REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-157/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Darka Milkovića, Dragana Katića i mr. sc. Senije Ledić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice L. Š. Š., iz Z., OIB ..., zastupane po punomoćnici A. Č., odvjetnici u V., protiv tuženice Z. b. d.d., Z., OIB ..., zastupane po punomoćnici M. K. K., odvjetnici u Odvjetničkom društvu P. & P. j.t.d., Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv dijela presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž- 2202/2022-2 od 21. prosinca 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7506/2019-26 od 11. svibnja 2022., u sjednici održanoj 6. veljače 2024.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se revizija tuženice kao neosnovana.

Obrazloženje

1.1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke utvrđeno je da ne proizvodi pravne učinke i da je ništetan dio odredbi čl. 1. st. 2. i čl. 2. st. 1 , odredba čl. 7. st. 2. , dio odredbe čl. 23. st. 1. t. J) i odredba čl. 23. st. 1. t. L) Ugovora o namjenskom kreditu broj 3208930508, kreditna partija 7103618116 od 23. travnja 2007., solemniziranog kod javne bilježnice Ž. M. dana 3. svibnja 2007. pod brojem OV-20041/07 sklopljenog između tužiteljice, kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora u dijelu u kojem je tužiteljica obvezna platiti kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenjiva temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika ili drugog akta tuženika, a preko ugovorene kamatne stope od 4,50 %, do 1. siječnja 2014., a nakon toga do zakonski određene kamatne stopi od 3,23 %.

1.2. U točki II. izreke naloženo je tuženici da tužiteljici isplati iznos od 11.559,61 kn sa pripadajućim zateznim kamatama.

1.3. Točki III. izreke utvrđeno je i da su ništetni dijelovi odredbe čl. 1. st. 1. i st. 2., čl. 2. st. 1., čl. 7. st. 1. čl. 23. st. 1. t. J) i čl. 23. st. 1. t. P) predmetnog Ugovora o kreditu sklopljenog između tužiteljice, kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.

1.4. U točki IV. izreke tuženici je naloženo i da tužiteljici isplati iznos od 74.772,69 kn sa pripadajućim zateznim kamatama, te da joj nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 14.980,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 11. svibnja 2022. do isplate.

2. Drugostupanjskom presudom u točki I. izreke potvrđena je citirana prvostupanjska presuda, a u točki II. izreke drugostupanjske presude odbijen je zahtjev tuženice za naknadu troška sastava žalbe kao neosnovan.

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-1575/2023-2 od 6. lipnja 2023., dopustio tuženici podnošenje revizije protiv dijela drugostupanjske presude zbog sljedećeg pravnog pitanja:

"Može li sud u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, tužbeni zahtjev tužitelja umanjiti s tzv. potplaćenim iznosima odnosno negativnim tečajnim razlikama na temelju materijalno pravnih prigovora tuženika koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK/CHF bio manji od tečaja HRK/CHF na dan isplate kredita?".

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv dijela drugostupanjske presude tuženica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), zbog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena te u reviziji predlaže prihvatiti reviziju i preinačiti drugostupanjsku presudu u dijelu koji se pobija revizijom te odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice, naložiti tužiteljici da nadoknadi tuženici razmjerni trošak prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka s obzirom na uspjeh u sporu, podredno predlaže ukinuti pobijanu drugostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje drugostupanjskom sudu.

5. Tužiteljica nije dostavila odgovor na reviziju.

6. Revizija je neosnovana.

7. Predmet spora u revizijskom stadiju postupka je zahtjev tužiteljice za isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli.

8. Vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je u predmetu broj Rev-549/2023 ocijenilo je da bi svojom odlukom u odnosu na postavljeno pitanje odstupilo od dosadašnje prakse ovoga suda (odluka broj Rev-1277/2022-2 od 8. ožujka 2023.) u identičnoj pravnoj stvari te je odluku u tom predmetu prepustilo proširenom vijeću od 13 sudaca Vrhovnog suda Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 390. st. 2. ZPP- a.

9. Naime, u odluci ovoga suda broj Rev-1277/2022-2 od 8. ožujka 2023. zauzeto je pravno shvaćanje da se kod tzv. negativne tečajne razlike uopće ne radi o potraživanju tuženice kao banke nego su sudovi dužni temeljem prigovora tuženice u odnosu na visinu zahtjeva izračunati i iznose kada je tečaj CHF bio manji od početnog i takve iznose oduzeti od potraživanja tužitelja koji je postavio tužbeni zahtjev samo u odnosu na iznose kada je tečaj CHF bio viši od početnog u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu.

10. Nižestupanjski sudovi u pobijanim presudama nisu uzeli u obzir prigovor tuženice vezano za tzv. negativnu tečajnu razliku, očito smatrajući da prilikom donošenja odluke nije trebalo uzeti u obzir negativnu tečajnu razliku, odnosno uplate vezano za vrijeme kada je tužitelj uplatio manji iznos od onog tečaja koji je bio ugovoren prilikom sklapanja ugovora.

11. Ovaj sud je u proširenom vijeću iz čl. 390. st. 2. ZPP-a u odluci broj: Rev 549/2023-4 od 18. prosinca 2023., odlučio o pravnom pitanju postavljenom u predmetnoj reviziji i izrazio pravno shvaćanje, a ono glasi:

"U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK – CHF bio manji od tečaja HRK – CHF na dan isplate kredita.".

12. Navedeno pravno shvaćanje je obrazloženo na slijedeći način:

"17. Prošireno vijeće prije svega smatra da temeljem odredbe čl. 323. st. 1. ZOO kod ništetnih ugovora, a isto tako kod djelomično ništetnih odredbi ugovora, svaka strana ima pravo na restitucijski zahtjev pri čemu je osnovna pretpostavka za odlučivanje o osnovanosti takvog zahtjeva da takav svoj restitucijski zahtjev pravilno postavi i istakne. Međutim da bi se uopće moglo odlučivati o potraživanju jedne od strane ugovora koji je djelomično ništetan potrebno je da takva strana u tom smislu postavi tužbeni zahtjev, odnosno ako se radi o tuženiku da postavi protutužbeni zahtjev ili procesnopravni prigovor radi prebijanja. Također je moguće da se postavi materijalnopravni prigovor prijeboja u smislu odredbi čl. 195. i čl. 196. ZOO. Jedino tada sud može odlučivati o potraživanju tuženice na ime restitucije temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu.

18. Kod toga prošireno vijeće ističe da se protutužba i procesnopravni prigovor radi prebijanja mogu staviti do zaključenja prethodnog postupka, a materijalnopravni prigovor prijeboja može se istaknuti do zaključenja glavne rasprave, s time da sukladno odredbi čl. 288.a st. 6. ZPP se radi opravdanja takvog prigovora ne mogu iznositi nove činjenice niti se mogu predlagati novi dokazi osim u slučaju iz čl. 299. st. 2. ZPP.

18.1. Slijedom toga, valja naglasiti da prigovor radi prebijanja (sudski prijeboj do kojeg dolazi u parnici odlukom suda) u postupovnopravnom smilsu ne postoji ako ga tuženik na nesumnjiv način ne istakne te ako određeno ne navede koju tražbinu stavlja u prijeboj, s tim da tražbina koju je tuženik istaknuo takvim prigovorom mora biti kvantitativno određena. Jednako je tako i u odnosu na građanskopravni prijeboj, ali uz razlike koje proizlaze iz pravne prirode ovih instituta i odredbi čl. 333. st. 3. ZPP-a., kao i onih prekluzivne naravi iz čl. 288.a st. 6. ZPP-a.

19. U tom smislu, ako u postupku u odnosu na potraživanje tužene stranke, nije na određen način istaknut procesnopravni prigovor radi prebijanja iz čl. 333. ZPP ili materijalnopravni prigovor prijeboja (kompenzacija) iz čl. 195. i čl. 196. ZOO, odnosno ako nije podnesena protutužba, tada nema ni postupovnih pretpostavki za bilo kakvo odlučivanje o osnovanosti ili neosnovanosti potraživanja tuženice na ime restitucije u vezi s negativnim tečajnim razlikama temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu u CHF.

20. Obzirom na navedeno, kada tuženica samo općenito, kao u ovom slučaju (a istovjetno i u predmetu Rev 1277/2022), stavlja materijalnopravni prigovor kojim zapravo (samo) osporava visinu potraživanja tužitelja temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na CHF valutnu klauzulu, sud nije ovlašten niti dužan umanjivati potraživanje tužitelja s negativnim tečajnim razlikama nastalim u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate.".

13. Slijedom navedenog, ne ulazeći u pitanje osnovanosti ili neosnovanosti tražbine tuženice, s obzirom na činjenicu da iz utvrđenja nižestupanjskih sudova niti iz revizije tuženice ne proizlazi da je tuženica u ovom postupku iznosila prigovor radi prebijanja ili materijalnopravni prigovor prijeboja ili protutužbeni zahtjev, a cijeneći da se radi o postupku u kojem tužiteljica potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, valjalo je temeljem odredbe čl. 391. st. 6. ZPP-a odbiti reviziju tuženice kao neosnovanu i presuditi kao u izreci.

Zagreb, 6 veljače 2024.

Predsjednica vijeća:

Marina Paulić, v.r.