REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 118/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Dragana Katića člana vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice A. P., OIB: …i drugotužitelja A. P., OIB:…, oboje iz Š.,

…, koje zastupa majka i zakonska zastupnica D. M., a nju punomoćnik I. R., odvjetnik u Odvjetničkom društvu B. i partneri iz Z., Pisarnica Z., protiv tuženika H…., Z., …, OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik H. P., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G. i partneri iz Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-182/2021- 2 od 9. ožujka 2021. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1514/20-49 od 23. listopada 2020., u sjednici održanoj 6. veljače 2024.,

p r e s u d i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužitelja i preinačuje se točka II., IV., VI. i VII. presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-182/2021-2 od 9. ožujka 2021. i sudi:

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1514/20-49 od 23. listopada 2020. u točki I. i II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti prvotužiteljici i drugotužitelju iznos od po 2.153,43 EUR svakome s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kako je to navedeno u točki I. i II. izreke, u dijelu u kojem je naloženo tuženiku plaćati prvotužiteljici i drugotužitelju mjesečnu rentu od 1. listopada 2017. u iznosu od po 36,50 EUR pa dok za to budu postojali uvjeti s pripadajućim zateznim kamatama te u točki III. presude u odnosu na parnični trošak u iznosu od 1.750,93 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljima trošak revizije u iznosu od 248,85 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti prvotužiteljici na ime izgubljenog uzdržavanja iznos od 32.038,24 kuna sa zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose kako je to pobliže opisano u točki I. izreke za razdoblje od listopada 2011. do rujna 2017., a od 1. listopada 2017. plaćati mjesečnu rentu u iznosu od 543,90 kuna dok za to budu postojali zakonski uvjeti s time da joj dospjele obroke plati odjednom s kamatom tekućom na svaki mjesečni obrok od prvog u mjesecu pa do isplate, pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti drugotužitelju na ime izgubljenog uzdržavanja iznos od 29.516,35 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki mjesečni obrok od prvog u mjesecu pa do isplate, pod točkom II. izreke za razdoblje od listopada 2011. do rujna 2017., a od 1. listopada 2017. plaćati mjesečnu rentu u iznosu od 464,31 kuna dok za to budu postojali zakonski uvjeti s time da mu dospjele obroke plati odjednom s kamatom tekućom na svaki mjesečni obrok od prvog u mjesecu pa do isplate, a pod točkom III. izreke je naloženo tuženiku da tužiteljima naknadi parnični trošak u iznosu od 22.057,50 kuna s pripadajućim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate u roku od 15 dana.

2. Drugostupanjskom presudom pod točkom I. izreke žalba tuženika je odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti prvotužiteljici na ime izgubljenog uzdržavanja iznos od 15.813,24 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose kako je to pobliže opisano u točki I. izreke drugostupanjske presude te joj počevši od 1. listopada 2017. dok za to budu postojali zakonski uvjeti plaćati mjesečnu rentu u iznosu od 268,90 kuna s tim da joj dospjele obroke plati odjednom s kamatom tekućom na svaki mjesečni obrok od prvog u mjesecu pa do isplate, pod točkom II. izreke preinačena je prvostupanjska presuda pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženom isplatiti prvotužiteljici iznos od 16.225,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog iznosa do isplate, za razdoblje od listopada 2011. do rujna 2017., te u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da prvotužiteljici od 1. listopada 2017. plaćati mjesečnu rentu u iznosu od 275,00 kuna te je u tom dijelu odbijen tužbeni zahtjev, pod točkom III. izreke žalba tuženika je odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti drugotužitelju na ime izgubljenog uzdržavanja iznos od 13.291,35 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose kako je to pobliže opisano u točki III. izreke drugostupanjske presude te mu počevši od 1. listopada 2017. dok za to budu postojali zakonski uvjeti plaća mjesečnu rentu u iznosu od 189,31 kuna s tim da mu dospjele obroke plati odjednom s kamatom tekućom na svaki mjesečni obrok od prvog u mjesecu pa do isplate, pod točkom IV. izreke preinačena je prvostupanjska presuda pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti drugotužitelju iznos od 16.225,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog iznosa do isplate, za razdoblje od listopada 2011. do rujna 2017., te u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da drugotužitelju od 1. listopada 2017. plaćati mjesečnu rentu u iznosu od 275,00 kuna te je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen. Pod točkom V. izreke odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda pod točkom III. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužiteljima naknadi parnični trošak u iznosu od 8.865,19 kuna sa pripadajućim kamatama, pod točkom VI. izreke preinačena je prvostupanjska presuda pod točkom III. izreke za iznos od 13.192,39 kuna te je za taj iznos parnični trošak odbijen kao neosnovan, a pod točkom VII. izreke naloženo je tužiteljima naknaditi tuženiku troškove žalbenog postupka u iznosu od 2.935,56 kuna u roku od 15 dana.

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-5531/2021- 2 od 11. svibnja 2022., tužiteljima je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-182/2021-2 od 9. ožujka 2021. zbog sljedećeg pravnog pitanja:

"Da li se primanja obitelji s osnova pomoći za uzdržavanje u smislu odredbe čl. 31. Zakona o socijalnoj skrbi (2012), odnosno primanja kućanstva s osnove zajamčene minimalne naknade u smislu odredbe čl. 26. i čl. 21. Zakona o socijalnoj skrbi (2014) uzimaju u obzir prilikom utvrđivanja visine štete oštećenika – djeteta zbog izgubljenog uzdržavanja u smislu odredbe čl. 1094. Zakona o obveznim odnosima?"

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tužitelji su podnijeli reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena. Predlažu da ovaj sud prihvati reviziju.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija nije osnovana.

7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 1. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je naknada štete zbog izgubljenog uzdržavanja djece čiji roditelj je smrtno stradao u prometnoj nesreći za koju je odgovoran osiguranik tuženika, a sporno je treba li u naknadu za izgubljeno uzdržavanje uračunati primanje na ime pomoći za uzdržavanje koje tužitelji primaju na temelju rješenja Centra za socijalnu skrb od 12. prosinca 2012., a primaju od 23. studenog 2012. u iznosu od 550,00 kuna odnosno svako dijete od po 275,00 kuna.

9. Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da je otac maloljetnih tužitelja smrtno stradao u prometnoj nesreći za koju je odgovoran osiguranik tuženika u omjeru od 70% te da je tužiteljima rješenjem Centra za socijalnu skrb Š. od 12. prosinca 2012. priznato pravo na pomoć u uzdržavanju počevši od 23. studenoga 2012. u iznosu od ukupno 550,00 kuna odnosno od po 275,00 kuna za svako dijete, a primaju i dječji doplatak te obiteljsku mirovinu.

10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je primjenom čl. 1094. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO) dosudio tužiteljima naknadu za izgubljeno uzdržavanje te rentu na ime izgubljenog uzdržavanja ne umanjujući taj iznos za primljeni dječji doplatak niti za pomoć u uzdržavanju koju je tužiteljima priznao Centar za socijalnu skrb rješenjem od 23. studenoga 2012., a umanjio ju je za obiteljsku mirovinu i za suodgovornost prednika tužitelja za nastanak prometne nesreće u omjeru od 30%.

11. Drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu i odbio je tužbeni zahtjev uz pravno shvaćanje da od utvrđenog iznosa uzdržavanja (kojeg ne treba umanjiti za dječji doplatak) valja oduzeti mjesečni iznos mirovine koju maloljetni tužitelji primaju, ali i primanja koja malodobni tužitelji dobivaju temeljem rješenja Centra za socijalnu skrb Š. od 23. studenoga 2012. kao pomoć u uzdržavanju u iznosu od 550,00 kuna mjesečno odnosno od po 275,00 kuna za svakog od tužitelja. Prema shvaćanju drugostupanjskog suda osim mirovine i svako drugo socijalno primanje koje oštećenici dobivaju treba uračunati u iznos izgubljenog uzdržavanja. Šteta koju su pretrpjeli tužitelji sastoji se od razlike između onoga iznosa koji bi tužitelji dobivali za uzdržavanje i iznosa mirovine i drugog socijalnog primanja koje primaju.

12. Pravno shvaćanje drugostupanjskog suda da naknadu štete zbog izgubljenog uzdržavanja treba umanjiti za iznos koji tužitelji primaju na ime pomoći za uzdržavanje temeljem rješenja Centra za socijalnu skrb Š. od 23. studenoga 2012. nije pravilno.

13. Odredbom čl. 1094. st. ZOO je propisano da osoba koju je poginuli uzdržavao ili redovito pomagao, a i ona koja je po zakonu imala pravo zahtijevati uzdržavanje od poginulog, ima pravo na naknadu štete koju trpi gubitkom uzdržavanja, odnosno pomaganja, dok je stavkom 2. istog članka propisano da se ta šteta naknađuje plaćanjem novčane rente čiji se iznos odmjerava s obzirom na sve okolnosti slučaja, a koji ne može biti viši od onoga koji bi oštećenik dobivao od poginulog da je ostao u životu.

14. Prema čl. 31. st. 1. Zakona o socijalnoj skrbi ("Narodne novine", broj: 33/12, 46/13, 49/13, 157/13, dalje: ZSS) koji se u ovoj pravnoj stvari primjenjuje kao zakon koji je na snazi u vrijeme kada je tužiteljima priznato pravo na pomoć u uzdržavanju (rješenjem od 23. studenoga 2012.) pravo na pomoć za uzdržavanje priznaje se samcu ili obitelji koji nemaju sredstava za uzdržavanje u visini utvrđenoj u članku 33. ovoga Zakona, a nisu ih u mogućnosti ostvariti svojim radom ili prihodima od imovine ili na drugi način.

15. Iznad članka 7. ZSS se nalazi naslov "načelo supsidijarnosti", a tim je člankom propisano da osoba koja ne može osigurati uzdržavanje sama svojim radom, pravima koja proizlaze iz rada ili osiguranja, prihodima od imovine ili iz drugih izvora, odnosno naknadama ili primanjima prema drugim propisima ili uz pomoć osoba koje su je dužne uzdržavati ili na drugi način, ima pravo na pomoć i usluge u sustavu socijalne skrbi, pod uvjetima propisanim ovim Zakonom.

16. Iz navedenog proizlazi da osoba ima pravo na pomoć i usluge u sustavu socijalne skrbi, supsidijarno, odnosno ako ta prava ne može ostvariti na drugi način. 17. Odredbama čl. 44. st. 1. ZSS je propisana obveza korisnika prijaviti u roku od osam dana centru za socijalnu skrb svaku promjenu koja utječe na daljnje korištenje ili na visinu pomoći za uzdržavanje, dok je stavkom 4. istog članka propisano da ako zbog promijenjenih okolnosti korisnik ne ispunjava uvjete za daljnje korištenje prava na pomoć za uzdržavanje, pravo prestaje s posljednjim danom u mjesecu nastanka promijenjenih okolnosti.

18. U ovom konkretnom slučaju tužitelji trenutno ostvaruju pravo na pomoć u uzdržavanju prema odredbama ZSS jer to pravo ne ostvaruju na drugi način. Međutim, načelo supsidijarnosti koje je propisano istim zakonom upućuje na to da korisnik ima pravo na pomoć samo ako ta prava ne može ostvariti na drugi način. 19. Iz svega navedenog proizlazi da je prvenstveno štetnik taj koji je dužan naknaditi štetu osobama koje su izgubile uzdržavanje od osobe koja je stradala u prometnoj nesreći, a tek ako ne ostvare pravo na uzdržavanje od štetnika, postojala bi obveza na uzdržavanje prema odredbama ZSS.

20. Prema shvaćanju ovog suda, tužitelji imaju pravo tražiti uzdržavanje od štetnika koji je primarno dužan naknaditi tužiteljima štetu, neovisno o tome što u ovom trenutku tužitelji pomoć u uzdržavanju primaju na temelju rješenja Centra za socijalnu skrb (dalje: CSS) koju tužitelji mogu i izgubiti ako su za to ispunjene pretpostavke s obzirom na njihovu obvezu da o svim promjenama moraju obavijestiti CSS i da im to pravo prestaje uslijed promijenjenih okolnosti sukladno čl. 44. ZSS.

21. Stoga se oštećenima ne mogu u parnici radi naknade štete zbog izgubljenog uzdržavanja i mjesečne rente, umanjivati njihova prava po toj osnovi zbog ostvarenih prava koja im pripadaju po osnovi Zakona o socijalnoj skrbi slijedom čega ne dolazi niti do uračunavanja ostvarenih primanja po osnovi socijalne skrbi od ostvarene štete (Tako i u pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj SU-IV-33/2022-17 od 21. studenoga 2022.).

22. Stoga odgovor na postavljeno pitanje stoga glasi:

Primanja s osnova pomoći za uzdržavanje u smislu odredbe čl. 31. Zakona o socijalnoj skrbi ("Narodne novine", br. 33/12, 46/13, 49/13, 157/13), odnosno primanja s osnove zajamčene minimalne naknade u smislu odredbe čl. 26. Zakona o socijalnoj skrbi ("Narodne novine br. 157/13, 152/14, 99/2015, 52/16, 16/17, 130/17, 98/19, 64/20, 133/20, 138/20, 18/22) ne uzimaju se u obzir (ne uračunavaju se) prilikom utvrđivanja visine naknade štete oštećenika – djeteta zbog izgubljenog uzdržavanja u smislu odredbe čl. 1094. Zakona o obveznim odnosima.

23. Budući da je drugostupanjski sud uračunao primanje s osnove pomoći u uzdržavanju koje tužitelji primaju na temelju rješenja CSS, pogrešno je primijenio materijalno pravo iz čl. 1094. ZOO u vezi s čl. 31. ZSS, dok je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada naknadu štete nije umanjio za primanja po osnovi prava iz socijalne skrbi te je valjalo potvrditi prvostupanjsku presudu za iznos od 2.153,43 EUR (16.225,00 kuna) u odnosu na svakog tužitelja te u dijelu u kojem je naloženo tuženiku plaćati tužiteljima mjesečnu rentu od 1. listopada 2017. u iznosu od po 36,50 EUR (275,00 kuna) mjesečno.

24. S obzirom na to da su tužitelji uspjeli s tužbenim zahtjevom u cijelosti, valjalo je primjenom čl. 154. st. 1. ZPP u vezi s čl. 166. st. 2. ZPP potvrditi prvostupanjsku presudu i u odnosu na parnični trošak te dosuditi tužiteljima daljnji iznos parničnog troška u iznosu od 1.750,93 EUR (13.192,39 kuna), a odbiti zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka jer tuženik nije uspio sa žalbom.

25. Budući da su tužitelji uspjeli u revizijskom postupku u cijelosti, na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP u vezi s čl. 166. st. 2. ZPP dosuđen im je trošak sastava revizije prema vrijednosti predmeta spora po Tbr. 10. toč. 6. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22) u iznosu od 150 bodova što uz vrijednost boda od traženih 10,00 kuna i PDV od 25% po Tbr. 42. Tarife iznosi traženih 248,85 EUR (1.875,00 kuna).

26. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju čl. 395. st. 1. ZPP-a preinačiti drugostupanjsku odluku i odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 6. veljače 2024.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil, v.r.