REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U OSIJEKU
Poslovni broj: 4 Us I-164/2024-2
Osijek, Trg A. Starčevića 7/II
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužitelja D. V. iz K. V., OIB:…, kojeg zastupa opunomoćenik D. R., odvjetnik iz Odvjetničkog društva R. & partneri d.o.o. O., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave osječko-baranjske, Policijske postaje B. M., OIB: 36162371878, radi propuštanja donošenja pojedinačne odluke, 6. veljače 2024.,
r i j e š i o j e
I. Tužba se odbacuje.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 22. siječnja 2024. podnio ovom Sudu tužbu radi propuštanja tuženika da odluči o prijedlogu tužitelja za povrat u prijašnje stanje uz koji je ujedno podnio i prigovor na Obvezni prekršajni nalog KLASA: 211-07/22-4/5368, URBROJ: 511-07-25-22-1 od 11. veljače 2022. Predlaže Sudu naložiti tuženiku donošenje odluke o podnesenom prijedlogu uz naknadu troška upravnog spora u ukupnom iznosu od 1.250,00 eura.
2. Tužba nije dopuštena.
3. Predmet upravnog spora pred prvostupanjskim upravnim sudom, između ostalog, određen je u članku 3. stavku 1. točki 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS), na način da se u njemu ocjenjuje zakonitost pojedinačne odluke kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari (upravni akt) protiv koje nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek. Pod točkom 3. je kao predmet upravnog spora predviđena i ocjena zakonitosti propuštanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava da u zakonom propisanom roku odluči o pravu, obvezi ili pravnom interesu ili redovitom pravnom lijeku stranke odnosno da postupi prema propisu.
4. Što se ima smatrati upravnom stvari propisano je člankom 2. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09. i 110/21., dalje: ZUP), odnosno to je svaka stvar u kojoj javnopravno tijelo u upravnom postupku rješava o pravima, obvezama ili pravnom interesu fizičke ili pravne osobe ili drugih stranaka neposredno primjenjujući zakone, druge propise i opće akte kojima se uređuje odgovarajuće upravno područje, a i svaka stvar koja je zakonom određena kao upravna stvar.
5. Dakle, da bi pojedinačna odluka javnopravnog tijela o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke bila predmetom ocjene zakonitosti u prvostupanjskom upravnom sporu, mora biti donesena u upravnom postupku, ali je ostavljena i mogućnost posebnim zakonom izričito odrediti nekoj pravnoj stvari ili pravnom aktu upravno obilježje. Analogno tome, ukoliko se ne radi o odluci donesenoj u upravnom postupku, protiv koje se ne može pokrenuti upravni spor, nije moguće voditi ni upravni spor zbog ne donošenja odluke o pravnim lijekovima protiv takve odluke.
6. Budući da se u konkretnom slučaju radi o prekršajnom, a ne upravnom postupku jer je tužitelj Obveznim prekršajnim nalogom oglašen krivim za prekršaj iz članka 199. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22. i 133/23.), a protiv kojeg je tužitelj izjavio prigovor i predlaže povrat u prijašnje stanje, isto je u nadležnosti Općinskih sudova prema članku 94. stavku 1. točki 2., odnosno Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske prema članku 95. stavku 1. točki 2. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.).
7. Dakle, predmetni postupak je prekršajni, a na upravni u smislu članka 2. ZUP-a, te stoga niti propuštanje donošenja odluke o pravnom lijeku protiv Obveznog prekršajnog naloga ne može biti predmet upravnog spora.
8. Budući da je prema članku 30. stavku 1. točki 7. ZUS-a propisano da će sud rješenjem odbaciti tužbu, jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora ako je tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora, Sud je predmetnu tužbu odbacio na temelju navedene odredbe i riješio je kao u izreci.
9. Prema odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a, stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano.
10. Imajući u vidu da je tužba tužitelja odbačena, tužitelj nema pravo na naknadu troška, pa je odlučeno kao pod točkom II. rješenja.
U Osijeku 6. veljače 2024.
Sutkinja
Valentina
Grgić
Smoljo,v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave rješenja. Žalba protiv rješenja ne odgađa izvršenje rješenja.
