REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

Tome Skalice 2

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: 7 Gž-376/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu po sutkinji Ireni Terzić-Dikanović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja H.- T. d.o.o. sa sjedištem u Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnici V. K., odvjetnici iz O. društva T. & K. & partneri d.o.o. iz Z., protiv tuženika I. I. iz Z.,.OIB: …, zastupanog po punomoćniku I. T., odvjetniku iz O. društva E., Š. i T. iz Z., radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu, poslovni broj: Povrv- 143/2021-7 od 25. veljače 2022., dana 5. veljače 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužitelja H.- T. d.o.o. se prihvaća, te se preinačava presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu, poslovni broj: Povrv-143/2021-7 od 25. veljače 2022., i sudi:

1. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. B. iz Z., poslovni broj Ovrv-6158/17 od 28. prosinca 2017., kojim je naloženo tuženiku I. I. iz Z., OIB: … da tužitelju H.- T. d.o.o. iz Z., OIB: … isplati iznos od 875,75 eura (6.598,32 kn) sa zateznim kamatama po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZOO), a koja teče na iznos od

- 228,07 eura (1.718,40 kn) od 29.01.2016. do isplate

- 314,36 eura (2.368,51 kn) od 01.03.2016. pa do isplate

- 174,05 eura (1.311,40 kn) od 30.03.2016. pa do isplate

- 159,27 eura (1.200,01 kn) od 27.04.2016. pa do isplate, sve u roku od 8 dana.

2. Ukida se platni sadržan u rješenju o ovrsi javnoga bilježnika M. B. iz Z., poslovni broj Ovrv-6158/17 od 28. prosinca 2017., kojim je naloženo tuženiku I. I. da tužitelju H.- T. d.o.o. naknadi iznos od 170,88 eura (1.287,50 kn) na ime nastalih troškova ovršnoga postupka i iznos od 4,98 eura (37,50 kn) na ime predvidivih troškova ovršnoga postupka, sve sa pripadajućim zateznim kamatama na te iznose.

3. Nalaže se tuženiku I. I. da naknadi tužitelju H.- T. d.o.o. troškove parničnog postupka u iznosu od 952,29 eura, u roku od 15 dana, dok se tužitelj odbija sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova postupka.

4. Odbija se zahtjev tuženika I. I. za naknadom troškova parničnog postupka kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku I. I. da naknadi tužitelju H.- T. d.o.o. troškove drugostupanjskog postupka u iznosu od 235,16 eura, u roku od 15 dana.

III. Tuženik I. I. odbija se sa zahtjevom za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

„I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. B. iz Z., poslovni broj Ovrv-t d.o.o. isplati iznos od 6.598,32 kuna zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja teče na iznos od 1.718,40 kn od 29.01.2016. do isplate

2.368,51 kn od 01.03.2016. pa do isplate

1.311,40 kn od 30.03.2016. pa do isplate

1.200,01 kn od 27.04.2016. pa do isplate

kao i da tužitelju naknadi trošak ovršnog postupka sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana od dana dostave rješenja o ovrsi te se tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbija kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tužitelja H.-t d.o.o., Z., OIB: … za naknadom parničnog troška kao neosnovan.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 8.268,76, kuna (osam tisuća dvjesto šezdeset i osam kuna i sedamdeset i šest lipa) u roku od 15 dana.“

2. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je pravovremeno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, kao i odluke o troškovima postupka, te je predložio županijskom sudu da pobijanu presudu preinači u smislu žalbenih razloga i održi u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika ili da istu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje uz obvezu tuženika da naknadi tužitelju trošak ovog žalbenog postupka.

2.1. Tužitelj prvenstveno navodi kako je prilikom donošenja presude prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) jer su razlozi o odlučnim činjenicama nejasni i proturječni, te da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o danim iskazima i samih tih isprava i zapisnika, a osobito da je propustio utvrditi da je svjedok T. S. dva puta dao iskaz u ovom postupku, te da je u iskazu od 11. veljače 2020. naveo da je postao predstavnikom stanara kada se sklapao Ugovor na adresi Z. i da se na Ugovoru o potrošnji toplinske energije nalazi njegov potpis, dok je u iskazu od 15. veljače 2022. naveo da u trenutku prikupljanja potpisa nije bio on predstavnik suvlasnika nego K. B..

2.2. Osim navedenog tužitelj ističe da prvostupanjski sud nije imao u vidu da postoje dvije Odluke sa različitim pravnim posljedicama za krajnje kupce na predmetnom mjernom mjestu, i to Odluka o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju na zajedničkom mjerilu toplinske energije, a čiju zakonitost je tuženik tijekom postupka osporavao i Odluka suvlasnika zgrade o sklapanju ugovora o potrošnji toplinske energije s kupcem toplinske energije, te da je u obrazloženju pogrešno naveo da su obračuni utuženih računa vršeni na temelju Odluke suvlasnika zgrade o sklapanju ugovora o potrošnji toplinske energije s kupcem toplinske energije i Ugovora o potrošnji toplinske energije obzirom da je raspodjelu i obračun troškova za isporučenu toplinsku energiju tuženik vršio u skladu s Pravilnikom o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju (NN 99/14, 27/15, 124/15) donesenog od strane Ministarstva gospodarstva.

2.3. Nadalje se žalbenim navodima ukazuje da nije jasno na temelju čega je prvostupanjski sud zaključio da svjedok T. S. nije bio predstavnik suvlasnika u vrijeme potpisivanja Ugovora dana 18. veljače 2016. kada je taj svjedok naveo da je stupio na dužnost predstavnika suvlasnika početkom 2016. i da je u svom iskazu od 11. veljače 2020. potvrdio da se njegov potpis kao ovlaštenog predstavnika nalazi na Ugovoru o potrošnji toplinske energije, kao i da je prilikom donošenja odluke propustio cijeniti činjenicu da eventualni nesređeni odnosi između suvlasnika i predstavnika suvlasnika nisu relevantni za odlučivanje o osnovanosti tužiteljeve tražbine prema tuženiku temeljem zaključenog ugovora na koji tuženik, sukladno iskazu svjedoka T. S., nije imao primjedbi.

2.4. Tužitelj, također, smatra da je nejasan zaključak prvostupanjskog suda da je predmetno dugovanje neosnovano u cijelosti obzirom da primjena korekcijskog faktora ne povećava cjelokupni iznos računa za toplinsku energiju nego samo dio troška koji se odnosi na količinu isporučene toplinske energije (varijabilni trošak), dok fiksni troškovi (troškovi snage, naknade za djelatnost opskrbe toplinskom energijom i naknade za djelatnost kupca toplinske energije) ostaju nepromijenjeni. Osim navedenog smatra da je sud propustio cijeniti i činjenicu da je tužitelj kao dotadašnji opskrbljivač toplinskom energijom bio određen kao kupac i prije sklapanja Ugovora, kao i da je redovito vršio isporuku toplinske energije za tuženikov poslovni prostor, a što je vidljivo iz utuženih računa koji su djelomično podmireni i što nije niti bilo sporno u ovom postupku. Kako je tijekom postupka nesporno utvrđeno da je tuženik suvlasnik predmetnog poslovnog prostora tužitelj je mišljenja da je dokazao da je tuženik krajnji kupac sukladno članku 2. Općih uvjeta za isporuku toplinske energije (NN 35/14 i 129/15, dalje u tekstu: Opći uvjeti) i članku 53. stavku 14. Zakona o tržištu toplinske energije (NN 80/13, 14/14, 102/14 i 95/15).

2.5. Isto tako imajući u vidu činjenicu da je tužitelj isporučivao toplinsku energiju na predmetnom mjernom mjestu ugovor se ima smatrati valjanim jer su ga ugovorne strane ispunile u cijelosti ili u pretežitom dijelu sukladno odredbi članka 294. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje u tekstu: ZOO), pa da iz svega navedenog proizlazi da prvostupanjski sud prilikom odlučivanja u ovoj pravnoj stvari nije primijenio odredbe članka 53. stavka 14. Zakona o tržištu toplinske energije, članka 84. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje u tekstu: ZV) i članka 294. ZOO-a. Zaključno tužitelj osporava i odluku o troškovima postupka iz razloga što je pogrešna odluka o glavnoj stvari, te što je pogrešno dosuđen tuženiku i trošak sastava podneska od 8. studenog 2021. na temelju Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22, dalje u tekstu: Tarifa) obzirom da je taj podnesak sastavio tuženik i da nema pravo na nagradu na temelju odredbi Tarife.

3. U odgovoru na žalbu tuženik osporava osnovanost žalbenih navoda tužitelja, te predlaže da se žalba u cijelosti odbije kao neosnovana uz naknadu troškova odgovora na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Neosnovano tužitelj u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, budući presuda nema takvih nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

5.1. Prvostupanjski sud je, naime, cijeneći iskaz svjedoka T. S. pravilno utvrdio da je svjedok postao predstavnik suvlasnika početkom 2016., ali je pogrešno zaključio da je taj svjedok postao predstavnik suvlasnika nakon sklapanja predmetnog Ugovora o potrošnji toplinske energije, budući iz navedenog Ugovora (list 47) proizlazi da je isti sklopljen 18. veljače 2016. i da je kao predstavnik stanara naveden upravo svjedok T. S. koji je i potpisao isti Ugovor i koji je na ročištu od 11. veljače 2020. naveo da je ugradnju razdjelnika organizirao bivši predstavnik stanara K. B., a da je on prilikom preuzimanja dužnosti dobio obavezu potpisivanja predmetnog Ugovora i Odluke o raspodjeli toplinske energije.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja na obvezivanje tuženika da mu isplati temeljem vjerodostojne isprave, ovjerenog izvatka iz poslovnih knjiga, utuženi iznos od 875,75 eura (6.598,32 kn) sa pripadajućim zateznim kamatama, a sve s osnova nepodmirenih dospjelih iznosa na ime isporučene toplinske energije, i to za mjesec prosinac 2015., te za mjesece siječanj, veljaču i ožujak 2016., a za poslovni prostor na adresi Z..

7. Prvostupanjski sud je odbio tužitelja s tužbenim zahtjevom iz razloga što je uvidom u Odluku suvlasnika zgrade o sklapanju ugovora o potrošnji toplinske energije s kupcem toplinske energije - tuženikom (list 90-94) utvrdio da iz nje nisu razvidni suvlasnički udjeli svih suvlasnika objekta, odnosno da nisu navedene površine svih stambenih i poslovnih prostora (kako onih sa potpisima krajnjih kupaca, tako onih bez potpisa) za koji objekt je predstavnik suvlasnika utvrdio da su se prikupljali potpisi samo od stanara za posebno zajedničko mjerilo, ali ne i za mjerilo koje se odnosi na poslovne prostore, kao i iz razloga što svjedok T. S. u vrijeme potpisivanja navedenog Ugovora nije bio predstavnik suvlasnika, te je na temelju navedenih utvrđenja zaključio da su navedena Odluku suvlasnika zgrade i navedeni Ugovor o potrošnji toplinske energije nezakoniti, a samim time da su nezakoniti i obračuni utuženih računa.

8. Ovakav zaključak prvostupanjskog suda je pogrešan.

9. Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da tuženik nije osporavao činjenicu da mu je tužitelj u utuženom razdoblju isporučivao toplinsku energiju, te da tužitelj svoje potraživanje temelji na priloženom Izvatku iz poslovnih knjiga od 28. prosinca 2017. (list 5) koji predstavlja javnu ispravu. Nadalje, iz spisa proizlazi da je tuženik osporavao iznos koji je naveden u Izvatku tvrdeći da tužitelj nije pravilno obračunavao potrošnju toplinske energije na temelju Odluke o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju na zajedničkom mjerilu toplinske energije od 8. prosinca 2015., kao i zbog toga što smatra da ta Odluka nije niti zakonita jer da nije donesena većinom glasova prema suvlasničkim dijelovima.

10. Dakle, prvostupanjski sud je odbio tužitelja s tužbenim zahtjevom iz razloga što je utvrdio da nije zakonita Odluka suvlasnika zgrade o sklapanju ugovora o potrošnji toplinske energije s kupcem toplinske energije – tuženikom i Ugovor o potrošnji toplinske energije iako tužitelj nije vršio obračun potrošnje na temelju te Odluke i Ugovora nego na temelju Odluke o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju i odredbi Pravilnika o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju (NN 99/14, 27/15, 124/15).

11. Člankom 294. ZOO-a propisano je da se ugovor za čije se sklapanje zahtijeva pisani oblik smatra valjanim iako nije sklopljen u tom obliku ako su ugovorne strane ispunile, u cijelosti ili u pretežitom dijelu, obveze koje iz njega nastaju, osim ako iz cilja radi kojega je oblik propisan očito ne proizlazi što drugo. 11.1. Člankom 84. stavkom 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje u tekstu: ZV) propisano je da kad dužnik obveze na povremena davanja za komunalne usluge u svezi s uporabom nekog posebnoga dijela nekretnine (naknade zbog trošenja električne energije, plina, toplinske energije, odvoza otpada i sl.) nije neka druga osoba, suvlasnik na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo toga posebnoga dijela nekretnine duguje te naknade dobavljačima odnosno davateljima usluga.

12. Imajući u vidu da je u postupku utvrđeno da je tuženik vlasnik poslovnog prostora za koji je tužitelj tuženiku u utuženom razdoblju isporučivao toplinsku energiju, dakle da je tuženik krajnji kupac sukladno članku 2. Općih uvjeta za isporuku toplinske energije (NN 35/14 i 129/15, dalje u tekstu: Opći uvjeti) i članku 53. stavku 14. Zakona o tržištu toplinske energije (NN 80/13, 14/14, 102/14 i 95/15), te da je predmetni Ugovor o potrošnji toplinske energije u cijelosti izvršen, kao i da tužitelj svoje potraživanje temelji na Izvatku iz poslovnih knjiga koji predstavlja javnu ispravu, a da tuženik nije dokazao da tužitelj nije vršio obračun potrošnje toplinske energije u skladu sa Odlukom o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju i sa odredbama Pravilnika o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju, odnosno da nije predložio izvođenje odgovarajućeg vještačenja, valjalo je žalbu tužitelja prihvatiti i pobijanu presudu preinačiti, te odlučiti kao u točki I.1. izreke.

13. Kako je žalba tužitelja prihvaćena, a prvostupanjska presuda preinačena, o troškovima postupka odlučeno je temeljem odredbe 166. stavka 2. ZPP-a u vezi sa člankom 154. stavkom 1. ZPP-a, te su tužitelju priznati troškovi parničnog postupka koji su u smislu članka 155. stavka 1. ZPP-a bili potrebni za vođenje parnice, i to troškovi sastava ovršnog prijedloga u iznosu od 75 bodova temeljem Tbr.7. toč.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22, dalje u tekstu: Tarifa) i sastava podneska od 22. listopada 2018. iznosu od 75 bodova temeljem Tbr.8. toč.1. Tarife obzirom da se tužitelj tim podneskom očitovao na prigovor tuženika, zatim troškovi zastupanja na ročištima od 17. rujna 2019., 11. veljače 2020., 30. rujna 2021, 21. prosinca 2021. i 15. veljače 2022. u iznosima od po 75 bodova temeljem Tbr.9. toč.1. Tarife, što iznosi ukupno 525 bodova, odnosno 696,79 eura, te obračunati PDV u iznosu od 174,20 eura i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 39,82 eura temeljem Tar.br.1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (NN 53/19 i 92/21), kao i troškovi javnog bilježnika u iznosu od 41,48 eura, tako da ukupno priznati troškovi tužitelju iznose 952,29 eura, zbog čega je odlučeno kao u točki I.2.,3. i 4. izreke.

13.1. Tužitelju nisu priznati zatraženi troškovi zastupanja na ročištima na kojima je objavljena presuda, budući je iz spisa vidljivo da punomoćnik tužitelja nije bio nazočan na tim ročištima, kao i troškovi sastava podnesaka od 19. studenog 2018., 28. siječnja 2019. i 31. kolovoza 2021., jer je tužitelj tim podnescima samo ponavljao navode koje je istakao u podnesku od 22. listopada 2018. i na ročištima, te isti u smislu članka 155. stavka 1. ZPP-a nisu bili potrebni za vođenje parnice.

14. Tužitelju koji je u žalbenom postupku uspio u cijelosti ovaj sud je priznao i zatražene troškove sastava žalbe s PDV-om u iznosu od 155,53 eura temeljem Tbr.10. toč.1. i 42. Tarife, te sudsku pristojbu na žalbu u iznosu od 79,63 eura temeljem Tar.br.3. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (NN 53/19 i 92/21), što iznosi ukupno 235,16 eura, zbog čega je odlučeno kao u točki II. izreke.

15. Ovaj sud nije dosudio tuženiku troškove sastava odgovora na žalbu jer je ocijenio da isti nije bio potreban u ovom postupku povodom izjavljene žalbe, a temeljem članka 166. stavka 1. u svezi s člankom 155. stavkom 1. ZPP-a.

16. Zbog svega iznesenog odlučeno je temeljem članka 373. točka 3. ZPP-a kao u izreci ove presude.

Slavonski Brod, 5. veljače 2024.

Sutkinja

Irena Terzić-Dikanović