REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 148/2023-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. C. N. iz P., OIB: …, zastupane po punomoćniku M. Š., odvjetniku iz S., protiv 1. tuženice A. P. iz M., OIB: …, zastupane po punomoćniku M. B., odvjetniku iz V., i 2. tuženika M. K. iz Z., zastupanog po punomoćniku J. J., odvjetniku iz M., radi predaje nekretnine u suposjed, odlučujući o prijedlogu 1. tuženice da joj se dopusti revizija protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-533/2022-5 od 5. listopada 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj P-321/2021 od 8. lipnja 2022., u sjednici održanoj 6. veljače 2024.,
r i j e š i o j e :
Tuženici A. P. se dopušta revizija protiv dijela presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-533/2022-5 od 5. listopada 2022. u odluci koja se na nju odnosi, a sve u odnosu na u njezinom prijedlogu za dopuštenje revizije naznačeno pitanje:
"Može li tužitelj, inače zakonski nasljednik ostavitelja, sa uspjehom zahtjevati predaju u suposjed nekretnine iz ostavine ostavitelja sa pravom da je nesmetano koristi ako je oporukom ostavitelja isključen iz nasljedstva - a nije pokrenuo postupak radi utvrđenja pravne valjanosti iste oporuke, pa time nije odlučeno niti je li tužitelj opravdano isključen iz nasljedstva i je li ta oporuka pravno valjana?"
Obrazloženje
1. Drugostupanjskom presudom odbijene su kao neosnovane žalbe 1. tuženice i 2. tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je "pod točkom I izreke 1. tuženica obvezana predati u suposjed tužiteljici nekretninu označenu kao kč.br. 4170 iz zk.ul. 4383 za k.o. M., te joj omogućiti neometano korištenje predmetne nekretnine. Ujedno je pod točkom II izreke 1. tuženica dužna nadoknaditi tužiteljici prouzročeni parnični trošak u iznosu 1.800,00 kn zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Pod točkom III izreke 2. tuženik je obvezan predati tužiteljici u suposjed nekretninu i to kč.br. 4170 iz zk.ul. 4383 k.o. M. te joj omogućiti neometano korištenje nekretnine te je ujedno obvezan nadoknaditi tužiteljici prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.800,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (točka IV izreke)."
2. Tuženica A. P. je podnijela prijedlog da joj se protiv te drugostupanjske presude dopusti revizija, a sve zbog pravnih pitanja koje (kako navodi) smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni:
- "je li nasljednik gubi nasljedno pravo ukoliko je isključen iz oporuke, te je li sud ovlašten priznati ga nasljednikom u slučaju postojanja oporuke kojom ga se isključuje iz nasljedstva bez odluke o valjanosti oporuke?"
- "je li sud u obvezi prekinuti postupak koji konzumira nasljedno pravo i to sve dotle dok sud ne odluči o valjanosti oporuke, kojom je nositelj nasljednog prava isključen iz oporuke voljom ostavitelja?"
- "je li valjanost oporuke prethodno pitanje u parnici radi predaje u posjed imovine koja je raspoređena tom oporukom?"
- "kada je sporno da li i koji dio određenoj osobi pripada iz ostavinske imovine, jer ostavinski postupak još nije završen, je li se ta osoba može smatrati suvlasnicom koja bi imala pravo stvar posjedovati zajedno sa ostalim suvlasnicima, a razmjerno svojem dijelu?"
Ta pitanja postavlja u svezi primjene odredaba čl. 141. (ranije 148.) Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 48/2003, 163/2003, 35/2005, 127/2013, 33/2015, 14/2019), prema kojima:
(1) Do utvrđenja koliki dijelovi nasljednog prava pripadaju pojedinim nasljednicima sunasljednici upravljaju i raspolažu svime što čini nasljedstvo po pravilima po kojima zajednički vlasnici upravljaju i raspolažu stvarima, osim onim što je povjereno na upravljanje izvršitelju oporuke ili skrbniku ostavine.
(2) Pošto bude utvrđeno koliki dijelovi nasljednog prava pripadaju pojedinim nasljednicima, do razvrgnuća sunasljednici upravljaju i raspolažu svime što je do tada bilo zajedničko po pravilima po kojima suvlasnici upravljaju i raspolažu stvarima, osim onim što je povjereno na upravljanje izvršitelju oporuke ili skrbniku ostavine.
Drži da je osporena presuda temeljena na shvaćanju (u svezi kojeg postavlja pitanja) koje odstupa od shvaćanja sadržanog za "gotovo identičnu pravnu situaciju" u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1235/2015-5 od 12. listopada 2016. a pogotovo odluci Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž 398/2022-3 od 5. svibnja 2022.
2.1. Pitanja postavljena po 1. tuženici se u suštini svode na pitanje:
"Može li tužitelj, inače zakonski nasljednik ostavitelja, sa uspjehom zahtjevati predaju u suposjed nekretnine iz ostavine ostavitelja sa pravom da je nesmetano koristi ako je oporukom ostavitelja isključen iz nasljedstva - a nije pokrenut postupak radi utvrđenja pravne valjanosti oporuke, pa time nije odlučeno niti je li opravdano isključen iz nasljedstva i je li oporuka pravno valjana?“
3. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.
4. Prijedlog je osnovan (dopušten).
5. Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 5. listopada 2022., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22), na snazi od 19. srpnja 2022. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe članaka 58. do 73. ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv drugostupanjske presude ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije."
6. Podneseni prijedlog valja razmotriti u smislu odredaba ZPP-a koje uređuju pitanje dopuštenosti revizije, i to:
- odredaba čl. 387., koje propisuju obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten, a prema kojima: (...) "Prijedlog za dopuštenje revizije, osim podataka koje mora sadržavati svaki podnesak, treba sadržavati: (...) 2) određeno naznačeno pravno pitanje iz članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona ili određeno naznačeno temeljno ljudsko pravo iz članka 385.a stavka 2. ovoga Zakona za koje stranka smatra da joj je u postupku povrijeđeno uz dokaz da je u vezi s tim stranka iscrpila dopušteni pravni put, 3) jasno naznačene razloge zbog kojih stranka smatra da joj Vrhovni sud Republike Hrvatske treba dopustiti reviziju u smislu članka 385.a stavaka 1. ili 2. ovoga Zakona uz određeno pozivanje na relevantne propise i dijelove sudskih odluka. (...) Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog za dopuštenje revizije dužna dostaviti sudske odluke na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.",
- odredbe čl. 385.a st. 1., prema kojoj: "Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi ...".
7. Te odredbe ZPP-a, u tome sadržaju, predviđaju postojanje u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno formuliranog pravnog pitanja zbog kojeg se prijedlog podnosi i (kada se, kao ovdje, predlagatelj poziva na "različitu" sudsku praksu) postojanje u osporenoj odluci pravnog shvaćanja koje je suprotno sudskoj praksi ili (u očekivanju) nesigurno ili neujednačeno, toliko da ga treba još i tumačiti - sve kako bi u odnosu na postavljeno pitanje i to shvaćanje Vrhovni sud Republike Hrvatske imao opravdani razlog i mogao ispuniti svoju svrhu ("osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni"), tumačenjem zakona i ujednačavanjem sudske prakse.
8. Polazeći od toga i odredbe čl. 387. st. 1. ZPP-a, prema kojoj: "Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučuje o dopuštenosti revizije na temelju prijedloga za dopuštenje revizije." - dakle i u granicama u prijedlogu formuliranog pitanja, u prijedlogu 1. tuženice postavljeno pitanje (suštinski naznačeno: ono jedino, iz izreke) Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje važnim za odluku u konkretnom pravnom odnosu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni: osporena presuda je u odnosu na to pitanje temeljena na shvaćanju za koje postoji i može se očekivati neujednačena i nesigurna sudska praksa.
9. Stoga je pravilno za zaključiti:
9.1. da u odnosu na u prijedlogu postavljeno pitanje (iz izreke ovoga rješenja) postoje pretpostavke iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a za ujednačavanje primjene prava i preispitivanje sudske prakse po Vrhovnom sudu Republike Hrvatske (u ostvarenju svrhe: "osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni"),
9.2. da su (time) u odnosu na to pitanje nastali uvjeti za dopuštenje revizije: sve kako bi se povodom revizije mogla preispitati osporena presuda,
te odlučiti kao u izreci ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP- a).
10. Za pitanja iz prijedloga koja po svome sadržaju i dosegu ne pripadaju onome iz izreke ovoga rješenja uzeti je da je prijedlog u odnosu na njih povučen (prema odredbi čl. 389.b st. 3. ZPP-a).
Zagreb, 6. veljače 2024.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug, v.r.
