REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 69/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Darka Milkovića, Dragana Katića i mr. sc. Senije Ledić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. H. d.o.o iz Z., OIB …, kojeg zastupa punomoćnica M.-A. M. J., odvjetnica iz Z., protiv tuženika T. H. d.o.o. iz Z., J. M. 1, OIB …, kojeg zastupa M. J., odvjetnica iz Odvjetničkog društva O. i P. iz Z., zbog smetanja posjeda, odlučujući o reviziji tuženika protiv rješenja Županijskog suda u Splitu, broj Gž-1954/2022-4 od 6. veljače 2023., kojim je preinačeno rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj: Psp-70/2021-11 od 24. listopada 2022., ispravljeno rješenjima istoga suda pod poslovnim brojevima: Psp-70/2021-13 i Psp-70/2021-14 od 27. listopada 2022., u sjednici održanoj 6. veljače 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Revizija tuženika, podnesena protiv rješenja Županijskog suda u Splitu, broj Gž-1954/2022-4 od 6. veljače 2023., odbija se kao neosnovana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova sastava odgovora na reviziju, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. 1. Prvostupanjskim rješenjem, ispravljenim rješenjima istoga suda poslovnim brojevima: Psp-70/2021-13 i Psp-70/2021-14 od 27. listopada 2022., u točki I.1. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev na utvrđenje da je tuženik smetao tužitelja u posljednjem mirnom posjedu postavljene telekomunikacijske opreme – kanalica u stambenoj zgradi koja se nalazi na adresi V. ulica …u Z., na način da je koristio vertikalne kanalice tužitelja od prizemlja do 8. kata stambene zgrade radi postavljanja svojih kabela te je postavio svoje ormariće uz kanalice tužitelja od prizemlja do 8. kata stambene zgrade, da se tuženiku nalaži uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja na način da ukloni postavljene kabele u vertikalnim kanalicama tužitelja od prizemlja do 8. kata stambene zgrade, kao i da ukloni postavljene ormariće uz kanalice tužitelja od prizemlja do 8. kata stambene zgrade, sve u roku od 8 dana, i da se tuženiku zabranjuje takvo ili slično smetanje ubuduće.

1. 2. Odbijen je, u točki I. 2. izreke, i zahtjev na utvrđenje da je tuženik smetao tužitelja u posljednjem mirnom posjedu postavljene telekomunikacijske opreme – kanalica u stambenoj zgradi koja se nalazi na adresi …. u Z. na način da je koristio vertikalne kanalice tužitelja od 1. kata do 8. kata stambene zgrade radi postavljanja svojih kabela te je postavio svoje ormariće uz kanalice tužitelja od 1. kata do 8. kata stambene zgrade, da se tuženiku nalaže uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja na način da ukloni postavljene kabele u vertikalnim kanalicama tužitelja od 1. do 8. kata stambene zgrade, kao i da ukloni postavljene ormariće uz kanalice tužitelja od 1. do 8. kata stambene zgrade, sve u roku od 8 dana i da se tuženiku zabranjuje takvo ili slično smetanje ubuduće.

1. 3. U točki I. 3. izreke odbijen je i zahtjev tužitelja da se naloži tuženiku da mu naknadi troškove ovog parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom (točka I.3. izreke).

2. U točki II. izreke naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi troškove ovoga postupka u iznosu 2.500,00 kuna u roku od 15 dana

3. 1. Rješenjem suda drugog stupnja u točki I. izreke preinačeno je navedeno ispravljeno rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, na način da je prihvaćen zahtjev tužitelja na utvrđenje da ga je tuženik smetao u posljednjem mirnom posjedu postavljene telekomunikacijske opreme - kanalica u stambenoj zgradi koja se nalazi na adresi … u Z., pobliže opisana u tom rješenju, na način da je koristio vertikalne kanalice tužitelja od prizemlja do potkrovlja zgrade radi postavljanja svojih kabela i da je koristio horizontalne kanalice tužitelja od prizemlja do potkrovlja stambene zagrade radi postavljanja svojih kabela te da je postavio svoje ormariće na kanalice tužitelja od prizemlja do potkrovlja stambene zagrade, te mu je naložena uspostava ranijeg posjedovnog stanja na način da ukloni postavljene kabele u vertikalnim i horizontalnim kanalicama tužitelja, kao i ormariće s kanalica tužitelja, sve u roku od osam dana, uz zabranu svakog takvog ili sličnog smetanja ubuduće.

3. 2. U točki II. izreke preinačena je i odluka o troškovima postupka na način da je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 345,08 eura / 2.600,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 24. listopada 2022. do isplate, po stopi preciznije navedenoj u tom rješenju.

3. 3. U točki III. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 149,31 euro / 1.125,00 kuna, dok je zahtjev za više zatraženi trošak odbijen kao neosnovan, te je u točki IV. izreke odbijen zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka.

4. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-2157/2023-2 od 4. srpnja 2023., tuženiku dopustio podnošenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Splitu, broj Gž- 1954/2022-4 od 6. veljače 2023., u odnosu na pitanje:

"Je li tuženik postupao samovlasno ako je postavio kabele u postojeću infrastrukturu zgrade (kanalice) u skladu s čl. 24.b. Zakona o elektroničkim komunikacijama (Narodne novine, broj 73/2008, 90/2011, 133/2012, 80/2013, 71/2014, 72/2017)?''.

5. 1. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv citirane odluke tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/1, 70/19. i 80/22 - dalje: ZPP) zbog navedenog pravnog pitanja.

5. 2. Predlaže da ovaj sud preinači preinačiti pobijano rješenje na način da odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti i obveže tužitelja da mu nadoknadi troškove parničnog postupka, podredno predlaže ukinuti drugostupanjsko rješenje i predmet vratiti tome sudu na ponovni postupak.

6. U odgovoru na reviziju tužitelj osporava osnovanost podnesene revizije te predlaže reviziju odbiti i dosuditi mu trošak sastava odgovora na reviziju.

7. Revizija je neosnovana.

8. Predmet spora je smetanje posjeda tužitelja, telekomunikacijske opreme – kanalica postavljenih u stambenoj zgradi koja se nalazi na adresi … u Z., izvršno po tuženiku, na način da je tuženik u vertikalne i horizontalne kanalice koje je postavio tužitelj u navedenoj zgradi položio svoje kabele putem kojih pruža svoje usluge krajnjim korisnicima.

9. Pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

- da je pravni prednik tužitelja A. T. d.o.o. temeljem Sporazuma o uvjetima pristupa i izvođenju radova, uz suglasnost suvlasnika, postavio sporne kanalice u stambenoj zgradi koja se nalazi u Z., …, kroz koje je proveo kablove, a koje koristi radi pružanja telekomunikacije usluge stanarima,

- da se radi o plastičnim kanalicama s poklopcem koji se jednostavno otvaraju te kojima može pristupiti svaka osoba koja se nalazi u zgradi,

- da tužitelj (odnosno njegovi zaposlenici) nemaju ključ predmetne stambene zgrade,

- da se prema Izjavi potpisanoj po predstavniku suvlasnika od 19. studenog 2021. tužitelj obvezao radove održavanja kanalica izvoditi pridržavajući se kućnog reda i po prethodnoj obavijesti predstavniku suvlasnika,

- da su suvlasnici stambene zgrade, zastupani po predstavniku suvlasnika dali suglasnost i tuženiku za postavljanje svojih kabela u postojeće kanalice.

10. 1. Prvostupanjski sud nije prihvatio iskaz svjedoka J. L., zaposlenika tužitelja, u dijelu u kojem navodi tko smije, a tko ne smije otvoriti navedene kanalice, dok je prihvatio iskaz svjedoka S. G. na okolnost potpisivanja Izjave predstavnika suvlasnika od 19. studenoga 2021., te je cijeneći da je tuženik u već postojeće kanalice tužitelja u predmetnoj stambenoj zgradi položio svoje kablove, putem kojih pruža svoje usluge krajnjim korisnicama, zaključio da tužitelj, prilikom pružanja svojih usluga izvršava faktičnu vlast stanara koji koriste te usluge, pa on u odnosu na njih, ima položaj pomoćnika u posjedovanju u smislu odredbe članka 12. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 100/04, 79/06, 141/06, 146/08, 38/08, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 – dalje: ZVDSP).

10.2. Prvostupanjski sud je ocijenio da predmetne kanalice imaju i ulogu ''prikrivanja kablova s ciljem da isti ne vise i ne vire iz zidova, a što da dodatno potvrđuje njihovu pravnu prirodu kao pripatka zgrade jer njihova uloga nije isključivo zaštiti kablove'' (kako to pogrešno smatra tužitelj), već da služe i poboljšanju izgleda zajedničkih dijelova zgrade, zbog čega sama činjenica što je tužitelj postavio predmetne kanalice i što ih održava nije dostatna za zaključak da on nad tim kanalicama izvršava faktičnu vlast, pa prema shvaćanju toga suda upravo suvlasnici zgrade odlučuju o sudbini kanalica (o tome kada i tko će ih otvoriti i tko će u njih polagati kablove).

10.3. Zaključno taj sud smatra da suvlasnici, davanjem suglasnosti za korištenje kanalica trećim osobama (tuženiku), nisu izvršili bilo kakvo samovlašće nad tužiteljevim posjedom, jer i sam tužitelj priznaje suvlasnicima faktičku vlast nad kanalicama, pa je stajalište toga suda da su suvlasnici, time što su dali suglasnost tuženiku za polaganjem kablova u sporne kanalice, izvršavali svoju faktičnu vlast u okviru svojih prava kao posjednika navedene stvari, zbog čega je odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

11. Prema shvaćanju drugostupanjskog suda posjed navedenih kanalica ne izvršavaju korisnici TK usluga tužitelja, odnosno suvlasnici stambene zgrade već isključivo tužitelj s obzirom na činjenicu što su u njima položeni tužiteljevi kabeli putem kojih pruža svoje TK usluge i koje je dužan održavati, a kojim kanalicama je isključiva svrha, zaštita kablova koje je dužan održavati upravo tužitelj sukladno odredbama Zakona o elektroničkim komunikacijama (''Narodne novine'' broj 76/22), i što ga nedvojbeno legitimira posjednikom kanalica te posljedično tome i ovlaštenikom zaštite takvog svog posjeda, pri čemu uporište za navedeno shvaćanje o tužiteljevom posjedu predmetnih kanalica kao elektroničke komunikacijske infrastrukture, nalazi u odredbi čl. 5. toč. 1. sada važećeg ZEK-a, prema kojoj i šahtovi kanala, odnosno u ovom slučaju i cijevi (kanalice) postavljene od strane i o trošku jednog isporučitelja TK usluga u svrhu zaštite vodova koji služe isporuci TK usluge (tužitelja) određenom broju korisnika, čine distributivno odnosno elektroničku komunikacijsku infrastrukturu.

12. 1. Tuženik naznačenim pitanjem osporava pravilnost primjene odredbe čl. 21. st. 1. ZVDSP-a i čl. 24. b. Zakona o elektroničkim komunikacijama (Narodne novine, broj 73/2008, 90/2011, 133/2012, 80/2013, 71/2014, 72/2017 i 76/22 - dalje: ZEK), ističući da je svaka samovlast zabranjena, ali da odredba čl. 20. st. 4. ZVDSP-a određuje da nije samovlasno smetanje posjeda ako je čin oduzimanja ili smetanja posjeda dopušten zakonom ili odlukom suda odnosno drugoga tijela, donesenom na temelju zakona koji to dopušta. Ističe da je krajnji cilj odredbe članka 20. st. 4. ZVDSP-a spriječiti zloporabu prava i istovremeno zajamčiti funkcioniranje društva na način da se, između ostalog, osigura uredno funkcioniranje pravosuđa i organa reda, zaštita života i imovine te potakne učinkovitost obavljanja gospodarskih aktivnosti. Smatra da njegovo postupanje nije bilo samovlasno jer se temelji na članku 24.b ZEK-a, a što je potvrđeno odlukom HAKOM-a, klasa: UP/I-344-08/21-03/01, Urbroj: 376-05-3-21-11 od 7. listopada 2021. (dalje: „Odluka HAKOM-a“) te presudom VUS- a, posl.br. UsII-332/21 od 24. ožujka 2022. (dalje: „Presuda VUS-a“), zbog čega tužitelj nema pravo na posjedovnu zaštitu čak i ako bi sud ocijenio da kanalice mogu biti samostalan predmet posjedovanja,

12. 2. Tvrdi da je postavljanje novih kanalica beziznimno povezano s visokim troškovima te je, u slučaju kada u zgradi već postoji odgovarajući sustav kanalica u kojem postoji slobodni prostor, očito gospodarski najučinkovitije koristiti postojeće kanalice, a ne raditi analizu postojeće kabelske kanalizacije zgrade kao i građevinskih komponenti zgrade, izraditi odgovarajući projekt postavljanja kanalica, angažirati izvođače, bušiti armiranobetonske proboje između pet katova zgrade, ugrađivati nove kanalice te žbukati i ličiti zidove nakon izvedenih radova, a to sve tim više što je tuženik postupao u skladu sa zakonom, budući da je kabele postavio na temelju suglasnosti suvlasnika zgrade koji se smatraju i vlasnicima kanalica (osim ako je ugovorom između suvlasnika i operatora uređeno drugačije, što ovdje nije slučaj) i da je gospodarski najučinkovitije ponovno koristiti postojeću fizičku infrastrukturu za postavljanje elektroničke komunikacijske mreže. Unatoč tome, gotovo godinu dana nakon pravomoćno uređenog regulatornog pitanja na koji način operatori mogu postavljati kabele u postojeću fizičku infrastrukturu stambene zgrade (kanalice), drugostupanjski sud je prihvatio istovjetan zahtjev tužitelja i isti sporni odnos uredio na suprotan način.

13. Tužitelj smatra da je suglasnost suvlasnika stambene zgrade tuženiku, a na koji se tuženik poziva u svojem odgovoru na tužbu, potpuno irelevantna za ovaj parnični postupak, jer su suvlasnici stambene zgrade dali suglasnost tuženiku da „postavi, koristi i održava svoje svjetlovodne kabele u postojeće kanalice koje su u vlasništvu vlasnika/suvlasnika zgrade/obiteljske kuće“. Tvrdi da time suvlasnici tuženiku nisu dali, niti su mu uopće mogli dati, suglasnost da svoje kabele postavi u kanalice koje se nalaze u posjedu i vlasništvu tužitelja. Tužitelj ne spori da su suvlasnici stambene zgrade tuženiku mogli dati suglasnost u odnosu na one kanalice koje su suvlasnici stambene zgrade zaista i sami postavili i koje su u njihovom vlasništvu i posjedu, ukoliko te kanalice zaista i postoje, ali da su, u konkretnom slučaju, suvlasnici stambene zgrade, dali suglasnost tuženiku da svoje kabele postavi u kanalice koje se nalaze u posjedu i vlasništvu tužitelja, za što nisu ovlašteni. Nadalje, smatra da za postupanje tužitelja u smislu čl. 24.b ZEK-a nisu ispunjene pretpostavke iz razloga što postavljanje vlastite infrastrukture tuženika u predmetne stambene zgrade ne bi bilo niti tehnički neizvedivo niti gospodarski neučinkovito, tim više što tužitelj, u smislu odredbe čl. 24. b. st. 2. i 3. ZEK-a nikakav zahtjev za pristupom svojim kanalicama od strane tuženika nikada nije zaprimio, već je tuženik samovlasno izvršio smetanje posjeda tužitelja uvlačenjem svojih kabela u kanalice tužitelja.

13. 1. Prema odredbi čl. 20. st. 1. ZVDSP-a samovlast je zabranjena, bez obzira na to kakav je posjed, nitko ga nema pravo samovlasno smetati, ako i smatra da ima jače pravo na posjed, a tko posjedniku bez njegove volje oduzme posjed ili ga u posjedovanju uznemirava, samovlasno je smetao njegov posjed (st. 2. te odredbe). Prema odredbi st. 4. citirane odredbe nije samovlasno smetanje posjeda ako je čin oduzimanja ili smetanja posjeda dopušten zakonom ili odlukom suda odnosno drugoga tijela, donesenom na temelju zakona koji to dopušta. No, samovlasno je i kad je čin oduzimanja ili smetanja posjeda učinjen u nekom javnom, društvenom ili sličnom interesu, ako nije dopušten zakonom ili na temelju zakona.

13. 2. Pravo na zaštitu posjeda, prema odredbi čl. 21. st. 1. ZVDSP-a ima onaj koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo.

13. 3. Za ovaj slučaj relevantna je i odredba čl. 24.b ZEK-a, koja glasi:

"(1) Svi operatori javnih komunikacijskih mreža imaju pravo, na temelju sporazuma o pristupu s vlasnicima ili nositeljima prava korištenja pristupne točke i fizičke infrastrukture unutar zgrade, o vlastitom trošku uvesti svoju mrežu do pristupne točke te pristupiti bilo kojoj postojećoj fizičkoj infrastrukturi unutar zgrade radi postavljanja elektroničke komunikacijske mreže velike brzine, ako je udvostručavanje fizičke infrastrukture unutar zgrade tehnički neizvedivo ili gospodarski neučinkovito.

(2) Vlasnici ili drugi nositelji prava korištenja pristupne točke i postojeće fizičke infrastrukture unutar zgrade moraju, uz pravične i nediskriminirajuće uvjete, uključujući i cijenu, udovoljiti svakom razumnom zahtjevu za pristup koji su podnijeli operatori javnih komunikacijskih mreža.

(3) Ako se sporazum o pristupu iz stavka 1. ovoga članka ne postigne u roku od 60 dana od dana zaprimanja zahtjeva za pristup, svaka stranka može u daljnjem roku od 30 dana podnijeti zahtjev Agenciji za rješavanje spora, kako bi se procijenila usklađenost s uvjetima iz stavka 1. ovoga članka.

(4) Agencija donosi odluku o zahtjevu iz stavka 3. ovoga članka, vodeći u potpunosti računa o načelu razmjernosti, u najkraćem mogućem roku, a najkasnije u roku od 60 dana od dana zaprimanja urednog zahtjeva."

14. Da bi se odgovorilo na postavljeno pitanje prethodno treba odgovoriti na tvrdnju tuženika da je njegovo postupanje bilo dopušteno zakonom ili odlukom suda odnosno drugoga tijela (čl. 24.b ZEK-a), odnosno kakav značaj ima suglasnost suvlasnika stambene zgrade tuženiku, a na koji se tuženik poziva, i je li ta suglasnost relevantna za ovaj parnični postupak. Tom suglasnosti suvlasnici stambene zgrade dali su dopuštenje tuženiku da „postavi, koristi i održava svoje svjetlovodne kabele u postojeće kanalice koje su u vlasništvu vlasnika/suvlasnika zgrade/obiteljske kuće“.

15. Odredbom čl. 1. ZEK-a određeno je da se tim zakonom uređuje područje elektroničkih komunikacija, i to, između ostaloga postavljanje, održavanje i korištenje elektroničke komunikacijske infrastrukture i povezane opreme, uvjeti tržišnog natjecanja te prava i obveze sudionika na tržištu elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga, a u čl. 2. st. 1. u smislu navedenog Zakona definirani su pojedini pojmovi pa se tako pod pojmom elektronička komunikacijska infrastruktura i povezana oprema podrazumijeva pripadajuća infrastruktura i oprema povezana s elektroničkom komunikacijskom mrežom i/ili elektroničkom komunikacijskom uslugom, koja omogućuje ili podržava pružanje usluga putem te mreže i/ili usluge, što osobito obuhvaća kabelsku kanalizaciju, antenske stupove, zgrade i druge pripadajuće građevine i opremu, te sustave uvjetovanog pristupa i elektroničke programske vodiče.

16. Prema shvaćanju ovoga suda suvlasnici predmetne zgrade suglasnost tuženiku u smislu članka 24.b. ZEK-a da svoje kabele postavi u kanalice koje se nalaze u vlasništvu tužitelja nisu mogli valjano dati. Oni su tuženiku mogli dati relevantnu suglasnost samo u odnosu na one kanalice koje su suvlasnici stambene zgrade sami postavili i koje su u njihovom vlasništvu i posjedu, naravno ukoliko te kanalice zaista i postoje. U konkretnom slučaju, suvlasnici stambene zgrade, dali su suglasnost tuženiku da svoje kabele postavi u kanalice koje se nalaze u posjedu i vlasništvu tužitelja, za što nisu ovlašteni, te zbog toga ta suglasnost nije odlučna za ovaj slučaj i ona ne otklanja samovlasno postupanje tuženika.

17. 1. Posjed predmetnih kanalica, nakon što ih je tužitelj postavio na temelju suglasnosti suvlasnika, i po ovome sudu, ne izvršavaju korisnici TK usluga tuženika niti suvlasnici stambene zgrade, kako to pogrešno smatra tuženik, već isključivo tužitelj s obzirom na činjenicu što su u njima položeni tužiteljevi kabeli putem kojih pruža svoje TK usluge, a koje je dužan i održavati, a tim kanalicama je isključiva svrha zaštita kabeli koje je tužitelj dužan održavati sukladno odredbama ZEK-a, i što one predstavljaju tužiteljevu TK infrastrukturu, što ga nedvojbeno legitimira posjednikom kanalica. Ne radi se stoga ovdje ni o kakvom pripatku zgrade ili pojedinog stana u smislu odredbe čl. 67. ZVDSP-a, kako bi eventualno stanari ili tuženik izvršavali bilo kakav posjed jer su suvlasnici predmetne zgrade dali odobrenje tužitelju da svoju stvar (konkretno TK opremu-kabele i kanalice) postavi unutar njihove zgrade. Time oni nisu dobili posjed te tužiteljeve Tk opreme jer je oni niti održavaju niti koriste nego to čini upravo i jedino tužitelj, koji je to dužan činiti i po odredbama ZEK-a.

17. 2. Da predmetne kanalice nisu pripadak zgrade proizlazi i iz činjenice da je njihova uloga isključivo zaštita kabela, a ne i poboljšanje izgleda zajedničkih dijelova zgrade. Kanalice su dio elektroničke komunikacijske infrastrukture, prema odredbi čl. 5. točke 1. sada važećeg ZEK-a, koje su, u ovom slučaju postavljene od strane i o trošku jednog isporučitelja TK usluga u svrhu zaštite vodova koji služe isporuci TK usluge (tužitelja) određenom broju korisnika, te čine njegovu distributivno odnosno elektroničku komunikacijsku infrastrukturu, koju je on, a ne i suvlasnici zgrade, dužan održavati. Stoga tužitelj u odnosu na te kanalice, prilikom pružanja svojih usluga ne izvršava faktičnu vlast stanara koji koriste te usluge, prema suvlasnicima zgrade, i nema položaj pomoćnika u posjedovanju u smislu odredbe čl. 12. st. 1. ZVDSP-a.

18. 1. Prema odredbama ZEK-a (čl. 24.b) za dopuštenost pristupa kanalicama drugog operatora moraju biti ispunjeni uvjeti da je udvostručavanje fizičke infrastrukture unutar zgrade tehnički neizvedivo ili gospodarski neučinkovito. Ukoliko navedeni uvjeti nisu ispunjeni, citirana odredba ZEK-a ne daje tuženiku pravo samovlasnog pristupa kanalicama koje se nalaze u posjedu i vlasništvu tužitelja. Tuženik nije tvrdio, a to ne tvrdi ni u reviziji da postavljanje vlastite infrastrukture tuženika u predmetne stambene zgrade ne bi bilo tehnički neizvedivo, nego tvrdi da je gospodarski neučinkovito, što tužitelj osporava.

18. 2. Ovaj sud prihvaća tvrdnju tuženika prema kojoj je gospodarski najučinkovitije ponovno koristiti postojeću fizičku infrastrukturu za postavljanje elektroničke komunikacijske mreže i da mu to tužitelj mora omogućiti sukladno odredbi čl. 24. b st. 1. ZEK-e, međutim ta činjenica ne daje za pravo tuženiku da postupa samovlasno i da ne poštujući proceduru propisanu u čl. 24.b ZEK-e samovlasno, dakle bez sporazuma sa operaterom koji u zgradi ima položenu TK infrastrukturu, postavlja svoje kabele.

18. 3. Tuženik prije postavljanja svojih kabla u kanalice koje je postavio tužitelj nije postupio sukladno odredbama čl. 24. b ZEK-a, a tom odredbom u st. 2. i 3. je određeno da vlasnici ili drugi nositelji prava korištenja pristupne točke i postojeće fizičke infrastrukture unutar zgrade moraju, uz pravične i nediskriminirajuće uvjete, uključujući i cijenu, udovoljiti svakom razumnom zahtjevu za pristup koji su podnijeli operatori javnih komunikacijskih mreža, a ukoliko se sporazum o pristupu ne postigne u roku od 60 dana od dana zaprimanja zahtjeva za pristup, svaka stranka može u daljnjem roku od 30 dana podnijeti zahtjev Hrvatskoj regulatornoj agenciji za mrežne djelatnosti (HAKOM) za rješavanje spora, kako bi se procijenila usklađenost s propisanim uvjetima. Tužitelj je tvrdio da on kao vlasnik i posjednik predmetnih kanalica, nikakav zahtjev za pristupom svojim kanalicama od strane tuženika nikada nije zaprimio, već je tuženik samovlasno uvukao svoje kabele u kanalice tužitelja, a tuženik nije osporio tu tvrdnju tužitelja, a ta činjenica ujedno proizlazi i iz predmetne Odluke HAKOM-e.

19. 1. Vezano za Odluku HAKOM-e od 7. listopada 2021. ističe se da, u smislu odredbe čl. 24.b ZEK-a i čl. 20. st. 4. ZVDSP-a, HAKOM-e nije nadležno tijelo čijom bi odlukom postavljanje kabela tuženika u kanalice tužitelja uopće moglo biti dopušteno niti je izrekom predmetne Odluke od 7. listopada 2021. HAKOM uopće dopustio tuženiku postavljanje kabela u kanalice tužitelja. Tom Odlukom je u točki I. izreke odbijen zahtjev tužitelja za izmještanjem postavljenih optičkih kabela, a u točki II. izreke naloženo je tuženiku da podnese zahtjev tužitelju za sklapanje sporazuma o pristupu i korištenju pristupne točke i fizičke infrastrukture. Tužitelj kao operater koji je opremu i infrastrukturu postavio na temelju sporazuma o pristupu s vlasnicima o vlastitom trošku mora, uz pravične i nediskriminirajuće uvjete, uključujući i cijenu, udovoljiti svakom razumnom zahtjevu za pristup koji su podnijeli operatori javnih komunikacijskih mreža, a u slučaju da se sporazum o pristupu iz stavka 1. navedenog članka ne postigne u roku od 60 dana od dana zaprimanja zahtjeva za pristup, svaka stranka može u daljnjem roku od 30 dana podnijeti zahtjev Agenciji za rješavanje spora, kako bi se procijenila usklađenost s uvjetima iz stavka 1. ovoga članka. Međutim to tuženiku ne daje za pravo da bez sporazuma sa tužiteljem ulazi i koristi njegovu infrastrukturu, niti mu citirano rješenje HAKOM-a otklanja protupravnost u postupanju.

19. 2. Kako je iz rješenja HAKOM-a, na koje se poziva tuženik, vidljivo da tuženik nije podnio zahtjev za rješavanjem spora, već zahtjev za provođenjem inspekcijskog nadzora, a budući da je tuženik bez podnošenja ikakvog zahtjeva temeljem odredbi čl. 24. b ZEK-a pristupio kanalicama tužitelja i u iste postavio svoje kabele, smetao je tužitelja u posjedu istih, jer čin smetanja posjeda, izvršen od strane tuženika, nije dopušten niti zakonom niti odlukom suda ili drugog tijela, kako to neosnovano tvrdi tuženik.

20. Rezimirajući izneseno odgovor na postavljeno pitanje glasi:

Tuženik postupa samovlasno ako je postavio kabele u postojeću infrastrukturu zgrade (kanalice) bez sporazuma o pristupu s vlasnicima ili nositeljima prava korištenja pristupne točke i fizičke infrastrukture unutar zgrade, odnosno ukoliko nije postupio po odredbi čl. 24.b. Zakona o elektroničkim komunikacijama (Narodne novine, broj 73/2008, 90/2011, 133/2012, 80/2013, 71/2014, 72/2017).

21. Slijedom iznesenog drugostupanjski sud je u ovom slučaju pravilno primijenio odredbe čl. 21. st. 1. i čl. 22. st. 1. ZVDSP-a, te čl. 24.b ZEK-e, te je navedenih razloga odlučeno kao u izreci na temelju odredbe čl. 391. st. 6. ZPP-a.

22. Tužitelju nije priznat trošak sastava odgovora na prijedlog jer je taj trošak ocijenjen nepotrebnim (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

Zagreb, 6. veljače 2024.

Predsjednica vijeća

Marina Paulić, v.r.