Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 16 Gž Ovr-70/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji mr.sc. Iris Gović Penić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja D. I. III A., OIB:…, …, Z., zastupanog po punomoćniku D. J., odvjetniku u R., protiv ovršenika A. U., OIB:…, …, O., zastupanog po punomoćniku I. P., odvjetniku u V., radi ovrhe na nekretninama, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj Ovr-488/2023-8 od 6. rujna 2023., dana 6. veljače 2024.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba ovršenika i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj Ovr-488/2023-8 od 6. rujna 2023.

Obrazloženje

1. Izreka prvostupanjskog rješenja glasi:

"I. Na temelju ovršne javnobilježničke isprave – ovršnog javnobilježničkog akta – Ugovora o založnom pravu od 07.03.2014. solemniziran dana 10.03.2014. kod javnog bilježnika M. Č. iz S., posl. br. OV-1771/14 ovršno dana 13.08.2019.

i to na ime:

- glavnice iznos od:

EUR 985.449,57 u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja, uvećano za zakonsku zateznu kamatu prema odredbama članka 29. Zakona o obveznim odnosima tekućom na taj iznos od 12.08.2021. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena tekućim na taj iznos,

- redovne kamate iznos od:

EUR 18.869,62 u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja

- zatezne kamate iznos od:

HRK 835.838,14

- troškovi prouzročeni Banci (prisilna naplata i dr.) iznos od:

HRK 2.476,13

- naknade troškova ovog ovršnog postupka u iznosu od 10.603,42 EUR / 79.891,45 kn1 uvećane za zakonsku zateznu kamatu prema odredbama članka 29. Zakona o obveznim odnosima tekućom na taj iznos od dana donošenja rješenja o ovrsi 6. rujna 2023. do konačne isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, pa do isplate, sve u roku 15 (petnaest) dana pod prijetnjom ovrhe određuje se ovrha

na nekretnini u vlasništvu ovršenika: A. U., OIB:…, …, O., upisanoj kod Općinski sud u Rijeci, ZEMLJIŠNOKNJIŽNI ODJEL O., Katastarska općina: 319961, M., Broj ZK uloška: 765, zkč.br. 226, Broj D.L. 7, Š. C. površine 619 m2 (DVORIŠTE površine 496 m2, KUĆA, Š. C. površine 123 m2), 3. Suvlasnički dio: 37/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-3).

Temeljem zapisnika broj Z-500/2010/765 prenosi se slijedeći upis: Stan br. 3 na 2. katu zgrade koji se sastoji od dnevnog boravka, kuhinje, tri sobe, kupaone, hodnika, izbe, i dva balkona ukupne površine 91,59 m2, s pripadajućim tavanskim prostorom i kotlovnicom u prizemlju ukupne površine 30,23 m2, sveukupne površine 121,82 m2 . i to

- zabilježbom ovrhe u zemljišnim knjigama,

- utvrđenjem vrijednosti naprijed navedene nekretnine ovršenika,

- prodajom predmetne nekretnine i

- namirenjem Ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog predmetnom prodajom te njihovom uplatom na IBAN Ovrhovoditelja broj IBAN: HR….

Ovrhovoditelj, sukladno odredbi članka 128. Ovršnog zakona, zatražuje od Naslovnog suda da u rješenju o ovrsi odredi ispražnjenje predmetne nekretnine ovršenika i njezinu predaju kupcu nakon dostave zaključka o predaji nekretnine kupcu.

Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Naslovnog suda da izvrši upis zabilježbe ove ovrhe."

2. Protiv ovog rješenja žalbu je izjavio ovršenik iz svih žalbenih razloga.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući pobijanu odluku suda prvog stupnja, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 , 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje: ZPP). Sud prvog stupnja je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje te je pravilno primijenio materijalno pravo.

5. U ovom predmetu rješenjem o ovrsi određena je ovrha na nekretninama ovršenika temeljem ovršne isprave radi namirenja tražbine ovrhovoditelja.

6. Prema čl. 80. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12 i dr.) ovrha na nekretnini provodi se zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi, utvrđenjem vrijednosti nekretnine, prodajom nekretnine i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom, dok je odredbom čl. 82. st. 1. istog Zakona propisano da, uz prijedlog za ovrhu na nekretnini, ovrhovoditelj je dužan podnijeti izvadak iz zemljišne knjige kao dokaz o tome da je nekretnina upisana kao vlasništvo ovršenika.

Prvostupanjski sud je pravilno primjenjujući citirane i ostale mjerodavne zakonske odredbe odredio ovrhu na nekretnini koja je u vlasništvu ovršenika, a što proizlazi iz priloženog zemljišnoknjižnog izvatka za predmetnu nekretninu, temeljem i sukladno ovršnoj ispravi iz koje proizlazi postojanje novčane tražbine, čije se prisilno ostvarenje traži.

7. Naime, Ugovor o založnom pravu od 7. ožujka 2014. solemniziran kod javnog bilježnika M. Č., iz S. posl.br. OV-1771/14, na nekretnini u vlasništvu ovršenika, je ovršna isprava koja je podobna za ovrhu (čl. 23. točka 5. i 29. st. 1. Ovršnog zakona), a sadržajno ima sve opće podatke potrebne za provedbu ovrhe, propisane čl. 41. st. 1. OZ-a te sve one posebne propisane čl. 80. Ovršnog zakona.

8. Sud prvog stupnja pravilno je zaključio da donošenjem rješenja o ovrsi nije povrijeđeno ovršenikovo pravo na dom iz čl. 34. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 56/1990, 135/1997, 8/1998, 113/2000, 124/2000, 28/2001, 41/2001, 55/2001, 76/2010, 85/2010 i 5/2014) i čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori br. 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 5/14).

Naime, i ovaj sud prihvaća zaključak suda prvog stupnja da u postupku nije dokazano da je u trenutku pokretanja ovog postupka (kolovoz 2021.) ovršenik imao stvarnu i trajnu povezanost sa predmetnom nekretninom da bi se smatralo da je ta veza takva da bi ona predstavljala njegov dom.

8.1. Nadalje, neovisno o prethodno navedenome, treba dodati i to da, čak kada bi predmetna nekretnina i predstavljala dom ovršenika, u ovom predmetu za odlučivanje o prijedlogu ovrhovoditelja pozivanje na pravo na dom bilo bi neosnovano.

Ovo stoga što miješanje u pravo na dom nije potrebno opravdati razlozima javnog interesa odnosno postojanjem prijeke društvene potrebe u onim slučajevima u kojima je druga stranka u ovršnom postupku privatna fizička ili pravna osoba. U takvim slučajevima mehanizmi vaganja suprotstavljenih privatnih interesa stranaka u pravilu su već utjelovljeni u domaćem zakonodavstvu koje propisuje odgovarajuće pravne lijekove i postupke koje je privatna osoba dužna poduzeti odnosno pokrenuti radi zaštite prava na dom (predmeti Europskog suda za ljudska prava, u daljnjem tekstu: ESLJP, Vrzić protiv Hrvatske, br. 43777/13, § 67., presuda od 12. srpnja 2016. i F.J.M. protiv Ujedinjenog Kraljevstva, br. 76202/16, §§ 37. - 40., odluka od 6. studenoga 2018.).

Stoga u takvom postupku nije nužno da sud važe suprotstavljene privatne interese stranaka.

U ovom slučaju, ovrhovoditelj je privatna pravna osoba, dok je ovršenik založio predmetnu nekretninu kao instrument osiguranja kredita i na taj način pristao da banka, a sada i ovrhovoditelj na kojega je ugovorom o cesiji potraživanje iz tog ugovora o kreditu prenesen, svoju tražbinu može namiriti prodajom založene nekretnine te je stoga bio svjestan mogućnosti pokretanja ovršnog postupka ako se kredit ne otplati (predmeti ESLJP: Vrzić protiv Hrvatske, §§ 68. i Frlan protiv Hrvatske, br. 2545/14, § 32. i 33., odluka od 20. rujna 2016.).

9. U odnosu na žalbene navode ovršenika vezano uz zaštitu njegovog pravnog položaja kao potrošača, treba istaknuti da prema rješenju Suda Europske unije broj C-534/15 od 14. rujna 2016. članak 1. stavak 1. i članak. 2. točku (b) Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (SL L 95, str. 29.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 12., str. 24. - dalje Direktiva: 93/13) treba tumačiti na način da se ona primjenjuje na ugovor o osiguranju nekretninom koji je fizička osoba sklopila s kreditnom institucijom kako bi jamčila za obveze koje je trgovačko društvo preuzelo prema toj instituciji sklapanjem ugovora o kreditu, kad je ta fizička osoba nastupala za potrebe izvan okvira svojeg obrta, poduzeća i profesije i kad nije funkcionalno povezana s navedenim društvom.

Dakle, da bi ovršenik imao status potrošača u ovom postupku potrebno je da je nastupao za potrebe izvan okvira poduzeća i profesije i da nije funkcionalno povezan s tim društvom.

Predmetni ugovor o kreditu nije sklopljen s potrošačem, budući da korisnik kredita F. d.o.o. S., nema svojstvo potrošača, a ovršenik je sklopio ugovor o osiguranju nekretninom kao nositeljem poslovnih udjela/član društva F. d.o.o. S. (list 39-40 i 54 spisa) za ugovor o investicijskom kreditu za potrebe trgovačkog društva F. d.o.o. S., konkretno za izgradnju i opremanje ULO hladnjača.

10. Niti žalbeni navodi ovršenika da je ovrhovoditelj trebao tražiti ovrhu na drugim sredstvima osiguranja tražbine kao i protiv drugih ovršenika nisu osnovani jer ovrhovoditelj ima pravo izbora na kojim predmetima i sredstvima ovrhe će tražiti i provoditi ovrhu.

S druge strane, prema čl. 6. OZ-a, pri "provedbi" ovrhe i osiguranja, dakle ne određivanja ovrhe i osiguranja, treba se paziti na dostojanstvo ovršenika, odnosno protivnika osiguranja te na to da ovrha, odnosno osiguranje za njega budu što manje nepovoljni pa je neosnovano i pozivanje ovršenika na čl. 6. OZ-a u žalbi protiv rješenja o ovrsi.

11. I trošak postupka pravilno je odmjeren primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12 i dr.).

12. Slijedom svega navedenoga, temeljem čl. 380. toč. 2 ZPP-a, u vezi s odredbom čl. 21. st. 1. OZ-a, odlučeno je kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

U Zagrebu, 6. veljače 2024.

Sutkinja:

mr. sc. Iris Gović Penić, v.r.