Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 27 Gž-4687/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, Nike Grospić Ivasović, izvjestiteljice i članice, Diane Preglej, članice, u pravnoj stvari tužitelja I. M., P., OIB: …, zastupanog po punomoćniku B. B., odvjetniku iz Č., protiv tuženika A. B. d.d., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnici I. Š., odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ć. & Š. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P-535/2021-45 od 14. srpnja 2023., u sjednici održanoj 6. veljače 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda u dijelu stavka V. izreke kojim nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška preko iznosa od 2.809,18 eura, eura sa zatraženom zateznom kamatom.

II. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P-535/2021-45 od 14. srpnja 2023. u stavcima I., II.,

III. i V. izreke.

III. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P- 535/2021-45 od 14. srpnja 2023. u dijelu stavka V. izreke kojim nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška preko iznosa od 1.384,32 eura do iznosa od 2.809,18 eura (za iznos od 1.424,86 eura) i sudi:

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u daljnjem iznosu od 1.424,86 eura sa zateznom kamatom tekućom od 6. veljače 2024. do isplate po stopi koja tužitelju pripada kao sudioniku u ostalim odnosima u smislu čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak sastava žalbe u iznosu 137,44 eura, u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I/ Utvrđuje se da je ništetna ugovorna odredba iz Ugovora o kreditu broj … od 6. veljače 2008. solemniziranog po javnom bilježniku J. V.-S. dana 7. veljače 2008. pod poslovnim brojem OV-1851/08 u dijelu odredbe čl. 6. koji glasi:

„Banka je ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama H. A.-A.-B. d.d. ili drugog akta Banke. Korisnik kredita svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest Banke o visini kamatne stope i visini anuiteta u skladu s promijenjenom kamatnom stopom.“

II/ Utvrđuje se da je ništetna ugovorna odredba iz Ugovora o kreditu broj … od 6. veljače 2008. solemniziranog po javnom bilježniku J. V.-S. dana 7. veljače 2008. pod poslovnim brojem OV-1851/08 u dijelu odredbe čl. 4. koji glasi:

„… u kunskoj protuvrijednosti 344,73 CHF (tristočetrdesetčetri švicarskih franaka i 73/100) obračunatih po srednjem tečaju za CHF H. A.-A.-B. d.d na dan plaćanja.“

III/ Nalaže se tuženiku A. B. d.d., Z., OIB: …, da tužitelju M. I., P., OIB:…, isplati iznos od 4.684,54 EUR / 35.295,64 kuna (četiri tisuće šesto osamdeset četiri eura i pedeset četiri centa / trideset pet tisuća dvjesto devedeset pet kuna i šezdeset četiri lipe)1 zajedno sa zateznim kamatama tekućim na:

- 1,64 EUR / 12,33 kuna od 31. ožujak 2008. do isplate

- 1,64 EUR / 12,33 kuna od 30. travanj 2008. do isplate

- 1,64 EUR / 12,33 kuna od 31. svibanj 2008. do isplate

- 1,64 EUR / 12,33 kuna od 30. lipanj 2008. do isplate

- 1,64 EUR / 12,33 kuna od 31. srpanj 2008. do isplate

- 1,64 EUR / 12,33 kuna od 31. kolovoz 2008. do isplate

- 1,64 EUR / 12,33 kuna od 30. rujan 2008. do isplate

- 1,64 EUR / 12,33 kuna od 31. listopad 2008. do isplate

- 1,64 EUR / 12,33 kuna od 30. studeni 2008. do isplate

- 5,47 EUR / 41,24 kuna od 31. siječanj 2009. do isplate

- 5,72 EUR / 43,12 kuna od 28. veljača 2009. do isplate

- 5,72 EUR / 43,12 kuna od 31. ožujak 2009. do isplate

- 2,71 EUR / 20,39 kuna od 30. travanj 2009. do isplate

- 15,31 EUR / 115,39 kuna od 31. svibanj 2009. do isplate

- 15,31 EUR / 115,39 kuna od 30. lipanj 2009. do isplate

- 15,31 EUR / 115,39 kuna od 31. srpanj 2009. do isplate

- 15,31 EUR / 115,39 kuna od 31. kolovoz 2009. do isplate

- 15,31 EUR / 115,39 kuna od 30. rujan 2009. do isplate

- 15,31 EUR / 115,39 kuna od 31. listopad 2009. do isplate

- 15,31 EUR / 115,39 kuna od 30. studeni 2009. do isplate

- 15,31 EUR / 115,39 kuna od 31. prosinac 2009. do isplate

- 15,31 EUR / 115,39 kuna od 31. siječanj 2010. do isplate

- 15,31 EUR / 115,39 kuna od 28. veljača 2010. do isplate

- 15,31 EUR / 115,39 kuna od 31. ožujak 2010. do isplate

- 15,31 EUR / 115,39 kuna od 30. travanj 2010. do isplate

- 15,31 EUR / 115,39 kuna od 31. svibanj 2010. do isplate

- 15,31 EUR / 115,39 kuna od 30. lipanj 2010. do isplate

- 15,31 EUR / 115,39 kuna od 31. srpanj 2010. do isplate

- 15,31 EUR / 115,39 kuna od 31. kolovoz 2010. do isplate

- 15,31 EUR / 115,39 kuna od 30. rujan 2010. do isplate

- 15,31 EUR / 115,39 kuna od 31. listopad 2010. do isplate

- 15,31 EUR / 115,39 kuna od 30. studeni 2010. do isplate

- 44,75 EUR / 337,19 kuna od 31. prosinac 2010. do isplate

- 67,08 EUR / 505,39 kuna od 31. siječanj 2011. do isplate

- 67,08 EUR / 505,39 kuna od 28. veljača 2011. do isplate

- 67,08 EUR / 505,39 kuna od 31. ožujak 2011. do isplate

- 67,08 EUR / 505,39 kuna od 30. travanj 2011. do isplate

- 67,08 EUR / 505,39 kuna od 31. svibanj 2011. do isplate

- 67,08 EUR / 505,39 kuna od 30. lipanj 2011. do isplate

- 67,08 EUR / 505,39 kuna od 31. srpanj 2011. do isplate

- 67,08 EUR / 505,39 kuna od 31. kolovoz 2011. do isplate

- 110,04 EUR / 829,07 kuna od 30. rujan 2011. do isplate

- 86,99 EUR / 655,39 kuna od 31. listopad 2011. do isplate

- 86,99 EUR / 655,39 kuna od 30. studeni 2011. do isplate

- 86,99 EUR / 655,39 kuna od 31. prosinac 2011. do isplate

- 86,99 EUR / 655,39 kuna od 31. siječanj 2012. do isplate

- 86,99 EUR / 655,39 kuna od 29. veljača 2012. do isplate

- 86,99 EUR / 655,39 kuna od 31. ožujak 2012. do isplate

- 86,99 EUR / 655,39 kuna od 30. travanj 2012. do isplate

- 86,99 EUR / 655,39 kuna od 31. svibanj 2012. do isplate

- 86,99 EUR / 655,39 kuna od 30. lipanj 2012. do isplate

- 86,99 EUR / 655,39 kuna od 31. srpanj 2012. do isplate

- 86,99 EUR / 655,39 kuna od 31. kolovoz 2012. do isplate

- 86,99 EUR / 655,39 kuna od 30. rujan 2012. do isplate

- 86,99 EUR / 655,39 kuna od 31. listopad 2012. do isplate

- 86,99 EUR / 655,39 kuna od 30. studeni 2012. do isplate

- 86,99 EUR / 655,39 kuna od 31. prosinac 2012. do isplate

- 86,99 EUR / 655,39 kuna od 31. siječanj 2013. do isplate

- 86,99 EUR / 655,39 kuna od 28. veljača 2013. do isplate

- 86,99 EUR / 655,39 kuna od 31. ožujak 2013. do isplate

- 86,99 EUR / 655,39 kuna od 30. travanj 2013. do isplate

- 86,99 EUR / 655,39 kuna od 31. svibanj 2013. do isplate

- 86,99 EUR / 655,39 kuna od 30. lipanj 2013. do isplate

- 86,99 EUR / 655,39 kuna od 31. srpanj 2013. do isplate

- 86,99 EUR / 655,39 kuna od 31. kolovoz 2013. do isplate

- 86,99 EUR / 655,39 kuna od 30. rujan 2013. do isplate

- 86,99 EUR / 655,39 kuna od 31. listopad 2013. do isplate

- 86,99 EUR / 655,39 kuna od 30. studeni 2013. do isplate

- 86,99 EUR / 655,39 kuna od 31. prosinac 2013. do isplate

- 86,99 EUR / 655,39 kuna od 31. siječanj 2014. do isplate

- 86,99 EUR / 655,39 kuna od 28. veljača 2014. do isplate

- 86,99 EUR / 655,39 kuna od 31. ožujak 2014. do isplate

- 86,99 EUR / 655,39 kuna od 30. travanj 2014. do isplate

- 86,99 EUR / 655,39 kuna od 31. svibanj 2014. do isplate

- 86,99 EUR / 655,39 kuna od 30. lipanj 2014. do isplate

- 86,99 EUR / 655,39 kuna od 31. srpanj 2014. do isplate

- 86,99 EUR / 655,39 kuna od 31. kolovoz 2014. do isplate

- 86,99 EUR / 655,39 kuna od 30. rujan 2014. do isplate

- 86,99 EUR / 655,39 kuna od 31. listopad 2014. do isplate

- 86,99 EUR / 655,39 kuna od 30. studeni 2014. do isplate

- 86,99 EUR / 655,39 kuna od 31. prosinac 2014. do isplate

- 86,99 EUR / 655,39 kuna od 31. siječanj 2015. do isplate

- 188,24 EUR / 1.419,41 kuna od 28. veljača 2015. do isplate

i to po stopi od 14% godišnje od 31. ožujka 2008. do 30. lipnja 2011., po stopi od 12% godišnje od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

IV/ Odbija se dio tužbenog zahtjeva radi isplate iznosa preko dosuđenog iz točke III/ izreke presude, a do tužbom zatraženog iznosa od ukupno 41.900,08 kn / 5.561,10 EUR sa zakonskim zateznim kamatama.

V/ Nalaže se tuženiku A. B. d.d., Z., OIB:… da tužitelju M. I., P., OIB:… naknadi parnične troškove u iznosu od 1.384,32 EUR / 10.430,16

kn (tisuću tristo osamdeset četiri eura i trideset dva centa / deset tisuća četiristo trideset kuna i šesnaest lipa)1 sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. srpnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“

2. Protiv presude u dijelu stavka V. izreke kojim nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 02/2007- Odluka USRH, 84/2008, 96/2008 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023, u daljnjem tekstu: ZPP-a), predlažući njezinu preinaku u pobijanom dijelu, sukladno žalbenim navodima, uz naknadu troška njezina sastava.

3. Protiv presude u stavcima I., II., III. i V. izreke žali se tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. ZPP-a, predlažući njezinu preinaku u obijanom dijelu, sukladno navodima žalbe, podredno ukidanje i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troška sastava žalbe.

4. U odgovoru na žalbu tužitelj se protivi navodima žalbe tuženika te ju predlaže odbiti.

5. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

6. Žalba tuženika nije osnovana.

7. Predmet spora jest zahtjev na utvrđenje ništetnom dijela odredbe čl. 6. (promjenjiva kamatna stopa u skladu s odlukom kreditora) Ugovora o kreditu kojeg su stranke sklopile 6. veljače 2008. i dijela odredbe čl. 4. istog Ugovora (glavnica vezana uz CHF-valutna klauzula), kao i restitucijski zahtjev na isplatu iznosa od 4.684,54 eura po osnovi glavnice vezano za CHF, sve sa zateznim kamatama i parničnim troškovima.

8. Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja sastavio je presudu u skladu s odredbama ZPP-a i za svoje uvjerenje dao je jasne i razumljive razloge, koji imaju podlogu u izvedenim dokazima, tako u donošenju iste nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju u žalbi ukazuje tuženik, a niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

9. Sud prvog stupnja raspravio je sve tvrdnje, na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te je na osnovi izvedenih dokaza, predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (čl. 8. ZPP-a) utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva na koje je pravino primijenio odredbe materijalnog prava, radi čega nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao niti pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 355. i čl. 356. ZPP-a), s time da sud temeljem zakonskog ovlaštenja iz odredbe čl. 220. st.

2. ZPP-a odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica.

10. Nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a, na koju u žalbi upire tuženik, budući da je odustao od svog prijedloga za saslušanja svjedoka L. R., H. S., J. V. S. (javne bilježnice) i T. M., dok je dokazni prijedlog za saslušanjem svjedokinje J. P. stavio nakon zaključenja prethodnog postupka, radi čega taj dokazni prijedlog nije uzet u obzir, tako da je na sporne okolnosti vezano uz sklapanje Ugovora o kreditu proveden dokaz saslušanjem tužitelja.

11. Promašen je prigovor tuženika da tužitelj nema pravni interes za podnošenje tužbe na utvrđenje djelomične ništetnosti odredaba Ugovora o kreditu, budući da je svaka osoba ovlaštena pozivati se na ništetnost određenog pravnog posla, a sud na istu pazi po službenoj dužnosti.

12. Naime, prema odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 41/2014., 110/2015. i 14/2019, u daljnjem tekstu: ZZP-a/2014) koji je na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka (istovjetno članak 138.a Zakona o zaštiti potrošača /Narodne novine, broj: 79/2007., 125/2007., 75/2009., 79/2009., 89/2009., 133/2009., 78/2012., 56/2013., u daljnjem tekstu: ZZP-a/2007/ i Direktiva Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Sl. I. EZ 1993 L 95/29, u daljnjem tekstu; Direktiva) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. toga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika (istovjetno članak 138. a u vezi s člankom 131. stavkom 1. ZZP-a/2007).

13. U smislu tih zakonskih odredbi, ali i odredbe članka 502.c ZPP-a, koja određuje da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, time da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se osoba na njih pozvati, za zaključiti je da u ovom postupku sud obvezuju odluke iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, koje utvrđuju da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, odnosno da navedene odluke imaju direktni učinak i obvezuju sudove i da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošači mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude, kojom je prihvaćen zahtjev postavljen po tužbi iz članka 502.a stavka 1. ZPP-a.

14. Nadalje, kako je u dijelu odredbe čl. 6. Ugovora o kreditu ugovorna kamata sadržajno izražena na identičan način kao i ona, koja je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđena ništetnom te u dijelu odredbe čl. 4. istog Ugovora kojom je ugovorena valuta glavnice u CHF kao u pravomoćnoj presudi Visokog trgovačkog suda u Republici Hrvatskoj (Pž-6632/2017) koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev-2221/2018) te kako u predmetnom postupku ne postoje okolnosti koje bi ukazivale da je postupanje tuženika prilikom ugovaranja promjenjive kamatne stope i valute CHF uz koju je vezana glavnica kredita između stranaka bilo drugačije od utvrđenog u navedenim sudskim postupcima, to je prvostupanjski sud osnovano zaključio da su ugovorne odredbe o promjenjivosti stope redovne kamate i tečaja valuta CHF, uz koju je vezana glavnica kredita ništetne,

15. Prema tome, kako je na temelju zakona otpala pravna osnova (dio odredbe čl. 6. po osnovi glavnice vezano za CHF) po kojoj je tuženik primio od tužitelja u razdoblju od ožujka 2008. do veljače 2015. iznos od 4.684,54 eura to je pravilno utvrđeno činjenično stanje i primijenjeno materijalno pravo na način da su dijelovi ugovornih odredaba utvrđeni ništetnima i naloženo tuženiku isplatiti tužitelju navedeni iznos (članak 1111. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima /Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., u daljnjem tekstu: ZOO-a) sa zateznim kamatama na svaku mjesečnu razliku, tekućim od stjecanja do isplate (članak 1115. ZOO-a, članak 29. stavak 1., 2/2. 7. i 8. ZOO-a).

16. Na žalbene navode potrebno je reći da iz predmetnog Ugovora i provedenih dokaza proizlazi da je riječ upravo o ugovoru čiji je sadržaj tuženik unaprijed formulirao, na čiji sadržaj tužitelj nije mogao utjecati, svakako ne na sporne odredbe, te da je suprotno načelu savjesnosti i poštenja tužitelju, kao potrošaču, nametnuta obveza koju on nije objektivno mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja Ugovora, slijedom čega postoji objektivni identitet ugovornih odredbi o kojima je suđeno u postupku kolektivne zaštite i ovdje spornih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i vezanosti glavnice uz valutu CHF.

17. U odnosu na prigovor zastare tuženik ispušta iz vida da prema pravnom shvaćanju sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022., ako je ništetnost ustanovljena već u postupku zaštite potrošača, a što je slučaj u ovoj pravnoj stvari tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

18. Stoga, imajući u vidu navedeno time da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu ugovornih odredbi koje se odnose na ugovorenu valutnu klauzulu postala pravomoćna dana 14. lipnja 2018., a kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnijeta12. kolovoza 2021., to je prvostupanjski sud pravilno odbio prigovor zastare obzirom da je tužba podnijeta unutar zastarnog roka od 5 godina iz odredbe čl. 225. ZOO-a.

19. Što se tiče žalbenih tuženika kojima osporava utvrđenja prvostupanjskog suda proizašla iz nalaza i mišljenja vještaka valja reći da je prvostupanjski sud dao jasne i valjane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud kada je utvrdio da su prigovori tuženika pravne prirode i da nije osporavao matematički izračun, s time da je izračun pravilno izvršen na temelju kamatne stope u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, budući da je predmet spora restitucijski zahtjev prema kojem svaka od stranaka može zahtijevati povrat onoga što je dala u ispunjenju ništetnog ugovora ili u ovom slučaju ništetnih ugovornih odredaba.

20. Ipak treba naglasiti da u situaciji kada je pravomoćnom sudskom odlukom (donesenoj u postupku radi povrede kolektivnih interesa i prava potrošača), utvrđeno da su ništetne odredbe ugovora o kreditu kojima se ugovarala promjenjiva kamatna stopa u skladu s jednostranom odlukom tuženice i njezinim drugim internim aktima, u ovom predmetu niti nije odlučno jesu li navedeni parametri prilikom promjene kamatne stope uzimani u obzir, a koje pravno shvaćanje je izraženo i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14.

21. Također, pogrešno je stajalište tuženika u žalbi da se pobijanom presudom sugerira i nameće da su stranke htjele ugovoriti fiksnu kamatnu stopu. To stoga što iz obrazloženja pravomoćne odluke koja je donesena u postupku radi povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, nije bilo upitno da stranke mogu ugovarati promjenjivu kamatnu stopu, s time da način na koji je to učinjeno predstavlja povredu prava tužiteljice kao potrošača i korisnika kredita pa suprotno navodima žalbe, time što je utvrđena ništetnost dijela predmetnog Ugovora o kreditu, koji se odnosi na odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi prema jednostranoj Odluci tuženika, o kojoj se nije pregovaralo i bez da su u vezi toga ugovoreni bilo kakvi kriteriji, nije strankama oduzeta mogućnost da ugovaraju promjenjivu kamatnu stopu, niti je sud na taj način mijenjao volju stranaka.

22. Pravilno je dosuđena i zatezna kamata s tijekom od pojedinog plaćanja tužitelja, jer se tuženik ne može smatrati savjesnim stjecateljem preplaćenog iznosa te je slijedom toga dužan tužitelju, sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a, koja se primjenjuje obzirom da se radi o stjecanju bez osnove, platiti zateznu kamatu od dana stjecanja svakog pojedinog preplaćenog iznosa pa do isplate.

23. Osnovano u žalbi ističe tužitelj da neovisno o tome što se tuženik protivio djelomičnom povlačenju tužbe (tužitelj je podneskom od 8. kolovoza 2022. povukao restitucijski zahtjev po osnovi promjenjive kamatne stope), radi čega je o tom dijelu tužbenog zahtjeva meritorno odlučeno, isto ne može biti od utjecaja na visinu troška koji tužitelju opravdano pripada, budući da je tek objedinjenim pravnim shvaćanjem donesenima na sjednici Građanskog odjela VSRH 31. siječnja 2022. izraženo Mišljenje o potrebi dodatnog tumačenja i objašnjenja shvaćanja iz revizijske odluke br. Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. i pravnog shvaćanja Građanskog odjela VSRH br. Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020. godine te ono glasi: „Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe“.

23.1. Zaključak iz točke 4. ovog Mišljenja nadalje glasi: „Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.“

23.2. Kako se zaključak iz točke 4. ovog Mišljenja (prema sadržaju točke 5.) odnosi upravo na tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka, tek je donošenjem ovog objedinjenog mišljenja tužitelju postala poznata izmjena pravnog shvaćanja Građanskog odjela VSRH glede početka tijeka zastare za povučeni dio tužbenog zahtjeva.

23.3. Tako bi, s obzirom na izmjenu sudske prakse umanjenje sudskih troškova nastalih uslijed povlačenja tužbe, kojem se tuženik protivio, odnosno odbijanja tog dijela tužbenog zahtjeva, za tužitelja predstavljao prekomjeran teret odnosno, isto može predstavljati nerazmjerno ograničenje konvencijskog prava na pristup sudu zajamčenog odredbom čl. 6. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" MU 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17), a tužitelj iz opravdanog razloga nije mogao predvidjeti svoj neuspjeh u parnici (primjerice, Europski sud za ljudska prava u predmetu Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske).

24. Nadalje, sud je pogrešno primijenio tbr. 8/3 prilikom priznavanja tužitelju troška sastava podneska od 29. prosinca 2022., budući da se radi o obrazloženom podnesku, koji je bio potreban za vođenje parnice pa se imao primijeniti tbr, 8/1 te tužitelju priznati trošak sastava istoga u zatraženom iznosu od 199,08 eura, umjesto 49,75 eura, dok je pravilno odlučio na način da je odbio zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava podnesaka od 2. svibnja 2022., 31. listopada 2022. 3. travnja 2023. i 2. lipnja 2022., jer taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. ZPP- a).

25. Troškovi su tužitelju pravilno obračunati sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022 i 126/22) budući da je ista bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o parničnom trošku.

26. Tako je tužitelju ukupno na ime troška valjalo priznati iznos od 2.809,18 eura, odnosno razliku od 1.424,86 eura na koji iznos i zateznu kamatu tekuću od donošenja ove odluke do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP-a).

27. Tužitelju je priznat trošak sastava žalbe u omjeru u kojem je s istom uspio (40,54%) i to u iznosu od 137,44 eura (čl. 154. st. 2. ZPP-a u vezi s tbr. 10/5, 42. i 50.).

28. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe, jer sa žalbom nije uspio (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

29. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1. ZPP-a za stavke I. i II., čl. 166. st. 2. ZPP-a za stavak III. i čl. 166. st. 1. ZPP-a za stavak IV.).

U Zagrebu 6. veljače 2024.

Predsjednica vijeća:

Slavica Garac, v.r.