Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 17 Gž Ovr-2074/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu Robertu Jamboru kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditeljice M. A. iz O., OIB: …, zastupane po punomoćnici T. R., odvjetnici u O., protiv I. ovršenika G. B. iz O., OIB: …, i II. ovršenice S. B. iz O., OIB: …, oboje zastupani po punomoćnici I. V. M., odvjetnici u O., radi ovrhe zbog ponovnog smetanja posjeda, odlučujući o žalbi I. ovršenika i II. ovršenice protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr- 2099/2023-4 od 8. rujna 2023., dana 5. veljače 2024.

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba I. ovršenika i II. ovršenice, ukida se rješenje o ovrsi Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-2099/2023-4 od 8. rujna 2023., te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

II. Ostavlja se o troškovima žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi suda prvog stupnja radi ostvarenja nenovčane tražbine ovrhovoditeljice na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja Općinskog suda u Osijeku posl. broj Psp-7/2021-20 od 6. lipnja 2022.g., potvrđenog rješenjem Županijskog suda u Splitu posl. broj Gž-1526/2022-2 od 28. veljače 2023., kojim je utvrđeno da su ovršenici smetali ovrhovoditeljicu u posljednjem i mirnom posjedu vrta koji se nalazi na kčbr. 6356, k.o. O. na način da su ovrhovoditeljici onemogućili izlazak u isti tako što su zazidali vrata na stražnjem dijelu dvorišne zgrade pa im je zabranjeno takvo i slično smetanje, te kojim je naloženo ovršenicima uspostava ranijeg posjedovnog stanja na način da uklone ciglene blokove iz otvora vrata na stražnjem dijelu dvorišne zgrade kojima su ista zazidana, određena je ovrha tako što je I. ovršeniku i II. ovršenici naloženo da dopuste ovrhovoditeljici izlazak u vrt koji se nalazi na kčbr. 6356, k.o. O. na način da omoguće otvaranje vrata na stražnjem dijelu dvorišne zgrade izgrađene na k. č. br. 9903/328, k.o. O. (točka I. izreke).

Ujedno je određeno da, ako I. ovršenik i II. ovršenica ne postupe po obvezi iz točke I. rješenja, da će biti kažnjeni novčanom kaznom svatko u visini od 1.000,00 eura na temelju čl. 263. st. 1. u vezi sa čl. 16. Ovršnog zakona, a u slučaju da ovršenici nastave s postupanjem protivno obvezi iz točke I. ovog rješenja da će sud na prijedlog ovrhovoditeljice nastaviti s izricanjem novčanih kazni sve dok ovršenici ne počnu postupati sukladno svojoj obvezi sadržanoj u točki I. rješenja (točka II. izreke)

Ovrhovoditeljima su dosuđeni i troškovi ovršnog postupka u iznosu od 275,30 eura /2.074,25 kuna[1] (točka III. izreke).

2. Protiv rješenja žalbu su podnijeli I. i II. ovršenik iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. u svezi s čl. 381. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP) i čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 - dalje: OZ), te predlažu pobijano rješenje preinačiti i ovršni zahtjev odbiti, odnosno podredno, isto ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

3. Žalba je osnovana.

4. Ovrhovoditeljica je podnijela prijedlog za ovrhu u kojem činjenično tvrdi da su joj ovršenici, nakon što je u postupku zbog smetanja posjeda donijeta ovršna isprava (pravomoćno i ovršno rješenje Općinskog suda u Osijeku posl. broj Psp-7/2021 od 6. lipnja 2022.), ponovno smetali posjed. Slijedom toga, za odlučivanje o prijedlogu za ovrhu mjerodavna je, osim odredbe čl. 263. OZ koja regulira ovrhu radi ostvarenja obveze na trpljenje i nečinjenje, i odredba čl. 265. OZ na koju se i ovrhovoditeljica poziva u prijedlogu.

5. Odredbom čl. 265. st. 1 OZ propisano je da ako je na osnovi ovršne isprave, donesene u postupku zbog smetanja posjeda, ovrha provedena, ili je ovršenik dobrovoljno ispunio svoju obvezu, pa poslije toga ponovno učini smetanje posjeda, koje se u biti ne razlikuje od prijašnjega, sud će na prijedlog ovrhovoditelja na temelju iste ovršne isprave, ako je njome zabranjeno takvo buduće ponašanje, donijeti novo rješenje o ovrsi radi uspostave prijašnjega stanja, ako je to potrebno, i zaprijetiti ovršeniku izricanjem novčane kazne ako ponovno počini smetanje posjeda. U tom se slučaju na odgovarajući način primjenjuju odredbe čl. 263. zakona.

Stavkom 2. istog članka propisano je da prijedlog za donošenje rješenja iz stavka 1. ovrhovoditelj može podnijeti već u prvom prijedlogu za ovrhu na temelju rješenja zbog smetanja posjeda kojim je ovršeniku zabranjeno ponovno takvo ponašanje, dok je stavkom 3. propisano da prijedlog za ovrhu iz stavka 1. ovrhovoditelj može podnijeti u roku od trideset dana od dana saznanja za ponovno smetanje posjeda, a najkasnije u roku od godine dana nakon ponovljenoga smetanja.

6. Dakle, ovrhovoditeljica je podnijela prijedlog za ovrhu radi ponovnog smetanja posjeda, koji se sukladno odredbi čl. 265. st. 3. OZ može podnijeti u roku od trideset dana od dana saznanja za ponovno smetanje posjeda, a najkasnije u roku od godine dana nakon ponovljenoga smetanja. Rok iz čl. 265. st. 3. OZ po svojoj pravnoj prirodi predstavlja prekluzivni rok te propuštanje istog predstavlja žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 5. OZ. Na navedeni prekluzivni rok sud prvog stupnja pazi po službenoj dužnosti jednako kao i ovaj žalbeni sud kojemu je takva obveza propisana čl. 50. st. 5. OZ, pri čemu pravodobnost prijedloga za ovrhu predstavlja pretpostavku za meritorno odlučivanje o istom. To nadalje znači da je sud prvog stupnja prije meritornog odlučivanja o prijedlogu za ovrhu, odnosno prije prihvaćanja ili odbijanja istog, bio dužan utvrditi da li je prijedlog za ovrhu podnesen pravovremeno u roku propisnom odredbom čl. 265. st. 3. OZ. Pritom je teret dokaza u odnosu na dokazivanja pravovremenosti prijedloga za ovrhu na ovrhovoditeljici.

7. Ovrhovoditeljica je na okolnost samog čina ponovnog smetanja posjeda, ali i na okolnost saznanja za isti, predložila izvođenje dokaza (točka II. prijedloga), ali sud prvog stupnja prije odlučivanja o prijedlogu za ovrhu o istima nije odlučio, a niti je iste izveo. Posljedično tome, sud prvog stupnja nije utvrdio da li je prijedlog za ovrhu pravovremeno podnesen, već je bez provođenja bilo kakvih dokaza na okolnost pravovremenosti prijedloga, na koju pravovremenost je dužan paziti po službenoj dužnosti, prijedlog za ovrhu prihvatio. Međutim, kako je ranije navedeno, pretpostavka za prihvaćanje prijedloga za ovrhu je pravovremeno podnošenje istog, što sud prvog stupnja nije utvrdio, tako da ovaj ne može utvrditi da li je ostvaren žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 5. OZ na koji žalbeni razlog ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 50. st. 5. OZ.

8. Dakle, u konkretnom slučaju, sud prvog stupnja je nepotpuno utvrdio činjenično stanje točnije nije utvrdio činjenice o kojima ovisi pravovremenost podnijetog prijedloga za ovrhu tako da je ostvaren žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP.

9. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem čl. 380. toč. 3. ZPP, uvažiti žalbu I. i II. ovršenika, pobijano rješenje ukinuti, te predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

10. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavljena je za konačnu odluku, sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

11. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će najprije utvrditi da li je prijedlog za ovrhu pravovremeno podnesen, te će u tu svrhu odlučiti o dokaznim prijedlozima koje su obje stranke istaknule u postupku. Tek ako utvrdi da je prijedlog za ovrhu pravodobno podnijet, sud prvog stupnja će moći meritorno moći odlučiti o prijedlogu za ovrhu koju odluku s obzirom do sada utvrđene sporne činjenice neće donijeti otiskivanjem štambiljem, već će je obrazložiti.

12. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 5. veljače 2024.

Sudac:

Robert Jambor, v.r.