REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-7865/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić članica vijeća, uz sudjelovanje Roberta Završkog u svojstvu višeg sudskog savjetnika-specijalista zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okr. D.K., zbog prekršaja iz čl. 59. st. 5. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 89/14., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.), odlučujući o prigovoru okrivljenika, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje prometne policije Split od 20. listopada 2021., broj: 511-12-36-05-3-3628-1/2021, u sjednici vijeća održanoj 6. veljače 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. U povodu prigovora okr. D.K., a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u pravnoj oznaci i kazni te izriče da je okrivljenik djelom za koje je proglašen krivim, činjenično opisanim u t. 1. u izreci pobijanog prekršajnog Zakona o sigurnosti prometa na cestama naloga, počinio prekršaj iz čl. 59. st. 5. ("Narodne novine" br. 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22.), za koji mu se na temelju tog zakonskog propisa utvrđuje novčana kazna 390,00 eura (tristo devedeset eura), u t. 2. u izreci prekršaj iz čl. 238. st. 8. istog Zakona, za koji mu se na temelju tog zakonskog propisa utvrđuje novčana kazna 90,00 eura (devedeset eura), u t. 3. u izreci prekršaj iz čl. 226. st. 4. istog Zakona, za koji mu se na temelju tog zakonskog propisa utvrđuje novčana kazna 60,00 eura (šezdeset eura) te mu se na temelju čl. 39. st. 1. t. 2. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13, 152/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) izriče ukupna novčana kazna 540,00 eura (petsto četrdeset eura), koju je dužan platiti u roku 8 dana od primitka ove presude, s time da će se novčana kazna smatrati u cijelosti plaćenom ako okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne.

II. Odbija se kao neosnovan prigovor okr. D.K. te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje pobijani prekršajni nalog.

III. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona okr. D.K. obvezan je naknaditi paušalni trošak žalbenog postupka 15,00 eura (petnaest eura), u roku 8 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanim prekršajnim nalogom, proglašen je krivim okr. D.K. da je, na način činjenično opisan u t. 1. u izreci, počinio prekršaj iz čl. 59 st. 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu je utvrđena novčana kazna 3.000,00 kuna, u t. 2. prekršaj iz čl. 238. st. 8 istog Zakona, a u t. 3. prekršaj iz čl. 226. st. 4. istog Zakona te mu je izrečena ukupna novčana kazna 4.200,00 kuna, koju je dužan platiti u roku 8 dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, izrečena mu je zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od jedan mjesec te je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka 500,00 kuna.

2. Protiv navedenog prekršajnog naloga, okr. D.K. osobno je pravodobno podnio prigovor zbog izrečene novčane kazne. Predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.

3. S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237. st. 1. t. 2. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

4. Prigovor nije osnovan.

5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom, kao i po službenoj dužnosti.

6. Ispitivanjem po službenoj dužnosti, utvrđeno je da je pobijanim prekršajnim nalogom u smislu odredbe čl. 196. t. 4. Prekršajnog zakona, na štetu okrivljenika, povrijeđeno materijalno prekršajno pravo.

6.1. Naime, nakon donošenja nepravomoćnog prekršajnog naloga, kao posljedica donošenja Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 57/22., 88/22.), stupio je na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" br. 114/22.), koji za inkriminirane prekršaje propisuje nešto niži minimum i maksimum novčane kazne, odnosno nižu novčanu kaznu u točno propisanom iznosu, pa je, prema načelu konkretnosti u primjeni blažeg zakona, blaži za okr. D.K., budući mu je prekršajnim nalogom izrečena novčana kazna u visini posebnog minimuma, odnosno u propisanom fiksnom iznosu.

6.2. Za prekršaj iz čl. 59. st. 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja i za koji je okrivljenik proglašen krivim u t. 1. u izreci pobijanog prekršajnog zakona, bila je propisana novčana kazna od

Zakona o 3.000,00 do 7.000,00 kuna, dok je prema odredbi čl. 53. st. 4. „novog“ sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" br. 114/22.) propisana novčana kazna od 390,00 do 920,00 eura, za prekršaj iz t. 2. bila je propisana novčana kazna kuna, dok je „novim“ Zakonom propisana novčana kazna 90,00 eura, a za 700,00

prekršaj iz t. 3. bila propisana novčana kazna 500,00 kuna, dok je „novim“ Zakonom propisana novčana kazna 60,00 eura.

6.3. Prema odredbi čl. 3. st. 1. i 2. Prekršajnog zakona, prema počinitelju prekršaja se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme kad je prekršaj počinjen, a ako se nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, propis jedanput ili više puta izmijeni, obavezno će se primijeniti propis koji je najblaži za počinitelja.

6.4. Budući da su inkriminirani prekršaji počinjeni 19. listopada 2021., kada je bio na snazi „stari“ Zakon o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" br. 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19.,) a 1. siječnja 2023. stupio je na snagu „novi“ Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" br. 114/22.), koji je u odnosu na predmetne prekršaje blaži za okrivljenika, to ga je ovaj drugostupanjski sud, na temelju čl. 3. st. 2. Prekršajnog zakona, dužan primijeniti.

6.5. Stoga je ovaj drugostupanjski sud, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu u pravnoj oznaci djela prekršaja, kako je to navedeno u t. I. izreke ove drugostupanjske presude.

7. Odluka o prekršajnopravnoj sankciji razmatrana je uslijed preinake u pravnoj oznaci djela (budući da je sukladno tome promijenjen i temelj za izricanje kazne) i prigovora okrivljenika zbog izrečene novčane kazne.

7.1. Okrivljenik u prigovoru priznaje počinjenje navedenih prekršaja, međutim, ističe lošu materijalnu situaciju budući da živi sa suprugom i kćerkom koje su nezaposlene i svi žive isključivo od njegove plaće te opisuje okolnosti koje su dovele do počinjenja prekršaja. Iz navedenih razloga moli smanjenje novčane kazne.

7.2. Međutim, razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjsko tijelo okrivljeniku za počinjene prekršaje utvrdilo mjere kazne primjerene stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona te, sukladno čl. 39. Prekršajnog zakona, ukupnu novčanu kaznu koja odgovara zbroju pojedinačno utvrđenih novčanih kazni

7.3. Prvenstveno, treba navesti da je, sukladno odredbi čl. 237. st. 2. Prekršajnog zakona, okrivljenik bio dužan podnijeti dokaze o činjenicama na kojima temelji prigovor, što okr. D.K. u odnosu na materijalno stanje nije učinio, pa su navodi prigovora u odnosu na nemogućnost plaćanja novčane kazne ostali na razini paušalnog isticanja. Cijeneći da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, a naročite olakotne okolnosti nisu utvrđene, u konkretnom slučaju nema osnove za primjenu instituta ublažavanja kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.

7.4. Ocjenjujući sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja te uzimajući u obzir da je u povodu podnesene žalbe izmijenjena pravna oznaka djela prekršaja u pravcu primjene blažeg zakona u odnosu na zakon primijenjen u pobijanom prekršajnom nalogu, pri čemu je prvostupanjsko tijelo okrivljeniku utvrdilo minimum propisane novčane kazne za prekršaj iz t. 1. u izreci pobijanog prekršajnog naloga, odnosno u točno određenom iznosu za prekršaja opisane u t. 2. i 3. u izreci, ovaj drugostupanjski sud smatra da je za okr. D.K. novčana kazna u visini posebnog minimuma novčane kazne, odnosno novčane kazne u propisanom fiksnom iznosu utvrđene ovom presudom, primjerene i dostatne kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, zbog čega nije bilo osnove za prihvaćanje prigovora, nego je pobijani prekršajni nalog preinačen u novčanoj kazni samo kao posljedica primjene blažeg propisa.

8. Stoga, nije bilo osnove za prihvaćanje prigovora.

9. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. Ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 15,00 eura, dakle vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika.

10. Slijedom navedenog, na temelju čl. 238. st. 11. u vezi sa čl. 207. (t. I.) i čl. 205. (t. II.) Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 6. veljače 2024.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Robert Završki, v.r.

Gordana Korotaj, v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi splitsko-dalmatinskoj, Postaji prometne policije Split u 2 otpravka: za spis i okrivljenika.