Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 16 Gž Ob-561/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od Sanje Joka Umićević, predsjednice vijeća, mr.sc. Iris Gović Penić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, i Ines Kovačević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. N., OIB: …, iz Republike I., T.1 , zastupanog po punomoćniku A. S., odvjetniku iz P., protiv tužene A. B., OIB: …, iz P., zastupane po punomoćnici Lj. S., odvjetnici iz P., radi utvrđenja bračne stečevine i trpljenja uknjižbe prava vlasništva, odlučujući o žalbama tužitelja i tužene protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, poslovni broj P Ob-148/2021 od 23. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 6. veljače 2024.

p r e s u d i o  j e

I Preinačava se presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču- Parenzo, poslovni broj P Ob-148/2021 od 23. ožujka 2022. u točkama I i II izreke i sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da se utvrdi da je tužitelj suvlasnik u 11/48 dijela nekretnine k.č.br. zgr. 153/2, II. z.k. tijelo, upisana u z.k.ul. 341 k.o. T.2 na ime tužene, kao i da se naloži tuženoj da trpi da se u zemljišnoj knjizi provede uknjižba prava vlasništva na ime tužitelja u 11/48 dijela, na k.č.zgr. 153/2, II z.k. tijelo, upisana u z.k.ul. 341 k.o. T.2 .

II Žalba tužitelja se kao neosnovana odbija i potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, poslovni broj P Ob-148/2021 od 23. ožujka 2022. u točkama III i IV izreke.

III Nalaže se tužitelju u roku 15 dana naknaditi tuženoj trošak sastava žalbe u iznosu od 696,87 eura.

Obrazloženje

1. Izreka prvostupanjske presude glasi:

“I Utvrđuje se da je tužitelj M. N., OIB: …, T.1 , Republika I., suvlasnik u 11/48 dijela nekretnine k.č.br. zgr. 153/2, II. z.k. tijelo, upisana u z.k.ul. 341 k.o. T.2 na ime tuženice.

II Nalaže se tuženici, trpjeti da se u zemljišnoj knjizi provede uknjižba prava vlasništva na ime tužitelja u 11/48 dijela, na k.č.zgr. 153/2, II z.k. tijelo, upisana u z.k.ul. 341 k.o. T.2 .

III Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu iznad dosuđenog.

IV Dužan je tužitelj naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 26.906,25 kn (dvadesetšesttisućadevetstošestkunaidvadesetpetlipa), u roku 15 dana.”

2. Protiv ove odluke u dijelu kojim nisu uspjeli u sporu žalbu su izjavili i tužitelj i tužena zbog svih žalbenih razloga, a tužena traži i naknadu troška sastava žalbe.

3. Žalba tužene je osnovana, a žalba tužitelja neosnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsku odluku, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da postoje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku - dalje u tekstu ZPP (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13) na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

5. Sud prvog stupnja je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje, ali je dijelom pogrešno primijenio materijalno pravo.

6. Tužitelj je podnio tužbu protiv tužene radi utvrđenja bračne stečevine na nekretninama. U tužbi navodi da je sa tuženom sklopio brak 28. rujna 1974.

U ovoj fazi postupka sporno je je li k.č.br.zgr. 153/2, II. z.k. tijelo bračna stečevina stranaka, i ako jest u kojem omjeru je vlasništvo koje od stranaka.

7. Između stranaka je nesporno da je zajednica života između stranaka prestala početkom 1995. Naime, tužitelj je u tužbi za razvod braka naveo da "bračni drugovi ne žive zajedno od ožujka 1995., ne održavaju kontakte, svako od njih živi za sebe potpuno odvojeno", a tužena je u odgovoru na tužbu izjavila "da su stranke zajedno živjele u T.1 do kraja 1994., da bi tužitelj početkom 1995. napustio zajednicu života stranaka, te osim toga, preselio se živjeti u P., tako da je zajednica života stranaka faktično prestala još s početkom 1995. …".

8. Tužitelj tvrdi da su parnične stranke u vrijeme stjecanja nekretnina koje su upisane na ime tužene, živjele u I., da je tužitelj imao samo državljanstvo Republike I., a tužena uz državljanstvo Republike I., da je bila državljanka i bivše SFRJ, a kasnije i Republike Hrvatske, i iz tih razloga da su se stranke dogovorile da će se nekretnine u Republici Hrvatskoj kupovati na ime tužene.

9. Tužitelj smatra da su spornu nekretninu k.č.br.zgr. 153/2 k.o. T.2 parnične stranke zajednički stekle, za vrijeme braka, da tu nekretninu nisu podijelili, te predlaže da se isto učini u ovom postupku.

10. Tužena smatra da su parnične stranke sklapanjem bračnog ugovora kod javnog bilježnika u T.1 u svibnju 1982. definirale da nakon 1975. nisu stekli nikakvu imovinu, pa ni zajedničku i zato da tužitelj nema pravni interes niti za k.č. zgr. 153/2 k.o. T.2 , jer da je to njezina vlastita imovina, koju je u ½ dijela dobila na dar 5. siječnja 2016. od svoje kćerke, a dio od 1/24 dijela temeljem sudske presude.

11. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige utvrđeno je da je predmetna nekretnina upisana u II z.k. tijelu, z.k.ul. 341 k.o. T.2 u samovlasništvu tuženice (7. suvlasnički dio ½ i 8. suvlasnički dio ½).

Uvidom u "Bračni dogovor" utvrđeno je da su parnične stranke kod javnog bilježnika dr. A. M. R. u T.1 dana 13. svibnja 1982. izjavile da su 28. rujna 1974. u P. sklopili brak, da nikada nisu sklopili nikakvu bračnu nagodbu, da se nalaze u statusu zakonske zajednice, da se čl. 1. slažu da se utvrdi njihov imovinski status podjele dobara, preuzimajući i čuvajući svako od bračnog partnera ekskluzivno posjedništvo na dobrima stečenima tijekom braka. Čl. 2. – da ovaj dogovor je uzrok raspada bračne zajednice, ali da izjavljuju da se neće nastaviti sa podjelom, pošto oni nazočni, nisu stekli nikakvu imovinu nakon 20. rujna 1975. Navedeno je sastavio javni bilježnik, koji je i pročitao strankama sa prilozima i u prisutnosti svjedoka L. F. i F. ud. C. M., te su stranke izjavile da prihvaćaju i potpisuju bračni dogovor. 12. Temeljem "Bračnog dogovora" utvrđeno je da se taj dogovor ne odnosi na predmetnu nekretninu, budući da je predmetna nekretnina stečena nakon sklapanja tog dogovora, a i iz sadržaja "Bračnog dogovora" ne proizlazi da bi se bračni dogovor odnosio i na spornu nekretninu. Bračni dogovor od 13. svibnja 1982. odnosi se isključivo na razdoblje od zaključenja braka stranaka pa do potpisivanja tog dogovora u svibnju 1982.

13. Iz Presude zbog izostanka od 20. travnja 2004., Darovnog ugovora od 23. kolovoza 1988., te Izjave od 28. prosinca 1988. i Izjave od 25. siječnja 2000., te Ugovora o darovanju od 5. siječnja 2016. utvrđeno je:

- da je tuženica k.č. zgr. 153/2, k.o. T.2 u 1/24 dijela (a u 1/24 dijela D. N.) stekla temeljem pravomoćne sudske presude zbog izostanka posl.br. P-525/01 od 20. travnja 2004.,

- da je tuženica k.č.zgr. 153/2, k.o. T.2 , prethodno stekla temeljem Darovnog ugovora sklopljenog između S. N., B. N. i E. N., kao darovatelja i A. N. B. i mldb. D. N., kao daroprimca od 23. kolovoza 1988., izjave A. N. od 25. siječnja 2000., izjave B. N. od 28. prosinca 1988.,

- da je tužena k.č. zgr. 153/2, k.o. T.2 u 1/2 dijela k.o. T. , stekla temeljem Ugovora o darovanju sklopljenog između D. N., kao darovatelja i A. B. kao daroprimca od 5. siječnja 2016.

Uvidom u presudu zbog izostanka utvrđeno je da je tuženica (zajedno sa D. N. u svojstvu tužiteljica) podnijela tužbu protiv E. N. radi priznanja prava vlasništva k.č.zgr. 153/2 u 2/24 dijela, te je donesena presuda zbog izostanka posl.br. P-525/01-4 dana 20. travnja 2004., kojom je tuženik dužan priznati tužiteljicama da su građenjem stekle pravo vlasništva od 2/24 dijela nekretnine k.č.zgr. 153/2, k.o. T.2 , te izdati tabularnu ispravu za zemljišnoknjižni prijenos suvlasničkog dijela u vlasništvo tužiteljica, presuda je postala pravomoćna 20. svibnja 2004.

14. Imajući uvidu prethodna utvrđenja pravilno je sud prvog stupnja zaključio da, s obzirom na nespornu činjenicu da je k.č.zgr. 153/2 k.o. T.2 bila upisana u ½ dijela u vlasništvu kćerke stranaka tj. D. N., što su stranke znale, te da je D. N. svoj suvlasnički dio od ½ dijela Darovnim ugovorom od 5. siječnja 2016. prenijela na svoju majku A. B., tj. nakon prestanka zajednice života stranaka, ta ½ dijela k.č.zgr. 153/2 k.o. T.2 koja je ranije bila u suvlasništvu D. N. ne može predstavljati ni zajedničku imovinu stranaka, ni bračnu stečevinu.

Isto tako, s obzirom da je tužena, (unatoč što je prethodno bio zaključen Darovni ugovor 23. kolovoza 1988.), 1/24 dijela k.č. zgr. 153/2 k.o. T.2 stekla temeljem Presude zbog izostanka i to 2004., dakle nakon što je između stranaka prestala zajednica života, to je pravilno sud prvog stupnja zaključio da se i taj suvlasnički dio ne može smatrati zajednički stečenom imovinom stranaka.

15. Kako je dakle, 24/48 dijela k.č. zgr. 153/2 k.o. T.2 tužena stekla temeljem Darovnog ugovora od 5. siječnja 2016. od svoje kćerke D. N., a 2/48 dijela temeljem pravomoćne presude zbog izostanka od 20. travnja 2004., pravilno sud prvog stupnja zaključuje da suvlasnički dio od ukupno 26/48 dijela ne predstavlja zajedničku imovinu, niti bračnu stečevinu stranaka.

16. No, tužitelj ne može osnovano tražiti utvrđenje vlasništva na predmetnoj nekretnini niti iz sljedećih razloga.

16.1. Točno je da je u vrijeme stjecanja k.č.zgr. 153/2 k.o. T.2 na snazi bio Zakon o braku i porodičnim odnosima (Narodne novine br. 11/78, 27/78, 51/89 dalje: ZBPO). Međutim, u vrijeme stjecanja nekretnine tužitelj kao strani državljanin sukladno čl. 82.b Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine br. 53/91) nije mogao steći pravo vlasništva na spornoj nekretnini bez prethodno pribavljene suglasnosti ministra inozemnih (vanjskih) poslova, a po prethodno pribavljenom mišljenju ministra pravosuđa i uprave. Kako postojanje te suglasnosti nije dokazano to niti iz navedenoga razloga predmetna nekretnina ne može predstavljati bračnu stečevinu tužitelja i tužene (takvo pravno shvaćanje vezano uz odgovarajuće odredbe Zakona o vlasništvu I drugim stvarnim pravima zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju poslovni broj Rev 2334/2018 od 30. ožujka 2022.).

17. Slijedom navedenoga, primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a i čl. 373. ZPP-a odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja, a žalba tužene je prihvaćena te je prvostupanjska presuda djelomično preinačena na način da je zahtjev tužitelja u cijelost odbijen kao neosnovan.

18. Kako je tužena uspjela sa žalbom, primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a tužitelju je naloženo da tuženoj naknadi trošak sastava žalbe protiv presude u visini od 5.250,58 kn odnosno 696,87 eura. Naime, za sastav žalbe tuženoj pripada 3.906,25 kn odnosno 517,69 eura, a za sudsku pristojbu 1.350,01 kn odnosno 179,18 eura.

U Zagrebu 6. veljače 2024.

Predsjednica vijeća:

Sanja Joka Umićević, v.r.