REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 440/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Sveučilište u Z., OIB …., sa sjedištem u Z., kojeg zastupa zakonski zastupnik D. B., a njega zastupaju punomoćnici - odvjetnici u Odvjetničkom društvu M. & B. d.o.o., sa sjedištem u Z., protiv tuženika B. K., v.d. glavnog urednika programa H.-H. 1, iz Z., kojeg zastupa punomoćnik N. S., odvjetnik u Z., radi objave ispravka informacije, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru, poslovni broj Gž-66/2020-2 od 3. studenoga 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskoga građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3075/2017-13 od 9. listopada 2019., u sjednici održanoj 6. veljače 2024.,

p r e s u d i o  j e:

I. Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom u točki I. izreke odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja kojim je od tuženika, kao glavnog urednika programa H.-H. 1, tražio ispravak informacije objavljene o tužitelju 2. listopada 2017. u emisiji H. r. D. 2 emitiranoj na H. 1, i to ispravak slijedećeg sadržaja:

"Netočna je tvrdnja objavljena u 27. minuti emisije D., emitirane 2.10.2017. godine na H. r., a da Uprava Hrvatskih studija studentskim predstavnicima nije dopustila da se obrate brucošima na uvodnom predavanju. Na Hrvatskim studijima studentima nikada nije onemogućena sloboda govora pa im tako nije onemogućeno niti držanje govora na uvodnom predavanju za brucoše Hrvatskih studija. Na uvodnom predavanju govor je održao gospodin V. Š. kao najstariji član novoizabranog saziva Studentskoga zbora. Navodi iz predmetne emisije netočni su te su izneseni samo s ciljem difamiranja u javnosti naše stranke te narušavanja njezinog ugleda i digniteta. Suprotno svim postulatima novinarske profesije, autor priloga predmetne emisije uopće nije kontaktirao našu stranku niti zatražio njezinu izjavu." Odlukom je o parničnom trošku sadržanom u točki II. izreke naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 7.500,00 kuna (995,42 €)[1] .

2. Drugostupanjskom je presudom u točki I. izreke odbijena kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda, dok je u točki II. izreke odbijen zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz članka 382.a stavka 1. alineje 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) podnosi tužitelj pobijajući je u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se revizija prihvati, a pobijana presuda preinači prihvaćanjem tužbenog zahtjeva, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

4. Tuženik je odgovorio na reviziju, ocijenio ju je neosnovanom te ju je predložio odbiti.

5. Revizija nije osnovana.

6. Odredba članka 391. stavka 1. ZPP ovlašćuje revizijski sud pri odlučivanju o reviziji ispitati pobijanu presudu u dijelu kojim se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pa je u tim granicama pobijana presuda i ispitana.

7. Bez osnove tužitelj ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati zato što presuda ima jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, a o tim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Suprotno revizijskim navodima, ovu bitnu povredu ne predstavlja okolnost što je u pobijanoj presudi navedeno da tužbeni zahtjev nije identičan zahtjevu za objavu ispravka podnesenog glavnom uredniku prije podnošenja tužbe jer treći stavak zahtjeva za ispravak, na što se spomenuti revizijski navodi odnose, sudovi nisu ni tretirali kao dio tužbenog zahtjeva niti su o njemu odlučivali kao o dijelu zahtjeva, a niti je na ocjenu neosnovanosti tužbenog zahtjeva bio od utjecaja taj navod jer je tužbeni zahtjev ocijenjen neosnovanim zbog drugih razloga. Utoliko ova okolnost ne daje pobijanoj presudi obilježje proturječnosti niti nerazumljivosti zbog koje se ona ne bi mogla ispitati.

8. Jednako tako, sud drugog stupnja nije počinio ni bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 375. ZPP te člancima 8. i 338. stavkom 4. ZPP. Naime, sud je drugog stupnja ocijenio sve žalbene navode koji su bili od odlučnog značenja, pa tako i one kojima se osporavala pravilnost ocjene u postupku izvedenih dokaza. U odnosu na revizijske navode da se "drugostupanjski sud nije upuštao u ocjenu dokaza niti je postupio temeljem načela savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza pojedinačno te je prilikom donošenja odluke propustio ocijeniti dokumentaciju i ostale personale dokaze priložene po tužitelju", valja odgovoriti da sud drugog stupnja uopće nije sam ocjenjivao u postupku izvedene dokaze, već je, odgovarajući na žalbene navode, ispitivao pravilnost ocjene dokaza koju je dao sud prvog stupnja što mu je i bio zadatak pri ispunjavanju kojeg je dao razložne razloge zbog kojih je tu ocjenu prihvatio. Drugo je pitanje što tužitelj tu ocjenu ne prihvaća, ali ta okolnost, sama po sebi, ne znači ostvarenje ove bitne povrede.

8.1. Slijedom naprijed navedenog, valja zaključiti da nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

9. Predmet je postupka zahtjev tužitelja za ispravak informacije utemeljen na odredbi članka 40. stavka 1. Zakona o medijima ("Narodne novine" broj 59/04, 84/11, 81/13 i 114/22 - dalje: ZM).

10. U postupku je utvrđeno da je u programu H. H. 1, i to u D. od 2. listopada 2017. u 27. minuti objavljena informacija da uprava Hrvatskih studija nije dopustila izabranom predstavniku Studentskog zbora D. K. da se obrati novim studentima (brucošima) na otvaranju nove akademske godine, već je odlučila da se studentima obrati član Studentskog zbora kojeg je sama odabrala (student V. Š.). Ujedno je utvrđeno da je novinarka S. F. prije objave priloga učinila sve da provjeri točnost navedene informacije te da je predmetni prilog utemeljen na točnim činjenicama, odnosno činjenicama za koje je autor u trenutku objave imao osnovani razlog povjerovati da su istinite s obzirom na to da ih je dobio od novoizabranih predstavnika Studentskog zbora, novinara koji su se zatekli na terenu, kao i ostalih prisutnih koji su imali o svemu neposredna saznanja, kao i da je novinar poduzeo sve potrebne mjere za provjeru njihove istinitosti (kontaktirao pročelnika Hrvatskih studija izv. prof. dr. sc. M. G. i rektora B.), pri čemu je postojalo opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije.

11. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja, sudovi su odbili tužbeni zahtjev ocijenivši da se u opisanim prilikama nisu ostvarile pretpostavke za prihvaćanje predmetnog tužbenog zahtjeva čime je ostvaren ekskulpacijski razlog iz odredbe članka 42. stavka 4. alineja 3. i članka 48. stavka 3. ZM za odbijanje predmetnog tužbenog zahtjeva.

12. Neutemeljeno tužitelj osporava pravilnost primjene materijalnog prava kod odbijanja tužbenog zahtjeva. Ispravak informacije je tekst kojim se ostvaruje mogućnost da se netočna (neistinita) ili nepotpuna činjenična tvrdnja objavljena kao informacija ispravi točnom i potpunom informacijom, što je upravo i svrha ispravka kako ju je odredio zakonodavac u odredbi članka 40. stavka 1. ZM. Kod činjenice da su sudovi utvrdili da je informacija u odnosu na koju je zatražen predmetni ispravak utemeljena na točnim činjenica i da pri njezinoj objavi kod autora nije postojala sumnja u točnost informacije, što znači da je objavljena informacija točna i potpuna, sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev.

13. Naime, u skladu s odredbom članka 48. stavka 2. ZM, u postupku radi objave ispravka informacije glavnom je uredniku, kao razlog za neobjavljivanje ispravka, dopušteno dokazivati točnost činjenica iz objavljene informacije. To znači da, osim razloga navedenih u odredbi članka 42. stavka 4. ZM, glavni urednik nije dužan objaviti ispravak ni onda kada je informacija koja se pobija istinita, odnosno točna i potpuna. Prema tome, kada glavni urednik kao tuženik u postupku radi ispravka objavljene informacije dokaže da je informacija na koju se zahtjev za objavu ispravka odnosi istinita, odnosno potpuna i točna, kao što je to, prema utvrđenju nižestupanjskih sudova, dokazao tuženik u ovom postupku, tada nema zakonske osnove za prihvaćanje tužbenog zahtjeva za ispravak objavljene informacije. U takvim okolnostima valja zaključiti da nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

14. K tome valja dodati da se revizijski sud, nakon što su nižestupanjski sudovi utvrdili da je sporna informacija točna i da već zbog toga zahtjev tužitelja nije osnovan, nije dalje bavio pitanjem osnovanosti tužbenog zahtjeva s aspekta oblika ispravka (članak 41. stavka 1. ZM) povezanog s okolnošću da dio predmetnog zahtjeva za ispravak sadrži i komentar (u dijelu kojim se navodi s kojim su ciljem iznesene sporne informacije).

15. Osim toga, u odnosu na revizijske navode kojima se osporava pravilnost činjeničnog utvrđenja točnosti objavljene informacije, valja odgovoriti da pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje nije razlog zbog kojeg se revizija može podnijeti (arg. iz članka 385. ZPP). Utoliko ovi revizijski navodi nisu od utjecaja na ocjenu osnovnosti revizije.

16. Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je, na temelju odredbe članka 393. ZPP, reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u točki I. izreke.

17. Odlučujući na temelju odredbe članka 166. stavka 1. ZPP o zahtjevu tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju, revizijski sud ocjenjuje da taj trošak nije bio potreban za vođenje ove parnice u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP, pa je stoga taj zahtjev odbijen kao neosnovan radi čega je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

Zagreb, 6. veljače 2024.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.