Poslovni broj: Gž-1602/2023-2

Poslovni broj: Gž-1602/2023-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Splitu po sutkinji Mariji Šimičić, u pravnoj stvari 1. tužiteljice M. S. iz Č., OIB: ... i 2. tužiteljice M. H. iz G. H., OIB: ..., koje zastupa punomoćnica P. E. O., odvjetnica iz B. na M., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo financija-Porezna uprava, Područni ured Sjeverna Hrvatska, OIB: ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, radi isplate, odlučujući o žalbama 1. tužiteljice i 2. tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj: 50 P-2120/2022 od 4. siječnja 2023., i dopunskog rješenja istoga suda pod istim poslovnim brojem od 17. veljače 2023., 5. prosinca 2023.,

 

r i j e š i o   j e

 

Ukida se rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj: 50 P-2120/2022 od 4. siječnja 2023., kao i dopunsko rješenjem istoga suda pod istim poslovnim brojem od 17. veljače 2023., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom rješenjem tužba tužiteljica je odbačena.

 

1.1. Dopunskim rješenjem naloženo je tužiteljicama da nadoknade tuženici trošak postupka u iznosu od 199,08 eure, u roku od 15 dana.

 

2. Protiv tih rješenja žale se tužiteljice pobijajući ih zbog žalbenih razloga iz odredbe člana 353. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22. – u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

2.1. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

2.2. Žalbe su osnovane.

 

3. Prvostupanjski sud donio je pobijano rješenje kojim je odbacio tužbu tužiteljica nakon što je utvrdio da su tužiteljice na ročištu od 8. studenog 2022., između ostalog, navele da u ovom postupku postavljaju i podredni zahtjev, odnosno ako sud ne prihvati prvotno postavljen tužbeni zahtjev, predlažu da prihvati podredni kako je i postavljen u podnesku tužiteljica od 8. studenog 2022., dok da su u podnesku od 2. prosinca 2022. istakle kako je za njih nastala nova situacija, prema kojoj su iste dužne naknaditi trošak ovršnog postupka, a za koji postupak su ovdje tužiteljice pokrenule ovaj postupak nedopuštenosti osiguranja (ovrhe) osnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretnini tužiteljica, i koji postupak osiguranja (ovrhe) je u tijeku odnosno vraćen je na ponovni postupak u dijelu, pa da je nastala tužiteljicama šteta ako sud utvrdi ovu ovrhu nedopuštenom, zbog čega su dodale i novu točku tužbenog zahtjeva kojim traže da se naloži tuženici da im plati iznos od 35.330,00 kuna s pripadajućim zakonskim kamatama, sve u roku od 15 dana.

 

3.1. Nadalje je prvostupanjski sud utvrdio da je tuženica na ročištu održanom 2. prosinca 2022., između ostalog, predložila da se tužba odbaci jer da tužiteljice sukladno odredbi članka 186.a ZPP-a nisu podnijele zahtjev za mirno rješenje spora, pa kako je taj sud smatrao da je u konkretnom slučaju tužba tužiteljica uređena  podneskom od 2. prosinca 2022. na način da je dodana i nova točka tužbenog zahtjeva, a da se prethodno tužiteljice nisu obratile nadležnom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora na način kako je to propisano citiranom odredbom, to je taj sud zaključio da nije ispunjena procesna pretpostavka za podnošenje predmetne tužbe uređene podneskom tužiteljica od 2. prosinca 2022., zbog čega je tužbu odbacio.

 

4. Osnovano tužiteljice žalbom pobijaju pravilnost prvostupanjskog rješenja.

 

5. Naime, točno je kako to navodi prvostupanjski sud da je prema odredbi članka 186.a stavku 1. ZPP-a, osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske dužna prije podnošenja tužbe obratiti se sa zahtjevom za mirno rješenje spora državnom odvjetništvu koje je stvarno i mjesno nadležno za zastupanje na sudu pred kojim namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske, osim u slučajevima u kojima je posebnim propisima određen rok za podnošenje tužbe. Zahtjev za mirno rješenje spora mora sadržavati sve ono što mora sadržavati tužba.

 

5.1. Međutim, kako iz stanja spisa proizlazi da su tužiteljice, kao treće osobe bile upućene od strane prvostupanjskog suda rješenjem poslovni broj Ovr-757/2020-20 od 18. svibnja 2021. na pokretanje parnice, radi proglašenje ovrhe nedopuštenom i da su tu parnicu tužiteljice pokrenule protiv tuženice i J. H., pa kako iz spisa dalje proizlazi i da je predmetna ovrha pravomoćno obustavljena rješenjem Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Ovr-757/2020 od 27. lipnja 2022., te da su tužiteljice potom podneskom od 8. studenog 2022. (list 4. spisa) postavile tužbeni zahtjev u bitnom da je pogrešna i bez pravne valjanosti uknjižba založnog prava u korist tuženice Republike Hrvatske na nekretninama koje su u suvlasništvu i tužiteljica, dok su podneskom od 2. prosinca 2022. dodale i novu točku tužbenog zahtjeva kojim traže da se naloži tuženici da im plati iznos od 35.330,00 kuna s pripadajućim zakonskim kamatama, to prvostupanjski sud nije mogao odbaciti tužbu tužiteljica, smatrajući da se nisu ispunile procesne pretpostavke iz odredbe članka 186. a stavka 1. ZPP-a. Pri tome je taj sud naveo da se radi o tužbi iz podneska od 2. prosinca 2022., a ne navodeći što je s tužbom iz podneska od 8. studenog 2022.

 

6. Za navesti je da prema odredbi članka 187. stavka 1. ZPP-a tužitelj može u tužbi tražiti da sud samo utvrdi postojanje, odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave. Prema stavku 2. istog zakonskog članka, takva se tužba može podići kada je to posebnim propisima predviđeno, kad tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjev za činidbu iz tog odnosa ili kad tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe.

 

6.1. Razrađujući procesnu pretpostavku pravnog interesa za traženjem deklaratorne zaštite, zakon određuje da pravo na ovu zaštitu postoji, između ostalog, kad je to posebnim propisima predviđeno, bilo da zakon daje neposredno ovlaštenje određenoj osobi da pokrene parnicu, bilo da ovlašćuje sud da određenu osobu uputi na pokretanje parnice (npr. u ovršnom ili stečajnom postupku, u ostavinskom ili u nekim drugim izvanparničnim postupcima), pa u tom slučaju zakonsko ovlaštenje oslobađa tužitelja od dužnosti da dokazuje svoj konkretni pravni interes.

 

7. U konkretnom slučaju tužiteljice su prije navedenim rješenjem u ovršnom postupku upućene na pokretanje parnice radi proglašenja predmetne ovrhe nedopuštenom, pa su oslobođene obveze dokazivanja konkretnog pravnog interesa na pokretanje ove parnice.

 

8. Nijednom odredbom Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20. i 114/22. – u daljnjem tekstu: OZ) nije propisano da nakon provedbe ovrhe i samo zbog te činjenice tužbeni zahtjev za proglašenja nedopuštenosti ovrhe postaje neosnovan, a niti da je tužba postala nedopuštena.

 

8.1. Prema odredbi članka 62. stavka 1. točke 4. OZ-a, nakon što je ovrha već provedena, ovršenik može u istom ovršnom postupku zatražiti od suda da naloži ovrhovoditelju da mu vrati ono što je ovrhom dobio, između ostalog ako je ovrha koja je provedena na određenom predmetu ovrha proglašena nedopuštenom, te iz te odredbe jasno proizlazi da se parnica radi utvrđenja nedopuštenosti ovrhe može voditi i nakon provedbe ovrhe (ovdje obustave), a odredba članka 56. stavka 1. OZ-a razrada je navedene odredbe o protuovrsi koja tek omogućuje tužitelju da u postojećem parničnom postupku radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zahtjeva vraćanje onog što je ovrhovoditelj provedbom ovrhe dobio.

 

9. I Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-1012/2020-2 od 22. prosinca 2020. izrazio je pravno shvaćanje:

"Tužitelj koji je pravomoćnim rješenjem suda donesenog u ovršnom postupku upućen na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom može, postupajući sukladno tom rješenju podnijeti tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, a sud može po toj tužbi provesti parnični postupak, pa iako je prije podnošenja tužbe ovrha dovršena."

 

10. Za navesti je da je odredbom članka 56. stavkom 1. OZ-a propisano, ako se ovrha na temelju rješenja o ovrsi protiv kojega je podnesena žalba iz članka 52. i 53. stavka 1. ovoga Zakona, provede prije nego što se glavna rasprava u prvostupanjskom parničnom postupku zaključi, ovršenik može do zaključenja glavne rasprave, i bez pristanka ovrhovoditelja kao tuženika, preinačiti tužbu tako što će zatražiti od suda da ovrhovoditelju naloži da mu vrati ono što je neosnovano stekao ovrhom te da mu naknadi štetu koju je zbog toga pretrpio, uključujući i troškove ovrhe u kojoj je ovrhovoditelj ostvario svoju tražbinu.

 

11.Budući da tužiteljice tvrde je ovrha obustavljena iz razloga što se nekretnina nije prodala ni na drugoj dražbi i da je rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-757/2020 od 27. lipnja 2022. određeno prisilno založno pravo u korist tuženice, zbog čega su postavile tužbeni zahtjev podneskom od 8. studenog 2022., kao što tvrde i da im je nastala šteta u vidu plaćenog i pravomoćno utvrđenog troška ovrhom u iznosu koji potražuju dodatnim zahtjevom postavljenim podneskom od 2. prosinca 2022., to bi proizlazilo da prvostupanjski sud tužbu tužiteljica nije mogao odbaciti pozivom na odredbu članka 186.a stavka 1. ZPP-a, navodeći da su se tužiteljice nakon dodatnog tužbenog zahtjeva podneskom od 2. prosinca 2022. morao ponovno obratiti tuženici za mirno rješenje spora, pri čemu sud u obrazloženju pobijanog rješenje uopće ne navodi što je s tužbom koja sadrži zahtjev koji je postavljen 8. studenog 2022.

 

12. U smislu odredbe članka 186. stavka 3. ZPP-a parnični sud nije vezan za pravnu osnovu koju su tužiteljice navele, pa bi prema mišljenju ovoga suda bio pretjerani formalizam da se u ovakvim i sličnim slučajevima tužitelji moraju obraćati sa zahtjevom za mirno rješenje spora jer su samo promijenili pravnu osnovu u odnosu na svoj zahtjev ili su svoj zahtjev samo dopunili manjim činjeničnim navodima.

 

13. S obzirom na navedeno, pogrešno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je donio pobijano rješenje kojim je odbacio tužbu tužiteljica, a tim i kada je donio pobijano rješenje kojim je naložio tužiteljicama da naknade tuženici trošak postupka, zbog čega je trebalo na temelju odredbe članka 380. točke 3. ZPP-a, uvažiti žalbe tužiteljica kao osnovane i ukinuti pobijana prvostupanjska rješenja te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

14. U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud cijeniti sve prethodno izneseno u ovom rješenju, nakon čega će donijeti novu i pravilnu odluku o tužbenim zahtjevima tužiteljica, kao i o troškovima postupka.

 

U Splitu 5. prosinca 2023.