Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 17 Gž-3537/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, Roberta Jambora, člana vijeća i suca izvjestitelja i Mirele Mijoč Kramar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. M. iz O., OIB:…, zastupanog po punomoćniku I. M., odvjetniku u Z., protiv I. tuženika M. d.o.o.; Z., OIB:…, II. tuženika D. H. iz O., OIB:… i III. tuženika J. K. d.d., OIB:… iz S., I. i III. tuženik zastupani po punomoćniku I. G, odvjetniku u Odvjetničkom društvu G. & Š. R., Z., radi utvrđenja ništetnosti i brisanja zemljišnoknjižnog stanja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 4994/20-55 od 10. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 6. veljače 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4994/20-55 od 10. svibnja 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 8.399,38 eura.

III. Odbija se zahtjev I. i III. tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 5.990,77 eura.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužitelja Z. M. koji glasi: "Utvrđuje se ništetnim Ugovor o unosu nekretnina u društvo zaključen između tužitelja Z. M. i tuženika M. d.o.o. sklopljen 25. siječnja 2008., ovjeren kod javnog bilježnika I. M. iz V. G. 29. siječnja 2008. pod brojem OV-2051/08, kojim ugovorom je tužitelj unio u društvo M. d.o.o. nekretninu upisanu u zk. ul. 978 k.o. O. u naravi zkč. br. 400 oranica zavrtnica površine 702 čhv.

Nalaže se brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog na osnovi navedenog Ugovora i uspostava zemljišnoknjižnog stanja u zk. ul. 978 zččbr. 400/1 Oranioca P. Š. sa 1782 čm i dvorište P. Š. sa 659 čm, ukupne površine 2441 čm i zkč. br. 400/2 oranica P. Š. sa 84 čm, sve k.o. O., kakvo je bilo prije provedbe Ugovora o unosu nekretnina u društvo od 29. siječnja 2008. tako da se briše pravo vlasništva na tim nekretninama s imena tuženika M. d.o.o. uz istovremeni upis tih nekretnina u vlasništvo tužitelja Z. M..

Utvrđuje se ništetnim Ugovor o prijenosu poslovnog udjela zaključen između Z. M. i J. K. d.d., sklopljen 27.veljače 2008. i ovjeren kod javnog bilježnika V. P. dana 4. ožujka 2008. pod poslovnim brojem OV-4812/08 kojim Ugovorom je Z. M. kao prenositelj udjela prenio, a J. K. d.d., kao stjecatelj udjela, stekao poslovni udjel 46,30 % u temeljnom kapitalu društva M. d.o.o. koji udjel novčano iznosi 1.174.500,00 kn. Utvrđuje se ništetnim Ugovor o prijenosu poslovnog udjela zaključen između Z. M. i J. K. d.d., sklopljen 27. veljače 2008. i ovjeren kod javnog bilježnika V. P. dana 4. ožujka 2008. pod poslovnim brojem OV-4813/08 kojim Ugovorom je Z. M. kao prenositelj udjela prenio, a D. H. kao stjecatelj udjela stekao poslovni udio 43,70% u temeljnom kapitalu društva M. d.o.o. koji udjel novčano izražen iznosi 1.108,500,00 kn.

Utvrđuje se ništetnim Ugovor o prijenosu poslovnih udjela zaključen između D. H. i J. K. d.d. sklopljen 15. svibnja 2009. i ovjeren kod javnog bilježnika V. P. dana 15. svibnja 2009. pod poslovnim brojem OV-8972/09 kojim Ugovorom je D. H. kao prenositelj prenio, a J. K. d.d., kao stjecatelj, stekao jedan poslovni udjel u društvu M. d.o.o. od 10,3%, koji poslovni udjel novčano izražen iznosi 264.233,00 kn. Nalaže se tuženima solidarno platiti tužitelju parnični trošak."

II. Nalaže se tužitelju isplatiti I. i III. tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu 57.187,63 eur¹/ 430.880,20 kn, u roku 15 dana".

2. Protiv presude žalbu je podnio tužitelj iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP), te predlaže pobijanu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev prihvatiti, odnosno podredno, istu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. I. i III. tuženik su podnijeli odgovor na žalbu u kojem predlažu da se žalba tužitelja odbije kao neosnovana.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti četiri ugovora i to: a) Ugovora o unosu nekretnina u društvo sklopljenog 25. siječnja 2008. između tužitelja i I. tuženika,

b) Ugovora o prijenosu poslovnog udjela sklopljenog 27. veljače 2008. sklopljenog između tužitelja i III. tuženika, ovjerenog pod poslovnim brojem OV-4812/08, c) Ugovora o prijenosu poslovnog udjela sklopljen 27. veljače 2008. između tužitelja i

II. tuženika, pod poslovnim brojem OV-4813/08,

d) Ugovora o prijenosu poslovnih udjela sklopljenog 15. svibnja 2009. između II. tuženika i III. tuženika.

6. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, pobijana presuda nije proturječna dokazima izvedenim tijekom postupka, već o odlučnim činjenicama sadrži jasne i neproturječne razloge, te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Nije stoga ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koji u žalbi ističe tužitelj.

7. Sud prvog stupnja je u prvostupanjskom postupku u bitnom utvrdio :

- da su tužitelj i I. tuženik M. d.o.o. dana 25. siječnja 2008. sklopili Ugovora o unosu nekretnina u društvo kojim je tužitelj povećao svoj temeljni ulog u I. tuženiku na način da je u društvo unio nekretnine i to kčbr. 400 oranica Z. od 702 čhv, upisana u zk ul. br 978 k.o. O. u ukupnoj vrijednosti od 2.273.000,00 kn,

- da je navedenim ugovorom tužitelj u društvu M. d.o.o., stekao jedan poslovni udio vrijednosti 2.283.000,00 kuna, koji je činio 90 % temeljnog kapitala, dok je drugi poslovni udio u iznosu od 10.000,00 kn, u vlasništvu II. tuženika D. H. činio 10 % temeljnog kapitala,

- da je Ugovorom o prijenosu poslovnog udjela sklopljenog 27. veljače 2008. sklopljenog između tužitelja i III. tuženika, ovjerenog pod brojem OV-4812/08, tužitelj na III. tuženika svoj poslovni udio u trgovačkom društvu M. d.o.o. od 46,30 % koji udio novčano izražen iznosi 1.174.500,00 kn,

- da je navedeni prijenos poslovnog udjela od 46,30 % izvršen naplatno za kupoprodajnu cijenu od 1.000.000,00 kuna,

- da je kupoprodajnu cijenu od 1.000.000,00 kuna II. tuženik i isplatio sukladno ugovoru na način da je 500.000,00 kuna isplatio na račun tužitelja dok je preostalih 500.000,00 kuna isplatio na račun kojeg je korisnik S. H.,

- da su istog dana 27. veljače 2008. tužitelj i II. tuženik sklopili Ugovor o prijenosu poslovnog udjela koji je ovjeren pod brojem OV-4813/08, kojim je tužitelj na II. tuženika prenio svoj poslovni udio u trgovačkom društvu M. d.o.o. od 43,70 % koji novčano izražen iznosi 1.108.500,00 kuna za cijenu od 1.000.000,00 kuna,

- da su II. i III. tuženik dana 15. svibnja 2009. sklopili Ugovor o prijenosu poslovnog udjela kojim je II. tuženik na III. tuženika prenio poslovni udio u trgovačkom društvu M. d.o.o. od 10,30 % koji novčano izražen iznosi 264.233,00 kn. 8. Gore navedene činjenice, osim što proizlaze iz pisanih isprava i solemniziranih ugovora, između stranaka i nisu sporne. Tijekom prvostupanjskog, a i sada žalbenog postupka, sporno je postoje li razlozi zbog kojih bi predmetni ugovori bili ništetni.

9. Tužitelj tako u žalbi a i prvostupanjskom postupku tvrdi da su sporni ugovori ništetni zbog nedopuštene pobude. Međutim, takvi žalbeni razlozi tužitelja su neosnovani. Naime, odredbom čl. 273. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05 - dalje: ZOO) propisano je da pobude iz kojih je ugovor sklopljen ne utječu na njegovu valjanost. Stavkom 2. propisano je da ali ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati, ugovor će biti bez učinka.

10. Iz dokaznog postupka, pa i iz isprava koje je priložio samo tužitelj, posebice Prijedloga zajedničkog ulaganja u projekt M., proizlazi da je tužitelj u svrhu ostvarivanja poslovnog pothvata i dobiti kao posljedice tog poslovnog pothvata, u temeljni kapital I. tuženika uložio nekretninu nakon kojeg ulaganja nekretnine je postao vlasnikom 90 % udjela trgovačkog društva M. d.o.o. Dakle, nedvojbeno je da je pobuda tužitelja za ulaganjem nekretnine u temeljni kapital II. tuženika bila stjecanje dobiti i zarade, te da je ulaganje nekretnine u temeljni kapital u društvo rezultiralo tužiteljevim stjecanjem 90 %-tnog udjela u trgovačkom društvu M. d.o.o. U postupku tužitelj nije dokazao da je tadašnji direktor i zakonski zastupnik trgovačkog društva M. d.o.o, a u ovom postupku II. tuženik D. H., osim iz pobude ostvarenja dobiti, i iz drugih nedopuštenih pobuda sklopio ugovor kojim je tužitelj unio nekretninu trgovačko društvo M. d.o.o., tako da je pravilna ocjena suda prvog stupnja da Ugovor o unosu nekretnina u društvo od 25. siječnja 2008. nije ništetan.

11. Nakon što je tužitelj postao vlasnikom 90%-tnog udjela u I. tuženiku, tužitelj je dana 27. veljače 2008. svoj poslovni udio od 90 % naplatno prenio na III. tuženika (46,30 %) i II. tuženika (43,70 %). Iz navedenih ugovora proizlazi da je svoje poslovne udjele prenio naplatno tj. za cijenu od ukupno 2.000.000,00 kn (1.000.000,00 kn za svaki od udjela). Niti u odnosu na te ugovore kojima je tužitelj svoj poslovne udjele u II. tuženiku prodao za ukupnu kupoprodajnu cijenu od 2.000.000,00 kn tužitelj nije dokazao da bi isti bili ispunjeni s nedopuštenom pobudom koja je na tužitelja bitno utjecala da sklopi predmetne ugovore, a isto nije dokazao niti u odnosu na Ugovor o prijenosu poslovnog udjela od 15. svibnja 2009. kojeg i nije sklopio tužitelj, već II. i III. tuženik.

12. Tužitelj u žalbi ističe i da je poslovni i pravni laik, da ga je II. tuženik držao zabludi (uz očito znanje III. tuženika) i da je sa izigrao njegovo povjerenje s time da je prethodno sa III. tuženikom dogovorio modus operandi. Međutim, u svezi tužiteljeva ukazivanja da je poslovni i pravni laik potrebno je navesti da stranke slobodno uređuju svoje obvezne odnose (čl. 2. ZOO), ali i da su u pravom prometu dužne postupati s pažnjom koja se u pravnom prometu zahtijeva (čl. 10. ZOO). U konkretnom slučaju, ugovori koje je sklopio tužitelj a koji su i javnobilježnički solemnizirani, jasno sadrže koje su obveze tužitelja, a koje su obveze tuženika s kojima je tužitelj iste sklopio. Iz teksta istih vrlo se jasno može zaključiti koje će nakon sklapanja ugovora biti pravne posljedice istih odnosno da će nakon sklapanja istih tužitelj ulaganjem nekretnine postati vlasnikom 90 %-tnog udjela u I. tuženiku (prvi ugovor) odnosno da će prodajom poslovnog udjela II. i III. tuženiku (drugi i treći ugovor) za točno određenu kupoprodajnu cijenu (ukupno 2.000.000,00 kn) posljedično dovesti do više neće bi vlasnikom tih poslovnih udjela. Predmetni ugovori (od kojih su dva po svojoj pravnoj prirodi kupoprodajni) ne predstavljaju neke posebno složene ugovore za čije je razumijevanje je potrebno neko posebno pravno znanje, pa se tužitelj ne može s uspjehom pozivati da je pravni laik i pravno neuka osoba.

13. U odnosu na ukazivanje tužitelja da je od strane II. tuženika bio doveden u zabludu i da je isti izigrao njegovo povjerenje potrebno je navesti da zabluda i prijevara koje razloge zapravo sadržajno ističe tužitelj predstavljaju razlog za poništenje (čl. 280. i čl. 284. ZOO), a ne razlog ništetnosti ugovora Što se tiče tužiteljevih navoda da II. tuženik s III. tuženikom bio u dosluhu radi pribavljanja nepripadne imovinske koristi isto tužitelj nije dokazao, a to razlog zbog kojeg bi sporni ugovori bili ništetni.

14. Tužitelj u žalbi i tijekom prvostupanjskom postupka tvrdi i da su sporni ugovori ništetni jer su protivni i moralu društva u smislu odredbe čl. 322. st. 1. ZOO. Međutim, niti ti žalbeni navodi tužitelja nisu osnovani. Naime, ugovori kojima je tužitelj najprije unosom nekretnine stekao poslovni udio u I. tuženiku koji poslovni udio je kasnije prodao II. i III. tuženiku za točno određenu kupoprodajnu cijenu, suprotno žalbenim navodima tužitelja ne predstavljaju nemoralne pravne poslove, a kako to pravilno ocjenjuje prvostupanjski sud. Posebice je nejasno zašto bi i ugovor koji tužitelj uopće nije sklopio odnosno Ugovor o prijenosu poslovnih udjela sklopljenog 15. svibnja 2009. između II. tuženika i III. tuženika bio nemoralan.

15. Tužitelj u žalbi ističe i da su sporni ugovori sklopljeni protivno načelu savjesnosti i poštenja (čl. 4. ZOO), načelu jednake vrijednosti činidaba (čl. 7. ZOO) i načelu zabrane prouzročenja štete (čl. 8. ZOO), te da su i zbog tih razlog ništetni. Međutim, sporni ugovori jasno sadrže obveze koje su tuženici dužni ispuniti u odnosu na tužitelja, te su te obveze tuženici isti prema tužitelju većim dijelom i ispunili. U obvezama tužitelja, s jedne strane, i njegovim sukontrahenata, s druge, nema očitog nesrazmjera tako da načelo jednake vrijednosti činidaba nije povrijeđeno. Osim toga, eventualno prekomjerno oštećenje ne predstavlja razlog za ništetnost, već razlog za poništaj ugovora (čl. 375. ZOO). Pritom je potrebno i navesti i da eventualno neispunjavanje obveza II. tuženika odnosno neplaćanje kupoprodajne cijene iz Ugovora o prijenosu poslovnog udjela sklopljenog sa II. tuženikom 27. veljače 2008. ne znači i da je predmetni ugovor ništetan. Uostalom, kako to pravilno primjećuje prvostupanjski sud, tužitelj je u postupku koji se pred sudom prvog stupnja vodio pod posl. brojem P-5147/17 od II. tuženika zahtijevao isplatu kupoprodajne cijene u iznosu od 1.000.000,00 kn te u tom postupku nije tvrdio da je predmetni ugovor temeljem kojeg je zahtijevao isplatu ništetan.

16. U odnosu na žalbeni navod da je sklapanjem spornih ugovora prouzročena šteta, navedeno čak i da je točno, ne znači da su ugovori ništetni, već bi imalo posljedicu za nastanak obveznog odnosa odgovornosti za štetu. U odnosu na žalbene navode tužitelj da su sporni ugovori sklopljeni protivno načelu savjesnosti i poštenja potrebno je navesti da iz dokaznog postupka ne proizlazi da je bilo koji od spornih ugovora sklopljen protivno tom načelu tako da su i ti žalbeni navodi tužitelja neosnovani.

17. Neosnovano tužitelj u žalbi ističe da predmetni ugovori imaju karakteristike zelenaških poslova iz čl. 329. st. 1. ZOO. Naime, tužitelj nije dokazao da su osobe s kojima je sklapao sporne ugovore ugovorili za sebe korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je tužitelj dao ili učinio, što je jedna od pretpostavki iz čl. 329. st. 1. ZOO da bi se moglo zaključiti da je određeni ugovor zelenaški, tako da su i ti žalbeni navodi tužitelja neosnovani.

18. Sud prvog stupnja je dakle, u prvostupanjskom postupku pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje tako da nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno il nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP kojeg u žalbi ističe tužitelj. Na takvo, pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo i odredbe čl. 273. i čl. 322. ZOO kada je tužbeni zahtjev tužitelja odbio. Nije stoga ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP kojeg u žalbi također ističe tužitelj.

19. Odluka o troškovima postupka je također pravilna i zakonita, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP) tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP) dosuđenih troškova.

20. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja.

21. Tužitelju nisu dosuđeni troškovi nastali izjavljivanjem pravnog lijeka jer žalba nije bila osnovana (čl. 154. st. 1. ZPP u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP).

I. i III. tuženiku nisu dosuđeni troškovi sastava odgovora na žalbu jer navedeni troškovi u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP nisu bili potrebni za vođenje postupka.

22. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 6. veljače 2024.

Predsjednica vijeća:

Vesna Žulj, v.r.