REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 609/2020-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. B., OIB ..., iz Z., kojeg zastupa punomoćnik I. S., odvjetnik u Z., protiv tuženika H. T., OIB ..., sa sjedištem u Z., kojeg zastupaju punomoćnici Z. V., S. J., V. Š., H. V., G. S., I. J. L., Z. J., M. B., T. B., I. S., M. D., M. V., I. S. i A. P., odvjetnici u Odvjetničkom društvu V., J., Š., S., J. & J. d.o.o. u R., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, poslovni broj Gž-299/2019-2 od 9. svibnja 2019., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P-3112/2015-51 od 12. srpnja 2017., u sjednici održanoj 6. veljače 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Ukida se presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi, poslovni broj Gž-299/2019-2 od 9. svibnja 2019. u pobijanom dosuđujućem dijelu te se predmet u tom dijelu vraća tom sudu na ponovno suđenje.
II. Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom je presudom u točki I.1. izreke odbijen tužbeni zahtjev kojim je traženo naložiti tuženiku ukloniti kabele tipa TK59-5x4x04 i PHD cijevi u duljini od 78 m i širini od 2,5 m koje je postavio u distribucijsku telekomunikacijsku kanalizaciju na nekretnini tužitelja i to: k.č.br. 3818/1 k.o. M., odnosno z.k.č.br. 8131/5 k.o. G. Z., anagrafske oznake Z., ..., te time uspostaviti ranije stanje koje je postojalo prije polaganja opisanih kabela na navedenoj nekretnini. Tužbeni je zahtjev odbijen i u točki I.2. izreke kojim je traženo naložiti tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 171.522,00 kuna (22.764,88 €) sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a koja na isti iznos teče od 6. lipnja 2008. do isplate, kao i u točki I.3. izreke kojim je tražena naknada troška nastalog u postupku osiguranja dokaza u iznosu od 6.153,52 kuna (816,71 €). Odlukom je o parničnom trošku sadržanom u točki II. izreke naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 3.125,00 kuna (414,75 €).
2. Drugostupanjskom je presudom u točki I. izreke žalba tužitelja djelomično odbijena kao neosnovana, a djelomično uvažena tako da je prvostupanjska presuda potvrđena u pobijanom odbijajućem dijelu (točka I. 1. izreke), dok je preinačena u daljnjem pobijanom odbijajućem dijelu (točke I.2.,3. i u točki II. izreke) te je:
- naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 23.400,00 kuna (3.105,71 €) s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od 12. srpnja 2017. do isplate, dok je zahtjev tužitelja za isplatu više zatraženog iznosa, i to iznosa do 171.522,00 kuna (22.764,88 €) s pripadajućom zateznom kamatom, kao i zahtjev za isplatu zatezne kamate za razdoblje od 6. lipnja 2008. do 11. srpnja 2017. odbijen kao neosnovan;
- naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 6.153,52 kuna (816,71 €) po osnovi troška osiguranja dokaza sa zateznom kamatom od 12. srpnja 2017. do isplate;
- odlukom je o parničnom trošku sadržanoj u točki II. izreke odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz članka 382. stavka 1. točke 3. Zakona o parničnom postupku (″Narodne novine″ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/088, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 8022 i 114/22
- dalje: ZPP) podnosi tuženik pobijajući je u dosuđujućem dijelu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se revizija prihvati, pobijana drugostupanjska presuda preinači prihvaćanjem žalbe tuženika i potvrđivanjem prvostupanjske presude uz naknadu troška revizije tuženiku.
4. Tužitelj nije odgovorio na reviziju tužiteljice.
5. Revizija je osnovana.
6. Odredba članka 391. stavka 1. ZPP obvezuje revizijski sud pri odlučivanju o reviziji ispitati pobijanu presudu u dijelu kojim se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pa je u tim granicama pobijana presuda i ispitana.
7. Osnovano tuženik u reviziji ukazuje na bitne povrede odredaba parničnog postupka počinjene pred sudom drugog stupnja, i to: bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točke 12. ZPP koja uvijek postoji ako je presudom prekoračen tužbeni zahtjev, odnosno ako je presudom odlučeno o nečem drugom, a ne o onome što je traženo ili je dosuđeno više od onoga što je traženo, te bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP koja uvijek postoji ako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito ako je izreka presude nerazumljiva, ako proturječi sama sebi ili razlozima presude, ili ako presuda nema uopće razloga, ili u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, ili su ti razlozi nejasni ili proturječni, ili ako o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.
8. Naime, predmet je pobijanog dijela presude zahtjev za naknadu materijalne (imovinske) štete zbog umanjenja vrijednosti zemljišta tužitelja k.č. br. 3818/1 k.o. M., u naravi dvorište kuće tužitelja anagrafske oznake, Z. ... činjenično utemeljen na tvrdnji da je tuženik postavio telekomunikacijsku opremu na toj nekretnini tužitelja zbog čega je umanjena njezina vrijednost, kao i da mu je šteta nastala umanjenjem imovine uslijed plaćanja troškova osiguranja dokaza u iznosu od 6.153,52 kuna (816,71 €).
9. Sud je prvog stupnja odbio tužbeni zahtjev prihvaćajući osnovanim tuženikov prigovor zastare nakon što je utvrdio da je tuženik radove postavljanja distribucijske telekomunikacijske odnosno kabelske mreže na predmetnoj nekretnini tužitelja izveo 2001. godine odnosno svakako prije 2003. godine, a kako je tužitelj od 2003. godine bio u posjedu predmetne nekretnine prvostupanjski je sud ocijenio da je tužitelj znao za činjenicu izvedenih radova. Budući da je predmetnu tužbu podnio 31. ožujka 2009., prvostupanjski je sud ocijenio da je tada već bio protekao rok zastare potraživanja naknade štete od pet godina računajući od dana nastanka štete propisan odredbom članka 230. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (″Narodne novine″ broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01) te stoga odbija tužbeni zahtjev.
10. Sud drugog stupnja, međutim, smatrajući da nije vezan pravnom osnovom tužbenog zahtjeva, već činjeničnim navodima tužbe i onima utvrđenim tijekom postupka, koristeći se ovlaštenjem iz članka 373.a stavka 1. ZPP (ne poziva se izrijekom na ovu zakonsku odredbu, ali ju primjenjuje) utvrđuje na temelju nalaza i mišljenja vještaka D. B., da je tuženik za postavljanje opreme zauzeo zemljište tužitelja u duljini od 78 m² i u širini od 2,5 m, ukupno 195 m², te primjenom odredbi članka 5. i 6. Pravilnika o potvrdi i naknadi za pravo puta (″Narodne novine″ broj 31/09, 89/10 i 152/11) kojim je propisana godišnja naknada u iznosu od 6,00 kuna (0,79 €) po m² za zemljišta privedena svrsi te da se jednokratna godišnja naknada za pravo puta može odrediti za razdoblje od dvadeset godina, dosuđuje tužitelju iznos od 23.400,00 kuna (3.105,71 €) što čini umnožak godišnje naknade po m² i broja godina (dvadeset) koji je osnovica za jednokratnu naknadu za pravo puta, s pripadajućom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, kao i naknadu troškova koje je imao u postupku osiguranja dokaza u iznosu od 6.153,52 kuna (816,71 €) jer je u tom postupku utvrđeno kada i na koji način je tuženik na zemljištu tužitelja postavio svoju telekomunikacijsku opremu. Pritom je drugostupanjski ocijenio da ''u postupku nije utvrđeno da bi tužitelju realno pripadala drugačija naknada, poglavito imajući u vidu način na koji tužitelj nekretninu iskorištava tj. da se ista nalazi u najmu i da tužitelj nije dokazao da postavljena infrastruktura tuženika negativno utječe na visinu najamnine''.
11. Osnovano revident ističe da je sud drugog stupnja prekoračio tužbeni zahtjev time što je odlučio o nečem drugom, a ne o onom što je tužitelj tražio jer je tužitelj tužbom zatražio naknadu materijalne štete zbog umanjene vrijednosti zemljišta, a drugostupanjski sud mu je dosudio naknadu puta koju tužitelj nije tražio, čime je sud drugog stupnja počinio bitnu povredu odredba parničnog postupa iz članka 354. stavka 2. točke 12. ZPP. Ova je bitna povreda usko povezana i s bitnom povredom iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP jer je tuženik već tijekom trajanja prvostupanjskog postupka istakao, a u čemu ustraje i u reviziji, da tuženik na temelju Potvrde o pravu puta broj 8121 od 6. travnja 2016. koju je izdao HAKOM u skladu sa spomenutim Pravilnikom o potvrdi i naknadi za pravo puta već plaća tužitelju naknadu za korištenje predmetne nekretnine na temelju prava puta u mjesečnim iznosima te je tu potvrdu s prilogom dostavio u spis (list 94-95 spisa). Sud je drugog stupnja, međutim, potpuno zanemario tu činjenicu zbog čega postoji proturječnost između razloga drugostupanjske presude i sadržaja navedenih isprava.
12. Kako su, dakle, u postupku pred sudom drugog stupnja ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog koje se revizija može podnijeti (bitne povrede iz točaka 12. i 11. stavka 2. članka 354. ZPP), to je na temelju odredbe članka 394. stavka 1. ZPP valjalo u pobijanom (dosuđujućem) dijelu kojim je dosuđena naknada puta ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu drugog stupnja na ponovno suđenje. Istu sudbinu za sada slijedi i zahtjev za naknadom troškova nastalih u postupku osiguranja dokaza jer je taj zahtjev ovisan o zahtjevu za naknadu štete. Zbog navedenih je razloga riješeno kao u točki I. izreke ovog rješenja.
13. U nastavku će postupka sud drugog stupnja otkloniti uočenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka te će ponovno odlučiti o žalbi tužitelja protiv prvostupanjske presude pri čemu će raspraviti i ostale revizijske navode.
14. Odluka o parničnom trošku (točka II. izreke) temelji se na odredbi članka 166. stavka 3. ZPP.
Zagreb, 6. veljače 2024.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil, v.r.
