REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 88/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. S., OIB …, iz V., zastupanog po punomoćnici D. K., odvjetnici u V., protiv tuženika Z.-T. d.d., OIB …, sa sjedištem u V., zastupanog po punomoćnicima I. S. i I. S., odvjetnicima u Z. odvjetničkom uredu S. & S. u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv dijela rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-787/18-6 od 12. prosinca 2019., kojim je djelomično ukinuta presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Pr-2/18-10 od 20. lipnja 2018. i tužba u tom dijelu odbačena, u sjednici održanoj 6. veljače 2024.,

r i j e š i o  j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju po osnovi stimulacije iznos od 105.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. svibnja 2014. do isplate, a po osnovi neisplaćenih plaća iznos od 65.906,08 kn bruto sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose kako je pobliže navedeno pod točkom I/ izreke, kao i naknaditi mu troškove parničnog postupka u iznosu od 24.080,00 kn (točka I/ izreke). Odbijen je dio tužbenog zahtjeva tužitelja za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 105.000,00 kn za razdoblje od 1. listopada 2011. do zaključno 11. svibnja 2014., kao neosnovan (točka II/ izreke).

2. Drugostupanjskom presudom i rješenjem djelomično je odbijena kao neosnovana a djelomično prihvaćena žalba tuženika te je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu u točki I. izreke:

a) potvrđena u pobijanom dijelu točke I. izreke kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju po osnovi neisplaćenih plaća iznos od 65.906,08 kn bruto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama,

b) ukinuta u pobijanom dijelu točke I. izreke kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju po osnovi stimulacije iznos od 105.000,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 12. svibnja 2014. do isplate, te je tužba u tom dijelu tužbenog zahtjeva odbačena,

c) preinačena u pobijanom dijelu točke I. izreke kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 24.080,00 kn te je suđeno da svaka stranka snosi svoje troškove prvostupanjskog postupka (točka I. izreke). Tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku troškove žalbenog postupka u iznosu od 1.953,12 kn (točka II. izreke).

3. Ovaj je sud rješenjem broj Revd-2997/2020-2 od 23. ožujka 2021. dopustio tužitelju reviziju protiv drugostupanjskog rješenja u dijelu pod točkom I.b) izreke, kojim je ukinuta u pobijanom dijelu točka I. izreke presude suda prvog stupnja, kojom je tuženik obvezan isplatiti tužitelju po osnovi stimulacije iznos od 105.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 12. svibnja 2014. do isplate i tužba tužitelja je u tom dijelu tužbenog zahtjeva odbačena, zbog pitanja:

"Da li su tražbine radnika i bivših radnika po osnovi stimulacije iskazane u neto iznosu nastale prije dana otvaranja postupka predstečajne nagodbe, temeljem odredbe čl. 3. st. 1. točka 13. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi prioritetne tražbine na koje tražbine temeljem odredbe čl. 71. st. 3. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi ne utječe postupak predstečajne nagodbe i koje radnici nisu dužni prijaviti u postupku predstečajne nagodbe?".

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tužitelj podnosi reviziju protiv drugostupanjskog rješenja na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19 - dalje u tekstu: ZPP) pobijajući je zbog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena, kao i zbog pogrešne primjene materijalnog prava te zbog odluke o troškovima parničnog postupka. Predlaže prihvaćanje revizije i preinačenje pobijane odluke na način da se prihvati tužbeni zahtjev tužitelja za potraživanje stimulacije te tuženika obveže na naknadu mu troškova parničnog postupka, kao i troškova revizijskog postupka.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija nije osnovana.

7. Pobijano je rješenje, sukladno odredbi čl. 391. st. 1. u vezi čl. 400. st. 3. ZPP, ispitano samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena. Stoga odluka o troškovima parničnog postupka nije ispitana jer nema dopuštenog pitanja u vezi troškova parničnog postupka.

8. Predmet spora u revizijskom stadiju postupka je zahtjev tužitelja za isplatu ugovorene stimulacije u neto iznosu na temelju Ugovora o radu broj 11691 od 1. siječnja 2010.

9. U postupku provedenom pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

- da su stranke 28. srpnja 2006. zaključile Ugovor o radu broj 10289 na neodređeno vrijeme za radno mjesto projektant-suradnik s aneksom od 1. travnja 2007. za radno mjesto voditelja gradilišta,

- da su stranke 1. siječnja 2010. zaključile Ugovor o radu na određeno vrijeme broj 11691 (dalje u tekstu: Ugovor o radu) za poslove voditelja projekta na objektu Trgovački centar L. - K., V., koji poslovi su ugovoreni kao poslovi s posebnim ovlaštenjima i odgovornostima, uz pravo na plaću od 12.000,00 kn mjesečno neto,

- da je u čl. 3. Ugovora o radu ugovoreno da radnik ima pravo na dodatnu stimulaciju u neto iznosu od 15.000,00 kn za svakih 1% ostvarene dobiti iznad 8% planirane dobiti za predmetni objekt, a ukoliko objekt neće biti završen u roku i ukoliko na objektu neće biti ostvarena dobit od najmanje 8% tada će radnik platiti poslodavcu iznos od 15.000,00 kn,

- da je tuženik na navedenom objektu ostvario veću dobit od planirane, što znači da je i tužitelj stekao pravo na isplatu stimulacije,

- da je u čl. 7. Ugovora o radu navedeno da stupa na snagu 1. siječnja 2010. a prestaje važiti okončanim obračunom na objektu, da se ugovor može sporazumno produžiti a ako ne onda da se radnik vraća na poslove na temelju ugovora o radu od 28. srpnja 2006. sa svim aneksima,

- da je zapisnik o okončanom obračunu sastavljen s danom 30. rujna 2011.,

- da je tužitelj 21. srpnja 2014. dao izvanredni otkaz ugovora o radu zbog neisplata plaća, neisplate stimulacije po ugovoru o radu broj 11691 te zbog neisplate uskrsnice, božićnice, regresa i svih dodataka prema kolektivnom ugovoru za 2013. i 2014.,

- da je postupak predstečajne nagodbe nad tuženikom otvoren 26. rujna 2014. a tužba u ovoj pravnoj stvari je podnijeta 12. rujna 2014.

10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je ocijenio da je potraživanje stimulacije za uspješno odrađen posao zapravo potraživanje radnika iz radnog odnosa odnosno da je stimulacija ustvari dio plaće. Stoga da navedeno potraživanje predstavlja prioritetnu tražbinu radnika u smislu čl. 3. točke 13. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi („Narodne novine“, broj 108/12, 144/12, 81/13 i 112/13 - dalje u tekstu: ZFPPN), na koju ne utječe postupak predstečajne nagodbe prema odredbi iz čl. 71. st. 3. ZFPPN. Prema mišljenju suda prvog stupnja stimulacija predstavlja dodatak plaći kojim poslodavac u načelu nagrađuje radnika radi njegovih rezultata u prethodnom razdoblju i to bilo radom na nekom od projekata ili općenito tijekom prethodnog razdoblja. Stoga je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu stimulacije.

11. Drugostupanjski sud ocjenjuje nepravilnim zaključak suda prvog stupnja da se radi o prioritetnoj tražbini samom činjenicom da se radi o tražbini iz radnog odnosa već smatra da je nužno da se radi o tražbini u bruto iznosu što to ovdje nije slučaj. Stoga da utuženo potraživanje tužitelja treba promatrati s aspekta odredbi ZFPPN te razjasniti je li isto prijavljeno u postupku predstečajne nagodbe i potom zaključiti o procesnoj legitimaciji tužitelja.

11.1. Sud drugog stupnja je ocijenio da Ugovor o radu ima elemente radnopravnog odnosa ali i obveznopravnog odnosa obzirom ima elemente menadžerskog ugovora (stranke su zaključile ugovor o radu za poslove voditelja projekta na objektu Trgovački centar L. - K., koji poslovi su ugovoreni kao poslovi s posebnim ovlaštenjima i odgovornostima), stoga da je tužitelj osoba iz čl. 2. st. 3. Zakon o radu. Nadalje navodi da su izričito ugovoreni parametri izračuna stimulacije koji ne ovise samo o radu samog tužitelja kao radnika jer je predviđena isplata stimulacije u neto iznosu od 15.000,00 kn za svakih 1% ostvarene dobiti iznad 8% planirane dobiti za predmetni objekt, a da ostvarenje planirane dobiti ovisi o čitavom nizu faktora koji nisu u vezi samo s radnim odnosom tužitelja kod tuženika. Pored toga, ugovorena je čak i „kazna“ jer da ukoliko objekt neće biti završen u roku i ukoliko na objektu neće biti ostvarena dobit od najmanje 8% tada će tužitelj platiti tuženiku iznos od 15.000,00 kn, pa sud zaključuje da to nije uobičajena stavka ugovora o radu niti je takva odredba ugovora o radu dopuštena prema odredbama Zakona o radu jer poslodavac radniku „mora“ isplatiti plaću za obavljeni rad. Sud drugog stupnja ocjenjuje da se ovdje ne radi o naknadi za obavljeni rad odnosno da se ne radi o plaći pa tako niti o tražbini koja bi potjecala iz radnog odnosa već iz obveznopravnog odnosa, te kako se radi o tražbini u neto iznosu, pa se tražbina tužitelja s naslova stimulacije ne može smatrati prioritetnom tražbinom stoga je istu tužitelj bio dužan prijaviti u postupku predstečajne nagodbe.

11.2. Pozivom na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-354/2016 od 16. ožujka 2016., kao i imajući na umu odredbe ZFPPN sud drugog stupnja je, obzirom da je utvrđeno da tužitelj nije sudjelovao u postupku predstečajne nagodbe, pobijanu presudu ukinuo u dijelu točke I. izreke kojim je tuženik obvezan isplatiti tužitelju po osnovi stimulacije neto iznos od 105.000,00 kn sa pripadajućom zateznom kamatom od 12. svibnja 2014. do isplate, i tužbu tužitelja u tom dijelu odbacio.

12. Odredbom čl. 3. točke 13. ZFPPN propisano je da su »prioritetne tražbine« tražbine radnika i prijašnjih radnika dužnika nastale do dana otvaranja postupka predstečajne nagodbe, iz radnog odnosa u bruto iznosu, otpremnine do iznosa propisanog zakonom, odnosno kolektivnim ugovorom i tražbine po osnovi naknade štete pretrpljene zbog ozljede na radu ili profesionalne bolesti, dok je odredbom čl. 71. st. 3. ZFPPN bilo propisano da postupak predstečajne nagodbe ne utječe na prioritetne tražbine.

13. Postavlja se pitanje je li stimulacija prioritetna tražbina. Da bi se na ovo pitanje moglo odgovoriti potrebno je utvrditi karakter same stimulacije.

14. Prema odredbi čl. 90. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14, 127/17, 98/19 - dalje u tekstu: ZR) plaća je primitak radnika koji poslodavac isplaćuje radniku za obavljeni rad u određenom mjesecu. Poslodavac je dužan radniku obračunati i isplatiti plaću, koju radnik ostvaruje prema propisanim, utvrđenim ili ugovorenim osnovama odnosno mjerilima određenim posebnim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.

14.1. Plaća se može sastojati od osnovne odnosno ugovorene plaće, dodataka te ostalih primitaka.

14.2. Dodatkom na plaću se može smatrati primitak koji ovisi o radnoj uspješnosti radnika tzv. stimulacija, pri čemu takav dodatak mora odgovarati definiciji plaće koja zahtijeva kumulativno ispunjenje oba kriterija i to da se radi o primitku za obavljeni rad i da se radi o primitku za određeni mjesec. Prema tome, potreban je kriterij redovitosti isplate.

15. Prema ocjeni ovog suda, u konkretnom slučaju stimulacija ne predstavlja naknadu poslodavca za obavljeni rad radniku, već je ovdje riječ o tražbini koja potječe iz obveznopravnog odnosa pa nije utemeljena na odredbama ZR, već na odredbama Zakona o obveznim odnosima. Kako je naprijed navedeno, prema zaključenom Ugovoru o radu poslovi voditelja projekta su poslovi s posebnim ovlaštenjima i odgovornostima, iz čega proizlazi da navedeni ugovor ima i obilježja radnopravnog odnosa, ali i obveznopravnog odnosa, kako je to pravilno ocijenio drugostupanjski sud. Način isplate plaće je ugovoren, najkasnije do 20-tog u mjesecu za protekli mjesec, dok isplata stimulacije nije ugovorena na mjesečnoj razini, već je određena kao pravo koje ovisi o završetku projekta u roku i o ostvarenoj dobiti projekta od najmanje 8 %, a ako se to ne ispuni radnik će platiti poslodavcu 15.000,00 kn. Ovakva odredba koja određuje kaznu za neuspjeh ne može biti odredba iz radnopravnog odnosa. Isto tako, uspjeh cijelog projekta ne ovisi isključivo o radu samog tužitelja već o nizu okolnosti koje utječu na realizaciju projekta. Stoga je pravilna ocjena drugostupanjskog suda da se predmetna tražbina tužitelja s naslova stimulacije ne smatra prioritetnom tražbinom u smislu čl. 3. toč. 13. ZFPPN te da je istu tužitelj bio dužan prijaviti u postupku predstečajne nagodbe u smislu čl. 71. st. 3. ZFPPN, obzirom konkretna tražbina stimulacije nema osnovu u radnopravnom odnosu, već u obveznopravnom odnosu (tako i ovaj sud u odluci broj Revr-713/2017-4 od 7. srpnja 2020.).

16. Imajući na umu odredbu čl. 3. točke 13. ZFPPN kao i odredbe ZR o plaći, odgovor na postavljeno pitanje glasi:

Tražbine radnika i bivših radnika po osnovi stimulacije iskazane u neto iznosu nastale prije dana otvaranja postupka predstečajne nagodbe, na temelju odredbe čl. 3. toč. 13. ZFPPN nisu prioritetne tražbine jer se ne isplaćuju u bruto iznosu. Tražbine koje nisu navedene u čl. 3. točki 13. ZFPPN nisu prioritetne tražbine pa su njih radnici dužni prijaviti u postupku predstečajne nagodbe.

17. Međutim, od odgovora na ovo pitanje ne ovisi odluka o sporu u konkretnom slučaju iz razloga što je ocijenjeno da ugovorena stimulacija proizlazi iz obveznopravnog odnosa, a ne iz radnopravnog odnosa, zbog čega svakako ne može biti prioritetna tražbina u smislu čl. 3. toč. 13. ZFPPN.

18. Slijedom navedenog, obzirom ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena i na koje se odnosi pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena, valjalo je, na temelju odredbe čl. 393. st. 1. u vezi čl. 400. st. 3. ZPP, odbiti reviziju tužitelja i odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 6. veljače 2024.

Predsjednik vijeća:

Slavko Pavković, v.r.