REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1163/2023-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. P. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici N. K., odvjetnici u Z., protiv tuženice Z. b. d.d. Z., OIB: ..., zastupane po punomoćnicima - odvjetnicima u Odvjetničkom društvu P. & P. iz Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-842/2022-2 od 22. veljače 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-9031/2019-37 od 25. kolovoza 2022., u sjednici održanoj 6. veljače 2024.,
p r e s u d i o j e:
I. Odbija se revizija tuženice kao neosnovana.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je utvrđena ništetnom i bez pravnog učinka odredba čl. 1. Ugovora o namjenskom kreditu broj 3208478509/07 od 21.2.2007., koji je solemniziran 26.2.2007. kod Javnog bilježnika I. A. pod br. OV-4400/2007, u dijelu u kojem je iskazana u valuti švicarski franak, a koja glasi: ''Iznos odobrenog kredita...Kreditor odobrava i stavlja na raspolaganja Korisniku kredita u kunskoj protuvrijednost od CHF 49.000 (slovima: četrdeset devet tisuća i 00/100 CHF) obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita. Korisnik kredita se obvezuje iznos kredita iz prethodnog stavka vratiti, uz valutnu klauzulu, s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen ovim ugovorom...'', te je obvezana tuženica isplatiti tužitelju iznos od 42.298,91 kn s zateznom kamatom.
1.1. Nadalje, utvrđena je ništetnom i bez pravnog učinka odredba čl. 2. istog Ugovora o namjenskom kreditu, u kojoj je iskazana promjenjiva kamatna stopa, a koja glasi: '',a temeljem Odluke o kamatnim stopama Z. b. d.d...'' te dio odredbe sadržan u čl. 7. istog Ugovora, koji glasi: ,,Za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Kreditora Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. O izmijenjenom iznosu anuiteta Kreditor će obavijestiti Korisnika kredita u skladu s Općim uvjetima poslovanja Kreditora...', te je obvezana tuženica isplatiti tužitelju iznos od 16.605,68 kn sa zateznom kamatom, sve uz naknadu parničnih troškova u iznosu od 9.642,00 kn sa zateznom kamatom.
2. Rješenjem ovog suda broj Revd-2070/2023-2 od 6. lipnja 2023., tuženici je dopuštena revizija u odnosu na pravno pitanje:
"Može li sud u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, tužbeni zahtjev tužitelja umanjiti s tzv. potplaćenim iznosima odnosno negativnim tečajnim razlikama, na temelju materijalno pravnih prigovora tuženika koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK/CHF bio manji od tečaja HRK/CHF na dan isplate kredita?“
3. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženica je podnijela reviziju sukladno odredbi čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) zbog pitanja u odnosu na koje je revizija dopuštena. Predlaže preinačiti nižestupanjske presude, podredno ukinuti, uz naknadu troškova revizije.
4. U odgovoru na reviziju tužitelj je osporio sve navode i predložio reviziju odbiti, uz naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.
5. Revizija nije osnovana.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnim odredbi ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli uz isplatu iznosa preplaćenih s navedenih osnova.
7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 3. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. Pitanjem se problematizira mogućnost umanjenja tražbine tužitelja iznosima s naslova negativne tečajne razlike koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK - CHF bio manji od tečaja HRK - CHF na dan isplate.
9. Prošireno vijeće ovog suda je, sukladno ovlastima iz odredbe čl. 390. ZPP, dana 18. prosinca 2023. donijelo presudu broj Rev 549/2023-4 u kojoj je u odgovoru na identično postavljeno pitanje izneseno shvaćanje:
"U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK - CHF bio manji od tečaja HRK - CHF na dan isplate kredita."
10. Proizlazi da o navedenom pravnom pitanju egzistira odluka revizijskog suda s precedentnim učinkom, a pobijana odluka sukladna je navedenom shvaćanju.
11. Dakle, suprotno tvrdnji revidentice, nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, a koji prema odredbi čl. 356. ZPP postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio.
12. To stoga jer iz relevantnih utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi:
- da je u svom nalazu i mišljenju vještak P. B. navela da ukupne preplate tužitelja iznose 58.904,59 kn, od čega na ime promjene kamatne stope iznos 16.605,68 kn, a na ime rasta tečaja iznad tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita iznos od 42.298,91 kn,
- da je iznos koji je korisnik manje platio posljedično na pad tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita ukupno 1.092,45 kn, pa da sveukupan iznos koji je više plaćen (zbroj više i manje plaćenog) za vrijeme otplate kredita, slijedom promjene kamatne stope i tečaja na više i niže u odnosu na početni tečaj CHF koji je vrijedio na dan isplate kredita, iznosi 57.812,14 kn odnosno, u odnosu na valutnu klauzulu 41.206,46 kn.
13. Na temelju navedenog prvostupanjski sud dodatno navodi, iako tuženica nije isticala ni procesnopravni prigovor radi prijeboja ni materijalnopravni prigovor prijeboja niti je istakla protutužbeni zahtjev, sve u smislu potraživanja iznosa u situaciji kada je tečaj HRK/CHF bio manji od tečaja HRK/CHF na dan isplate kredita, da tužitelju po osnovi preplate zbog valutne klauzule, pripadaju pozitivne razlike temeljem onoga što je stvarno preplaćeno u tijeku otplate kredita bez uračunavanja negativnih razlika nastalih s osnova nižeg tečaja jer tužitelj nije nepošteni stjecatelj, kao i jer je tuženica sama propustila prednika tužitelja upoznati s parametrima bitnima za donošenje valjane odluke što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa da tuženica ne može crpiti koristi iz svog takvog postupanja, te da plaćanjem anuiteta, prema nižem tečaju od početnog, tužitelj nije ništa primio, niti stekao po osnovi ništetnih ugovornih odredbi pa da bi se tim iznosima trebala umanjivati njegova tražbina.
14. Drugostupanjski sud se nije izjašnjavao o navedenom jer tuženica nije ni iznijela žalbene navode u tom pravcu, pa je revizijski navod da drugostupanjska odluka neopravdano ne sadrži razloge o tomu, neosnovan.
15. Revidentica tek u prijedlogu za dopuštenje revizije po prvi put osporava presude nižestupanjskih sudova iz razloga jer da sudovi nisu uzeli u obzir negativne tečajne razlike. Smatra da je time što se pozivala na posljedice ništetnosti prema odredbi čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 - dalje: ZOO), koja određuje da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana je dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, istakla materijalnopravni prigovor prijeboja, što je međutim, nedostatno.
16. Prema odredbi čl. 196. st. 1. ZOO, prijeboj ne nastaje čim se ispune pretpostavke za to, nego tek izjavom o prijeboju, a takvu izjavu tuženica nije dala tijekom provedenog postupka.
17. Materijalnopravni prigovor prijeboja iz odredbe čl. 195. i čl. 196. ZOO (koji se prema čl. 288.a st. 6. ZPP može istaći i nakon zaključenja prethodnog postupka, ali se radi njegova opravdanja ne mogu iznositi nove činjenice niti se mogu predlagati novi dokazi, osim u slučaju iz čl. 299. st. 2. ZPP, dok se prema čl. 352. st. 2. ZPP taj prigovor ne može po prvi put iznijeti u žalbi), podrazumijeva činjenicu prestanka tražbine prijebojem.
18. Budući da u postupku nije na određeni način, odnosno nije uopće, istaknut ni procesnopravni prigovor radi prebijanja (koji se može istaknuti samo na pripremnom ročištu do donošenja rješenja o zaključenju prethodnog postupka - čl. 288.a st. 6. ZPP), ni materijalnopravni prigovor prijeboja, niti kompenzabilna protutužba (koja se prema čl. 189. st. 1. ZPP može podnijeti samo do zaključenja prethodnog postupka), to nema ni postupovnih pretpostavki za bilo kakvo odlučivanje o osnovanosti ili neosnovanosti potraživanja tuženice na ime restitucije u vezi s negativnim tečajnim razlikama temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu.
19. S obzirom na sve naprijed navedeno, ne ulazeći u pitanje osnovanosti tražbine tuženice s navedene osnove, proizlazi da se nisu ostvarili revizijski razlozi, pa je reviziju tužiteljice na temelju odredbe čl. 391. st. 6. ZPP valjalo odbiti kao neosnovanu.
20. Zahtjev tužitelja za naknadom troškova sastava odgovora na reviziju valjalo je odbiti jer isti nije bio potreban za rješenje konkretnog spora, pozivom na odredbu čl. 155. ZPP.
Zagreb, 6. veljače 2024.
Predsjednik vijeća:
Slavko Pavković, v.r.
