REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U SPLITU

Sukoišanska br. 6, Split

Poslovni broj: 21. Povrv-218/2022-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, po sucu ovog suda Ivani Madunić, na prijedlog sudskog savjetnika Marije Kadić Brstilo, u pravnoj stvari tužitelja FINANCA d.o.o., Split, Smiljanićeva 2, OIB: 31558626470, zastupana po punomoćniku Draganu Mijoču, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mijoč & Bakić d.o.o. iz Splita, protiv tuženika Dražana Sičić, vlasnica obrta A.M., Put Brodarice 6, Split, OIB: 36656386140, zastupana po punomoćniku Hrvoju Alajbegu, odvjetniku u Splitu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20. studenog 2023. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika, objavljene 06. veljače 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donesen od strane javnog bilježnika Ilije Šarića iz Splita poslovni broj Ovrv-251/2018 od 14. rujna 2018. u dijelu kojim se nalaže tuženiku platiti tužitelju iznos od 1.526,31 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 929,05 EUR od 1. siječnja 2016.

- na iznos od 597,25 EUR od 1. siječnja 2017.

do isplate po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za osam postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i da mu naknadi nastale troškove ovršnog postupka pred javnim bilježnikom u iznosu od 276,22 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 14. rujna 2018. po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena za razdoblje do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. pa do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se za predvidive troškove ovršnog postupka pred javnim bilježnikom u iznosu od 129,40 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 14. rujna 2018. platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ilije Šarića iz Splita poslovni broj Ovrv-251/2018 od 14. rujna 2018. ukida i u tom dijelu odbija zahtjev tužitelja.

II. Nalaže se tužitelju platiti tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 697,46 EUR-a sa zateznom kamatom koja teče od 06. veljače 2024., sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj (ranije ovrhovoditelj) je 14. rujna 2018. je javnom bilježniku Iliji Šariću iz Splita podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv tuženika (ranije ovršenika), radi naplate iznosa od 28.500,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Ilije Šarića iz Splita poslovni broj Ovrv- 251/2018 od 14. rujna 2018. određena je ovrha općenito na imovini ovršenika.

2. Nakon što je tuženik pravovremeno uložio prigovor, rješenje o ovrsi donijeto od strane javnog bilježnika Ilije Šarića, sa sjedištem javnobilježničkog ureda u Splitu, poslovni broj Ovrv-251/18 od 14. rujna 2018. stavljeno je izvan snage i postupak je nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

3. Pravovremenim prigovorom tuženik je u bitnom naveo da je potraživanje tužitelja u potpunosti neosnovano i neutemeljeno s obzirom da tuženik sve svoje obveze uredno i na vrijeme ispunjava te nema dugovanja prema tužitelju. Također se ističe kako tužitelj nije poštivao svoju, kako zakonsku obvezu, tako i obvezu prema tuženiku, odnosno nije izdavao račune za ispostavljene usluge već su isti računi naknadno ispostavljeni nakon mnogobrojnih poziva i upozorenja tužene.

4. Očitujući se na prigovor tuženika, tužitelj je u svom podnesku od 21. listopada 2019. naveo da su stranke 1. siječnja 2014. zaključile pravni posao koji sporazumno raskinut 31. ožujka 2016. Tako su stranke su po pravnoj naravi zaključile ugovor o djelu kojim se tužitelj obvezao obavljati za tuženika knjigovodstvene usluge, a tuženik se za to obvezao plaćati mjesečnu naknadu. Tuženik u prigovoru na rješenje o ovrsi ne spori postojanje poslovnog odnosa sa tužiteljem, ali tvrdi da tužitelj nije ispoštivao svoju zakonsku obvezu ispostavljena računa, koji da su tuženiku ispostavljeni nakon mnogih pozive upozorenja od strane tuženika. Sve tvrdnje tuženika da su proizvoljne, netočne i nebitne za predmet spora. Činjenica je da je između stranaka postojao pravni odnos koji raskinut 31. ožujka 2016. Tužitelj je za tuženika obavio naručene usluge sve do trenutka raskida ugovora ali bez plaćanja izvršene usluge. Tužitelj je tuženiku za obavljene knjigovodstvene usluge ispostavio račune za vremenski period od siječnja 2015. do ožujka 2016. na mjesečni iznos od po 2000,00 kn, izuzev ožujka 2016. kad je račune ispostavljene na iznos od 500,00 kn, a koje sve račune tuženik nije podmirio.

5. Presudom ovog suda poslovni broj Povrv-1143/2018-24 od 11. prosinca 2020. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja i ukinut platni nalog iz rješenja o ovrsi donijet od strane javnog bilježnika Ilije Šarića sa sjedištem javnobilježničkog ureda u Splitu poslovni broj Ovrv-251/2018 od 14.rujna 2018., te je naloženo tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove postupka.

6. Povodom žalbe tužitelja Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je svojom presudom i rješenjem poslovni broj 89 Pž-718/2021-2 od 4.travnja 2022., djelomično odbio žalbu tužitelja i potvrdio gore citiranu presudu u dijelu točke I. izreke za iznos glavne tražbine od 17.000,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. siječnja 2016., pa do isplate, dok je presuda ukinuta u dijelu točke I. izreke za iznos od glavne tražbine od 11.500,00 kn, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 7.000,00 kn od 1. siječnja 2016., do isplate, a na iznos od 4.500,00 kn od 1.siječnja 2017., pa do isplate, te za trošak ovršnog postupka, kao i za trošak parničnog postupka.

7. U dokaznom postupku sud je pregledao isprave koje prileže spisu i to izvod otvorenih stavki od 11. rujna 2018., Ugovor od 01. siječnja 2014., Sporazumni raskid ugovora od 31. ožujka 2016., računa broj 683/1/1, 684/1/1, 685/1/1, 686/1/1, 687/1/1, 688/1/1, 689/1/1, 690/1/1, 691/1/1, 692/1/1, 693/1/1, 694/1/1, od 31. prosinca 2015., 683/1/1 2016, 684/1/1 2016, 685/1/1 2016, od 31. prosinca 2016., e-mail korespodencije, saslušao parnične stranke, proveo vještačenje po vještaku financijsko knjigovodstvene struke, saslušao svjedoke Ivanu Bilić Dujmušić i Nenada Grubušića Čabu, dopunski saslušao parnične stranke, te proveo dokaz dopunskim financijskom vještačenjem po vještaku financijsko knjigovodstvene struke Matiji Trogrlić.

8. Tužbeni zahtjev tužitelja u ponovljenom postupku je osnovan.

9. Predmet ponovljenog postupka je iznos od 11.500,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 7.000,00 kn od 01. siječnja 2016., te na iznos od 4.500,00 kn od 01. siječnja 2017. koje tužitelj potražuje od tuženika temeljem utuženih računa izdanih na temelju ugovora o obavljanju knjigovodstvenih usluga.

10. Među strankama nije sporno da su tužitelj i tuženik bili u poslovnom odnosu temeljem Ugovora od 01. siječnja 2014. temeljem kojeg je tužitelj obavljao knjigovodstvene usluge i usluge obrade podataka za tuženika, te da su stranke 31. ožujka 2016. sporazumno raskinule navedeni ugovor, kao i da je naknada za knjigovodstvene usluge iznosila 2.000,00 kn mjesečno.

11. Između stranaka je sporno da li je tužitelj osnovano izdao utužene račune te da li je tražbina po predmetnim računima podmirena.

12. Odredbom članka 590. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05.,41/08., 125/11., 78/15., 29/18. – u daljnjem tekstu ZOO) propisano je da se ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

12. Saslušana svjedokinja Ivana Bilić Dujmušić je navela da je bila zaposlena u društvu Financa d.o.o. od ožujka 2004. do travnja 2021. Što se tiče poslovnog odnosa između tužitelja i tužene da joj je poznato da su za obrt u vlasništvu tužene naziva A.N, vodili knjige od 2004. do negdje 2016., koje je obuhvaćalo obračun plaća za zaposlenike, obračun mjesečnog PDV-a i obračun godišnjeg poreza na dohodak. Što se tiče naplate, njoj osobno tužena da nije plaćala račune, a ne zna kome ih je plaćala. Nadalje je navela da joj nisu poznati problemi vezano za naplatu računa od tuženika, u jednom trenutku da je došlo do raskida ugovora, a detalji joj nisu poznati.

13. Svjedok Nenad Grubišić Čabo u svom iskazu u bitnom navodi da je zaposlen kod tužitelja od 2001. ili 2002. godine, da radi na knjigovodstvenim poslovima te mu je poznat poslovni odnos između stranaka u ovom sporu. Naime, tužitelj da je za tuženika vodio poslovne knjige. Naveo je da ne zna da li je bilo problema u plaćanju između parničnih stranaka jer nije vodio knjige za Dražanu Sičić, samo mu je poznato da su se računi izdavali transakcijski. Nadalje da misli je tužena krajem 2015. ili početkom 2016. zatvorila poslovni obrt i da je došlo do prekida poslovne suradnje među strankama, da je čuo da je bilo nekih problema vezano za neplaćene račune tuženika prema tužitelju, ali da mu detalji o tome nisu poznati.

14. Dopunski saslušana zakonska zastupnica tužitelja je navela da u potpunosti ostaje kod svog iskaza danog na ročištu od 5. veljače 2020., uz napomenu da je stvari vlasnik obrta bio Mario Sičić, koji da je dvije godine bio otvoren na ime Nina Kazinoti, a potom na ime Ankice Čulić i to od 2006., pa potom na ime Dražana Sičić, ali da ne zna od koje godine. Nadalje navodi da je uvijek surađivala s Mariom Sičićem, premda su vlasnici obrta bili uvijek druge osobe. Računi da su se plaćali preko računa osim 2015. i 2016. godine iz razloga jer su tužena i njen suprug otvarali caffe bar Zlatna vala, te da je dogovor bio da će se računi platiti putem cesije preko caffe bara Zlatna vala iz razloga jer je obrt ulagao vlastita sredstva u taj kafić. Razlog zbog čega dugovanje tuženika nije navedeno u sporazumnom raskidu ugovora od 31. ožujka 2016. da je upravo taj što je nakon što je tužena zatvorila obrt nastavila voditi poslovne knjige za caffe bar Zlatna vala, pa da nije imala razloga posumnjati da računi neće biti plaćeni. Računi bi po njoj vjerojatno bili plaćeni, ali je u Zlatnoj vali došlo do problema u poslovanju te je došlo do raskida poslovne suradnje.

15. U svom dopunskom iskazu tužena je navela da u cijelosti ostaje kod svog iskaza danog na ročištu od 5. veljače 2020., te je navela da su računi plaćani mjesečno u knjigovodstvenom servisu zakonskoj zastupnici tužitelja ili njenoj zaposlenici na ruke. Navela je da nije dobivala nikakvu potvrdu o plaćanju, ako bi eventualno zakasnili s plaćanjem da bi ih ona putem maila pozvala da dugovanje podmire. Što se tiče zaključenja Sporazuma o raskidu ugovora prilikom istog da je preuzela dokumentaciju i da nisu navodili nikakva dugovanja jer da ih nije ni bilo.

16. U svojoj dopuni knjigovodstveno financijskog vještačenja stalna sudska vještakinja Marija Trogrlić je navela da u poslovnim knjigama tužitelja za razdoblje od siječnja 2014. do ožujka 2016. godine nisu redovno mjesečno evidentirani računi o izvršenim knjigovodstvenim uslugama tuženiku, nije evidentirano plaćanje tuženika utvrđeno presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 718/2021-2 od 4. travnja 2022. godine od 17.000,00 kn, te da spisu ne prileži knjigovodstvena dokumentacija tužitelja FINANCA d.o.o. Split ni tuženika Obrta A.M. Split iz koje bi se moglo utvrditi da li je Obrt A.M. s osnova knjigovodstvenih usluga vršio plaćanja tužitelju i ako jeste kada, koliko i na koji način. Na dopunu vještačenja stranke nisu imale primjedbi.

17. Iz iskaza saslušanih svjedoka Ivane Bilić Dujmušić i Nenada Grubišića Čabe, kao i iskaza zakonskog zastupnika tužitelja i tuženika proizlazi da je tužitelj tuženiku izvršio ugovorenu uslugu vođenja poslovnih knjiga za t.o. A. M. u vlasništvu tužene temeljem Ugovora od 01. siječnja 2014. te slijedom navedenog proizlazi kako je tužitelj osnovano za obavljene poslove izdao utužene račune. Također je za navesti kako činjenica da su računi izdani sa datumom 31. prosinca 2015., odnosno 31. prosinca 2016., ne bi značila da tužitelj nije izvršio uslugu koju potražuje utuženim računima.

18. Sporno je da li je tražbina po predmetnim računima podmirena.

19. Prema odredbi čl. 219. Zakona o parničnom postupku Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13.,70/19., 80/22. i 114/22. - u daljnjem tekstu ZPP) svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode ili dokaze protivnika, dok je čl. 221.a. ZPP- a propisano da će sud ako na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu o postojanju činjenice zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja.

20. Teret dokaza je na tuženiku bio ponuditi dokaz na temelju kojeg bi sud zaključio da su njegovi navodi istiniti, odnosno da je njegova obveza prestala ispunjenjem odnosno plaćanjem predmetnih računa ili na bilo koji drugi od načina prestanka obveze iz čl. 195. do 212. ZOO-a.

21. Valja navesti da iako se činjenica o izvršenom plaćanju računa dokazuju knjigovodstvenim ispravama na temelju kojih je izvršeno plaćanje (izvod poslovnih banaka o izvršenom prijenosu sa računa tuženika u korist računa tužitelja), međutim nije pravno nevaljano ispunjenje plaćanja ugovorene naknade samo zbog činjenice ako je to izvršeno gotovinom neposredno.

22. Ujedno iz dopunskog nalaza i mišljenja knjigovodstveno financijskog vještačenja stalnog sudskog vještaka Matije Trogrlić od 12. lipnja 2023. proizlazi da spisu ne prileži knjigovodstvena dokumentacija tužitelja ni tuženika iz koje bi se moglo utvrditi da li je tuženik s osnova knjigovodstvenih usluga vršio plaćanja tužitelja i ako jeste, kada, koliko i na koji način.

23. Tužena je je na okolnosti da su utuženi računi iz ovog postupka u cijelosti podmireni plaćanjem gotovinom na ruke zakonskoj zastupnici i zaposlenici tužitelja ponudila dokaz saslušanjem tužene, a koji iskaz je u suprotnosti sa iskazima saslušanih svjedoka Ivane Bilić Dujmušić i Nenad Grubišića Čabe. Sud je u cijelosti prihvatio iskaze saslušanih svjedoka kao uvjerljive i logične, dok sud nije prihvatio iskaz tužene u dijelu u kojem navodi da su računi podmireni plaćanjem gotovinom.

24. Naime, sud smatra da nije uvjerljivo da bi osoba koja je vlasnik obrta izvršila plaćanje određenog novčanog iznosa svome vjerovniku, a da o plaćanju ne traži nikakvu potvrdu ili dokaz o takvom plaćanju. Odredbom članka 10. stavak 1. ZOO-a propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan je u ispunjavanju svoje obveze postupati s pažnjom koja se u pravnom prometu zahtijeva u odgovarajućoj vrsti obveznih odnosa (pažnja dobrog gospodarstvenika, odnosno pažnja dobrog domaćina). Stoga da je tužena postupala na taj način sigurno bi tražila potvrde za račune plaćene gotovinom. Radi navedenog sud u tom dijelu nije prihvatio kao uvjerljiv iskaz tužene te je kod takvog stanja stvari sud o (ne)postojanju činjenice prestanka utužene tražbine tužitelja od strane tuženika iz ovog postupka ispunjenjem– plaćanjem zaključio primjenjujući odredbe o teretu dokazivanja iz članka 221.a. ZPP-a.

25. Slijedom navedenog, sukladno odredbama članka 8. ZPP-a i primjenom pravila o teretu dokazivanja (članak 7. stavak 1., članak 219. stavak 1. i članak 221.a ZPP- a), sud je zaključio da je tužitelj izvršio ugovornu uslugu navedenu u utuženim računima, te da stoga s osnovom potražuje od tuženika plaćanje istih. Kako tuženik u ovom postupku nije dokazao da je tužitelju izvršio plaćanje za pruženu uslugu iz utuženih računa, a niti da je njegova obveza prestala na neki od drugih načina prestanka obveza, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan, pa je na temelju članka 451. stavak 3. ZPP-a u tom dijelu, za iznos od 1.526,31 EUR, održao na snazi platni nalog, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, budući je riječ o odnosu koji je proizašao iz trgovačkog ugovora, a od 01. siječnja 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a koja kamata teče od dospijeća na plaćanje utuženog računa pa do isplate, kao i za nastale troškove ovršnog postupka pred javnim bilježnikom u iznosu od 276,22 EUR, dok je u ostalom dijelu, i to za predvidive troškove ovršnog postupka pred javnim bilježnikom u iznosu od 129,40 EUR-a sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama valjalo ukinuti platni nalog u tom dijelu i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja, budući je tuženik kao ovršenik pravovremenim prigovorom spriječio nastanak tih troškova, te je radi navedenog odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

26. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 2., članku 155. i članku 164. ZPP-a uz primjenu važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, te važećoj Tarifi sudskih pristojbi prema Zakonu o sudskim pristojbama.

Odredbom članka 154. stavak 2. ZPP–a propisano je ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

27. Budući da je iznos tužbenog zahtjeva u postupku 28.500,00 kn, da je tužbeni zahtjev pravomoćno odbijen za iznos od 17.000,00 kn, a da je sud prihvatio tužbeni zahtjev za iznos od 11.500,00 kn, to je u ovom postupku tužitelj uspio u postotku od 40%, a tuženik je uspio u postotku od 60%. Dakle, sukladno članku 154. stavak 2. ZPP-a tužitelj je tužan tuženiku naknaditi 20% troškova koji su tuženiku bili potrebni za svrhovito vođenje ovog postupka.

28. S obzirom na odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( "Narodne novine" broj 138/23.; dalje Tarifa) i postavljeni zahtjev za naknadu troškova, tuženiku su uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora u trenutku poduzimanja pojedine radnje, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja za: zastupanje na ročištu 2. prosinca 2019., 5. veljače 2020., 28. listopada 2020., 6. srpnja 2022., 10. listopada 2022., 1. ožujka 2023., 24. travnja 2023. te 20. studenog 2023. (Tbr. 9/1 Tarife), svako u iznosu od 200,00 EUR-a, pristup na ročište za objavu odluke 11. prosinca 2020. (Tbr. 9/3 Tarife) u iznosu od 100,00 EUR-a, trošak sastava prigovora od 2. listopada 2018. ( Tbr. 8/1 Tarife) u iznosu od 200,00 EUR-a, trošak sastava podnesaka od 17. listopada 2022., 31. ožujka 2023. i 31. listopada 2023. svaki u iznosu od 200,00 EUR-a ( Tbr. 8/1 Tarife) , dakle ukupno 2.500,00 EUR-a što uvećano za 25% PDV-a sveukupno iznosi 3.125,00 EUR. Tuženiku je priznat i trošak vještačenja u iznosu od 265,45 EUR-, te trošak sudske pristojbe u iznosu od 96,89 EUR-a, što sveukupno iznosi 3.487,34 EUR-a.

29. Sukladno članku 154. stavak 2. ZPP-a tužitelj je dužan naknaditi tuženiku 20% ukupnih troškova, odnosno iznos od 697,46 EUR-a.

Radi navedenog o troškovima postupka odlučeno je kao u točci II. izreke presude.

U Splitu 06. veljače 2024.

Sudac

Ivana Madunić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 ( petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Dna:

- tužitelju po punomoćniku Draganu Mijoču, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mijoč & Bakić d.o.o. iz Splita

- tuženiku po punomoćniku Hrvoju Alajbegu, odvjetniku u Splitu

- u spis

Broj zapisa: 9-30863-1b46a

Kontrolni broj: 01774-73b0a-84e4f

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=IVANA MADUNIĆ, L=SPLIT, O=TRGOVAČKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.