Poslovni broj Gž 1007/23-2
Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji toga suda Svjetlani Pražić kao sucu pojedincu, u ostavinskom predmetu iza pok. W. L. E. pok. H., iz Nj., K., OIB: ....., umrlog 26. studenog 2022., radi ostavine, rješavajući žalbu žalitelja dr. L. W., izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj O 105/23 od 24. kolovoza 2023., 6. veljače 2024.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba žalitelja L.W., te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj O 105/23 od 24. kolovoza 2023.
Obrazloženje
1.Rješenjem suda prvog stupnja, isti se sud oglasio apsolutno nenadležnim za provođenje ostavinskog postupka iza pok. W. L. E..
2.Protiv citirane odluke, žalbu izjavljuje žalitelj L. W. , ne konkretizirajući žalbene razloge sadržane u čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, u nastavku teksta ZPP-a), iako bi se sadržajno radilo o žalbenim razlozima iz čl. 353. st.1. t.2. i 3.ZPP-a.
3.Odgovor na žalbu nije podnesen.
4.Žalba nije osnovana.
5.Ocjenjujući prvostupanjsku odluku, u granicama žalbenih razloga tuženika, ovaj sud nije utvrdio da bi bila počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2.,4.,8.,9.,13. i 14. ZPP-a, a na koje bitne povrede odredaba parničnog postupka ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st.2. ZPP-a.
6.Nisu osnovani navodi kojima se u žalbi upire na postojanje žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao i pogrešne primjene materijalnog prava.
7.1.Donoseći pobijanu odluku, sud prvog stupnja utvrđuje da je javni bilježnik kojem je bilo povjereno provođenje ostavinskog postupka iza pok. ostavitelja, spis vratio sudu na daljnje odlučivanje, jer da utvrdio da je ostavitelj njemački državljanin koji je boravio na području općine M., gdje je doživio saobraćajnu nesreću u kojoj je teže tjelesno stradao, te nešto kasnije preminuo na području R H samo zbog razloga više sile – bolesti i nemogućnosti povratka u Nj.; da je ostavitelj udovac koji nema djece, da u Nj. ima brata s kojim nije bio u kontaktu, da na području RH nije imao nikakve imovine. Nadalje prvostupanjski sud utvrđuje da je po primitku spisa utvrdio i to da je ostavitelj rođen u Nj., da je imao njemačko državljanstvo, da je u trenutku smrti imao prijavljeno prebivalište u Nj..
7.2.Nastavno tome, rukovodeći se čl. 4.,15., 83. Uredbe (EU) br. 650/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2012. o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznavanju i izvršavanju odluka i prihvaćanju i izvršavanju javnih isprava u nasljednim stvarima i o uspostavi Europske potvrde o nasljeđivanju (dalje: Uredba o nasljeđivanju), točkom 23., 24. Preambule Uredbe o nasljeđivanju, prosudba je suda prvog stupnja, da se obzirom na datum smrti ostavitelja (26. studenoga 2022.) primjenjuje spomenuta Uredba o nasljeđivanju. Sukladno tome, a cijeneći prednje navedena utvrđenja, prvostupanjski je sud stava da je sada pok. ostavitelj imao bližu i stabilniju vezu s Nj., odnosno da je ostaviteljevo uobičajeno boravište u smislu Uredbe o nasljeđivanju u trenutku smrti bilo u Nj., da je tamo sačinio i vlastoručnu oporuku, te da u tijeku ovog postupka nisu utvrđene činjenice koje bi upućivale na drugačiji zaključak.
Shodno tome, sud prvog stupnja, pozivom na čl. 211. ZN-a, odlučuje kao u izreci pobijanog rješenja.
8.Iz historijata žalbe, točnije priloga uz istu razvidno je da je sudu dostavljena opsežna dokumentacija na okolnosti boravka ostavitelja na području RH, prijave boravišta, registracije osobnog vozila u RH. Međutim, protivno ocjeni žalitelja, ovaj sud u žalbenoj fazi postupka, nije bio u mogućnosti uzeti u obzir tu dokumentaciju kao pravno relevantnu.
U svezi sa prednjim ukazuje se žalitelju na čl. 175. st.2. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj 43/03 i dr., dalje: ZN-a), sukladno kojem ako tim Zakonom nije drukčije određeno, u ostavinskom se postupku na odgovarajući način primjenjuju odredbe ZPP-a.
Odredbom čl. 352. st.1. ZPP-a u žalbi se ne mogu iznositi novi činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se odnose na bitne povrede odredaba postupka zbog kojih se može izjaviti žalba, te se sukladno prednjem, citirana odredba primjenjuje i na žalbe protiv rješenja.
Za naglasiti je da ZN ne regulira drugačije pitanje dopuštenih razloga žalbe i prigovora protiv rješenja donesenih u ostavinskom postupku. Slijedom toga, iako žalitelj ističe nove činjenice, te nove dokaze, za istaknuti je da se isti ne odnose na bitne povrede odredaba postupka, posljedično čemu iznošenje tih činjenica odnosno dokaza u konkretnom slučaju nije dopušteno, niti je stoga ovaj sud ovlašten ulaziti u analizu osnovanosti tih žalbenih tvrdnji žalitelja.
9.Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu, te potvrditi pobijano rješenje primjenom čl. 380. t. 2. ZPP-a.
U Rijeci, 6. veljače 2024.
Sutkinja
Svjetlana Pražić v.r.
