješta u zasebnu prostoriju. Zajednički se mogu smjestiti zatvorenici za koje se pretpostavlja da neće međusobno negativno utjecati. Svakom se zatvoreniku osigurava zasebna postelja. Slobodno vrijeme zatvorenici provode zajedno u prostorijama za dnevni boravak.

3. Prostorije u kojima borave zatvorenici moraju biti čiste, suhe i dovoljno prostrane. Za svakog zatvorenika u spavaonici mora biti najmanje 4 m2 i 10 m3 prostora.

4. Svaka prostorija u kojoj zatvorenici žive ili rade mora imati dnevno i umjetno svjetlo koje omogućuje čitanje i rad bez smetnji za vid.

5. Kaznionice i zatvori moraju imati sanitarne uređaje koji omogućuju obavljanje fizioloških potreba u čistim i primjerenim uvjetima kad god to zatvorenici žele.

6. Pitka voda uvijek mora biti dostupna svakom zatvoreniku.“

12. Tužitelj je tijekom dugotrajnog boravka u zatvorskoj ustanovi (308 dana) pretežno boravio u prostoriji u kojoj je na njega otpadalo manje od 3m2, koja okolnost znatno vrijeđa standard propisan odredbom čl. 14. st.1. i čl. 74. ZIKZ.

13. Prema sudskoj praksi Europskog suda za ljudska prava u predmetu Muršić protiv Hrvatske (zahtjev broj 7334/13, presuda od 20. listopada 2016.) u kojem je utvrđeno da je tužitelj boravio u zatvoru 27 dana imajući na raspolaganju 2,62 m2, ESLJP ujednačio je dotadašnju sudsku praksu vezanu za osobni prostor osoba lišenih slobode u ćeliji s više zatvorenika. Tako je ESLJP u navedenoj presudi utvrdio da ako je zatvorenik u nekom razdoblju na raspolaganju imao manje od 3 m2 postoji snažna, ali ipak oboriva pretpostavka da je došlo do povrede čl. 3. Konvencije i tada je na državi teret dokaza o postojanju olakšavajućih čimbenika koji kompeniziraju manjak osobnog prostora.

14. Naime, boravak u sobama za vrijeme izdržavanja kazne zatvora u uvjetima gdje zatvorenik ima na raspolaganju manje od 3 m2 životnog prostora predstavlja kršenje čl. 3. Europske konvencije o ljudskim pravima, zbog čega tužitelj ima pravo na naknadu štete na ime povrede prava osobnosti pod uvjetom da kumulativno nisu ostvarene pretpostavke za ekskulpaciju države, čije postojanje mora dokazati tužena i to:

- smanjenja potrebnog minimalnog prostora do 3 m2 su kratka, povremena i minorna,

- takva smanjenja su popraćena dovoljnom slobodom kretanja izvan sobe i prikladnim aktivnostima izvan sobe,

- podnositelj zahtjeva smješten je u ustanovu koja se, općenito gledano, smatra primjerenom zatvorskom ustanovim i ne postoje drugi otegotni aspekti uvjeta njegova boravka u zatvoru,

te po ocjeni ovog suda,

- koji je odnos dužine boravka u uvjetima smanjenog potrebnog minimalnog osobnog prostora u odnosu na ukupnu dužinu trajanja boravka u zatvoru.

15. Obzirom boravak tužitelja, u pojedinim razdobljima izdržavanja kazne zatvora, u sobama koje površinom odstupaju od one propisane kao minimalni prostor, nije bio kratak i povremen, nije zadovoljen prvi kumulativni uvjet utvrđen u presudi Muršić protiv Hrvatske.

16. Stoga imajući u vidu utvrđenja nižestupanjskih sudova, posebice duljinu vremena u kojem je tužitelj bio smješten u neodgovarajućim uvjetima, proizlazi da tako dugo razdoblje smještaja u neodgovarajućim uvjetima nije u cijelosti kompenzirano na drugi način, te da je tužitelj u određenim razdobljima bio izložen trpljenju i poniženju koje nadilazi stupanj trpljenja i poniženja koji je u takvim slučajevima neizbježan (tako i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci br. U-III-1507/2016 od 9. lipnja 2022.).

17. Slijedom navedenog, prema ocjeni ovog suda pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo iz čl. 1046. i čl. 1100. ZOO kada su ocijenili da je tužitelju nastala šteta povredom dostojanstva, te da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične naknade, koja naknada je, s obzirom na okolnosti slučaja dosuđena u primjerenom iznosu.

18. Slijedom navedenog, budući da ovaj sud nije našao postojanje revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava na koji se odnosi podneseno pitanje, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP reviziju odbiti kao neosnovanu.

Zagreb, 6. veljače 2024.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.