Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 51 Gž R-930/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Jasenki Grgić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice Ž. M. iz P.1 , OIB: …, zastupane po punomoćnici M. P., odvjetnici u Z., protiv tuženika bolnica P.2 , OIB: …, zastupanog po punomoćniku P. K., odvjetniku u P.2 , uz sudjelovanje umješača bolnica P. i bolnica, P.1 , P. , OIB: …, zastupanog po punomoćnici M. M., dipl. iur., odlučujući o žalbama tužiteljice, tuženika i umješača protiv presude Općinskog suda u Požegi, poslovni broj Pr-118/2020-22 od 31. svibnja 2023. dana 5. veljače 2024

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Požegi, poslovni broj Pr-118/2020-22 od 31. svibnja 2023. u pobijanom dijelu pod točkama II. i III. izreke.

II. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Požegi, poslovni broj Pr-118/2020-22 od 31. svibnja 2023. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke

III. Odbija se žalba umješača kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Požegi, poslovni broj Pr-118/2020-22 od 31. svibnja 2023. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe.

V. Odbija se zahtjev umješača za naknadu troška sastava žalbe.

VI. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je presuđeno:

„I Nalaže se tuženiku bolnica P.2 , P. , OIB: …, isplatiti tužiteljici Ž. M. O.: …, P. iznos od 101,08 eura/ 761,61 kuna, bruto, sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa, izuzev zateznih kamata koje teku na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, kako slijedi:

- za srpanj 2015. na iznos od 2,17 eura/ 16,38 kuna od 06.08.2015.

- za kolovoz 2015. na iznos od 7,14 eura/ 53,83 kuna od 07.09.2015.

- za rujan 2015. na iznos od 9,09 eura/ 68,51 kuna od 09.10.2015

- za listopad 2015. na iznos od 14,61 eura/ 110,11 kuna od 06.11.2015.

- za prosinac 2015. na iznos od 55,92 eura/ 421,36 kuna od 12.01.2016.

- za travanj 2016. na iznos od 3,06 eura/ 23,07 kuna od 10.05.2016.

- za srpanj 2016. na iznos od 9,07 eura/ 68,35 kuna od 08.08.2016. do isplate i to do 31.07.2015. godine prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna, u roku od 15 dana. II U preostalom dijelu tužba i tužbeni zahtjev se odbijaju za iznos od 444,30 eura / 3.347,55 kuna.

III Nalaže se tužiteljici Ž. M. OIB: … P.1 naknaditi tuženiku bolnica P. , P. , OIB: … 2  2

trošak parničnog postupka u iznosu 176,30 eura/ 1.328,35 kuna¹ u roku od 15 dana.“

2. Protiv navedene presude, žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22, 114/22, dalje: ZPP), sadržajno pobijajući odluku u dijelu pod toč. II. i III. izreke. Predlaže preinačiti pobijanu presudu ili predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak te traži trošak sastava žalbe.

3. U dijelu pod toč. I. izreke pobijane presude, žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. ZPP-a. Predlaže ukinuti presudu i vratiti predmet na ponovni postupak.

4. U dijelu pod toč. I. izreke pobijane, žali se i umješač zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. ZPP-a. Predlaže preinaku pobijane presude i odbijanje tužbenog zahtjev u cijelosti. Traži trošak sudske pristojbe na žalbu.

5. I tužiteljica i tuženik podnijeli su odgovore na žalbu u kojima se protive navodima protivne stranke u postupku, a tužiteljica zahtjeva trošak sastava odgovora na žalbu.

6. Žalbe nisu osnovane.

7. Ispitujući pobijanu presudu, ovaj sud je utvrdio da pobijana presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati, izreka presude ne proturječi razlozima presude te postoje jasni i valjani razlozi o odlučnim činjenicama, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a koju tužiteljica i umješač u žalbama ističu.

8. Također, nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a te je pravilno primijenjeno materijalno pravo.

9. Kako se radi o sporu male vrijednosti, ovaj sud ističe da se presuda, sukladno članku 467. stavak 1. ZPP-a, ne može pobijati zbog pogrešne i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja niti zbog bitnih povreda iz članka 354. stavka 1. ZPP-a.

10. Predmet spora je zahtjev tužiteljice s naslova razlike plaće koja se odnosi na neisplaćene dodatke za otežane uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve efektivno odrađene sate rada, pa i prekovremeni rad, kao i za dodatke za sate određene u prekovremenom radu, a koji se po visini obračunavaju u odnosu na osnovnu plaću, sve za razdoblje od srpnja 2015. do srpnja 2016., u ukupnoj visini od 545,38 eura / 4.109,16 kuna.

11. U žalbenom postupku nije sporno da je u utuženom razdoblju tužiteljica bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre, da ostvaruje pravo na isplatu dodatka na plaću za otežane uvjete rada te za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi te da je tuženik obračunao i isplatio utužene dodatke na osnovnu plaću za redovan rad. Sporno je pripadaju li tužiteljici navedeni dodaci i za sve efektivno odrađene sate i prekovremeni rad te dodaci za sate određene u prekovremenom radu, kao i je li preinaka tužbenog zahtjeva u predmetnom postupku bila dopuštena te je li glede preinačenog dijela tužbenog zahtjeva nastupila zastara.

12. Prema odredbi čl. 47. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" br. 143/13, dalje: KU/13) plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, a osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova za svako pojedino radno mjesto i osnovice za izračun plaća uvećane za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na plaću su stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća (st. 3.).

13. Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" 141/12, dalje: TKU) plaća radnika je regulirana na isti način. 14. Odredbom čl. 57. st. 1. KU/13 propisano je pravo na dodatak na pojedinim radnim mjestima i poslovima na kojima postoje posebni uvjeti rada, a prema odredbi čl. 59.a KU/13, zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće.

15. Po shvaćanju ovoga suda, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo zaključivši da tužiteljica ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka i uvećanja utvrđenih citiranim odredbama KU/13.

16. Za ocjenu pravilnosti takvog pravnog stava nije odlučna samo odredba čl. 47. KU koja definira plaću radnika, a ističe ju kao relevantnu žalitelj, već prije svega treba primijeniti Zakon o radu kao opći propis o radu.

17. Odredbom čl. 94. Zakona o radu (“Narodne novine“ br. 93/14, dalje: ZR) je propisao pravo na povećanu plaću, a prema kojoj za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad, te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću.

18. Odredbama navedenog članka propisane su okolnosti koje radniku koji radi u takvim okolnostima daje pravo na ostvarivanje povećane plaće, međutim iz njih ne proizlazi da se prava na povećanu plaću ostvarena pod više od jednom od navedenih okolnosti, međusobno isključuju, već naprotiv da se mogu međusobno kumulirati.

19. Iz sadržaja citiranih odredbi KU/13, a kojima je uređeno pravo na plaću i uvećanje na plaću propisano ZR, proizlazi da dodaci na plaću, a koji obuhvaćaju dodatak na posebne uvjete rada te druge dodatke i uvećanje plaće se međusobno ne isključuju, već naprotiv kumuliraju osim kada su u pitanju položajni dodaci, a u odnosu na koje je odredbom čl. 58. st. 3. KU/13 izričito navedeno da se ne mogu kumulirati sa dodatkom uvećanja plaće s osnova posebnih uvjeta rada.

20. Iz izloženog proizlazi da uvećanje osnovne plaće za odrađene sate prekovremenog rada ne isključuje pravo tužiteljice da za odrađene sate prekovremenog rada ostvari ugovorene dodatke na plaću za otežane uvjete rada, jer odredbama KU to izrijekom nije određeno, dok je naprotiv citiranim odredbama čl. 86. ZR/09 i čl. 94. ZR/14, te odredbama čl. 47., čl. 57. KU/13 djelatnicima u zdravstvu, uključujući i tužiteljicu priznato. Također, po prirodi stvari, isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužiteljice na dodatke za otežane uvjete rada jer se i prekovremeni rad obavlja u istim otežanim uvjetima i s istom odgovornošću.

21. Navedeno stajalište sukladno je i pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-56/19-18, zauzetom na sjednici 9. prosinca 2019., a prema kojem zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.

22. Pri tom ovaj sud ističe da je, suprotno žalbenim navodima umješača, nalaz i mišljenje vještaka, a na temelju kojeg je prvostupanjski sud utvrdio broj prekovremenih sati te posljedično i visinu tužbenog zahtjeva, sačinjen primjenom zaključaka Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, i to Zaključka broj 148 za period do 21. prosinca 2015., a nakon toga Zaključak br. 153.

23. U odnosu na žalbene navode tuženika koji se odnose na nedostupnost dokumentacije na temelju koje je vještak sačinio nalaz i mišljenje te žalbene navode i tuženika i umješača, a kojim ističu kako sud nije valjano utvrdio koji su prekovremeni sati iskorišteni kao slobodni dani te jesu li tužiteljici tijekom eventualno korištenih slobodnih dana isplaćivani dodaci, a o čemu je sud prvog stupnja donio zaključak, ovaj sud ističe da navedenim žalbenim navodima stranke sadržajno ističu žalbeni razlog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a zbog navedenog se, s obzirom na to da se radi o sporu male vrijednosti, sukladno odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a, presuda ne može pobijati.

24. Nadalje, glede navoda kojima tuženik osporava pravilnost primjene odredaba postupka u dijelu u kojem je prvostupanjski sud dopustio preinaku tužbenog zahtjeva, ovaj sud ističe da, s obzirom na to da se sadržajno radi o žalbenom razlogu relativno bitne povrede odredaba postupka iz čl. 353. st. 1. ZPP-a, u vezi s čl. 190. st. 3. ZPP-a, a po istoj se odredbi (čl. 467. st. 1. ZPP-a) presuda u sporu male vrijednosti ne može pobijati, niti predmetni žalbeni navod ovaj sud nije cijenio.

25. Iz istoga razloga sud nije cijenio niti navode umješača kojim osporava pravilnu primjenu odredbe čl. 186. b. ZPP-a, smatrajući kako nisu bile ispunjene pretpostavke za podnošenje stupnjevite tužbe.

26. Žalbeni navodi umješača kojima ističe da sud nije obrazložio presudu i da je ono što se u presudi navodi nejasno i proturječno, a vezano za utvrđenje činjenice korištenja slobodnih dana, nisu osnovani te pobijanom presudom nije počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Suprotno proizlazi iz obrazloženja prvostupanjske presude jer je sud obrazložio da iz priložene dokumentacije tužene ne proizlazi da je tužiteljica koristila slobodne dane, a to se temelji i na nalazu i mišljenju vještaka koji u istome navodi kako nije moguće utvrditi je li tužiteljica, kada i za koje prekovremene sate koristila slobodne dane.

27. Žalbenim navodima tužiteljica neosnovano osporava dio pobijane odluke pod toč. II. izreke u kojem sud odbija dio tužbenog zahtjeva zbog nastupa zastare. Sud prvog stupnja pravilno je utvrdio i obrazložio da je tužiteljica, nakon primitka nalaza i mišljenja vještaka, preinačila tužbeni zahtjev, i to na način da je promijenila istovjetnost tužbenog zahtjeva, u smislu odredbe čl. 191. st. 1. ZPP-a, a žalbeni navodi kako se isključivo radi o uređenju zahtjeva, nisu utemeljeni.

28. Naime, iz historijata tužbe jasno proizlazi da je tužiteljica prvenstveno utužila dodatke (za otežane uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi) za sve efektivno odrađene sate odnosno za sate određene u prekovremenom radu te posljedično i razliku naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora, blagdana i neradnih dana te bolovanja. Tek nakon nalaza i mišljenja vještaka tužiteljica je postavila zahtjev za isplatu i samih prekovremenih sati rada. Na temelju navedenog, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio kako se radi o promjeni istovjetnosti tužbenog zahtjeva, a koju je preinaku sud dopustio kao svrsishodnu za konačno rješenje radnopravnog odnosa tužitelja i tuženika.

29. U odnosu na taj preinačeni dio tužbenog zahtjeva, kojim tužiteljica potražuje i isplatu prekovremenih sati rada (podneskom od 16. prosinca 2022.) u iznosu od 444,30 eura / 3.347,55 kuna za utuženo razdoblje od srpnja 2015. do srpnja 2016., sud prvog stupnja također je pravilno utvrdio kako je za navedeno, primjenom čl. 139. ZR-a, nastupila zastara potraživanja. Naime, s obzirom na to da se u tužbenom zahtjevu, kako je preinačen podneskom od 16. prosinca 2022. (koji se tiče isplate prekovremenih sati rada), radi o različitoj činjeničnoj i pravnoj osnovi od one kako ju je tužitelj naznačio u tužbi, u odnosu na isti podnošenjem tužbenog zahtjeva 4. svibnja 2020., nije prekinuta zastara već je to moglo biti učinjeno tek opisanom preinakom. Kada je riječ o objektivnoj preinaci tužbe (ovdje zbog promijenjene istovjetnosti zahtjeva) u smislu čl. 191. st. 1. ZPP, od trenutka kada je preinaka izvršena teče nova parnica sa svim procesnopravnim i građanskopravnim učincima. Zbog toga se i pretpostavke o osnovanosti tog dijela zahtjeva tužitelja prema istaknutom prigovoru zastare imaju prosuđivati od trenutka kada je tužba preinačena (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-x 1150/2016-3

od

28.

travnja

2021.).

30. Slijedom navedenog, imajući u vidu činjenicu da je tužitelj preinačenim zahtjevom potraživao iznose po novoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, za razdoblje od srpnja 2015. do srpnja 2016., razvidno je kako je za odbijeni dio tužbenog zahtjeva nastupio petogodišnji zastarni rok, pa stoga niti navodi tužiteljice kako u odnosu na odbijajući dio nije nastupila zastara, nisu osnovani.

31. Slijedom svega iznesenog, s obzirom na to da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao pod točkama I.-III. izreke.

32. Budući da tužiteljica i umješač nisu uspjeli u žalbenom postupku, ne pripada im pravo na trošak sastava žalbe pa je, primjenom čl. 166. st. 1. ZPP-a, u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a, odlučeno kao pod točkama IV. i V. izreke.

33. Tužiteljičin odgovor na žalbu tuženika nije bio potreban za vođenje parnice, pa je sukladno čl. 166. st. 1. ZPP-a, u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP-a, odlučeno kao pod toč. VI. izreke.

U Zagrebu 5. veljače 2024.

Sudac

Jasenka Grgić, v.r.