REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ps-39/2022-21
Gundulićeva 27, Split
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Branku Karamanu, u pravnoj stvari tužitelja pod 1. D. B., OIB: …, J. P. 8, S.,
tužiteljice pod 2. L. B.-D., OIB: …, K. 16,
S. i tužiteljice pod 3. J. Z.-N., OIB: …,
Č. 9,
Z., svi zastupani po punomoćnici M. B., odvjetnici u S., protiv tuženika trgovačkog društva A. d.o.o., OIB: …, Z.,
K. 23, zastupani po punomoćniku M. Č., odvjetniku u Z.,
radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 11. prosinca 2023., u nazočnosti punomoćnice tužitelja M. B., odvjetnice u S., 6.
veljače 2024.,
p r e s u d i o j e
I/ Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužiteljima iznos od 1.592,68 eura zajedno sa zakonskim kamatama:
na iznos od 132,72 € teče od 1. 7. 2012. -
132,71 € teče od 1. 8. 2012. -132,72 € teče
od 1. 9. 2012.
-132,71 € teče od 1. 10. 2012. -
132,72 € teče od 1. 11. 2012. -
132,71 € teče od 1. 12. 2012. -
132,72 € teče od 1. 1.. 2013.
-132,71 € teče od 1. 2. 2013. -
132,72 € teče od 1. 3. 2013. -
132,71 € teče od 1. 4. 2013. -
132,72 € teče od 1. 5. 2013. -
132,71 € teče od 1. 6. 2013.
po stopi koja se do 31. 07. 2015. g. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 01. 08. 2015od 01.08.2015. do 31.12.2022., obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koje zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
II/ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u djelu koji glasi
"Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužiteljima iznos od 265,43 eura zajedno sa pripadajućim zakonskim kamatama:
-132,72 € teče od 1. 7. 2013.
-132,71 € teče od 1. 8. 2013."
III/ Nalaže se tuženiku da tužiteljima u roku od 15 dana isplati parnični u iznosu od 2.295,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 6.
veljače 2024. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
Obrazloženje
1. U tužbi podnesenoj 7. kolovoza 2013. navodi se da su tužitelji vlasnici poslovnog prostora na adresi Č. d. u S. kojeg je tuženik koristio bez osnove u razdoblju od 1. lipnja 2012. do 3. kolovoza 2013. U podnesku zaprimljenom 21. svibnja 2019. tužitelj uređuje tužbeni zahtjev kojim potražuje ukupan iznos od 18.858,11 eura odnosno 132.72 eura za svaki mjesec neplaćene zakupnine.
2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan, te ujedno osporava i punomoć potpisnika tužbe, navodeći kako nije ovlašten za zastupanje. Nadalje se ističe da je tuženik 1. lipnja 2012. zaključio ugovor o podzakupu sa podzakupodovakom D. Č. ( kasnije S.) koji
je raskinut 8. travnja 2013. o čemu da je zaključen primopredajni zapisnik.
3. Sud je tijekom dokaznog postupka izvršio pregled zemljišnoknjižnog izvatka Z.U. … K.O. S. ( list 7 spisa 7), rješenja Ureda za imovinsko pravne poslove Splitsko dalmatinske županije od 8. prosinca 1998. (list 6 spisa), podnesak punomoćnika tužitelja upućen tuženiku 8. ožujka 2013., s povratnicom (list 8-9 spisa) ugovor o podzakupu poslovnog prostora od 1. lipnja 2012. ( list 24-26 spisa), sporazumni raskid ugovora o podzakupu poslovnog prostora od 6. svibnja 2013. ( list 27- 28 spisa), zapisnik o obavljenoj primopredaji prostora na adresi Č. d. 13 ( list 29 spisa), ugovor o zajedničkoj poslovnoj suradnji između obrta za usluge L.
i S. G. od 11. siječnja 2007. (list 30-31 spisa), punomoć J. Z. N.
iz Z. od 6. listopada 2020. ( list 39 spisa), procjena iznosa zakupnine poslovnog prostora od strane obrta D. (list 40 spisa), izjava J. Z. N.
od 19. svibnja 2015. ( list 55 spisa), saslušanje svjedoka D. S. ( list 91-95
spisa), saslušanjem svjedoka L. B. D. ( list 118-119 spisa), podaci
P. uprave, P. ureda S., I. S. o tržišnim cijenama
zakupnine poslovnog prostora u Č. d. u S. ( list 126 spisa).
4. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.
5. Među strankama je sporno da li su tužitelji aktivno legitimirani u ovom predmetu te da li su obvezni isplatiti tužiteljima traženi iznos na ime neplaćenih zakupnina.
6. U ovom postupku mjerodavne su niže citirane odredbe Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, dalje: ZOO).
6.1. Člankom 1111. Zakona o obveznim odnosima propisano je da kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute korist.
7. Ispitana u svojstvu svjedoka D. S. navodi da je od 2007. do 2009. bila vlasnica obrta L.. U to vrijeme je njen tadašnji dečko, a sadašnji suprug stupio u kontakt s osobom imena S. G. koji je prema njenim saznanjima bio vlasnik poslovnog prostora u S. Č. d.13, površine 5m2.
Dogovorila je sa tom osobom da podmiri sve njegove režijske troškove, te da uredno i ubuduće plaća troškove. Nisu se dogovorili da ona njemu plaća zakupninu već je ona samo plaćala troškove. Kako je nakon izvjesnog vremena utvrdila da su ti troškovi bili visoki htjela je raskinula ugovor, ali više nije mogla pronaći S. G..
Nikada nije nitko drugi dolazio u taj prostor tvrdeći da je njegov. Nakon toga je pristupio tuženik i bio zainteresiran za taj prostor u vezi čega je stupila u kontakt sa jednom ženskom osobom. S njom je dogovorila da će tuženik plaćati režijske troškove o čemu su zaključili ugovor o podzakupu. Tim su ugovorom dogovorili i simboličnu zakupninu od 100,00 kn mjesečno koja joj nije nikad isplaćivana sukladno usmenom dogovoru. Kada A. više nije bio zainteresiran za prostor zaključili su ugovor o raskidu o čemu su sastavili i primopredajni zapisnik. Ponovno stupa u kontakt sa S. G. i 2013. raskida ugovor iz 2007. godine. To joj je bilo
bitno jer se više nije vodila kao zakupnik prostora i nije bila obveznik plaćanja režijskih troškova. Nakon što su joj tuženici vratili ključeve ona ih je predala svom suprugu, ali ne zna što je bilo s ključevima kada je sa S. G. raskinula ugovor. Svjedokinja tvrdi da je vidjela izvadak iz zemljišne knjige temeljem kojeg je S. G. bio upisan kao vlasnik poslovnog prostora.
7.1. Ispitana u svojstvu svjedoka L. B. D. izjavila se da se
pred Uredom državne uprave vodio postupak u svezi povrata nekretnine u S. na adresi Č. d., a riječ je o nekretnini koja je oduzeta njenoj baki K. Z., a
koja nekretnina je vraćena njenim nasljednicima. Zapravo se radi o kući nešto većoj od 100 m2, a kako je uslijed postupanja G. S. došlo do pregrađivanja te kuće izgrađen je i jedan manji prostor površine 5m2 koji ima poseban ulaz. Upravo je i taj prostor predmet ovog spora. Njen otac je kao ovlaštenik suvlasnika pokušao otkriti tko ga koristi nakon rješenja Ureda za imovinsko pravne poslove postalo pravomoćno. Konačno su saznali da taj prostor koristi A. i to unutar vremenskog razdoblja za koje je podnesena tužba. Nakon toga njen otac uputio pismo A. u kojem ih obavještava o tome tko su vlasnici i tražeći od njih da plaćaju najamninu i sklope ugovor o najmu sa pravim vlasnicima. Usprkos tome nije mu nitko odgovorio na njegovo traženje, a tuženik je mjesec dana nakon zaprimanja tih upozorenja napustio prostor.
8. U odnosu na navode tuženika kako je tužba podnesena od strane osobe koja nije odvjetnik ističe se da je tužba u odnosu na tadašnjeg tužitelja V. Z. povučena dok je sada pok. A. B. podnio tužbu u ime svoje sada
pok. supruge A. B., koju su naslijedili sada tužitelji pod 1. i 2. te u ime
J. Z.-N. koja je 6. listopada 2010. opunomoćila A. B. da
upravlja poslovnim prostorom, zatim u izjavi zaprimljenoj 19. svibnja 2015. odobrila sve radnje koje su u njeno poduzete u parničnom predmetu ovog suda, a što je između ostalog naknadno učinila i činjenicom što je opunomoćila V. Ć.,
odvjetnicu u S. koja je ustrajala u tužbenom zahtjevu podnesenom od strane
sada pok. A. B..
8.1. Iz zemljišno-knjižnog izvatka vidljivo je da su tužitelji upisani kao vlasnici nekretnine označene kao čest. zgr. … upisane u Z.U. … K.O. S., odnosno
majka tužitelja pod 1. i 2. pok A. B..
8.2. Iz rješenja Ureda za imovinsko pravne poslove Splitsko dalmatinske županije od 8. prosinca 1998., vidljivo je da se A. B., J. Z. i
V. Z. daju u vlasništvo zgrada u S. anagrafske oznake Č. d. 13,
površine 168m2 koja se sastoji od 2 poslovna prostora koja su nacionalizirana 1959.
godine.
8.3. Podneskom od 8. ožujka 2013. A. B. u ime vlasnika zgrade na adresi Č. d. 13 traži od tuženika da ga izvijeste s kime su zaključili ugovor o zakupu jer da ga neosnovano koriste, a koji podnesak je zaprimljen 14. ožujka 2013.
8.4. Prema podacima Porezne uprave ugovorena mjesečna zakupnina za poslovni prostor na adresi Č. d. 8 površne 5 m2 iznosi 1.400,00 kuna, dok prema podacima agencije za promet nekretnina D. na toj lokaciji zakupnina za poslovni prostor sličnih karakteristika kao i poslovni prostor u suvlasništvu tužitelja iznosi 200,00 eura mjesečno.
8.5. Kako su tužitelji pod 1., 2. i 3. suvlasnici 2/3 dijela poslovnog prostora to je osnovan njihov zahtjev za isplatom iznosa od 1.000,00 kuna mjesečno, odnosno 2/3
od mjesečnog iznosa od 200,00 eura
9. Dakle, nesporno je da je tuženik koristio poslovni prostor na adresi Č. d. u utuženom razdoblju što se potvrđuje kako zaključenim ugovor o davanju u podzakup s tadašnjom posjednicom nekretnine D. S. tako i njenim kazivanjem u svojstvu svjedoka koja je ujedno izjavila da tuženik nije plaćao zakupninu za taj prostor. Poslovni prostor tuženik je koristio od 1. lipnja 2012. do 8. svibnja 2013. kada je predao prostor s kojom je zaključio ugovor o podzakupu. Tuženik je prostor koristio 12 mjeseci zbog čega je prihvaćen tužbeni zahtjev kojim je tražena isplata 12 mjesečnih zakupnina dok je odbijen u dijelu kojim je tražena zakupnina za lipanj i srpanj 2013. godine, kada tuženik nije bio u prostoru.
9.1. Neutemeljeni su navodi svjedokinje da je ona vidjela kako dokumentaciju iz koje proizlazi da je S. G. vlasnik tog prostora kada nesporno proizlazi da su u utuženo vrijeme tužitelji i njihovi prednici bili upisani kao suvlasnici predmetne nekretnine. Navedeno je bilo poznato nesporno i tuženiku što se potvrđuje kako činjenicom da nije plaćao zakupninu za poslovni prostor, a tako i time što je taj ubrzo napustio nakon što mu se predstavnik vlasnika obratio s podneskom da koristi poslovni prostor bez pravne osnove. Predmetni podnesak tuženik je zaprimio 14. ožujka 2013. što je vidljivo iz dostavnice na listu 9. spisa, a prostor je napustio 8. svibnja 2013. U konačnici vlasništvo nad predmetnim poslovnim prostorom tuženik je mogao provjeriti pregledom zemljišnih knjiga. Protivno tome, a kako mu je odgovaralo da koristi poslovni prostor bez obveze plaćanja zakupnine isti je koristio sve do trenutka dok mu se nisu obratili vlasnici prostora.
10. Kako je tuženik koristio poslovni prostor bez pravne osnove od 1. lipnja 2012. do 8. svibnja 2013. to je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatom ukupno 12 mjesečnih zakupnina utvrđenih prema podacima Porezne uprave dok je odbijen u dijelu u kojem je tražena isplata za lipanj i srpnja, 2013., kada tuženik nije bio u poslovnom prostoru. Slijedom, iznesenog odlučeno je kao u izreci presude. Predmetni iznos tužitelj je smanjio za 1/3 jer je suvlasnik V. Z. povukao tužbu.
10.1. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci.
11. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1., 155., 156. st. 1. i 164. ZPP-a.
11.1. Tuženiku koji je zastupan po punomoćniku trošak je odmjeren tako što je sud imao u vidu odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/2023. dalje: Tarifa) i to Tbr. 7., 8., 9., 42., 48. i 50., Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine 118/2018., 51/2023 dalje: ZSP), Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine 37/2023.), priloženi popis parničnog troška te imajući u vidu vrijednost predmeta spora prema tužbenom zahtjevu što iznosi 1.858,11 eura pa je tužitelju obistinio po 50 bodova temeljem Tbr 9. t.2. Tarife za pristup ročištu od 1. ožujka 2017., 11. svibnja 2017., 5. rujna 2017., 12. ožujka 2019. i za pristup ročištu od 17. rujna 2019., zatim po 100 bodova temeljem Tbr. 9. t.1. za pristup ročištu od 22. svibnja 2018., 21. svibnja 2019., 27. rujna 2022. i za pristup ročištu od 11. prosinca 2023. 100 bodova temeljem Tbr 8. t.1 za podnesak zaprimljen 21. svibnja 2017., 25 bodova Temeljem Tbr. 9. t. 5. Tarife za pristup ročištu od 6. listopada 2023. što ukupno iznosi 725 bodova što je potrebno uvećati za 20% temeljem Tbr. 40. t. 1. Tarife jer je punomoćnik zastupao tri tužitelja što ukupno iznosi 870 bodova što u eurima iznosi 1.740,00 eura, a s obračunatim PDV-om ukupno 2.175,00 eura kojem iznosu je pridodati trošak pristojbe na tužbu i odluku suda zatraženih 120,00 eura što ukupno iznosi 2.295,00 eura.
11.2. Sud nije obistinio trošak za sastav podneska od 23. listopada 2019. kojim se obavještava sud da je preminula tužiteljica ad 1 A. B..
11.3. Tužitelj je u osnovi s tužbenim zahtjevom uspio u cijelosti jer im je prihvaćen tužbeni zahtjev radi isplate s osnova korištenja poslovnog prostora bez pravne osnove. U pogledu visine tužitelju od ukupno zatraženih 1.858,11 eura prihvaćeno 1.592,68 eura, dakle uspjeh u pogledu visine je 86%. Kada se zbroji uspjeh u pogledu osnove i visine tužitelj je uspio 93%, dakle tužitelji nisu uspjeli samo u neznatnom dijelu svog zahtjeva zbog čega je odlučeno da tuženik snovi troškove postupka.
11.4. Na dosuđeni iznos troškova tuženiku pripadaju i zatezne kamate od presuđenja do isplate, a sukladno odredbi čl. 29. ZOO-a i čl. 151. st. 3. ZPP-a.
Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci.
U Splitu, 6. veljače 2024.
S U D A C
Branko Karaman
v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi ovome sudu pismeno u tri primjerka, a o njoj odlučuje Županijski sud kao drugostupanjski sud.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda
objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
