REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

Poslovni broj: 2 UsI-1369/2023-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sucu Berislav Babić, uz sudjelovanje zapisničarke Adele Franc, u upravnom sporu tužiteljice A. T. iz S. B., OIB: ….., protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji socijalne politike, OIB: …., koga zastupa službena osoba M.H., radi prava na doplatak za pomoć i njegu, 6. veljače 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži poništavanje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-551-07/23-01/831, URBROJ: 524-11-02/6-23-4 od 27. rujna 2023. i rješenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda S. B., KLASA: UP/I-551-07/22/01/622, URBROJ: 2139-078-28-04-42-23-7 od 5. lipnja 2023.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem KLASA: UP/II-551-07/23-01/831, URBROJ: 524-11- 02/6-23-4 od 27. rujna 2023. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda S. B., KLASA: UP/I-551- 07/22/01/622, URBROJ: 2139-078-28-04-42-23-7 od 5. lipnja 2023., a kojim rješenjem je odbijen zahtjev tužiteljice za priznavanje prava na doplatak za pomoć i njegu.

2. Tužiteljica u tužbi navodi kako je podnijela zahtjev za priznavanje prava na doplatak za pomoć i njegu, budući je osoba s oštećenjem zdravlja i ovisna je o pomoći druge osobe u zadovoljavanju osnovnih potreba. Smatra da su vještaci u provedenom postupku pogrešno procijenili oštećenje organizma te se poziva na odredbu članka 55. Zakona o socijalnoj skrbi (Narodne novine, broj: 18/22., 46/22. i 119/22., nastavno: Zakon). Napominje da joj je provedenim vještačenjem utvrđen I. stupanj vrste i težine invaliditeta što prema njenom mišljenju znači da je osoba s invaliditetom. Obzirom da u članku 55. Zakona nije propisano koji stupanj invaliditeta točno treba imati osoba koja bi imala pravo na doplatak za pomoć i njegu te s obzirom da joj je utvrđen invaliditet, a odredba propisuje bilo kojeg stupnja, smatra da ostvaruje pravo na doplatak za pomoć i njegu. Ukazuje i kako ne postoji niti jedan drugi razlog iz Zakona zbog čega joj se ne bi priznalo predmetno pravo jer nema ništa u svome vlasništvu, ne nalazi se u ustanovi socijalne skrbi te je nezaposlena i bolesna. Iako su vještaci pogrešno procijenili oštećenje organizma, mišljenja je da uprkos tome ima pravo na doplatak za pomoć i njegu, obzirom da joj je utvrđen invaliditet. Radi dokazivanja gore navedenih činjenica predlaže sudu izvršiti uvid u dokumentaciju koju prilaže uz tužbu te predlaže svoje saslušanje i saslušanje supruga I. T. kao svjedoka, kao i da se pribavi njen zdravstveni karton od Opće bolnice J. B. S. B. i da se provede novo medicinsko vještačenje na okolnost utvrđivanja invaliditeta. Slijedom navedenog predlaže sudu poništavanje pobijanih rješenja.

3. U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako u cijelosti ostaje kod pobijanoga rješenja iz razloga navedenih u obrazloženju istoga te predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.

4. Podneskom od 22. siječnja 2024. tužiteljica je ispričala svoj nedolazak na zakazano ročište te je predložila da se isto održi u njenoj odsutnosti, a da sud provede predložene dokaze na okolnosti tužbe.

5. Dana 6. veljače 2024. kod ovog suda održana je javna rasprava kako bi se sukladno odredbi članka 6. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – Odluka Ustavnog suda RH, 29/17. i 110/21., nastavno: ZUS) svakoj stranci dala mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

6. Na navedenu raspravu nisu pristupili uredno pozvani tužiteljica i tuženik pa je ista održana u njihovoj odsutnosti sukladno odredbi članka 39. stavka 2. ZUS.

7. Sud nije usvojio dokazni prijedlog tužiteljice za provođenjem medicinskog vještačenja, budući je sud stajališta da tužiteljica svojim navodima nije dovela u dvojbu činjenična utvrđenja iz provedenog postupka pa da je bilo potrebe za provođenjem medicinskog vještačenja. Pri tome sud ukazuje kako tužiteljica tijekom upravnog spora nije dostavila bilo kakav dokaz kao podlogu za drugačije činjenično utvrđenje, a sva medicinska dokumentacija s kojom tužiteljica raspolaže bila je predmet ocjene tijekom provedenog postupka. Iz navedenih razloga te jer su nalazi i mišljenja nadležnih vještaka prihvatljivo obrazloženi i utemeljeni na medicinskoj dokumentaciji tužiteljice, sud nije smatrao potrebnim provoditi medicinsko vještačenje po sudskom vještaku u ovom sporu. Pri tome je imao u vidu i stajalište Ustavnog suda Republike Hrvatske izražen u odluci broj: U-III-3551/2016 od 18. prosinca 2018. u vezi provođenja medicinskog vještačenje u upravnom sporu, prema kojoj nije dostatno samo predložiti provođenje vještačenja po neovisnom sudskom vještaku već je taj prijedlog potrebno obrazložiti, odnosno navesti zašto taj prijedlog tužitelj smatra važnim i nužnim za pravilno utvrđenje činjeničnog stanja te je potrebno iznijeti relevantnu i odlučujuću tvrdnju koja bi dovela u sumnju nalaze i mišljenja vještaka Zavoda. Dakle, s obzirom da sud sam prema odredbi članka 33. stavka 1. ZUS ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice prema načelu slobodne ocjene dokaza, nije obvezan provesti predloženo vještačenje, vodeći pri tome i računa o načelu učinkovitosti iz članka 8. ZUS, prema kojem će sud upravni spor provesti brzo i bez odugovlačenja, uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova za stranku. Nastavno na navedeno sud nije usvojio niti dokazni prijedlog za saslušanjem tužiteljice i svjedoka I. T. (supruga tužiteljice), jer su isti nepotrebni za pravilno rješenje ove upravne stvari, budući je tužiteljica odgovarajuće pregledana u upravnom postupku, a kada je dala sve relevantne podatke u svezi svog zdravstvenog stanja pa je njeno ponovno saslušanje na te iste okolnosti nepotrebno, dok saslušanje njenog supruga nema nikakvog utjecaja na te odlučne činjenice. Nastavno na navedeno sud ističe kako je sva medicinska dokumentacija bila dostupna ovlaštenim vještacima i još uvijek egzistira u spisu tuženika pa je pribavljanje medicinskog kartona tužiteljice također nepotrebno.

8. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika i isprave koje su priložene u taj spis.

9. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS, sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

10. Iz podataka spisa je razvidno da je predmetni upravni postupak pokrenut zahtjevom tužiteljice od 26. kolovoza 2022. za priznavanje prava na doplatak za pomoć i njegu. U istom zahtjevu je navedeno kako je ista osoba s oštećenjem zdravlja i ovisna je o pomoći druge osobe u zadovoljavanju osnovnih potreba.

11. Obzirom na datum podnošenja zahtjeva u konkretnom slučaju primjenjuju se relevantne odredbe Zakona.

12. Odredbom članka 55. stavka 1. Zakona propisano je da se pravo na doplatak za pomoć i njegu priznaje djetetu s teškoćama u razvoju i osobi s invaliditetom zbog čega joj je prijeko potrebna pomoć i njega druge osobe u organiziranju prehrane, pripremi i uzimanju obroka, nabavi namirnica, čišćenju i pospremanju stana, oblačenju i svlačenju, održavanju osobne higijene, kao i obavljanju drugih osnovnih životnih potreba.

13. Člankom 56. stavkom 1. Zakona određeno je da se pravo na doplatak za pomoć i njegu može se priznati u punom ili smanjenom iznosu ovisno o tome postoji li prijeka potreba pomoći i njege druge osobe u punom ili smanjenom opsegu.

14. Prema odredbi članka 58. stavka 1. Zakona pravo na doplatak za pomoć i njegu u punom iznosu priznaje se osobi iz članka 55. ovoga Zakona kojoj je utvrđen treći stupanj težine invaliditeta - oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja neovisno o uvjetima iz članka 57. točaka 1. i 2. ovoga Zakona.

15. Stavkom 2. istoga članka određeno je da pravo na doplatak za pomoć i njegu u smanjenom iznosu priznaje se osobi iz članka 55. ovoga Zakona kojoj je utvrđen drugi stupanj težine invaliditeta - oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja ako prosječan mjesečni prihod samca ne prelazi iznos od 250 % osnovice iz članka 22. stavka 2. ovoga Zakona odnosno ako prosječan mjesečni prihod po članu kućanstva ne prelazi iznos od 200 % osnovice iz članka 22. stavka 2. ovoga Zakona u prethodna tri mjeseca prije pokretanja postupka.

16. Iz navedenih odredbi proizlazi da se predmetno pravo iz sustava socijalne skrbi može priznati dvjema kategorijama osoba s invaliditetom - osobama s teškim invaliditetom i osobama s teškim trajnim promjenama u zdravstvenim stanju, a koje zahtijevaju postojanje prijeke potrebe pomoći i njege druge osobe.

17. Uredbom o metodologijama vještačenja (Narodne novine, broj 67/17. i 56/18., nastavno: Uredba), koja ja bila na snazi u trenutku podnošenja zahtjeva tužiteljice, razrađen je postupak za ostvarivanje prava na temelju vrste i stupnja oštećenja organizma – tjelesnog oštećenja iz područja socijalne skrbi (članak 21. i 22. Uredbe).

18. Prema odredbi članka 21. stavka 1. Uredbe, nalaz i mišljenje o težini i vrsti invaliditeta - oštećenja funkcionalnih sposobnosti, sastoji se od „Općeg dijela“ s osnovnim podacima, te posebnog dijela s nalazom i mišljenjem o težini invaliditeta i vrsti oštećenja - oštećenju funkcionalnih sposobnosti sukladno Listi težine i vrste invaliditeta-oštećenja funkcionalnih sposobnosti koja je sastavni dio ove Uredbe.

19. Stavkom 3. istog članka Uredbe je predviđeno što se nalazom i mišljenjem o težini i vrsti invaliditeta - oštećenju funkcionalnih sposobnosti, iz stavka 1. ovoga članka utvrđuje.

20. Tako se pod točkom 1. utvrđuje vrsta oštećenja i postotak oštećenja organizma iz Liste I; točkom 2. težina i vrsta invaliditeta - oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema Listi težine i vrste invaliditeta-oštećenja funkcionalnih sposobnosti: točkom 3. vrste oštećenja: točkom 4. postojanje više vrsta oštećenja; točkom 5. postojanje više vrsta teških oštećenja; točkom 6. postojanje teškog invaliditeta; točkom 7. postojanje težeg invaliditeta; točkom 8. postojanje trajne promjene u zdravstvenom stanju; točkom 14. postojanje prijeke potrebe trajne ili privremene pomoći i njege i njezin opseg; točkom 15. postojanje potrebe za specifičnom njegom uz izvođenje medicinsko tehničkih zahvata zbog kojih je osoba onemogućena pri uključivanju u svakodnevne životne aktivnosti u kući i izvan kuće, a primjerice odnosi se na: kateterizaciju i promjenu trajnog urinskog katetera i sl.; točkom 16. status osobe s invaliditetom; točkom 17. obrazloženje mišljenja.

21. Postupajući po zahtjevu tužiteljice, prvostupanjsko tijelo je odredilo izvođenje dokaza vještačenjem radi utvrđivanja činjenica koje se tiču njenog zdravstvenog stanja.

22. Nalazom i mišljenjem Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Sektora za vještačenje, Područnog ureda u O., Izdvojeno mjesto rada S. B., KLASA: 551-01/22-03/24986, URBROJ: 426-04- 04/03/2-23-4 od 18. travnja 2023., utvrđeno je da je tužiteljica osoba u dobi od 53 godine i da provodi liječenje štitnjače, nakon učinjene operacije, kada joj je odstranjena štitnjača u cijelosti, zbog čega uzima supstitucionu terapiju. Tijekom vještačenja tužiteljica je odgovarajuće pregledana te je izvršen uvid u svu dostupnu medicinsku dokumentaciju tužiteljice. Tijekom vještačenja vještaci su utvrdili da kod tužiteljice, prema Listi težine i vrste invaliditeta – oštećenja funkcionalne sposobnosti postoji I. stupanj oštećenja funkcionalnih sposobnosti te da ne postoji prijeka potreba pomoći i njege.

23. Stoga je prvostupanjsko tijelo rješenjem od 5. lipnja 2023. odbilo zahtjev tužiteljice, s obrazloženjem da kod iste nije utvrđeno postojanje teškog invaliditeta niti postojanje prijeke potrebe pomoći i njege druge osobe.

24. U žalbenom postupku, u skladu s odredbom članka 135. stavka 2. Zakona, predmetni spis je dostavljen Zavodu za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjem uredu, Sektoru za vještačenje, radi preispitivanja osnovanosti nalaza i mišljenja tijela vještačenja prvog stupnja.

25. Iz nalaza i mišljenja Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda, Vijeća viših vještaka u drugostupanjskom postupku, KLASA: 551-01/22-03/24986, URBROJ: 426-04-01/5- 23-7, broj evidencije: … od 4. kolovoza 2023. razvidno je da se tužiteljica prije dvije godine zbog umora počela liječiti radi bolesti štitnjače te joj je dijagnosticirana hipotireoza, koja je regulirana terapijom Euthyrox. Dana 9. veljače 2023. učinjena je operacija odstranjenja štitnjače zbog polinodozne strume i citološki postavljene sumnje na onkocintni tumor lijevog režnja. Provedene su kontrole hormonskog statusa i korekcija endokrinološke terapije Euthyrox. Nalaz otorinolaringologa s kontrole od 23. ožujka 2023. pokazuje na uredan postoperativni nalaz na vratu te se preporuča kontrola za šest tjedana s nalazima hormona štitnjače. Utvrđuju se povremene tegobe zbog trna lijevog stopala, tegobe torakolumbalnog sindroma, dok radiološki nalaz iz srpnja 2019. pokazuje očuvanu fiziološku kifozu torakalne kralježnice. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja Vijeće viših vještaka utvrđuje kako kod tužiteljice postoje kronične bolesti – I. stupanj (osobe kojima je postavljena dijagnoza kronične bolesti s komplikacijama na ciljnim organima zbog čega moraju uzimati stalnu terapiju i pridržavati se određenog higijensko – dijetetskog režima, a osoba uz redovito liječenje i praćenje bolesti može samostalno funkcionirati u svakodnevnom životu. Navedeno stanje je trajno, a obzirom na narav bolesnih stanja ne očekuje se promjena u funkcioniranju.

26. Stoga je zaključeno da kod tužiteljice ne postoji II. stupanj težine invaliditeta, kao niti III. stupanj težine invaliditeta - oštećenja funkcionalne sposobnosti, jer tužiteljica kao osoba nije u potpunosti ovisna o pomoći i njezi druge osobe, odnosno ne zahtjeva povremenu niti svakodnevnu pomoć i njegu druge osobe za obavljanje osnovnih životnih aktivnosti. Dostavljena medicinska dokumentacija ne objektivizira smanjenu funkcionalnost tužiteljice koja bi zahtijevala pomoć i njegu, a na strani tužiteljice ne može se utvrditi tjelesno oštećenje, jer navedeno bolesno stanje ne udovoljava kriterijima Liste 1. Uredbe.

27. Na temelju navedenog tuženik je donio pobijanu odluku, odnosno tuženik je zaključio da tužiteljica nije osoba s teškim invaliditetom kod koje je utvrđeno postojanje II. ili III. stupnja težine invaliditeta te prijeke potrebe pomoći i njege, u smislu članka 55. i 58. Zakona te da ne ispunjava uvjete za priznanje predmetnog prava.

28. Navedena vještačenja su suglasna u dijelu koji se odnose na utvrđene dijagnoze i bolesti na strani tužiteljice, a tužiteljica svojim tužbenim navodima nije ničim sud dovela u dvojbu u pogledu njihove pravilnosti te sud cijeni provedena vještačenja kao zakonita i izrađena u skladu s pravilima struke. Pri tome valja naglasiti kako su u postupku vještačenja na strani tužiteljice utvrđene iste bolesti, na koje se tužiteljica poziva u tužbi i koje se navode u medicinskoj dokumentaciji. Međutim navedene bolesti ne uzrokuju težinu invaliditeta potrebnu za ostvarenje predmetnog prava, obzirom da kod tužiteljice postoje kronične bolesti I. stupnja, a bez potrebe prijeke pomoći i njege druge osobe. U skladu s navedenim sud ponavlja kako u takvoj činjeničnoj i pravnoj situaciji nije bilo osnove provoditi medicinsko vješačenje niti izvoditi druge dokaze koji su predloženi od strane tužiteljice, jer stupanj težine invaliditeta tužiteljice ne predstavlja zakonsku osnovu za priznanje predmetnog prava. S tim u svezi sud otklanja navode tužiteljice kako je za priznanje predmetnog prava potrebno isključivo utvrđenje da se radi o osobi s invaliditetom, budući je isto protivno relevantnim odredbama članka 58. Zakona.

29. Uzimajući u obzir navedeno, to je u provedenom postupku na jasan i nedvosmislen način utvrđeno da tužiteljici ne pripada pravo na doplatak za pomoć i njegu te ista navodima tužbe ničim nije dovela u dvojbu zakonitost i pravilnost provedenog postupka.

30. Imajući u vidu navedeno, osporavana odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom te je na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, kao u izreci presude.

31. Sud u smislu članka odredbe članka 79. ZUS nije donosio odluku o troškovima upravnog spora, budući stranke nisu postavile zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.

U Osijeku 6. veljače 2024.

Sudac

Berislav Babić v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 6. ZUS-a).