- 1 -              III Kr 83/2023-5

Broj: III Kr 83/2023-5

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika vijeća te Perice Rosandića i dr. sc. Marina Mrčele, izv. prof. kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenika J. P. zbog kaznenog djela iz članka 153. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19.; dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Županijskog suda u Šibeniku od 20. listopada 2021. broj K-4/2021-32 i presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 7. ožujka 2023. broj I Kž-27/2022-9, u sjednici vijeća održanoj 5. prosinca 2023.,

p r e s u d i o   j e:

Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenika J. P. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

1. Presudom Županijskog suda u Šibeniku od 20. listopada 2021. broj K-4/2021-32, osuđenik J. P. proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv spolne slobode, silovanja iz članka 153. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. te uz primjenu članka 48. stavka 2. i članka 49. stavka 1. točke 3. KZ/11., osuđen na kaznu zatvora od jedne godine i dva mjeseca, s time da mu je na temelju članka 57. KZ/11. izrečena djelomična uvjetna osuda i to na način da se dio kazne na koju je osuđen od sedam mjeseci neće izvršiti ako u roku provjeravanja od tri godine ne počini novo kazneno djelo, a u neuvjetovani dio kazne zatvora, na temelju članka 54. KZ/11., osuđeniku je uračunato vrijeme oduzimanja slobode od 5. svibnja 2020. do 6. svibnja 2020.

1.1. Na temelju članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 130/20. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske; dalje: ZKP/08-20), osuđenik je djelomično oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. ZKP/08-20 (troškovi kombiniranog vještačenja), dok je na temelju članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08-20 dužan platiti paušalnu svotu u iznosu od 1.000,00 kuna u korist Državnog proračuna i pod prijetnjom ovrhe u roku od 15 dana računajući od dana pravomoćnosti ove presude. O troškovima i nužnim izdacima punomoćnice oštećene na temelju članka 148. stavaka 4. i 5. ZKP/08-20, odlučit će se posebnim rješenjem.

2. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske je presudom od 7. ožujka 2023. broj I Kž-27/2022-9, prihvaćajući žalbu državnog odvjetnika, preinačio prvostupanjsku presudu u odluci o kazni na način da je osuđenika J. P. za kazneno djela iz članka 153. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., za koje ga je prvostupanjski sud proglasio krivim, na temelju članka 153. stavka 2. KZ/11. osudio na kaznu zatvora od tri godine, u koju mu je, na temelju članka 54. KZ/11., uračunato vrijeme oduzimanja slobode od 5. svibnja 2020 do 6. svibnja 2020. Žalba osuđenika J. P. odbijena je kao neosnovana te je u pobijanom, a neukinutom i nepreinačenom dijelu potvrđena prvostupanjska presuda.

3. Osuđenik J. P. je pravovremeno po branitelju H. K., odvjetniku iz S., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, navodeći: „…Sukladno odredbi čl. 517. stavku 1. točki 2. Zakona o kaznenom postupku, zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude može se podnijeti, radi povrede odredaba kaznenog postupka predviđenih u članku 468. stavku 2. istoga zakona. Razlozi iz čl. 517. st. 1. točka 3. Zakona o kaznenom postupku te Povreda kaznenog zakona ( čl. 517. st. 1. točka 4. ZKP/08 ) ….“. U zahtjevu je predloženo da: „Vrhovni sud Republike Hrvatske utvrdi kao osnovan zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude Županijskog suda u Šibeniku broj K-4/2021 od 20. listopada 2021.g., istu preinači na način da donese presudu kojom se J. P. oslobađa od optužbe, podredno, da ukine presudu Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske broj I Kž-27/2022-3 od 07. ožujka 2023.g. i predmet vrati tom sudu na ponovno odlučivanje.“.

4. Prvostupanjski sud je po zaprimanju zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude postupio u skladu s člankom 518. stavkom 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 80/22.; dalje: ZKP/08-22).

5. Zahtjev nije osnovan.

6. Nije u pravu osuđenik kada u zahtjevu tvrdi da je pobijanom pravomoćnom presudom počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08-22 jer da je ta presuda utemeljena na nezakonitom dokazu, a što predstavlja osnovu iz članka 517. stavka 1. točke 2. ZKP/08-22 za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka.

6.1. Naime, iz stanja spisa predmeta vidljivo je da su vještaci, kako psihijatrijske, tako i psihologijske struke, u zaključku pisanog nalaza i mišljenja psihologijsko-psihijatrijskog vještačenja oštećenice jasno naveli da ne nalaze „…psihopatologijske elemente koji bi doveli u sumnju sposobnost ispitanice za davanje vjerodostojnog iskaza...“. Nedoumica oko izričaja na koji se upire u zahtjevu, iz kojeg bi se moglo zaključiti da su oba vještaka ocjenjivala vjerodostojnost oštećeničinog iskaza, otklonjena je njihovim ispitivanjem na raspravi, kada su se oba vještaka očitovali da su ocjenjivali oštećeničinu sposobnost davanja vjerodostojnog iskaza, a nisu ocjenjivali samu vjerodostojnost tog iskaza jer to može raditi samo sud te da je spomenuti izričaj greška u pisanju nalaza i mišljenja. Pritom svakako treba napomenuti da ova okolnost ne može biti od utjecaja na zakonitost nalaza i mišljenje, nego eventualno na njegovu vjerodostojnost, a što je činjenično pitanje. To, u skladu s odredbama članka 517. stavka 1. ZKP/08-22, ne može biti predmetom ovog izvanrednog pravnog lijeka.

6.2. Okolnost da je, prema stavu osuđenika, vještačenje povjereno vještaku koji je trebao biti izuzet jer da je „… prije vještačenja za potrebe postupka, liječio oštećenu baš povodom predmetnog događaja …“, osuđenik nije isticao u žalbi protiv prvostupanjske presude. Stoga, u skladu s odredbom članka 517. stavka 2. ZKP/08-22, tu okolnost ne može isticati ni sada, po prvi puta, u zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

7. Osuđenik u svojem zahtjevu ističe i povredu iz članka 517. stavka 1. točke 3. ZKP/08-22, smatrajući da je odbijanjem prijedloga za izdvajanje vještačenja kao nezakonitog dokaza povrijeđeno njegovo pravo na obranu na raspravi, a ta je povreda bila od utjecaja na presudu. Međutim, kada navodi razloge iz kojih bi, po njegovom stanovištu, proizlazila ova povreda, osuđenik vrlo opširno obrazlaže da je „… oštećena iz stana u prizemlju mogla pobjeći, ili osuđeniku pružiti konkretan i odlučan fizički i verbalni otpor …“. Na taj način, osuđenik zapravo pobija pravilnost činjeničnih utvrđenja u pravomoćnoj presudi. No, kako je to već navedeno, iz te se osnove, u skladu s člankom 517. stavkom 1. ZKP708-22, ovaj izvanredni pravni lijek ne može podnositi.

8. Jednaka je situacija i s povredom kaznenog zakona iz članka 517. stavka 1. točke 1. ZKP/08-22 (u zahtjevu pogrešno označene kao povreda iz članka 517. stavka 1. točke 4. ZKP/08.). Naime, i kroz ovu povredu osuđenik nedopušteno pobija činjenična utvrđenja, smatrajući da kod njega nije postojala svijest o protupravnosti, s obzirom na to da mu oštećenica nije pružala nikakav otpor, zbog čega smatra da nema niti njegove krivnje u predmetnom postupku.

8.1. Nije u pravu osuđenik niti kada, u okviru ove povrede, pogrešno tvrdi da „… pobijana presuda ne sadrži nikakvo obrazloženje o obliku krivnje …“. Tu se, prije svega, ne radi o povredi kaznenog zakona, nego eventualno o povredi članka 517. stavka 1. točke 2. ZKP/08-22 od strane prvostupanjskog suda, odnosno povredi članka 517. stavka 1. točke 3. ZKP/08-22 od strane drugostupanjskog suda. No, niti u navedenom osuđenik nije u pravu jer pravomoćna presuda sadrži sasvim jasno, dostatno, valjano i prihvatljivo obrazloženje iz kojeg nedvojbeno proizlazi da je osuđenik kriv za predmetno kazneno djelo (odlomci 15.-17. prvostupanjske presude te odlomci 11.3.-11.8. drugostupanjske presude).

9. Osuđenik u svojem zahtjevu smatra i da mu je povrijeđeno pravo na obranu u žalbenom postupku „… jer od upućenog poziva za sjednicu vijeća nije prošlo dostatno vrijeme, niti da bi se vratila dostavnica, a kamoli da bi se isti u teškom psihičkom stanju u kakvom se nalazi, uopće organizirao za dolazak na sjednicu …“, čime ističe povredu iz članka 517. stavka 1. točke 3. ZKP/08-22.

9.1. Međutim, niti u navedenom osuđenik nije u pravu. Ovo stoga što je iz zapisnika s drugostupanjske sjednice Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske jasno vidljivo da je osuđenikov branitelj, koji je uredno pristupio sjednici vijeća, tom sudu prije održavanja sjednice poslao e-mail kojim ispričava osuđenikov nedolazak na sjednicu, a to je ponovio i na sjednici vijeća. Ni u tom mailu, a niti kasnije na sjednici, branitelj nije zatražio odgodu sjednice. Iz navedenog je očito da je osuđenik imao saznanja o sjednici te da, kao što je već navedeno, nije zatražio odgodu iste.

10. Slijedom svega navedenog, u pravomoćnoj presudi nije ostvarena niti jedna od povreda koje se ističu u zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, zbog čega je trebalo osuđenikov zahtjev odbiti kao neosnovan i, na temelju članka 519. u svezi s člankom 512. ZKP/08-22, odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 5. prosinca 2023.

Predsjednik vijeća:

Damir Kos, v.r.