REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1043/2019-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, te Darka Milkovića, Dragana Katića i mr. sc. Senije Ledić, članova vijeća člana, u pravnoj stvari tužiteljice Osnovne škole J. G. iz U., OIB …, zastupane po zakonskom zastupniku ravnatelju, a ovaj po punomoćnicima, odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda A. B. i I. K. iz Š., protiv tuženika H. T. d.d. iz Z., OIB …, zastupanog po zakonskom zastupniku, a ovaj po generalnoj punomoćnici M. S., odvjetnici iz S., radi predaje u posjed i isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zadru, poslovni broj Gž-762/2017-2 od 7. rujna 2018., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Šibeniku, Stalne službe u Kninu, poslovni broj P-715/15 od 7. lipnja 2017., u sjednici održanoj 6. veljače 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-762/2017-2 od 7. rujna 2018. i presuda Općinskog suda u Šibeniku, Stalne službe u Kninu, poslovni broj P-715/15 od 7. lipnja 2017. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka nastalim povodom revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja u kojem je tražio da se naloži tuženiku da preda u posjed tužitelju slobodnu od osoba i stvari prostoriju koja se nalazi u prizemlju školske zgrade dužine 3,74 m, površine 14 m2, sagrađenu na dijelu čest. zgr. 159 k.o. M. Z., pobliže opisanu u toj presudi, te je odbijen i zahtjev u kojem je tražio da se tuženiku naloži platiti mu iznos od 7.200,00 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom, na pojedinačne iznose i po stopi sve preciznije navedeno u toj presudi, dok je naloženo tužitelju da naknadi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 3.125,00 kuna, u roku od 15 dana.

2. 1. Presudom suda drugog stupnja preinačena je navedena prvostupanjska presuda te je u stavku 1. izreke te presude naloženo tuženiku da preda u posjed tužitelju slobodnu od osoba i stvari navedenu prostoriju te da platiti tužitelju iznos od 5.040,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne iznose i po stopi sve preciznije navedeno u toj presudi.

2. 2. U stavku 2. izreke te presude potvrđena je presuda Općinskog suda u Šibeniku, Stalne službe u Kninu, poslovni broj P-715/15 od 7. lipnja 2017. u dijelu pod toč. II. izreke kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu preostalog iznosa (od dosuđenog u visini od 5.040,00 kuna) do zatraženog do 7.200,00 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te je u stavku 3. izreke tuženik obvezan isplatiti tužitelju parnični trošak u visini od 6.575,00 kuna u roku od 15 dana, dok je u preostalom dijelu zahtjev za naknadom troškova postupka odbijen kao neosnovan.

3. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju iz čl.382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92,58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: u tekstu ZPP), zbog pravnog pitanja, po revidentu važnog, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, uz obvezivanje tužitelja da mu nadoknadi troškove postupka.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija je dopuštena i osnovana.

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužiteljice prema tuženiku radi predaje u posjed dijela školske zgrade koju koristi tuženik za smještaj telefonske centrale i isplata iznosa od 7.200,00 kuna na ime naknade za korištenje te prostorije s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama za razdoblje od 15. travnja 2011. do 15. ožujka 2014.

7. Prema odredbi čl. 382 st. 2. ZPP-a u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. tog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske odluke ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, primjerice kako je to navedeno u točkama 1. do 3. tog članka.

8. Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP-a u reviziji iz st. 2. tog članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela, izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

9. Tuženik je u podnesenoj reviziji postavio pravno pitanje, koje u bitnome glasi: Treba li u konkretnom slučaju (u postupku predaje u posjed dijela školske zgrade koji koristi tuženik za smještaj telefonske centrale i isplate naknada za korištenje nekretnine tužitelja) prilikom donošenja odluke primijeniti čl. 28. Zakona o elektroničkim komunikacijama (''Narodne novine'' broj 73/08, 90/11, 133/12, 80/13, 71/14. i 72/17, dalje u tekstu ZEK) kao lex specialis u odnosu na odredbe čl. 161. i čl. 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01,79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14) ako su se ispunile pretpostavke predviđene u čl. 28. ZEK-a?''.

10. Kao razloge važnosti tome pitanju navedene su odluke Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-4756/17-2 od 17. listopada 2017., Gž-2696/13-2 od 18. lipnja 2014 i Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-530/2016 od 9. lipnja 2018.

11. U ovom slučaju nižestupanjski sudovi su utvrdili da je tužitelj zemljišnoknjižni vlasnik nekretnine oznake čest. zgr. 159, da se tuženik nalazi u posjedu dijela iste u površini od 14 m2 od 1992., kada je uredio prostor za smještaj telefonske centrale (kao dobra od interesa za Republiku Hrvatsku), pa sve do danas, da je u tu prostoriju smjestio telefonsku centralu, sukladno odobrenju Općine D. od 22. svibnja 1992., te da je navedeni prostor dobio za razdoblje duže od 20 godina bez plaćanja naknade.

12. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud smatra da je na takav način tuženik stekao pravo služnosti korištenja dijela čest. zgr. 159 u površini od 14 m[2,] kao nepravilnu služnost u smislu čl. 189. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'' br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06 i 146/08 - dalje: ZVDSP-a), ali s obzirom da se radi o dobru od interesa za RH, zahtjev za predaju u posjed ocjenjuje neosnovanim. Uz to smatra da tužitelju ne pripada pravo na naknadu korištenja dijela nekretnina jer se nisu ispunile pretpostavke iz čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 33/05, 41/08, 63/08 i 125/11 - dalje: ZOO), te da tužiteljica ne bi ni bila aktivno legitimirana za podnošenje predmetne tužbe već da bi u smislu čl. 7. st. 1. toč. 2. Zakona o ustanovama ("Narodne novine", broj 76/93, 29/97, 47/99 i 35/08 - dalje: ZOU-a) aktivno legitimirana bila Šibensko-kninska županija, kao osnivač tužiteljice.

13. 1. Drugostupanjski sud smatra da je sud prvog stupnja prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu pogrešno primijenio materijalno pravo čl. 161. st. 1., čl. 162. st. 1. i čl. 189. st. 1. ZVDSP-a, te čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 33/05, 41/08, 63/08 i 125/11 - dalje: ZOO) i čl. 3. Zakona o elektroničkim komunikacijama (''Narodne novine'' broj 73/08, 90/11, 133/12, 80/13 i 71/14 - dalje: ZEK-a).

13. 2. Prema shvaćanju drugostupanjskog suda tuženik nije dokazao po kojoj pravnoj osnovi koristi dio zgrade u vlasništvu tužiteljice, niti da je koristio prijepor duže od 20 godina, kako bi se u tom slučaju ispunili uvjeti iz čl. 189. ZVDSP-a. Pri tome smatra da se sud prvog stupnja neosnovano poziva na čl. 7. st. 1. t. 2. ZOU-a kada iz priloženog zemljišnoknjižnog izvatka jasno slijedi da je vlasnica nekretnine upravo tužiteljica, i kada se ima u vidu sadržaj odredbe čl. 122. st. 1. ZVDSP-a.

13. 3. Nadalje, smatra da se sud prvog stupnja neosnovano poziva na čl. 3. ZEK-a, kao i na činjenicu da se radi o dobru od interesa za Republiku Hrvatsku, zbog čega tuženik ne bi bio dužan predati prostor koji koristi tužiteljici niti plaćati naknadu, jer je moguće izmjestiti telefonsku centralu iz zgrade, pa u situaciji kada se dio određene tuđe nekretnine koristi tada je korisnik i dužan plaćati naknadu, pa prema tome sudu pogrešno sud prvog stupnja zaključuje da se nisu ispunile pretpostavke iz čl. 1120. ZOO-a, budući da tuženik tijelom postupka nije dokazao da je prostor dobio na korištenje bez naknade. Stoga smatra da je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja i naložiti tuženiku predaju u posjed dijela nekretnine koji koristi tužiteljici i plaćanje naknade za razdoblje od travnja 2011. do ožujka 2014., sukladno podacima Ministarstva financija od 6. listopada 2015., odnosno po 140,00 kuna mjesečno.

14. Županijski sud u Šibeniku je u odluci broj poslovni broj Gž- 530/2016 od 9. lipnja 2018. izrazio pravno shvaćanje prema kojem tuženiku pripada pravo puta u smislu čl. 28. st. 1. ZEK-a, ako je izgradio elektroničku komunikacijsku infrastrukturu i drugu povezanu opremu na općem dobru ili na nekretninama iz čl. 27. ZEK-a uz ispunjenje uvjeta da posjeduje građevinsku dozvolu na svoje ime ili na ime svojih univerzalnih pravnih prednika; da se koristi elektroničkom komunikacijskom opremom bez sudskog spora s upraviteljem općeg dobra ili vlasnikom nekretnine na kojoj je izgrađena ta infrastruktura u razdoblju najmanje tri godine od početka njezina korištenja, te pravno shvaćanje prema kojem je glede prava puta ZEK-a lex specialis u odnosu na ZVDSP-a, zbog čega infrastrukturni operator pod tim okolnostima ima pravo puta, a vlasnik nekretnine pravo na naknadu za korištenje nekretnine, sukladno čl. 29. ZEK-a i Pravilnika o potvrdi i naknadi za pravo puta.

15. Slično pravno shvaćanje izneseno je i u odlukama Županijskog suda u Zagrebu u odlukama broj Gž-4756/17-2 od 17. listopada 2017. i Gž-2696/13-2 od 18. lipnja 2014.

16. Prema navedenom postavljeno pravno pitanje je važno, te su ispunjene pretpostavke za odlučivanje o ostavljenom pitanju.

17. Prema shvaćanju ovoga suda izneseno shvaćanje drugostupanjskog suda o primjeni ZVDSP-a na konkretni slučaj nije pravilno.

18. 1. Odredbom čl. 1. ZEK-a propisano je

''Ovim se Zakonom uređuje područje elektroničkih komunikacija, i to korištenje elektroničkih komunikacijskih mreža i pružanje elektroničkih komunikacijskih usluga, pružanje univerzalnih usluga te zaštita prava korisnika usluga, gradnja, postavljanje, održavanje i korištenje elektroničke komunikacijske infrastrukture i povezane opreme, uvjeti tržišnog natjecanja te prava i obveze sudionika na tržištu elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga, djelotvorno upravljanje radiofrekvencijskim spektrom te adresnim i brojevnim prostorom, digitalni radio i televizija, zaštita podataka, sigurnost i cjelovitost elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga te obavljanje inspekcijskog nadzora i kontrole u elektroničkim komunikacijama, kao i osnivanje nacionalnog regulatornog tijela za elektroničke komunikacije, poštanske usluge i željezničke usluge te postupak donošenja odluka i rješavanja sporova u elektroničkim komunikacijama''.

18. 2. U čl. 2. st. 1. u smislu navedenog Zakona pojedini pojmovi imaju sljedeće značenje:

"6. elektronička komunikacijska mreža: prijenosni sustavi i, prema potrebi, oprema za prospajanje (komutaciju) ili usmjeravanje i druga sredstva koja omogućuju prijenos signala žičnim, radijskim, svjetlosnim ili drugim elektromagnetskim sustavom, što uključuje satelitske mreže, nepokretne zemaljske mreže (s prospajanjem kanala i prospajanjem paketa, uključujući internet), pokretne zemaljske mreže, elektroenergetske kabelske sustave u mjeri u kojoj se upotrebljavaju za prijenos signala, radiodifuzijske mreže i mreže kabelske televizije, bez obzira na vrstu podataka koji se prenose,

7. elektronička komunikacijska infrastruktura i povezana oprema: pripadajuća infrastruktura i oprema povezana s elektroničkom komunikacijskom mrežom i/ili elektroničkom komunikacijskom uslugom, koja omogućuje ili podržava pružanje usluga putem te mreže i/ili usluge, što osobito obuhvaća kabelsku kanalizaciju, antenske stupove, zgrade i druge pripadajuće građevine i opremu, te sustave uvjetovanog pristupa i elektroničke programske vodiče,

41. pravo puta: pravo pristupa, postavljanja, korištenja, popravljanja i održavanja elektroničke komunikacijske mreže i elektroničke komunikacijske infrastrukture i povezane opreme, što obuhvaća i kabelsku kanalizaciju, kao i druga s tim povezana prava koja čine teret na nekretnini na kojoj je izgrađena elektronička komunikacijska infrastruktura i povezana oprema. Upravitelj općeg dobra ili vlasnik nekretnine obvezan je trpjeti pravo puta i suzdržati se od bilo kakve radnje kojom bi se na bilo koji način ometalo ostvarivanje tog prava.".

18. 3. Odredbom čl. 3. ZEK-a propisano je da su elektronička komunikacijska infrastruktura, obavljanje djelatnosti elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga, prostorno planiranje, gradnja, održavanje, razvoj i korištenje elektroničkih komunikacijskih mreža, elektroničke komunikacijske infrastrukture i druge povezane opreme, te upravljanje i uporaba radio frekvencijskog spektra, adresnog i brojevnog prostora, kao prirodno ograničenih općih dobara, dobra od interesa za Republiku Hrvatsku.

18. 4. Odredbom čl. 27. st. 1. ZEK-a propisano je korištenje općeg dobra i nekretnina drugih na način da:

''(1) Operatori javnih komunikacijskih mreža imaju prava infrastrukturnog operatora na cijelom području Republike Hrvatske, što obuhvaća gradnju, održavanje, razvoj i korištenje elektroničke komunikacijske mreže i elektroničke komunikacijske infrastrukture na općem dobru, na nekretninama u vlasništvu Republike Hrvatske i jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te na nekretninama u vlasništvu drugih pravnih i fizičkih osoba, u skladu s ovim Zakonom i posebnim propisima'',

dok je čl. 28. ZEK-a propisano korištenje općeg dobra i nekretnina drugih na temelju prava puta, a ta odredba glasi:

(1) Smatra se da infrastrukturni operator ima pravo puta ako je izgradio elektroničku komunikacijsku infrastrukturu i drugu povezanu opremu na općem dobru ili na nekretninama iz članka 27. stavka 1. ovoga Zakona, uz ispunjavanje bilo kojeg od sljedećih uvjeta:

– da posjeduje uporabnu dozvolu izdanu na svoje ime ili na ime svojih univerzalnih ili pojedinačnih pravnih prednika,

– da se koristi elektroničkom komunikacijskom infrastrukturom i drugom povezanom opremom bez sudskog spora s upraviteljem općeg dobra ili vlasnikom nekretnine na kojoj je izgrađena ta infrastruktura, u razdoblju od najmanje tri godine od početka njezina korištenja.

(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka Agencija izdaje potvrdu o pravu puta infrastrukturnom operatoru, u skladu s pravilnikom iz članka 29. stavka 1. ovoga Zakona.

(3) Za pojedinu elektroničku komunikacijsku infrastrukturu na općem dobru ili na nekretninama iz članka 27. stavka 1. ovoga Zakona može se izdati samo jedna potvrda o pravu puta.

(4) Infrastrukturni operator obvezan je plaćati upravitelju općeg dobra ili vlasniku nekretnine naknadu za pravo puta, a upravitelj općeg dobra ili vlasnik nekretnine obvezan je infrastrukturnom operatoru omogućiti ostvarivanje prava puta. (5) Upravitelj općeg dobra ili vlasnik nekretnine nema pravo zahtijevati naknadu od operatora korisnika koji se koristi elektroničkom komunikacijskom infrastrukturom infrastrukturnog operatora na temelju sklopljenog ugovora iz članka 30. stavka 2. ovoga Zakona, i to na jednak način i uz jednake uvjete kao i infrastrukturni operator.

(6) Upravitelj općeg dobra ili vlasnik nekretnine može od Agencije tražiti utvrđivanje infrastrukturnog operatora za elektroničku komunikacijsku infrastrukturu koja je izgrađena na općem dobru ili na nekretninama iz članka 27. stavka 1. ovoga Zakona, te utvrđivanje visine naknade za pravo puta.''.

17. 5. Naknada za korištenje nekretnina na temelju prava puta propisana je u čl. 29. ZEK-a, a ona glasi:

''(1) Za pravo puta na općem dobru i na nekretninama iz članka 27. stavka 1. ovoga Zakona plaća se naknada na temelju izdane potvrde o pravu puta iz članka 28. ovoga Zakona, a izračun i visina naknade te način plaćanja naknade propisuju se pravilnikom koji donosi Vijeće Agencije, pri čemu visina naknade mora predstavljati pravičan razmjer između prava vlasnika nekretnina i interesa operatora elektroničkih komunikacijskih usluga te javnog interesa za razvoj tržišta elektroničkih komunikacija.

(2) Naknada iz stavka 1. ovoga članka za opće dobro i nekretnine u vlasništvu Republike Hrvatske te jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave plaća se godišnje, po četvornom metru zemljišta koje se upotrebljava za elektroničku komunikacijsku infrastrukturu iz članka 27. stavka 5. ovoga Zakona, a utvrđuje se jednoznačno za pojedinu vrstu nekretnine ili za opće dobro, na cijelom području Republike Hrvatske.

(3) Pravilnikom iz stavka 1. ovoga članka pobliže se propisuje i postupak izdavanja te oblik i sadržaj obrasca potvrde o pravu puta iz članka 28. ovoga Zakona.''.

19. Nasuprot tome čl.161. ZVDSP-a propisano je:

(1) Vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari.

(2) Vlasnikovo pravo iz stavka 1. ovoga članka ne zastarijeva, ako zakonom nije što drugo određeno.

(3) Pravo iz stavka 1. ovoga članka ne pripada osobi koja je otuđila stvar u svoje ime, dok ta stvar još nije bila njezina, a poslije ju je stekla u vlasništvo''.

20. S obzirom da je, kako je vidljivo iz citiranih propisa, predmetnu pravnu situaciju (pravo puta i pravo naknade) u cijelosti uredio ZEK-a u čl. 27., 28 i 29.., to na konkretnu situaciju (predmetni pravni odnos stranaka) nije moguće primijeniti isključivo opći propis o pravu služnosti (puta) propisan u ZVDSP-a, i opći propis o naknadi za korištenje tuđe nekretnine (ZOO-a) već i specijalni propis za ovu pravnu situaciju, a to je ZEK-a.

21. imajući u vidu izneseno odgovor na postavljeno pitanje glasi:

U postupku predaje u posjed dijela školske zgrade koji koristi tuženik za smještaj telefonske centrale i isplate naknada za korištenje nekretnine tužitelja prilikom donošenja odluke treba primijeniti odredbu čl. 28. Zakona o elektroničkim komunikacijama (''Narodne novine'' broj 73/08, 90/11, 133/12, 80/13, 71/14. i 72/17, dalje u tekstu ZEK) kao lex specialis u odnosu na odredbe čl. 161. i čl. 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01,79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14), ako su se ispunile pretpostavke predviđene u čl. 28. ZEK-a.

22. Kako zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjski sudovi nisu raspravili sve relevantne činjenice iz čl. 28. ZEK-a, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP- a prihvatiti reviziju tužitelja i ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

23. U nastavku postupka utvrditi će se sve relevantne činjenice iz odredbi ZEK-a, na koje je ukazano ovim rješenjem, te će ukoliko utvrdi da je tuženik stekao pravo puta prema odredbi čl. 28. ZEK-a, taj zakon primijeniti na konkretni slučaj, kako vezano za predaju u posjed, tako i za naknadu za korištenje njegove nekretnine, te će vodeći računa o izraženom shvaćanju u ovoj odluci donijeti novu, na zakonu utemeljenu, presudu.

24. Odluka o troškovima postupka nastalim u povodu revizije utemeljena je na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.

Zagreb 6. veljače 2024.

Predsjednica vijeća

Marina Paulić, v.r.