REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 67 Pž-513/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Davor Pustijanac, u pravnoj stvari tužitelja DRAGE TADIĆA, OIB 73695233348 iz Osijeka, Varaždinska 1, kojeg zastupa punomoćnik Ante Župić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Župić i partneri d.o.o., Zagreb, Ulica Pere Budmanija 1, protiv tuženika OSIJEK-KOTEKS d.d., OIB 44610694500, Osijek, Šamačka 11, kojeg zastupa punomoćnik Mojmir Ostermann, odvjetnik u Ostermann i partneri, odvjetničkom društvu d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 284, radi isplate iznosa od 251.739,36 EUR, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-239/2023-45 od 7. prosinca 2023. ispravljenog rješenjem istog suda poslovni broj P-239/2023-49 od 3. siječnja 2024., 5. veljače 2024.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se tužiteljeva žalbe kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-239/2023-45 od 7. prosinca 2023.

II. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 4.900,90 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-239/2023-45 od 7. prosinca 2023., koje je ispravljeno rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-239/2023-49 od 3. siječnja 2024., odbačena je tužba (točka I. izreke) te je naloženo tužitelju da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 38.796,14 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 7. prosinca 2023. do isplate (točka II. izreke).

2. U obrazloženju navedenog rješenja prvostupanjski sud je utvrdio da su stranke zaključile Ugovor o vođenju poslova tvrtke OSIJEK-KOTEKS d.d. Osijek od 5. srpnja 2011. i da su tim ugovorom regulirana prava i obveze predsjednika uprave, njegova ovlaštenja, pitanje plaća predsjednika uprave i naknade za rad na teret troškova društva.

2.1. Također je utvrđeno da je Nadzorni odbor tuženika na sjednici od 22. studenoga 2011. opozvao tužitelja s mjesta predsjednika uprave tuženika te je opozvan i raskinut Ugovor o vođenju poslova društva OSIJEK-KOTEKS d.d. Osijek od 5. srpnja 2010.

2.2. Budući da su Ugovorom o vođenju poslova društva tuženika regulirani odnosi koji se odnose na prava i obveze predsjednika uprave društva i da je tuženikov nadzorni odbor opozvao tuženika s mjesta predsjednika uprave, prvostupanjski sud je zaključio da je Ugovor od 5. srpnja 2010. „menadžerski ugovor“, na temelju kojeg je tužitelj u ovom predmetu potraživao točno određeni novčani iznos na ime otpremnine iz odredbe članka 9.2. Ugovora te je ocijenio da tužitelj ne potražuje otpremninu koja proizlazi iz njegovog rada kao zaposlenika tuženika.

2.3. Utvrdivši da tužiteljevo pravo na otpremninu dospijeva opozivom (23. studenog 2011.), a rješenjem Nagodbenog vijeća FINA-e od 2. rujna 2013. je otvoren postupak predstečajne nagodbe nad tuženikom te da je rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Stpn-224/2014 od 16. veljače 2015. odobreno sklapanje predstečajne nagodbe tuženika, prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj bio dužan prijaviti svoju tražbinu na ime otpremnine iz menadžerskog ugovora kao vjerovnik u postupku predstečajne nagodbe.

2.4. Budući da tužitelj nije svoju tražbinu prijavio u postupku predstečajne nagodbe niti ju je tuženik uvrstio u popis obveza prema vjerovnicima, prvostupanjski sud je ocijenio da je tužba nedopuštena i primjenom odredbe članka 81. stavka 2. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi („Narodne novine“ broj: 108/12, 144/12, 81/13 i 112/13) donio pobijano rješenje.

3. Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio žalbe zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, nepotpuno i pogrešnu utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom ovom sudu da prihvati žalbu i ukine pobijano rješenje i presudom prihvati tužbeni zahtjev, a podredno da vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

4. Tužitelj u žalbi u bitnome navodi da isprave na kojima je prvostupanjski sud utemeljio pobijano rješenje datiraju iz vremena koje je prethodilo zaključenju prethodnog postupka i tuženik ih je morao tada dostaviti, a tuženik prvi put spominje propust prijave u podnesku od 6. listopada 2023. u kojem trenutku je prethodni postupak već bio zaključen te tuženik nije imao pravo taj prigovor isticati u 2023. godini. Smatra da je uzevši u obzir isprave i zakašnjeli tuženikov prigovor prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23).

4.1. Tužitelj ističe i sve da tužitelj i nije prijavio otpremninu u „predstečajni postupak“, tužitelj bi imao pravo na njenu isplatu u skladu s člankom 62. Stečajnog zakona prema kojima tražbine iz radnopravnih odnosa ne moraju biti prijavljene u tom postupku. Tužitelj navodi da Ugovor od 5. srpnja 2020. sadrži elemente menadžerskog ugovora, ali isto tako i radnopravnog ugovora, da je tužitelj imao status radnika tuženika i stekao sve povlastice koje proizlaze iz radnopravnog odnosa, a članak 62. Stečajnog zakona dopušta isplatu tražbina i onim vjerovnicima koji nisu radnici i bili su dužni prijaviti tražbinu, a nisu je prijavili.

5. Odgovor na žalbu podnio je tuženik koji predlaže da ovaj sud odbije tužiteljevu žalbu kao neosnovanu. Potražuje i naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 4.900,90 EUR.

6. Tuženik u odgovoru na žalbu u bitnome navodi da je u prvostupanjskom postupku glavna rasprava bila zaključena 7. ožujka 2013., a rješenje FINA-e o otvaranju predstečajnog postupka nad tuženikom je doneseno 2. rujna 2013. u koje vrijeme je postupak već bio u žalbenoj fazi i tuženik je svoj prigovor iznio najranije što je mogao u ponovljenom postupku nakon ukidne odluke. Tuženik navodi i da je iz naziva i sadržaja Ugovora o vođenju poslova OSIJEK-KOTEKS d.d. od 5. srpnja 2010. razvidno da se radi o menadžerskom ugovoru, a ne o tražbini iz radnog odnosa.

7. Žalba nije osnovana.

8. Ispitavši pobijana rješenja na temelju odredaba članka 365. u vezi s odredbom članka 381. Zakona o parničnom postupku, u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je pobijano rješenje pravilno.

9. Neosnovano tužitelj u žalbi navodi kako je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku jer je uzeo u obzir isprave i prigovor koje je tuženik dostavio nakon zaključenja prethodnog postupka.

10. U konkretnom predmetu postupak je započeo podnošenjem tužbe 19. studenog 2012. u vrijeme važenja Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11 – pročišćeni tekst) koji nije predviđao prethodni postupak, ni zaključenje prethodnog postupka, a niti da sud neće uzeti u obzir činjenice i dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile nakon zaključenja prethodnog postupka.

11. U predmetnom sporu nije proveden ni zaključen prethodni postupak sve u skladu s člankom 102. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 25/13) kojim je propisano da će se postupci pokrenuti prije stupanja na snagu tog Zakona dovršiti primjenom odredbi Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11). Zbog toga je prvostupanjski sud u skladu s odredbama važećeg Zakona o parničnom postupku uzeo u obzir isprave koje je tuženik privio spisu prije zaključenja glavne rasprave.

12. Pravilno je shvaćanje prvostupanjskog suda o tome da odredbe Ugovora o vođenju poslova tvrtke OSIJEK-KOTEKS d.d. od 5. srpnja 2010. u dijelu koji se odnosi na otpremninu koja je ugovorena za slučaj prestanka tog ugovora po svojoj pravnoj prirodi predstavljaju odredbe ugovora o djelu sui generis (koji se u pravnoj teoriji i sudskoj praksi naziva i menadžerski ugovor).

13. Navedenim Ugovorom, koji su potpisali tužitelj i predsjednik nadzornog odbora tuženika, stranke su regulirale prava i obveze tužitelja kao predsjednika uprave društva tuženika, naknadu za primanja (plaću) predsjednika uprave, a isto tako (člankom 9.) način prestanka ugovora i prava i obveze stranaka (pa i otpremninu) u slučaju prestanka.

14. Člankom 2. stavkom 3. Zakona o radu (2009.) („Narodne novine“ broj: 149/09, 61/11, 82/12, 73/13, 93/14 i 130/23) propisano je da fizička osoba koja je kao član uprave, izvršni direktor ili u drugom svojstvu prema posebnom zakonu, pojedinačno i samostalno ili zajedno i skupno, ovlaštena voditi poslove poslodavca, može kao radnik u radnom odnosu obavljati određene poslove za poslodavca. Na osobu iz stavka 3. toga članka ne primjenjuju se odredbe toga Zakona o prestanku ugovora o radu (članak 2. stavak 4. Zakona o radu). Odredbe Zakona o radu o otpremnini (članak 119.) smještene su Glavi XIV. „Prestanak ugovora o radu“.

15. Budući da je u smislu navedenih odredaba Zakona o radu prepušteno strankama da autonomno urede prestanak ugovora i otpremnine u vezi s prestankom ugovora zaključenog s osobom koja je ovlaštena voditi poslove društva, tražbina koja je predmet tužbe u ovom predmetu nije tražbina radnika iz radnog odnosa (iz članka 3. točke 13. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi), nego tražbina člana uprave iz članka 247. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj: 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 111/12, 125/11, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22, 114/22, 18/23 i 130/23).

16. Na to upućuje i visina otpremnine koja je u konkretnom slučaju ugovorena u fiksnom iznosu neovisno o trajanju radnog odnosa za razliku od odredaba Zakona o radu koji visinu određuje s obzirom na dužinu prethodnog neprekidnog trajanja radnog odnosa s poslodavcem.

17. Ovaj sud primjećuje da je i sam tužitelj implicitno izrazio shvaćanje da se ne radi o sporu iz radnog odnosa za koji je uvijek nadležan općinski sud (članak 34. stavak 1. točka 10. Zakona o parničnom postupku) time što je tužbu podnio trgovačkom sudu nadležnom za suđenje u sporovima između predsjednika i članova uprave i društva koji nastanu u svezi s njihovim radom u društvu ili za društvo (članak 34.b točka 3. Zakona o parničnom postupku).

18. Stoga je pravilno shvaćanje prvostupanjskog suda da je tužitelj svoju tražbinu iz članka 9. Ugovora o vođenju poslova tvrtke OSIJEK-KOTEKS d.d. od 5. srpnja 2010. trebao kao vjerovnik prijaviti u postupku predstečajne nagodbe, te da tužitelj nije vjerovnik prioritetne tražbine iz članka 51. stavka 7. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi koji tražbinu ne prijavljuje.

19. Odredbom članka 81. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi propisano je da nakon sklapanja predstečajne nagodbe nije dopušteno pokretanje ovršnog, upravnog ili parničnog postupka protiv dužnika, radi utvrđenja i ostvarenja tražbine koja je nastala prije otvaranja postupka predstečajne nagodbe, a u tom postupku nije prijavljena od strane vjerovnika niti je tu tražbinu dužnik uvrstio u popis obveza prema vjerovnicima iz članka 60. stavka 3. tog Zakona (stavak 2.).

20. Vjerovnik koji pravovremeno nije svoje potraživanje prema tuženiku prijavio niti je sudjelovao u postupku radi sklapanja predstečajne nagodbe nad tuženikom, protekom roka za potraživanje u tom postupku, više ne može ne samo pokrenuti, već niti nastaviti voditi parnični postupak za ostvarenje te tražbine nastale prije pokretanja predstečajnog postupka. Ovakvo pravno shvaćanje prihvaćeno je i u sudskoj praksi (npr. u predmetu Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-354/2016, Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-979/2022, Rev-3411/2018 i Rev-x 256/2018 i dr.).

21. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud odbacio tužbu, u smislu odredbe članka 81. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi.

22. Isto tako, odluka prvostupanjskog suda o parničnom je obrazložena i u skladu s odredbama članka 154. stavka 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku, a tužitelj u žalbi posebno ni ne iznosi razloge zbog kojih osporava odluku o parničnom trošku sadržanu u pobijanom rješenju.

23. Zbog toga je, na temelju odredbe članka 380. točke 2. Zakona o parničnom postupku, riješeno kao u izreci.

24. Tuženiku nije dosuđen trošak sastava odgovora na žalbu, jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za donošenje odluke (članak 155. Zakona o parničnom postupku). Stoga je i zahtjev tuženika za naknadu troška nastalog u žalbenom postupku odbijen kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 5. veljače 2024.

Sudac

Davor Pustijanac

Broj zapisa: 9-30863-0b954

Kontrolni broj: 066be-de42e-7ead7

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Davor Pustijanac, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.