REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-10625/2023
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. I. H., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21. i 114/22.), odlučujući o žalbi okrivljenice, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu od 6. prosinca 2023., broj: 73. Pp-2941/2023-13, u sjednici vijeća održanoj 6. veljače 2024.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba okr. I. H. kao neosnovana te se potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.
II. Na temelju čl. 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“, 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okr. I. H. je obvezna naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 30,00 EUR (trideset eura) u roku 15 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu od 6. prosinca 2023., broj: 73. Pp-2941/2023-13, proglašena je krivom okr. I. H. da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinila prekršaj iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji joj je, uz primjenu odredbe o ublažavanju kazne, izrečena novčana kazna 600,00 eura, koju je dužna platiti u roku 60 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja 2/3 te novčane kazne, dok je oslobođena plaćanja troškova prekršajnog postupka.
2. Protiv te presude, žalbu je podnijela okrivljenica osobno, naznačujući u uvodu žalbe da se žali iz svih žalbenih osnova, dok je iz sadržaja žalbe je vidljivo da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenica pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.
5. Okrivljenica u žalbi u bitnom navodi da je prijava žrtve nasilja, njezine svekrve A. B., motivirana kaznenom prijavom koju je ona podnijela protiv svog supruga, sina žrtve nasilja A. B., kao i da provedeno suočenje sa svjedocima u postupku – A. B. i Z. B. nije suočavanje ravnopravnih osoba, budući da je ona u strahu od svog supruga, kojeg naziva zlostavljačem, a oni su majka odnosno brat supruga te je njezine reakcije prilikom suočavanja zato trebalo drugačije ocijeniti.
6. Međutim, suprotno tvrdnji okrivljenice, motiv zbog kojeg se žrtva nasilja u obitelji u konačnici odlučila prijaviti prekršaj, kao i vrijeme koje je proteklo od samog događaja, nije bitno, nego je bitno da su se ostvarili svi konstitutivni elementi predmetnog prekršaja. Žrtva nasilja je priznala da se odlučila prijaviti okrivljenicu kao odgovor na to što je okrivljenica u drugom postupku prijavila njezina sina, što samo za sebe nije razlog da se žrtvi nasilja ne povjeruje da se dogodio prekršaj fizičkog nasilja u obitelji.
6.1. Okrivljenica je u svojoj obrani navela da je počinila fizičko nasilje u obitelji ("ošamarila je svekrvu" - iako navodi da je to bilo "lagano", dok ne navodi da bi trgala majicu svekrvi), međutim, navodi da se predmetni događaj zbio prije više od 5 godina, a nadalje navodi da tom događaju nije bio prisutan njezin šogor Z. B.
6.2. Navedeno je kontradiktorno sa zapisnikom o ispitivanju osumnjičenice, u kojem ona navodi da se inkriminirani događaj zbio u ljetnim mjesecima, ali navodi da ne zna koje je godine to bilo, a i da ne zna tko je od šogora bio prisutan događaju. S druge strane, ispitani svjedoci iskazivali su okolnosno, bez ikakvih proturječnosti, međusobno potpuno suglasno i nisu ostavili nikakvu dvojbu u pogledu odlučnih činjenica, a bili su uvjerljiviji i prilikom suočenja s okrivljenicom, pa je prvostupanjski sud njihove iskaze s pravom cijenio vjerodostojnima.
7. Nadalje, okrivljenica prilikom suočavanja sa svjedocima nije navela da osjeća posebnu nelagodu i stres (veću nego li bi to bilo uobičajeno) i da to nije suočavanje ravnopravnih osoba, kao što to navodi u žalbi. U tom pogledu isticanje takve nove činjenice nije prihvatljivo s osnove čl. 193. st. 5. Prekršajnog zakona, koja zakonska odredba propisuje da se nove činjenice i novi dokazi u žalbi mogu iznositi samo ako nisu postojali u vrijeme prvostupanjskog postupka ili ako podnositelj žalbe za njih nije znao, a koji uvjet u ovom konkretnom predmetu očigledno nije ostvaren. Naime, prvostupanjski sud nije imao osnove takvo što pretpostaviti niti njihovo ponašanje tijekom suočavanja drugačije cijeniti samo iz razloga što je okrivljenica podnijela kaznenu prijavu protiv sina odnosno supruga svjedoka, tim više ako se uzme u obzir da je okrivljenica u svojoj obrani navela da je u prošlosti počinila fizičko nasilje prema svojoj svekrvi, pa se ne vidi zašto bi okrivljenica bila inferiornija u odnosu na žrtvu nasilja. Stoga nije bilo objektivnih razloga za drugačiju ocjenu predmetnog dokaza.
8. Slijedom navedenog, žalbenim navodima činjenično stanje nije dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica, pa nije osnovana žalba okrivljenice zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
9. Iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenica nije žalila zbog odluke o izrečenoj novčanoj kazni, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.
10. Razmatrajući odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud okrivljenici za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu koja je preblaga u odnosu na stupanj njezine krivnje, opasnost djela i svrhu kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona, uzimajući u obzir olakotne i otegotne okolnosti. Naime, ovaj sud okrivljenici nalazi otegotnim što je prekršaj počinila u prisutnosti dvoje djece (nazočnost djeteta nije biće predmetnog prekršaja) te da je kod fizičkog nasilja ispoljila veću razinu agresivnosti (udaranje rukama u glavu, trganje majice), koje okolnosti, cijeneći i olakotne okolnosti koje je prvostupanjski sud uzeo u obzir, ne opravdavaju primjenu instituta ublažavanja novčane kazne, kao što je to smatrao prvostupanjski sud. Međutim, budući da je u tom smjeru izostala žalba tužitelja, ovaj sud nema zakonskih ovlasti u tom dijelu preinačiti predmetnu odluku.
11. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure na temelju fiksnog tečaja konverzije, zbog stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj), a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika. Naime, iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okrivljenica bila tako lošeg imovinskog stanja da bi plaćanjem troška žalbenog postupka 30,00 eura, dakle u gotovo minimalnom mogućem iznosu paušalne svote, bilo dovedeno u pitanje njezino uzdržavanje.
12. Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 6. veljače 2024.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nikolina Maretić, v.r.
Gordana Korotaj, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Novom Zagrebu u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenicu, žrtvu nasilja i tužitelja.
