Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 17 Gž-2913/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu Robertu Jamboru kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja I. L. iz L., Š., OIB:…, zastupanog po punomoćniku K. K., odvjetniku u S. B., protiv tuženika S. o. d.d., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku A. G., odvjetniku u Odvjetničkom društvu R. i k. j.t.d., Pisarnica u S. B., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Pn-15/23-7 od 20. travnja 2023., dana 5. veljače 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Pn-15/23-7 od 20. travnja 2023. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, te u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.075,06 eura / 8.100,02 kuna[1] .

II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Pn-15/23-7 od 20. travnja 2023. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka preko iznosa od 1.075,06 eura / 8.100,02 kuna do iznosa od 1.224,37 eura / 9.225,02 kuna (za iznos od 149,31 eura / 1.125,00 kuna), te se u tom dijelu sudi :

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka za daljnji iznos od 149,31 eura / 1.125,00 kuna.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 273,12 eura / 2.057,82 kuna.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 186,64 eura / 1.406,25 kuna.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku da tužitelju na ime naknade imovinske štete isplati iznos od 1.061,78 eura / 8.000,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 31. kolovoza 2017. do isplate (točka I. izreke), te da mu nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.224,37 eura / 9.225,02 kuna (točka II. izreke), dok je tužbeni zahtjev za isplatom zateznih kamata od 6. kolovoza 2017. do 30. kolovoza 2017. odbijen (točka III. izreke).

2. Protiv točke I. i II. izreke presude žalbu je podnio tuženik iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP), te predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti, odnosno podredno, istu u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu u kojem predlaže da se žalba tuženika odbije kao neosnovana.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom imovinske štete s osnove troškova najma zamjenskog vozila u razdoblju od 21. srpnja 2017. do 5. kolovoza 2018. zbog popravka vozila koje je oštećeno u prometnoj nezgodi koja se dogodila dana 21. srpnja 2017. a koju prometnu nezgodu je uzrokovalo vozilo osigurano kod tuženika.

6. Tuženik u žalbi ističe da pobijanoj presudi nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama i da ista ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati čime je prema stavu tuženika počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Međutim, ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, a niti bitne povrede koje tuženik ističe u žalbi. Naime, suprotno žalbenim navodima tuženika, pobijana presuda o odlučnim činjenicama sadrži jasne i neproturječne razloge tako da ista nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Stoga nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koji u žalbi ističe tuženik. 7. U konkretnom slučaju, vrijednost predmeta spora ne prelazi iznos od 1.327,23 eura / 10.000,00 kuna, tako da se, sukladno odredbi čl. 458. ZPP, radi o sporu male vrijednosti.

8. Odredbom čl. 467. st. 1. ZPP, propisano je da se presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. zakona.

9. Presuda u sporu male vrijednosti ne može se dakle, pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog relativno bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP.

10. Tuženik u žalbi ističe da tužitelj nije u tužbi iznio sve činjenice i predložio sve dokaze sukladno odredbi čl. 461.a ZPP, te da sud prvog stupnja nije odbio dokazne prijedloge tužitelj a koje je tužitelj predložio nakon podnošenja tužbe. Navedenim žalbenim navodima tuženik sadržajno ističe da je sud prvog stupnja počinio relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 461.a ZPP.

11. Nadalje, tuženik u žalbi ukazuje i da tužitelj u postupku nije dokazao pretpostavke odgovornosti za štetu, te da nije priložio niti jedan materijalni dokaz iz na osnovi kojih bi se mogli utvrditi troškovi odnosno visina štete, a niti da je tužitelj dokazao da je trpio štetu. Također, tuženik u žalbi navodi i da sud nije izveo dokaze kako bi se utvrdilo trajanje popravka tužiteljevog vozila, te da je neosnovano odbio dokazni prijedlog tuženika o pribavljanju podataka o trajanju popravka vozila. Navedenim žalbenim navodima tuženik ističe da je sud prvog stupnja pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, te da je pogrešnom ocjenom dokaza i neizvođenjem dokaza počinio relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 8. i čl. 220. st. 2. ZPP.

12. Međutim, kako je ranije navedeno, presuda u sporu male vrijednosti ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja tako da žalbene navode tuženika koji se odnose na pogrešno i na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, sukladno odredbi čl. 467. st. 1. ZPP, ovaj drugostupanjski sud nije mogao razmatrati u žalbenom postupku. Također, kako se presuda u sporu male vrijednosti se ne može pobijati niti zbog relativno bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP, tako niti žalbeni navodi tuženika kojima ističe da je sud počinio relativne bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP i čl. 220. st. 2. ZPP nisu mogli biti predmet razmatranja u žalbenom postupku.

13. Nisu osnovani niti žalbeni navodi tuženika kojima osporava primjenu materijalnog prava u odnosu na glavnicu. Naime, na temelju utvrđenja da je osiguranik tuženika odgovoran za prometnu nesreću i posljedično tome štetu koja je tužitelju prouzročena, te da tužitelj nije mogao utjecati na popravak svog automobila u servisu i da stoga ne postoji njegov doprinos u šteti koja mu je prouzročena, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz čl. 1090. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 – dalje: ZOO) kada je tužbeni zahtjev tužitelja prihvatio za iznos od 1.061,78 eura / 8.000,00 kuna.

14. Međutim, sud prvog stupnja djelomično je pogrešno primijenio materijalno prvo prilikom donošenju odluke o tijeku zateznih kamatama. Naime, u konkretnom slučaju za dosuđivanje zateznih kamata mjerodavna je odredba čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 - dalje: ZOOP) koja propisuje da oštećenik na iznos naknade štete ima pravo na kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva koja odredba predstavlja lex specialis u odnosu na odredbe ZOO (tako primjerice i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-1156/2022 od 17. studenog 2022.). Stoga tužitelj ima pravo na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku, a ne od dana plaćanja računa kako to pogrešno smatra sud prvog stupnja ili od dana donošenja prvostupanjske presude kako to neosnovano u žalbi tvrdi tuženik.

15. Tužitelj tijekom postupka nije činjenično naveo kada je tuženiku podnio odštetni zahtjev u smislu odredbe čl. 12. st. 4. ZOOP niti je isti dostavio u spis. Međutim, iz nacrta izjave o namirenju od 22. kolovoza 2017. (list 6 spisa) koju izjavu je sastavio tuženik proizlazi da je tužitelj odštetni zahtjev sasvim sigurno podnio prije 22. kolovoza 2017. kada je navedeni nacrt izjave o namirenju sastavljen, pa bi tužitelju zatezne kamate pripadale od 22. kolovoza 2017. Sud je tužitelju dosudio zatezne kamate od 31. kolovoza 2017., ali kako tužitelj protiv presude nije izjavio žalbu, a presuda se ne može preinačiti na štetu stranke koja se žalila tj. na štetu tuženika, to sukladno čl. 365. st. 1. ZPP u svezi s čl. 374. ZPP, ovaj sud u odnosu na tijek zateznih kamata pobijanu presudu nije mogao preinačiti.

16. Slijedom iznijetih razloga, u odnosu na glavnu stvar valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. i st. 2. ZPP žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke.

17. Sud prvog stupnja je djelomično je pogrešno primijenio materijalno pravo i prilikom odlučivanja o troškovima parničnog postupka. Naime, sud prvog stupnja tužitelju je dosudio trošak zastupanja na ročištu održanom dana 2. srpnja 2019. u iznosu od 149,31 eura / 1.125,00 kuna. Međutim, navedeno pripremno ročište je odgođeno po prijedlogu tužitelja zbog otežanog komuniciranja punomoćnika tužitelja sa strankom i pribavljanja dokaza, te je novo pripremno ročište održano 3. rujna 2019. za koje ročište su tužitelju također dosuđeni troškovi parničnog postupka. U situaciji kada je pripremno ročište koje je bilo određeno za dan 2. srpnja 2019. odgođeno krivnjom tužitelja tada nema osnove da se tužitelju za to ročište dosuđuju troškovi, odnosno nema osnove da se tužitelju dosuđuju troškovi zastupanja na dva pripremna ročišta. Stoga nije bilo osnove da se tužitelju dosuđuje trošak zastupanja na ročištu održanom 2. srpnja 2019. što osnovano u žalbi ističe tuženik. U preostalom dijelu odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita, kako po osnovi (čl. 154. st. 5. ZPP) tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP) dosuđenih troškova.

18. Troškovi tužitelja iznose dakle, 1.075,06 eura / 8.100,02 kuna, a ne 1.224,37 eura / 9.225,02 kuna kako je to utvrdio sud prvog stupnja, pa je odluka suda o troškovima postupka pravilna u dijelu u kojem je tuženiku, temeljem čl. 154. st. 5. u svezi s i čl. 155. st. 1. ZPP, naloženo da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.075,06 eura / 8.100,02 kuna. Stoga je u tom dijelu odluke o troškovima parničnog postupka temeljem čl. 368. st. 1. ZPP valjalo odbiti žalbu tuženika kao djelomično neosnovanu i pobijanu presudu u tom dijelu odluke o troškovima potvrditi.

19. S druge strane, temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP, valjalo je preinačiti presudu u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka preko dosuđenog iznosa od 1.075,06 eura / 8.100,02 kuna do iznosa od 1.224,37 eura / 9.225,02 kuna (za iznos od 149,31 eura / 1.125,00 kuna), te u tom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka odbiti.

20. Tuženiku nisu dosuđeni troškovi žalbenog postupka jer je tuženik u žalbenom postupku uspio samo djelomično u odnosu na odluku o troškovima parničnog postupka čime je uspio s neznatnim dijelom žalbe (čl. 154. st. 5. u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP).

21. Tužitelju nisu dosuđeni troškovi sastava odgovora na žalbu jer navedeni troškovi u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP nisu bili potrebni za vođenje postupka.

22. Izreka ove presude u dijelu kojem se ista odnosi na dvojno iskazivanje vrijednosti novčanih obveza temelji se na odredbi čl. 48. st. 1. i 2. u svezi s čl. 43. st. 1. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", br. 57/22, 88/22) i fiksnom tečaju konverzije prema kojem 1 euro iznosi 7,53450 kuna.

23. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 5. veljače 2024.

Sudac:

Robert Jambor, v.r.