Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 17 Gž Ovr-9/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu Robertu Jamboru kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja V. L. d.o.o., P., OIB: …, zastupanog po punomoćnici S. O., odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu S. O. i N. O., P., protiv ovršenika Z. K. iz P., OIB: …, radi naknade troškove postupka izvansudske ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru, poslovni broj Ovr-1849/2023-2 od 6. listopada 2023., dana 5. veljače 2024.

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba ovrhovoditelja, preinačuje se rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru, poslovni broj Ovr-1849/2023-2 od 6. listopada 2023., te se rješava:

Nalaže se ovršeniku da ovrhovoditelju u roku od 15 dana nadoknadi troškove postupka u iznosu od 108,86 eura sa zateznim kamatama tekućim od 5. veljače 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena.

II. Nalaže se ovršeniku da ovrhovoditelju u roku od 15 dana nadoknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 31,11 eura.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je kao neosnovan prijedlog ovrhovoditelja za naknadom troškova izravne naplate.

2. Protiv rješenja žalbu je podnio ovrhovoditelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže pobijano rješenje preinačiti, odnosno podredno, isto ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Sud prvog stupnja odbio je prijedlog ovrhovoditelja za naknadom troškova izravne naplate na temelju pravnog shvaćanja da postupak izravne naplate nije ovršni postupak u smislu odredbe čl. 1. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 - dalje: OZ), te stoga što niti jednom odredbom OZ nije utvrđeno pravo ovrhovoditelja za naknadom troškova izravne naplate kod Financijske agencije.

5. Međutim, pravna shvaćanja suda prvog stupnja su pogrešna, te je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo na što osnovano u žalbi ukazuje ovrhovoditelj.

6. Prije svega, potrebno je navesti da ovrhovoditelj ne zahtijeva naknadu troškova postupka izravne naplate, kako to sud prvog stupnja pogrešno navodi u izreci i obrazloženju pobijanog rješenja, već naknadu troškova postupka izvansudske ovrhe kako je to pravilno ovrhovoditelj naveo u točki III. zahtjeva kojeg je doduše, ovrhovoditelj pogrešno nazvao prijedlogom (čl. 14. st. 6. OZ). Naime, ovrhovoditelj je svoju tražbinu naplaćivao temeljem rješenja o ovrsi javne bilježnice M. Č. P. posl. broj Ovrv-554/2021, UPP/OS-Ovrv-34/2021 od 9. prosinca 2022. kojim je određena ovrha općenito na imovini ovršenika. Rješenje o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave kojim je određena ovrha općenito na imovini ovršenika ne predstavlja osnovu iz čl. 209. st. 1. OZ na temelju koje se provodi postupak izravne naplate, već se temeljem istog, ako se predlaže provođenje ovrhe na računima ovršenika, vodi postupak izvansudske ovrhe iz čl. 284. st. 1. OZ koji postupak izvansudske ovrhe ima određene sličnosti, ali i razlike (primjerice, u sustavu pravnih lijekova) u odnosu na postupak izravne naplate.

7. Pogrešno je i pravno shvaćanje suda prvog stupnja da ovrhovoditelj nema pravo na naknadu troškova izravne naplate (pravilno izvansudske ovrhe). Naime, pravo je svake stranke da je u svakom pravnom bilo sudskom, bilo izvansudskom, pa tako i u postupku izvansudske ovrhe, zastupa ovlašteni punomoćnik koji je odvjetnik. Stoga u slučaju ako su u postupku izvansudske ovrhe nastali troškovi u vidu troškova zastupanja ovrhovoditelja, ovrhovoditelj koji je pokrenuo takav postupak ima pravo zahtijevati da mu se taj trošak nadoknadi, naravno ako je isti potreban za vođenje postupka u smislu odredbe čl. 14. st. 4. OZ. Stoga troškovi postupka izvansudske ovrhe predstavljaju troškove ovršnog postupka i o zahtjevu za nadoknadom tih troškova odlučuje sud (identično pravno shvaćanje zauzeto je i u zaključku broj Su- IV-162/2021 sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 26. studenog 2021.).

8. Slijedom iznijetih razloga, zahtjev ovrhovoditelja za naknadom troškova izvansudske ovrhe, sukladno odredbi čl. 14. st. 4. OZ i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 - dalje: OT), je osnovan za trošak pribave potvrde o pravomoćnosti u iznosu od 49,77 eura (Tbr. 32.2. OT), trošak dostave pravomoćnog rješenja o ovrsi Financijsko agenciji u iznosu od 24,88 eura (Tbr. 11.5. OT), te trošak sastava zahtjeva za naknadom troškova postupka u iznosu od 12,44 eura (Tbr. 11.8. OT), što uvećano za porez na dodanu vrijednost koji je obračunat na troškove zastupanja od 87,09 eura i iznosi 21,77 eura, sveukupno iznosi 108,86 eura. Naime, navedeni troškovi bili su potrebni za vođenje postupka, pa je iste ovršenik, temeljem čl. 14. st. 4. OZ, dužan i nadoknaditi ovrhovoditelju.

9. Ovrhovoditelju je na dosuđeni iznos troškova postupka, sukladno čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 - dalje: ZPP) valjalo dosuditi i zatezne kamate tekuće od dana donošenja drugostupanjske odluke, kao odluke kojom je naloženo plaćanje troškova, pa do isplate.

10. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je, temeljem čl. 380. toč. 3. ZPP u svezi s čl. 21. st. 1. OZ, uvažiti žalbu ovrhovoditelja i preinačiti pobijano rješenje, te zahtjev ovrhovoditelja za naknadom troškova postupka prihvatiti.

11. S obzirom na to da je ovrhovoditelj uspio sa žalbom, ovrhovoditelju su, temeljem čl. 166. st. 2. u svezi s čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 14. st. 4. OZ, priznati troškovi žalbenog postupka s osnove troška sastava žalbe u iznosu od 24,89 eura, što uvećano za porez na dodanu vrijednost od 25 % koji iznosi 6,22 eura, sveukupno iznosi 31,11 eura (Tbr. 10.5. OT).

12. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 5. veljače 2024.

Sudac:

Robert Jambor, v.r.