REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 427/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Igor Plavišić, odvjetnik iz Vinkovaca, protiv tuženika Credo banka d.d. u stečaju iz Splita, Zrinjsko- Frankopanska kbr. 58, OIB: 94141384086, kojeg zastupa stečajna upraviteljica Ankica Čenić, radi utvrđenja ništetnim ugovora, aneksa i sporazuma te obvezivanja vratiti primljeno, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4079/2022-2 od 11. listopada 2022. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-428/2018-32 od 23. kolovoza 2022., u sjednici održanoj 6. veljače 2024.,

r i j e š i o j e :

Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev:

- na utvrđenje ništetnim Ugovora o nenamjenskom kreditu br. 6180001234 zaključenog 23. rujna 2008., Aneksa br. 1. Ugovora o kreditu broj 61080001234 od 6. listopada 2009., Aneksa br. 2. Ugovora o kreditu broj 6180001234 od 23. ožujka 2010. kao i Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava od 25. rujna 2008.,

- na obvezivanje svake ugovorne stranke vratiti drugoj sve ono što je primila po njihovoj osnovi.

2. Tužitelj je podnio prijedlog da mu se protiv te drugostupanjske presude dopusti revizija zbog pravnih pitanja koje (kako navodi) drži važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu:

1. "Predstavlja li pravni posao tj. ugovor o kupoprodaji kojim bi nekretnine u vlasništvu banke prodala drugoj osobi ništetan pravni posao?"

2. "Je li Ugovor o nenamjenskom kreditu a radi kreditiranja kupovine nekretnine u korist same Banke, koji Banka tj tuženik sklapa sa tužiteljem, ništetan?"

Temeljeći prijedlog i na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP-a, tvrdi i da mu je zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka "a koje se odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a (nerazumljivosti presude i proturječnosti razlozima presude između onog što se navodi u razlozima presude i samih isprava), a iste su učinjene u II stupanjskom postupku" te pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

3. Tuženik nije odgovorio na prijedlog.

4. Prijedlog tužitelja nije dopušten.

5. Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 11. listopada 2022., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22), na snazi od 19. srpnja 2022. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe članaka 58. do 73. ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv drugostupanjske presude ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije."

6. Podneseni prijedlog valja razmotriti u smislu odredaba ZPP-a koje uređuju pitanje dopuštenosti revizije, i to:

- odredaba čl. 387., koje propisuju obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten, a prema kojima: (...) "Prijedlog za dopuštenje revizije, osim podataka koje mora sadržavati svaki podnesak, treba sadržavati: (...) 2) određeno naznačeno pravno pitanje iz članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona ili određeno naznačeno temeljno ljudsko pravo iz članka 385.a stavka 2. ovoga Zakona za koje stranka smatra da joj je u postupku povrijeđeno uz dokaz da je u vezi s tim stranka iscrpila dopušteni pravni put, 3) jasno naznačene razloge zbog kojih stranka smatra da joj Vrhovni sud Republike Hrvatske treba dopustiti reviziju u smislu članka 385.a stavaka 1. ili 2. ovoga Zakona uz određeno pozivanje na relevantne propise i dijelove sudskih odluka. (...) Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog za dopuštenje revizije dužna dostaviti sudske odluke na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.",

- odredaba čl. 385.a, prema kojima: st. 1. "Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, ...", st. 2. "Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku."

6.1. Takav se pristup, sa takvim shvaćanjem, zahtjeva za dopuštenost prijedloga zbog njegove specifičnosti - a koja specifičnost traži veću aktivnost (angažiranost) revidenta u sastavljanju prijedloga: predlagatelj mora dati razloge za podnošenje i dopuštenost upravo prijedloga - i to u svezi onih odredaba ZPP-a na kojima ga temelji, odnosno on mora uvjeriti sud u potrebu da sudi o njegovoj reviziji ako bi bila dopuštena - i da se angažira (ovdje, zbog konkretnih razloga revizije) u ujednačavanju sudske prakse.

7. Od toga polazeći, iako je predlagatelj u prijedlogu temeljenom na odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP-a naznačio više pitanja, ovdje je odlučnim za dopuštenost podnesenog prijedloga za prihvatiti:

7.1. da se iz prijedloga ne može razabrati zašto bi ta pitanja - u usporedbi sa onime na čemu je osporena presuda temeljena, bila važna i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu: u prijedlogu nisu navedeni određeni razlozi iz kojih bi valjalo zaključiti o toj važnosti pitanja, a te razloge ne mogu nadomjestiti (prema navedenoj odredbi čl. 387. st. 3. ZPP-a) paušalni navodi predlagatelja kojima samo polemizira sa obrazloženjem osporene presude i postupkom koji joj je prethodio, sve sa uopćenim (ničime konkretiziranim) tvrdnjama da su pitanja važna u navedenom, načelnom smislu, posebice obzirom na činjenicu da je riječ o "situaciji kojoj su izloženi kako sam tužitelj tako i brojni drugi građani diljem teritorija Republike Hrvatske i EU",

7.2. konkretno, da prijedlog u svezi u njemu postavljenih pitanja ne sadrži i navedene (određene) razloge iz odredaba čl. 387. st. 2. toč. 3. i čl. 385.a st. 1. ZPP-a: da o njima u činjeničnim okolnostima konkretnog slučaja postoji neujednačena ili nesigurna sudska praksa ili shvaćanje koje nije podudarno s (ovdje odlučno) pravnim shvaćanjem iz osporene odluke i shvaćanjem nekog drugog suda, ili da se o njima može očekivati neujednačena praksa - tako da bi ipak i zbog toga bila važna (bitno za dopuštenost revizije) za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (konkretno: za ujednačavanje sudske prakse ili za razvoj prava),

7.3. da se, sa prethodnim u svezi, postavljena pitanja odnose samo na specifične okolnosti ovoga slučaja, i to kako ih predlagatelj (a ne i sud) "vidi", na njegovo isticanje kako bi po njemu trebalo ocijeniti bit njegovih traženja (zahtjeva), sa njegovim pravnim i pogotovo činjeničnim shvaćanjem kojeg sugerira prihvatiti kao jedinog ispravnog i relevantnog za odluku o predmetu spora - pa takva nisu adekvatna onim kakvim bi trebala biti za dopuštenost revizije iz smisla navedenih odredaba ZPP-a,

7.4. da podneseni prijedlog revizijski sud može razmatrati samo u granicama postavljenih pitanja i razloga kojima ih predlagatelj obrazlaže (opet: u smislu odredaba čl. 387. ZPP-a), pa (sukladno tome) ne može u svezi u prijedlogu postavljenih pitanja i okolnosti samo ovog konkretnog slučaja preispitivati je li u postupku koji je prethodio ovome i inače pravilno primijenjeno materijalno ili procesno pravo (odnosno: je li pravno shvaćanje iz osporene odluke pravilno i u odnosu na neku drugu već postojeću sudsku praksu i druge propise i druge izvore prava).

8. U konačnom, revizijski sud tek primjećuje da i inače nije ovlašten sam nalaziti ili kreirati materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu kao niti (ovdje odlučno) razloge zbog kojih predlagatelj smatra da bi ono što ističe u prijedlogu imalo biti važno u istaknutome smislu - postojanje kojeg pitanja ili kojih razloga treba činiti obvezatni sadržaj prijedloga, kao što nije ovlašten ni ispitivati (tražiti) kriju li se određena pitanja ili takvi razlozi moguće u podacima u spisu ili u praksi sudova (obzirom da bi se takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po prijedlogu doveo u situaciju da određuje pitanje i razloge koji moguće i ne bi odgovarali shvaćanju ili težnji predlagatelja - i da time pogoduje jednoj stranki).

9. Sukladno izloženom, ovdje je za zaključiti:

9.1. da pitanja iz podnesenog prijedloga, budući da nisu obrazložena adekvatnim, dostatnim i određenim razlozima, nisu važna (kumulativno potrebno za dopuštenost prijedloga i revizije) za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava: obzirom na to kako su formulirana i obrazložena razlozima važnosti te obzirom i na situaciju u ovome predmetu, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporenu presudu nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu,

9.2. da ne postoje pretpostavke za podnošenje revizije: čime podneseni prijedlog ne ispunjava pretpostavke za njegovu dopuštenost.

10. Stoga je prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije kada ga temelji na odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP-a valjalo (i to ne spada u "pretjerani formalizam", kojeg revizijski sud ne može dopustiti - već je riječ samo o pravilnoj i dosljednoj primjeni odredaba ZPP-a koje uređuju obvezatni sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije i dopuštenost toga prijedloga) odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP-a, prema kojoj: "Vrhovni sud Republike Hrvatske odbacit će i prijedlog za dopuštenje revizije koji uopće ne sadržava (...) jasno naznačene razloge važnosti pravnog pitanja u smislu članka 385.a ovoga Zakona.", u svezi sa odredbom čl. 387. st. 5. ZPP-a, prema kojoj: "U rješenju kojim se prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje sud će određeno navesti razlog odbacivanja.").

11. Vrhovni sud Republike Hrvatske ne nalazi da je tužitelj učinio vjerojatnim (u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a) ono na čemu (također) temelji svoj prijedlog: da su u ovome predmetu počinjene osobito teške povrede odredaba parničnog postupka i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo - toliko da je prvostupanjskom i drugostupanjskom presudom povrijeđeno neko njegovo pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i ujedno počinjena povreda njegovih prava na zaštitu zajamčenu Protokolom br. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

11.1. U konkretnom slučaju okolnosti na kojima predlagatelj temelji prijedlog, razumnim zaključivanjem, ne pridonose vjerojatnosti da osporena presuda nije pravilna te zakonita i donesena u smislu:

- odredbe čl. 375. st. 1. ZPP-a, prema kojoj: "U obrazloženju presude (...) drugostupanjski sud treba ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značenja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti.", odnosno prvostupanjska u smislu odredbe čl. 338. st. 4. ZPP-a, prema kojoj: "U obrazloženju sud će sumarno izložiti zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile. Sud će posebno navesti i obrazložiti koje je od tih činjenica utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, a ako ih je utvrdio dokazivanjem, koje je dokaze izvodio i zašto te kako ih je ocijenio, koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka, a izjasnit će se, ako je to potrebno, i o stavovima stranaka o pravnoj osnovi spora te o njihovim prijedlozima i prigovorima o kojima nije dao svoje razloge u odlukama koje je već donio tijekom postupka.",

- pravilnog shvaćanja da sudovi imaju pravo na ocjenu provedenih dokaza (prema odredbi čl. 8. ZPP-a) i ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP-a): postupanjem prema tim ovlastima, ali i time što predlagatelj ocjenom dokaza nije zadovoljan i smatra da sudovi na temelju provedenih dokaza, da su pravilno ocijenjeni - prema njegovom shvaćanju pravnog standarda "pravilno", nisu imali razloga odbiti tužbeni zahtjev - već (da) su morali istinitim i pravilnim prihvatiti samo ono što on navodi i njegovu ocjenu provedenih dokaza, ne čine niti jednu povredu prava predlagatelja.

11.2. Konkretno, postupanje suprotno navedenim odredbama čl. 338. st. 4. i čl. 375. st. 1. ZPP-a sigurno ne bi pripadalo pravičnom suđenju ili suđenju u skladu s ustavnopravnim načelom i načelom Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99 - ispravak, 14/02 i 1/06) o pravu na pravično i pošteno suđenje te s praksom sudova, koje u sebi uključuje i pravo stranke na obrazloženu i provjerljivu sudsku odluku (zbog zaštite od arbitrarnosti u odlučivanju sudova) - i njime bi se činilo bitnu postupovnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a: međutim, u okolnostima ovoga slučaja takvo shvaćanje ne može - gledano prema svim razlozima zbog kojih je zahtjev tužitelja ocijenjen neosnovanim i odbijen, sa obrazloženom odlukom o tim razlozima, utjecati (a i to je bitno za dopuštenost revizije) na osporenu presudu i tužitelja dovesti u povoljniju poziciju.

To što predlagatelj shvaćanja iz osporene presude drži pogrešnim, samo za sebe ne čini tu odluku, kako predlagatelj sugerira prihvatiti, neobrazloženom ili obrazloženom bez razumnih i dostatnih razloga - koji bi je opravdavali.

12. Sukladno tome za prihvatiti je da ne postoje pretpostavke za dopuštenje revizije niti pozivom na odredbu čl. 385.a st. 2 ZPP-a, odnosno da podneseni prijedlog ne ispunjava pretpostavke za njegovu dopuštenost niti po toj osnovi.

13. Stoga je i prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije kada ga temelji na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP-a valjalo odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a).

Zagreb, 6. veljače 2024.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug