Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: 24 Gž-1244/2020-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Ivane Čačić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak- Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. Č. iz Z., OIB:..., zastupanog po punomoćniku Z. J., odvjetniku u Z., protiv tuženika Z. b. d.d., Z., OIB:..., zastupanog po punomoćnici M. K. K., odvjetnici u Z., radi isplate, u povodu žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-1806/2019-18 od 17. srpnja 2020., na sjednici vijeća održanoj 5. veljače 2024.
p r e s u d i o j e
I. Preinačuje se presuda poslovni broj P-1806/2019-18 od 17. srpnja 2020. te se odbija tužbeni zahtjev koji glasi:
„I. Nalaže se tuženiku Z. b. d.d., Z., OIB:..., da tužitelju B. Č. iz Z., OIB:..., isplati iznos od 6.674,38 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:
46,53 EUR
od
2.11.2007. do isplate 46,96 EUR
od
2.12.2007. do isplate 47,00 EUR
od
2.1.2008.
do isplate
47,78 EUR
od
2.2.2008.
do isplate
90,92 EUR
od
2.3.2008.
do isplate
92,14 EUR
od
2.4.2008.
do isplate
89,45 EUR
od
2.5.2008.
do isplate
88,54 EUR
od
2.6.2008.
do isplate 89,74 EUR
od
2.7.2008.
do isplate 87,79 EUR
od
2.8.2008.
do isplate 88,07 EUR
od
2.9.2008.
do isplate 89,36 EUR
od
2.10.2008. do isplate 97,03 EUR
od
2.11.2008. do isplate 91,38 EUR
od
2.12.2008. do isplate 97,63 EUR
od
2.1.2009.
do isplate
98,46 EUR
od
2.2.2009.
do isplate
98,87 EUR
od
2.3.2009.
do isplate
97,83 EUR
od
2.4.2009.
do isplate
97,66 EUR
od
2.5.2009.
do isplate 96,05 EUR
od
2.6.2009.
do isplate 94,64 EUR
od
2.7.2009.
do isplate 128,67 EUR
od
2.8.2009.
do isplate 130,05 EUR
od
2.9.2009.
do isplate 129,23 EUR
od
2.10.2009. do isplate 128,43 EUR
od
2.11.2009. do isplate 130,2 EUR
od
2.12.2009. do isplate 131,87 EUR
od
2.1.2010.
do isplate 133,64 EUR
od
2.2.2010.
do isplate 133,15 EUR
od
2.3.2010.
do isplate 136,13 EUR
od
2.4.2010.
do isplate 135,33 EUR
od
2.5.2010.
do isplate 136,82 EUR
od
2.6.2010.
do isplate 145,3 EUR
od
2.7.2010.
do isplate 143,33 EUR
od
2.8.2010.
do isplate 150,57 EUR
od
2.9.2010.
do isplate 146,71 EUR
od
2.10.2010. do isplate 143,79 EUR
od
2.11.2010. do isplate 152,52 EUR
od
2.12.2010. do isplate 157,9 EUR
od
2.1.2011.
do isplate 90,81 EUR
od
2.2.2011.
do isplate 91,10 EUR
od
2.3.2011.
do isplate 89,40 EUR
od
2.4.2011.
do isplate 89,88 EUR
od
2.5.2011.
do isplate 95,49 EUR
od
2.6.2011.
do isplate 96,25 EUR
od
2.7.2011.
do isplate 80,32 EUR
od
2.8.2011.
do isplate 78,50 EUR
od
2.9.2011.
do isplate 75,69 EUR
od
2.10.2011. do isplate 75,58 EUR
od
2.11.2011. do isplate 75,24 EUR
od
2.12.2011. do isplate 76,19 EUR
od
2.1.2012.
do isplate 77,26 EUR
od
2.2.2012.
do isplate 77,25 EUR
od
2.3.2012.
do isplate 76,51 EUR
od
2.4.2012.
do isplate 76,74 EUR
od
2.5.2012.
do isplate 78,72 EUR
od
2.12.2012. do isplate 78,56 EUR
od
2.1.2013.
do isplate 77,15 EUR
od
2.2.2013.
do isplate 78,07 EUR
od
2.3.2013.
do isplate 78,28 EUR
od
2.4.2013.
do isplate 77,81 EUR
od
2.5.2013.
do isplate 76,51 EUR
od
2.6.2013.
do isplate
75,69 EUR
od
2.7.2013.
do isplate
76,37 EUR
od
2.8.2013.
do isplate
76,82 EUR
od
2.9.2013.
do isplate
78,02 EUR
od
2.10.2013. do isplate 77,32 EUR
od
2.11.2013. do isplate 77,59 EUR
od
2.12.2013. do isplate 77,80 EUR
od
2.1.2014.
do isplate
i to do 31.12.2007. po kamatnoj stopi od 15% godišnje, od 1.1.2008. do 30.6.2011. po kamatnoj stopi od 14% godišnje, od 1.7.2011. do 31.7.2015. po kamatnoj stopi od 12% godišnje, a od 1.8.2015. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“
II. Svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.
III. Odbija se zahtjev tuženika na naknadu troškova sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom je presudom u točci I. izreke naloženo tuženiku isplatiti tužitelju 50.288,09 kn sa zateznim kamatama na iznose, za razdoblje i po stopi kako je navedeno u toj točci izreke te mu je točkom II. izreke naloženo naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 11.706,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate.
2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom u cijelosti pobija tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013. i 89/2014., dalje: ZPP koji se na ovaj predmet primjenjuje u skladu s člankom 117. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, “Narodne novine” br. 70/2019. s izuzecima iz članka 117. stavka 2. i 3. tog Zakona) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije uz naknadu troškova parničnog postupka tuženiku, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži i naknadu troškova sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.
3. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.
4. Žalba je osnovana.
5. Predmet spora je kondikcijski zahtjev tužitelja za povrat iznosa plaćenih na temelju nepoštene ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni redovne kamatne stope koja je odredba sadržana u članku 2. potrošačkog ugovora o kreditu broj 3208627962 zaključenog među strankama 15. ožujka 2007. u odnosu na koji su ugovor stranke u smislu glave IV.a „Konverzija kredita denominiranih u CHF i denominiranih u kunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" s valutnom klauzulom u CHF“
br. 75/09., 112/12., 143/13., 147/13., 9/15., 78/15., 102/15., i 52/16., dalje ZPK) 4. veljače 2016. zaključile dodatak ugovoru o kreditu broj 3208627962.
6. Na temelju činjenica koje među strankama nisu sporne i koje je utvrdio pregledavanjem isprava, saslušanjem tužitelja i provedenim financijskim vještačenjem, prvostupanjski je sud utvrdio sljedeće činjenično stanje:
- da je 15. ožujka 2007. u Z. između tuženika kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita sklopljen potrošački ugovor o namjenskom kreditu broj 3208617962 radi kupnje stana s ugovorenim iznosom kredita od 130.740,00 CHF po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita i s rokom otplate od 30 godina
- da je ugovor zaključen uz redovnu kamatu od 4,50% godišnje, promjenjivu
- da je člankom 2. ugovora među strankama ugovorena promjena kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora
- da je dogovor stranaka o početnoj kamatnoj stopi od 4,50 % godišnje valjan
- da je ugovorna odredba kojom je među strankama ugovorena promjena kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora ništetna
- da razlika između stvarno naplaćenog anuiteta koji je od početka otplate kredita do 1. siječnja 2014. obračunat prema promijenjenoj kamatnoj stopi (5,15%, 5,80%, 6,30%, 5,50% i 5,25%) i anuiteta koji bi bio obračunat da je primijenjena početna ugovorena kamatna stopa (4,50%) iskazana u kunskoj protuvrijednosti prema ugovorenom tečaju na dan isplate (korištenja) kredita iznosi 50.288,08 kn
- da su stranke 4. veljače 2016. sklopile dodatak ugovoru o kreditu broj 3208617962 u skladu s odredbama Zakona i izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 102/2015., dalje, ZID ZPK/2015)
- da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 11. lipnja 2019.
7. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski je sud uz primjenu članaka 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018. i 126/2021., dalje ZOO) obvezao tuženika vratiti tužitelju uplate koje su učinjene na ime ispunjenja ništetne ugovorne odredbi o jednostranoj izmjeni kamatne stope sa zakonskim zateznim kamatama koje ne obrazlaže. Pritom je uz primjenu članka 225. i 241. ZOO-a ocijenio neosnovanim prigovor zastare te je zaključio da unatoč provedenoj konverziji tužitelj nije u potpunosti obeštećen za štetne posljedice koje su nastale primjenom ništetne ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope kao i to da se sklopljenim dodatkom tužitelj nije odrekao potraživanja po osnovi preplaćenih kamata.
8. Osnovano tuženik u žalbi tvrdi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je pobijanom presudom prihvatio kondikcijski zahtjev za isplatu iznosa koji su tijekom otplate kredita broj 3208617962 plaćeni na temelju ništetne ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope i to kao pravnu posljedicu njezine ništetnosti.
9. Iz spisa predmeta proizlazi:
- da je dodatak ugovoru o kreditu broj 3208617962 od 4. veljače 2016. sklopljen i ispunjen u skladu s odredbama ZID ZPK/2015 te da njegova valjanost nije dovedena u pitanje
- da prema izračunu konverzije na dan 30. rujna 2015. preplata tužitelja po ugovoru o kreditu 3208617962 iznosi 14.603,22 kn
- da se ta preplata, prema sporazumu stranaka, koristi za namirenje budućih anuiteta u valutnoj klauzuli u EUR koji će dospjeti i to na način da se sukcesivno, kod plaćanja budućeg anuiteta, iznos do najviše 50% dospjelog anuiteta u valutnoj klauzuli u EUR namiri preplatom, sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi
- da je izračun konverzije u skladu s odredbama članka 19.c ZPK-a
10. Iako ZZP/2003, kao posebni zakon, propisuje da su nepoštene odredbe ništetne, ne propisuje pravne posljedice ništetnosti tih odredbi. U nedostatku posebnih odredbi ZZP/2003 o posljedicama ništetnosti nepoštenih odredbi, primjenjuju se opća pravila obveznog prava (ZOO) ili primjenjivi posebni propisi ako postoje.
11. U odnosu na potrošački ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u CHF koji su stranke zaključile 15. ožujka 2007. stupio je 30. rujna 2015. na snagu ZID ZPK/2015.
11.1. Uređuje li taj Zakon restituciju za nepoštene ugovorne odredbe iz potrošačkih ugovora o kreditu denominiranih u CHF ili denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF i to na način koji zadovoljava visoku razinu zaštite potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi u potrošačkim ugovorima koja se jamči odredbama ZZP/2003 ključno je pravno pitanje za odlučivanje o predmetu spora.
12. Kad je riječ o pravnim posljedicama nepoštenosti ugovorne odredbe u potrošačkim ugovorima, ugovornu odredbu koja je proglašena nepoštenom valja smatrati, u načelu, kao da nikada nije postojala tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača. Upravo to i proizlazi iz odredbe članka 87. stavka 1. ZZP/2003 imajući na umu da ništetnost djeluje ex tunc.
12.1. Osim toga, nepoštena odredba o jednostranoj promjeni stope ugovorne kamate iz ugovora o kreditu broj 3208617962 od 15. ožujka 2007. nakon zaključenog dodatka tom ugovoru u skladu s odredbama ZID ZPK/2015 ne obvezuju tužitelja, s obzirom na to da je ta nepoštena ugovorna odredba zamijenjena na način kao da je za sve ugovoreno vrijeme kredita isti bio ugovoren s valutnom klauzulom u EUR i uz promjenjivu kamatnu stopu za kredite s valutnom klauzulom u EUR.
12.2. U tom je smislu ostvaren neobvezujući učinak nepoštene ugovorne odredbe u skladu s člankom 87. stavkom 1. ZZP/2003.
13. Načelno gledajući, kad su potrošači izvršili plaćanje na temelju nepoštenih ugovornih odredbi, trebaju, uz utvrđenje ništetnosti tih odredbi, imati i pravo na povrat tih plaćanja. Pravo potrošača na povrat posljedica je neobvezujuće prirode ništetne ugovorne odredbe. Bez prava na povrat plaćenog na temelju nepoštene ugovorne odredbe nema govora o neobvezujućem učinku ex tunc, a što je okvir postavljen člankom 87. stavkom 1. ZZP/2003.
13.1. Stranke su dodatkom ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF koji je sadržavao ništetnu odredbu o jednostranoj izmjeni kamatne stope, izvršile konverziju kredita u cijelosti u skladu s prisilnom odredbom članka 19.c ZPK-a na način da su svi iznosi plaćeni na ime otplate ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF tijekom otplate kredita do dana obračuna konverzije, osim onih koji su eventualno plaćeni na ime zateznih kamata zbog zakašnjenja tužitelja, iskorišteni u njegovu korist i to za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim dodatkom ugovora o kreditu. Drugim riječima, u obračun konverzije uzeti su i iznosi koji su plaćeni na ime ništetne ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope kako to pravilno u žalbi ističe tuženik.
14. U tom smislu, prema pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, iako ZID ZPK/2015 ne propisuje ništetnost sporne ugovorne odredbe pa stoga niti način restitucije potrošača, u pravnoj situaciji kad su isplate koje je tužitelj učinio na ime nepoštene ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope koja je bila sadržana u ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, na temelju među strankama sklopljenog valjanog dodatka tom ugovoru, iskorištene za ispunjenje njegove obveze prema tom dodatku, a utvrđena je preplata iskorištena za ispunjenje budućih anuiteta u valutnoj klauzuli u EUR, ne može se zaključiti da dodatak ugovora o kreditu nema restitucijski učinak za tužitelja u odnosu na nepoštenu ugovornu odredbu o jednostranoj izmjeni kamatne stope koja je bila sadržana u ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF bez obzira na to što ZID ZPK/2015 ne predviđa da se iznosi koji su plaćeni na temelju ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni stope ugovorne kamate ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF vraćaju tužitelju, nego da se iskorištavaju u njegovu korist za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim dodatkom ugovoru o kreditu.
14.1. Pritom je za dodati da je u oglednom postupku koji se pred tim sudom vodio u predmetu Gos-1/2019, Vrhovni sud Republike Hrvatske, odgovarajući na pitanje važno za jedinstvenu primjenu prava koji mu je uputio Općinski sud u Pazinu, dao sljedeći odgovor: „Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ br. 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.“
14.2. Osim toga, Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom ZID ZPK/2015 na temelju kojeg Zakona je među strankama sklopljen sporazum o konverziji, ocijenivši taj Zakon usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske.
14.3. Naposljetku, dodatak ugovoru o kreditu koji je sklopljen u skladu sa ZID ZPK/2015 sadrži odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, ali su te odredbe odraz prisilnih zakonskih odredbi ZID ZPK/2015 koje je unaprijed odredio zakonodavac, a ne tužena banka. Zbog toga ugovoreni sadržaj aneksa ugovoru o kreditu u smislu članka 49. stavka 5. ZZP/2014 koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja aneksa, ne podliježu primjeni druge glave („Nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima“) trećeg dijela tog Zakona.
15. Pored činjenice da je tuženik na temelju kogentnih odredbi članka 19.c ZPK-a u izračun konverzije uvrstio sve iznose koje je za vrijeme otplate kredita broj 3208617962 primio od tužitelja, uključivo i razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema promijenjenoj kamatnoj stopi (5,15%, 5,80%, 6,30%, 5,50% i 5,25%) anuiteta koji bi bio obračunat da je primijenjena početna ugovorena kamatna stopa (4,50%) te je postignut sporazum o korištenju utvrđenih preplata, očito je da ta razlika koju tužitelj zahtijeva tužbom, nakon zaključenog dodatka ugovoru nije (više) bez osnove u imovini tuženika pa nisu ispunjene pretpostavke za povrat propisane člankom 1111. ZOO-a.
15.1. Tuženik je na temelju sklopljenih aneksa uz ugovore o kreditu, u izračun konverzije koji je propisan ZID ZPK/2015 unio iznose koje tužitelj traži tužbom, a koji su doista na temelju nepoštene ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope sadržane u ugovorima u kreditu s valutnom klauzulom u CHF bez osnove bili prešli u njegovu imovinu do dana 30. rujna 2015. Ti su iznosi, međutim, zajedno s ostalim iznosima uplaćenim radi namirenja početno utvrđenih anuiteta u kunama s valutnom klauzulom u CHF (osim uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije) u skladu sa sklopljenim dodatkom ugovora o kreditu iskorišteni za namirenje anuiteta u valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu s valutnom klauzulom u EUR, a preplata je korištena za namirenje budućih anuiteta s valutnom klauzulom u EUR.
16. Zbog toga je nepravilan zaključak suda prvog stupnja da konverzijom predmetnih kredita tužitelj nije u potpunosti obeštećen za štetne posljedice koje su nastale primjenom ništetne ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope te da stoga postoji pravna osnova za isplatu razlike između početno ugovorene i stvarno primijenjene kamatne stope iz ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF od 15. ožujka 2007. jer su i uplate koje čine tu razliku u cijelosti uračunate prilikom obračuna konverzije kredita čime je obveza kreditora na povrat tih iznosa prestala.
17. Pravilno sud prvog stupnja utvrđuje da se sklapanjem dodatka ugovoru o kreditu tužitelj nije odrekao prava na zaštitu od nepoštene ugovorne odredbe sadržane u ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF iz 2007. Međutim, riječ je o neodlučnoj činjenici, imajući na umu pravno shvaćanje ovog suda izraženo u točkama 13. do 15.1. ovog obrazloženja, prema kojem ne proizlazi da je na strani tužitelja zaključenjem dodatka ugovoru, čija valjanost nije dovedena u pitanje, došlo do odricanja od prava na isplatu iznosa koje je do 30. rujna 2015. platio na ime ispunjenja ništetne ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope.
18. Imajući na umu navedene razloge, osobito one iz točaka 12. do 15.1. ovog obrazloženja, zaključak je ovog suda da je sklapanjem dodatka ugovoru o kreditu u skladu s odredbama ZID ZPK/2015 tužitelj restituiran za nepoštenu ugovornu odredbu o jednostranoj izmjeni kamatne stope koje je sadržana u članku 2. ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF od 15. ožujka 2007. jer ga, s jedne strane, ta odredba ne obvezuje, a, s druge strane, isplate koje je na temelju nje učinio vraćene su u njegovu imovinu na način da su iskorištene za njegov račun, u ispunjenju valjane obveze preuzete dodatkom dok je preplata iskorištena za ispunjenje obveza koje je preuzeo valjanim dodatkom. Stoga mu po pravnom shvaćanju ovog suda ne pripadaju isplate koje se traže tužbom.
19. To je pravno shvaćanje podudarno s pravnim shvaćanjem zauzetim na sjednici Građanskog odjela ovog suda održanoj 7. lipnja 2023. koje glasi: „Potrošač koji je s bankom sklopio dodatak/aneks, kojim je provedena konverzija u skladu sa Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 102/15.), nema pravo na restituciju isplatom temeljem nepoštenih (ništetnih) odredaba o načinu promjene ugovorene redovne kamatne stope i ugovorenoj valuti glavnice u CHF iz osnovnog ugovora o kreditu.“
20. Slijedom svega navedenog, s obzirom na to da je u odluci o isplati iz točke I. izreke pobijane presude pogrešno primijenjeno materijalno pravo iz članka 1111. ZOO-a u vezi s člankom 19.c ZPK-a, na temelju članka 373. točke 3. ZPP-a u tom je dijelu, u povodu žalbe tuženika, preinačena prvostupanjska presuda na način da je zahtjev za isplatu odbijen, ne ulazeći u osnovanost ostalih žalbenih navoda tuženika.
20.1. Pritom su zahtijevani novčani iznosi izraženi u valuti EUR u skladu s Odlukom o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 85/22.) i pravilima za preračunavanje i zaokruživanje propisanih Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 57/22., 88/22.).
21. Odlučujući o troškovima cijelog postupka u skladu s člankom 166. stavkom 2. ZPP-a, ovaj je sud imao na umu da primjena pravila „gubitnik plaća“ iz članka 154. stavka 1. ZPP-a koje teži legitimnom cilju osiguravanja pravilnog djelovanja pravosudnog sustava i zaštite prava drugih kroz odvraćanje od neutemeljenih parnica i preuveličanih troškova može u okolnostima ovog predmeta predstavljati ograničenje tužiteljevog prava na sud. Naime, ograničenje u obliku izricanja znatnog financijskog tereta tužitelju nakon završetaka postupka neće biti spojivo s njegovim pravom na pristup sudu kao sastavnicom ustavnog i konvencijskog prava na pošteno suđenje ako ne teži legitimnom cilju (odvraćanja od očito neutemeljenih parnica) i ako ne postoji razumni odnos razmjernosti između odluke o naknadi troškova postupka i legitimnog cilja koji se teži postići.
21.1. Imajući na umu kriterije za ispitivanje je li ograničenje prava na pristup sudu u obliku odluke o troškovima postupka bilo razmjerno legitimnom cilju kojem se teži, a koje je kriterije Europski sud za ljudska prava razvio u predmetu Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske od 6. rujna 2009., kao i tumačenje tog Suda da su jamstva pristupa sudu jednako snažno primjenjiva na privatne sporove kao i na sporove koji uključuju državu (Čolić protiv Hrvatske od 18. studenog 2021.), ovaj je sud vodio računa o činjenici da u odnosu na predmet spora – osnovanost kondikcijskog zahtjeva za isplatu na temelju nepoštenih ugovornih odredbi iz ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF koji je konvertiran u ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u EUR u skladu s odredbama ZID ZPK/2015, postoji neujednačena sudska praksa drugostupanjskih sudova koji na istovjetne činjenice različito primjenjuju pravo. Pritom još uvijek nije primijenjen procesnim pravom predviđen mehanizam za prevladavanje tih razlika. U takvim se okolnostima u kojima je pitanje obeštećenja potrošača nakon konverzije podložno tumačenju sudova te u trenutku podnošenja tužbe nije bilo pojašnjeno, ne može zaključiti da je ova tužba bila očito neosnovana i lišena svakog izgleda za uspjeh. Zbog toga legitimni cilj – izbjegavanje neopravdanog parničenja nije izravno primjenjiv u ovom predmetu. Kad se tome doda činjenica da iznos troškova koji tužitelj treba naknaditi tuženiku nije neznatan (oko 1.500,00 EUR), ovaj sud smatra da odluka o tome da tužitelj plaća puni iznos troškova zastupanja tuženika predstavlja nerazmjerno ograničenje njegovog prava na pristup sudu. Stoga je odlučeno da svaka stranka snosi svoje parnične troškove. Zbog toga je odbijen i zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.
U Varaždinu 5. veljače 2024.
Predsjednica vijeća
Dijana Hofer v.r.
