REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U OSIJEKU
Osijek, Trg A. Starčevića 7/II
Poslovni broj: 2 Us I-1256/2023-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sucu Berislavu Babiću, uz sudjelovanje zapisničarke Adele Franc, u upravnom sporu tužitelja D. V., OIB:…, S., kojeg zastupa opunomoćenik A. G., odvjetnik u Odvjetničkom društvu R. i k. j.t.d., Zagreb, protiv tuženika Odbora za državnu službu, OIB: 58831547726, Z., radi rasporeda na radno mjesto, 6. veljače 2024.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-112-07/23-01/444, URBROJ: 566-01/12-23-2 od 12. rujna 2023.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-112-07/23-01/444, URBROJ: 566-01/12-23-2 od 12. rujna 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske KLASA: UP/I-112- 02/23-02/9, URBROJ: 511-01-157-23-9 od 25. srpnja 2023. kao neosnovana.
1.1. Prvostupanjskim rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-112-02/23-02/9, URBROJ: 511-01-157-23-9 od 25. srpnja 2023. određeno je točkom 1. da se D. V., OIB: …, rođen …. u mjestu S. B., sa srednjom stručnom spremom, u osobnom policijskom zvanju policijski narednik, policijski službenik Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave brodsko - posavske raspoređuje s 1. svibnjem 2022. u Policijsku upravu brodsko - posavsku, Postaju granične policije Slavonski Brod na radno mjesto policijski službenik za zaštitu državne granice - operater na stacionarnim i mobilnim sustavima za nadzor granice, za koje je uvjet srednja stručna sprema i zvanje viši policajac ili samostalni policajac. Točkom 2 izreke rješenja određeno je da žalba ne odgađa izvršenje rješenja, dok je točkom 3. izreke rješenja određeno da se plaća utvrđuje posebnim rješenjem.
2. Tužitelj u tužbi navodi kako je zaposlenik Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske te je rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave brodsko-posavske broj: 511-01-04-03520/2-2018 od 28. svibnja 2018. bio raspoređen u Policijsku upravu brodsko-posavsku, Postaja granične policije Slavonski brod, na radno mjesto pomoćnik šefa smjene policijske postaje. Dalje navodi kako je rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova KLASA: UP/I-112-02/22-02/15, URBROJ: 511-01-157-22-726 od 30. travnja 2022. s danom 1. svibnja 2022. raspoređen u Policijsku upravu brodsko-posavsku, Postaja granične policije Slavonski Brod na radno mjesto policijski službenik za zaštitu državne granice – operater na stacionarnim i mobilnim sustavima za nadzor granice. Navodi kako je povodom njegove žalbe navedeno rješenje poništeno rješenjem tuženika KLASA: UP/II-112-07/22-01/317, URBROJ: 566-01/12-22-2 od 6. lipnja 2022. te je predmet dostavljen prvostupanjskom tijelu na ponovno rješavanje. Nadalje, navodi kako je u ponovljenom postupku Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske donijelo rješenje KLASA: UP/I-112-02/22-02/85, URBROJ: 511-01-157-22-7 od 12. rujna 2022. kojim je ponovno s danom 1. svibnja 2022. raspoređen u PU brodsko- posavsku, Postaju granične policije Slavonski Brod, na radno mjesto policijski službenik za zaštitu državne granice – operater na stacionarnim i mobilnim sustavima za nadzor granice. Ističe kako je navedeno rješenje ponovno poništeno temeljem njegove žalbe i to rješenjem tuženika KLASA: UP/II-112-07/22-01/706, URBROJ: 566-01/12-22-2 od 31. listopada 2022. te je predmet dostavljen prvostupanjskom tijelu na ponovno rješavanje. Zatim je u ponovljenom postupku Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske donijelo rješenje KLASA: UP/I- 112-02/22-02/236, URBROJ: 511-01-157-22-6 od 19. siječnja 2023, a kojim je raspoređen kao i ranije donesenim prvostupanjskim rješenjima. Ističe kako je i protiv tog rješenja podnio žalbu te je isto rješenje poništeno rješenjem tuženika KLASA: UP/II-112-07/23-01/74, URBROJ: 566-01/12-23-2 od 23. veljače 2023. te je predmet dostavljen prvostupanjskom tijelu na ponovno rješavanje. U ponovljenom postupku Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske donijelo je rješenje KLASA: UP/I- 112-02/23-02/126, URBROJ: 511-01-157-23-9 od 25. srpnja 2023. te je istim tužitelj ponovno raspoređen na isto radno mjesto kao i ranijim prvostupanjskim rješenjima. Navodi da je protiv tog rješenja uložio žalbu, a ista je odbijena rješenjem tuženika KLASA: UP/II-112-07/23-01/444, URBROJ: 566-01/12-23-2 od 12. rujna 2023. kao neosnovana. Ističe da se Zakon o policiji („Narodne novine“ broj: 34/11,130/12, 89/14, 151/14, 33/15, 121/16, 66/19, dalje: Zakon o policiji) u pogledu utvrđivanja radnopravnog položaja policijskog službenika primjenjuje kao lex specialis u odnosu na Zakon o radu („Narodne novine“ broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23, dalje: ZOR) i na Zakon o državnim službenicima („Narodne novine“ broj: NN 92/05, 140/05, 142/06, 77/07, 107/07, 27/08, 34/11, 49/11, 150/11, 34/12, 49/12, 37/13, 38/13, 01/15, 138/15, 61/17, 70/19, 98/19, dalje: Zakon o državnim službenicima). Stoga, smatra da Zakon o policiji predstavlja materijalni propis koji uređuje radnopravni položaj policijskih službenika, odnosno u konkretnom slučaju se pobijano rješenje treba temeljiti na odredbama Zakona o policiji. Ukazuje kako je donošenje rješenja o rasporedu regulirano odredbom članka 63. Zakona o policiji, koja odredba propisuje zakonske pretpostavke pod kojima se provodi raspored na radno mjesto policijskog službenika. Zatim da je člankom 64. stavkom 2. istog Zakona propisano kako se policijski službenik za kojeg nema odgovarajućeg radnog mjesta na koje se može rasporediti, može rasporediti na radno mjesto za koje je propisano niže policijsko zvanje od njegovog osobnog. Ističe kako je bio zaposlen od 2012. na radno mjesto Pomoćnik šefa smjene policijske ostaje, u Policijskoj upravi brodsko-posavskoj, Postaji granične policije Stara Gradiška, a na kojem radnom mjestu se zadržao sve do donošenja pobijanog rješenja kojim je neosnovano degradiran na niže radno mjesto. Smatra da prvostupanjsko tijelo u svom rješenju, a koje je potvrđeno pobijanim rješenjem tuženika kao drugostupanjskog tijela, pored pozivanja na Uredbu o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva unutarnjih poslova iz 2022., Pravilnik o unutarnjem redu Ministarstva unutarnjih poslova KLASA: 011-02/22-01/33, URBROJ: 511-01-152-22-16 od 25. ožujka 2022. (dalje: Pravilnik), pozivanjem na članak 64. stavak 1. te članak 46. stavak 2. Zakona o policiji, nije izložilo utvrđeno činjenično stanje niti je navelo konkretne razloge kojima se rukovodilo pri donošenju odluke, a koji bi, obzirom na utvrđeno činjenično stanje, upućivali na zaključak zašto je tužitelj raspoređen na konkretno radno mjesto. Stoga, smatra da pobijano rješenje ne sadrži obrazloženje sukladno odredbi članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku(„Narodne novine“ broj: 47/09, 110/21, dalje: ZUP) jer iz obrazloženja nije moguće utvrditi konkretne razloge zbog kojih je doneseno rješenje o rasporedu pa je stoga ponovno trebalo poništiti prvostupanjsko rješenje. Dalje tvrdi da iz Pravilnika te Sistematizacije radnih mjesta državnih službenika i namještenika koji je sastavni dio Pravilnika, ne proizlazi da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti propisani člankom 63. Zakona o policiji, a koji bi opravdali donošenje rješenja o rasporedu za tužitelja. Navodi da u konkretnom slučaju radno mjesto Pomoćnik šefa smjene policijske postaje u Postaji granične policije Slavonski Brod, a na koje je on prethodno bio raspoređen, nije ukinuto niti je smanjen broj izvršitelja, odnosno isto mjesto je ustrojeno i Pravilnikom 2022. Navodi kako je razvidno da je prvostupanjsko tijelo pobijano rješenje donijelo protivno odredbi članka 63. Zakona o policiji, odnosno da je u cijelosti pogrešno primijenilo materijalno pravo te nije potpuno i pravilno utvrdilo sve činjenice koje su bitne za donošenje odluke o rasporedu policijskog službenika. Nadaje, ističe i da je obrazloženje pobijanog rješenja u cijelosti nepravilno i zakonski neutemeljeno. Smatra da obzirom da radno mjesto tužitelja nije ukinuto, nema mjesta primjeni članka 63. Zakona o policiji, jer nisu ispunjene pretpostavke za donošenje rješenja o rasporedu, obzirom da se isto donosi isključivo prilikom prijma u policiju, ako se ukine ustrojstvena jedinica ili radno mjesto na koje je raspoređen ili ako se smanji broj izvršitelja radnog mjesta na koje je raspoređen, a što, smatra, ovdje nije slučaj. Nadalje, smatra da nisu ispunjene niti pretpostavke za primjenu članka 64. stavka 2. Zakona o policiji, odnosno da nema zakonskog uporišta niti potrebe za raspoređivanjem tužitelja na radno mjesto za koje je propisano niže policijsko zvanje od njegovog osobnog. Smatra da Ministarstvo unutarnjih poslova, kao poslodavac, je bilo dužno obrazložiti razloge za svoju odluku na način koji otklanja sumnju na arbitrarno i samovoljno postupanje, obzirom da je poslodavac dužan obrazložiti razloge zbog kojih je kod reorganizacije službe određenog službenika premjestio, odnosno rasporedio na konkretno radno mjesto, odnosno obrazložiti razloge zbog kojih je ocijenio da je konkretni raspored u skladu s potrebama službe na slobodnom radnom mjestu za kojeg državni službenik ispunjava sve tražene uvjete i ima potrebne stručne kvalifikacije, a što je, smatra, u konkretnom slučaju izostalo. Navodi da nisu ispunjene pretpostavke za ponovno raspoređivanje tužitelja propisane člankom 63. Zakona o policiji obzirom da se predmetno radno mjesto nije promijenilo niti u nazivu niti u svom stvarnom sadržaju. Ističe kako on i dalje ispunjava uvjete potrebne za predmetno radno mjesto te da nije bilo razloga da ne zadrži svoje radno mjesto i stečena prava koja proizlaze iz radnog odnosa, odnosno da nije bilo razloga da ga se rasporedi na niže radno mjesto. Navodi kako u konkretnom slučaju ne postoje činjenična utvrđenja bitna za zaključak da je raspoređen na radno mjesto na kojem, obzirom na stručnu spremu i potrebe službe, može najefikasnije ispunjavati povjerene poslove. Smatra kako je neosnovano raspoređen pobijanim rješenjem i da mu je onemogućeno pravo na napredovanje u službi, a koje pravo ima pod jednakim uvjetima kao i drugi policijski službenici, sukladno odredbama članka 15. i članka 16. Zakona o policiji, odnosno da je pobijanim rješenjem degradiran s radnog mjesta na koje je bio raspoređen od 2012., a koje radno mjesto temeljem svih navedenih činjenica i doprinosa službi i nadalje treba obavljati. Smatra da nisu bile ispunjene pretpostavke za donošenje novog rješenja o njegovom rasporedu (članak 63. Zakona o policiji) niti su ispunjene pretpostavke za raspoređivanje službenika na niže radno mjesto (članka 64. stavak 2. Zakona o policiji). Navodi da takvo neosnovano degradiranje policijskih službenika, bez mjerljivih kriterija, unosi ogromnu pravnu nesigurnost te se na taj način samovoljno mijenjaju radnopravni statusi radnika, pri čemu isti ni na koji način nisu zaštićeni te su u potpunosti onemogućeni ostvarivati svoja prava. Stoga je mišljenja kako je pobijano rješenje diskriminatorno u odnosu na njega. Predlaže sudu usvojiti tužbeni zahtjev za poništenjem osporenog rješenja, uz naknadu troškova upravnog spora.
3. U odgovoru na tužbu, u bitnome, tuženik navodi da ostaje kod svih navoda iznijetih u obrazloženju osporavanog rješenja, a tužbu smatra u potpunosti neosnovanom te ne nalazi nikakvih propusta u postupanju i odlučivanju. Smatra da je u postupku potpuno i točno utvrđeno činjenično stanje i pravilno primijenjeno materijalno pravo. Nadalje, ističe kako je u postupku donošenja osporenog rješenja ocijenjeno da je prvostupanjsko tijelo, u postupku ponovnog rješavanja o rasporedu tužitelja, u cijelosti postupilo prema uputi tuženika iz rješenja KLASA: UP/II-112- 07/23-01/74, URBROJ: 566-01/12-23-2 od 23. veljače 2023. kojim je poništio rješenje Ministarstva unutarnjih poslova KLASA: UP/I-112-02/22-02/236, URBROJ: 511-01-157-22-6 od 19. siječnja 2023. i predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovno rješavanje. Dalje navodi kako je prvostupanjsko tijelo u ponovnom postupku rješavanja izložilo utvrđeno činjenično stanje i navelo konkretne razloge kojima se rukovodilo pri donošenju odluke, a posebice nastale ustrojstvene promjene u skladu s kojima je donesen Pravilnik, a da je u svezi navedenog bitno naglasiti kako, iako se radi o rasporedu policijskog službenika kao posebnoj kategoriji službenika unutar službeničkog sustava koji raspored je reguliran Zakonom o policiji kao posebnom propisu, valja voditi računa i o odredbi članka 1. stavka 3. istog Zakona prema kojoj se na pitanje radnopravnog položaja policijskih službenika koja nisu uređena tim Zakonom ili propisima donesenim na temelju tog Zakona primjenjuju propisi o državnim službenicima. U vezi s time navodi da se tako prema odredbama Zakona o državnim službenicima rješenje o rasporedu donosi, između ostalog, kod donošenja novog pravilnika o unutarnjem redu prvostupanjskog tijela, a pravilnikom o unutarnjem redu se utvrđuju radna mjesta u državnom tijelu, potreban broj službenika na svakom radnom mjestu, uvjeti za raspored te druga pitanja od značaja za organizaciju i način rada u državnom tijelu sukladno zakonu. Također navodi da je utvrđeno da su, između ostalog, za raspored na radno mjesto pomoćnik šefa smjene policijske postaje, na kojem mjestu je do tada bio raspoređen tužitelj, izmijenjeni uvjeti za raspored pa iako je isto i dalje ustrojeno novim pravilnikom te nije izrijekom ukinuto, ne može se isključiti da se radi o drugačijem radnom mjestu za koje je u trenutku odlučivanja o rasporedu utvrđen veći broj službenika koji prema izmijenjenim uvjetima također zadovoljavaju stručne uvjete za raspored. Smatra da je stoga opravdana slobodna ocjena poslodavca, obzirom da se radi o složenijim rukovodećim poslovima za koje je uvjet stručnog obrazovanja alternativno propisan, da na isto rasporedi službenike višeg stupnja obrazovanja, ukoliko takvih službenika ima. Također navodi da je ujedno razmotrena mogućnost rasporeda tužitelja na odgovarajuće mjesto sukladno njegovoj stručnoj spremi, sposobnostima, kompetencijama i radnom iskustvu te njegovom osobnom zvanju, što je isti odbio pa budući da nije bilo odgovarajućeg radnog mjesta na koje se tužitelj može rasporediti prema osobnom zvanju, a koja mogućnost mu je bila dana, da je tužitelj raspoređen na radno mjesto za koje je propisano niže zvanje od njegova osobnog kako to propisuje članak 64. stavak 2. Zakona o policiji. Navodi da s obzirom na sve navedeno, raspored na predmetno radno mjesto ne upućuje na samovolju čelnika i kažnjavanje tužitelja već na diskrecijsko pravo čelnika rasporediti službenika na ono radno mjesto za koje smatra da će na najbolji način i u najboljem interesu službe obavljati radne zadatke. Konačno, predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.
4. U očitovanju na odgovor na tužbu, u bitnome, tužitelj navodi da u odnosu na navode tuženika kako je prvostupanjsko tijelo u ponovljenom postupku postupilo po uputi tuženika kao drugostupanjskog tijela, ističe kako takvi navodi tuženika nisu točni, a što je razvidno iz spisa predmeta. Ukazuje da prvostupanjsko tijelo niti u ovom, niti u prethodnim slučajevima nije postupilo po uputi drugostupanjskog tijela, zbog čega je drugostupanjsko tijelo vratilo prvostupanjskom tijelu predmet na ponovno rješavanje ukupno tri puta. U odnosu na navode tuženika kako su za radno mjesto pomoćnik šefa smjene policijske postaje izmijenjeni uvjeti za raspored pa da se unatoč činjenici što je isto radno mjesto i dalje ustrojeno novim pravilnikom te nije izrijekom ukinuto "ne može isključiti da se radi o drukčijem radnom mjestu", tužitelj ističe kako je takvo tumačenje neprihvatljivo i neobrazloženo te kao takvo ne može predstavljati odlučnu činjenicu na kojoj tuženik temelji pobijanu odluku. Smatra da je takav stav kontradiktoran, obzirom da tuženik i sam utvrđuje kako predmetno radno mjesto postoji i da nije ukinuto, a također navodi i kako se "ne može isključiti da se radi o drukčijem radnom mjestu". Tužitelj smatra da je tuženik bio u obvezi nesporno utvrditi da se radi o drukčijem radnom mjestu pa tek onda eventualno iznijeti takav svoj stav, a što je u ovom slučaju potpuno izostalo, štoviše smatra, iz sveukupnosti navoda tuženika proizlazi sasvim suprotno. Ukazuje kako tuženik zapravo nije niti mogao utvrditi da se radi o drukčijem radnom mjestu kada je predmetno radno mjesto identično ranijem radnom mjestu te su za raspored na isto i dalje propisani uvjeti, a koje uvjete tužitelj i dalje ispunjava. Navodi kako su za raspored na predmetno radno mjesto i dalje propisani isti uvjeti koje je potrebno ispuniti, odnosno za isto radno mjesto da je u pogledu stručnih uvjeta i dalje propisana srednja stručna sprema. Nadalje, da unatoč tome što tuženik navodi kako je uvjet stručnog obrazovanja propisan alternativno pa da poslodavac može na radno mjesto rasporediti službenike višeg stupnja obrazovanja ukoliko takvih službenika ima, ističe kako takvi navodi sami za sebe ne obrazlažu iz kojeg razloga je službenicima s višim stupanjem obrazovanja dana prednost pri raspoređivanju u odnosu na tužitelja koji ima srednju stručnu spremu s kojom također ispunjava propisane uvjete, a pogotovo uzevši u obzir činjenicu da je tužitelj od 2018. do donošenja pobijanog rješenja (5 godina) bio zaposlen na tom radnom mjestu pa da stoga nesporno ima više znanja i iskustva od kolega koji nikada nisu radili na predmetnom radnom mjestu, a zbog čega bi bilo životno i logično da će isti ostvariti određenu prednost prilikom raspoređivanja u odnosu na druge kandidate koji nemaju radnog iskustva na tom radnom mjestu, a kako bi se policijski posao što efikasnije obavio. Smatra da niti prvostupanjsko tijelo, niti tuženik nisu dali valjano obrazloženje zašto je tužitelj stavljen u nepovoljniji položaj u odnosu na svoje kolege, iako nesporno ispunjava sve potrebne uvjete za raspored na predmetno radno mjesto. Nadalje ponavlja navode iz tužbe pozivanjem na članak 63. i 64. Zakona o policiji, za koji tvrdi da je u konkretnom slučaju lex specialis. Smatra kako i nadalje ispunjava uvjete za radno mjesto pomoćnik šefa smjene policijske postaje, da je neosnovano raspoređen na radno mjesto za koje je propisano niže policijsko zvanje od njegovog osobnog pa da je pobijano rješenje doneseno protivno zakonu, odnosno da u upravnom postupku prilikom donošenja pobijanog rješenja tuženik nije pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, niti je pravilno primijenio materijalno pravo. Zaključno, predlaže sudu usvojiti tužbeni zahtjev te potražuje trošak očitovanja na odgovor na tužbu tuženika.
5. Dana 30. siječnja 2024., pred ovim sudom je održana rasprava u prisutnosti opunomoćenice tužitelja M. K., odvjetnice u Odvjetničkom društvu R. i k. te odsutnosti uredno pozvanog tuženika, u skladu s člankom 39. stavkom 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/2010., 143/2012., 152/2014., 94/2016., 29/2017. i 110/2021., dalje: ZUS). Opunomoćenica tužitelja ostala je kod svih navoda i dokaznih prijedloga iznesenih u podnesku od 15. prosinca 2023., a putem kojega se tužitelj očitovao na dostavljeni odgovor na tužbu. Opunomoćenica tužitelja ostala je kod tužbe i predložila sudu usvajanje tužbenog zahtjeva i naknadu troška prema troškovniku predanom u spis.
5.1. Na održanoj raspravi sud je sukladno članku 33. stavku 5. ZUS, u vezi s člankom 292. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/20211., 1480/11., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022. i 114/2022.) odbio dokazne prijedloge za saslušanjem tužitelja i svjedoka D. F. Sud prvenstveno navodi kako je tužitelj ostvario mogućnost izjašnjavanja u tužbi i očitovanju na odgovor na tužbu pa je njegovo pozivanje i saslušavanje na iste okolnosti nepotrebno. Isto tako saslušanje svjedoka D. F. na okolnosti radnih mjesta na kojima je tužitelj radio je nepotrebno, jer navedeno tuženik ni ne osporava. U konkretnom slučaju sporna je primjena materijalnog prava pa je izvođenje navedenih dokaza suprotno načelu učinkovitosti i efikasnosti upravnog spora.
6. Tijekom dokaznoga postupka sud je izvršio uvid u spis, spis tuženika te u sve isprave koje prileže istima.
7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi iz članka 55. stavka 3. ZUS, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Iz podataka spisa proizlazi kako je prvostupanjsko rješenje od 25. srpnja 2023. Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske KLASA: UP/I-112-02/23- 02/9, URBROJ: 511-01-157-23-9 od 25. srpnja 2023. doneseno u ponovljenom postupku, provedenom povodom rješenja Odbora za državnu službu KLASA: UP/II- 112-07/23-01/74, URBROJ: 566-01/12-23-2 od 23. veljače 2023. kojim je poništeno rješenje tuženika od 19. siječnja 2023. i predmet vraćen na ponovno rješavanje.
9. U prvostupanjskom postupku utvrđeno je da je Vlada Republike Hrvatske donijela Uredbu o izmjenama i dopunama Uredbe o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva unutarnjih poslova („Narodne novine“ broj: 7/22, dalje: Uredba), temeljem koje je donesen Pravilnik o unutarnjem redu Ministarstva unutarnjih poslova broj: KLASA: 011-02/22-01/33, URBROJ: 511-01-152-22-16 od 25. ožujka 2022. koji je stupio na snagu danom donošenja. Nadalje je utvrđeno da je sukladno članku 5. navedenog Pravilnika, danom stupanja na snagu toga Pravilnika, prestao važiti Pravilnik o unutarnjem redu Ministarstva unutarnjih poslova sa sistematizacijom radnih mjesta državnih službenika i namještenika broj: 511-01-152-OGR-2458/2012 od 28. srpnja 2012., sa svim izmjenama i dopunama. Budući da su prestankom važenja Pravilnika o unutarnjem redu Ministarstva unutarnjih poslova, broj: 511-01- 152-OGR-2458/2012 od 28.07.2012. godine, s važećim izmjenama i dopunama, radna mjesta utvrđena navedenim Pravilnikom prestala postojati, sve službenike (državne i policijske) i namještenike Ministarstva unutarnjih poslova bilo je potrebno rasporediti sukladno Pravilniku.
10. S obzirom na to da je prestao važiti prethodni pravilnik o unutarnjem redu, a člankom 1. stavkom 3. Zakona o policiji određeno je da se na pitanja radnopravnog položaja policijskih službenika koja nisu uređena tim Zakonom ili propisima donesenim na temelju tog zakona primjenjuju propisi o državnim službenicima, opći propisi o radu, odnosno kolektivni ugovori sklopljeni u skladu s njima, u prvostupanjskom upravnom postupku utvrđeno je da je potrebno u konkretnom slučaju novog ustroja primijeniti odredbu članka 127. stavka 1. Zakona o državnim službenicima prema kojoj kada se donese novi pravilnik o unutarnjem redu na temelju novog akta o unutarnjem ustrojstvu, službenici raspoređuju na radna mjesta iz tog pravilnika prema potrebama službe i stručnom znanju.
11. Uvidom u spis upravnog postupka, odnosno iz Zapisnika o uzimanju izjave stranke Policijske uprave brodsko-posavske, Postaje granične policije Slavonski Brod od 9. svibnja 2023., proizlazi da policijski službenik D. V. kao jedinu mogućnost navodi povratak na radno mjesto pomoćnika šefa smjene u Postaju granične policije Slavonski Brod.
12. Na temelju članka 127. stavka 1. Zakona o državnim službenicima kad se donese pravilnik o unutarnjem redu na temelju novog akta o unutarnjem ustrojstvu, službenici se raspoređuju na radna mjesta iz tog pravilnika prema potrebama službe i stručnom znanju.
13. Prema članku 1. stavku 3. Zakona o policiji propisano je da se na pitanja radnopravnog položaja policijskih službenika koja nisu uređena tim zakonom ili propisima donesenim na temelju tog zakona primjenjuju propisi o državnim službenicima, opći propisi o radu, odnosno kolektivni ugovori sklopljeni u skladu s njima.
14. Sukladno odredbi članka 63. Zakona o policiji raspored na radno mjesto policijskog službenika provodi se: 1. prilikom prijma u policiju, 2. ako se ukine ustrojstvena jedinica ili radno mjesto na koje je raspoređen, 3. ako se smanji broj izvršitelja radnog mjesta na koje je raspoređen, 4. istekom razdoblja na koje su imenovane osobe iz članka 58. stavka 1. i članka 60. stavka 1. tog zakona, 5. u slučaju razrješenja osoba iz članka 58. stavka 1. i članka 60. stavka 1. tog zakona, zbog razloga iz članka 59. stavka 3. i članka 61. stavka 2. tog zakona.
. Članak 63. stavak 2. Zakona o policiji propisuje da se policijski službenik za kojeg nema odgovarajućeg radnog mjesta na koje se može rasporediti može, u slučaju iz članka 63. stavka 1. točke 2., 3., 4. i 5. tog zakona rasporediti na radno mjesto za koje je propisano niže policijsko zvanje od njegovog osobnog.
16. Prema svemu navedenom, sud utvrđuje da je pravilno prvostupanjsko tijelo rješenjem KLASA: UP/I-112-02/23-02/9, URBROJ: 511-01-157-23-9 od 25. srpnja 2023. rasporedilo tužitelja na radno mjesto policijski službenik za zaštitu državne granice – operater na stacionarnim i mobilnim sustavima za nadzor granice.
17. Takav zaključak proizlazi iz činjenice da je temeljem Uredbe donesen novi Pravilnik 25. ožujka 2022., a primjenom članka 127. stavka 1. Zakona o državnim službenicima, službenike je trebalo rasporediti na radna mjesta iz tog pravilnika prema potrebama službe i stručnom znanju. Stupanjem na snagu Pravilnika o unutarnjem redu, čelnik tijela ima obvezu, svaki put iznova, izvršiti raspored službenika na radna mjesta utvrđena pravilnikom pri čemu može imati u vidu da li je neki od službenika već ranije raspoređen na isto ili slično radno mjesto, ali ta činjenica nije odlučna za donošenje odluke tko će biti raspoređen na koje radno mjesto. Prilikom donošenja rješenja o rasporedu sukladno novom pravilniku, čelnik tijela može službenika rasporediti na slobodno radno mjesto, sukladno potrebama službe i stručnom znanju službenika, vodeći računa o potrebama organizacije rada unutar tijela i ispunjavanju uvjeta radnih mjesta unutar ustrojstvenih jedinica na koje se državni službenici raspoređuju.
17.1. Osim toga, poslodavac ima pravo rasporediti službenika i na radno mjesto s nižim koeficijentom složenosti poslova, jer se poslodavcu mora ostaviti određena sloboda kako bi prema svojoj procjeni, imajući u vidu i potrebe službe, na pojedina radna mjesta rasporedio službenike s traženim uvjetima i odgovarajućim sposobnostima.
18. Tužitelj ne osporava da ispunjava formalne uvjete i pretpostavke za raspored na navedeno radno mjesto, a diskrecijska je odluka javnopravnog tijela kojeg će službenika rasporediti na koje radno mjesto, vodeći računa o potrebama državne službe. Pri tome, ističe se da je tijekom upravnog postupka razmotrena mogućnost rasporeda tužitelja na drugo radno mjesto u okviru njegovog osobnog zvanja kojom prilikom je tužitelju ponuđen raspored na radno mjesto voditelja smjene na graničnom prijelazu koje bi odgovaralo njegovoj stručnoj spremi, sposobnostima, kompetencijama i radnom iskustvu te osobnom zvanju. Također, tužitelju je ponuđen i raspored na radno mjesto vođe grupe na zaštiti granice koje bi također odgovaralo njegovoj stručnoj spremi, sposobnostima, kompetencijama i radnom iskustvu i koje je najbliže odgovaralo njegovom osobnom zvanju, a navedene ponude je tužitelj odbio.
19. Nadalje, niti jednom zakonskom odredbom poslodavcu nije propisana obveza da službenika rasporedi na radno mjesto identično prethodnom niti je prilikom rasporeda poslodavac vezan ranijim okolnostima u svezi radnog mjesta tužitelja. Tužitelj je raspoređen na radno mjesto za koje ispunjava uvjete i za koje se, s obzirom na stručnu spremu i potrebe službe, očekuje najefikasnije ispunjavanje povjerenih poslova.
20. U odnosu na tvrdnje kako je tužitelj degradiran s radnog mjesta na koje je bio raspoređen, ističe se da takav tužiteljev osobni stav ne dovodi u pitanje zakonitost osporavane odluke, jer prema odredbi članka 127. Zakona o državnim službenicima nema zapreke da se službenik rasporedi na poslove manje složenosti od poslova koje je prije obavljao, stoga nema obveze da se tužitelja automatizmom trebalo rasporediti na isto radno mjesto. Glede navedenoga, budući tužitelj ima srednju stručnu spremu, a po osobnom policijskom zvanju je policijski narednik, prvostupanjsko tijelo je zakonito tužitelja rasporedilo na radno mjesto policijskog službenika za zaštitu državne granice – operater na stacionarnim i mobilnim sustavima za nadzor granice, a što je u skladu s uvjetima iz Pravilnika koji za navedeno radno mjesto zahtijevaju završen preddiplomski sveučilišni studij ili stručni studij u trajanju od najmanje tri godine ili višu stručnu spremu (VI/I) sukladno propisima koji su vrijedili prije stupanja na snagu Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju ili srednju stručnu spremu.
21. Glede tužiteljevih navoda o primjeni Zakona o policiji, iako se tim zakonom u člancima 63. i 64. propisuju slučajevi kada se provodi raspored na radno mjesto policijskog službenika, navedenim člancima nije predviđen slučaj raspoređivanja službenika na radna mjesta povodom donošenja novog pravilnika o unutarnjem redu. Stoga je za navedenu situaciju trebalo supsidijarno primijeniti Zakon o državnim službenicima, a sve u skladu s odredbom članka 1. stavka 3. Zakona o policiji, jer navedeno pitanje radnopravnog položaja policijskih službenika nije uređeno Zakonom o policiji.
22. Sud, shodno tome, ne nalazi da je tuženik raspoređivanjem tužitelja na niže radno mjesto postupao s ciljem kažnjavanja tužitelja, već je diskrecijsko pravo čelnika rasporediti službenika na ono radno mjesto za koje smatra da će na najbolji način i u najboljem interesu službe obavljati radne zadatke. Pri tome, sud ponavlja kako nije propisana obveza da se službenika rasporedi na radno mjesto identično prethodnom.
23. Zbog navedenog, sud je odbio tužbeni zahtjev i sukladno odredbi članka 57. stavka 1. ZUS i odlučio kao u točki I. izreke ove presude.
24. Sukladno odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a, obzirom da je tužitelj izgubio spor u cijelosti, odlučeno je kao u točki II. izreke ove presude.
U Osijeku 6. veljače 2024.
Sudac
Berislav Babić v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 6. ZUS-a).
