Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Stalna služba u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: Gž Ovr-524/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Tatjani Kučić kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Z. S., Z. družba d.d., OIB: …, R. S., M. (S. o., d. z. o. d.d. – P. H., OIB: …, iz Z.), zastupanog po punomoćnicima iz Z.O.D. D. K. i D. K., odvjetnicima iz L., protiv ovršenika D. V., OIB: …, iz R., radi ovrhe na novčanoj tražbini, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-2031/2018- 11 od 25. kolovoza 2023., 5. veljače 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba ovrhovoditelja i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-2031/2018-11 od 25. kolovoza 2023.
Obrazloženje
1. Sud prvog stupnja donio je rješenje čija izreka glasi:
"Odbija se prijedlog ovrhovoditelja od 29. travnja 2019. radi naplate propuštenih novčanih iznosa sa plaće ovršenika protiv ovršenikova dužnika prema rješenju javnog bilježnika posl. br. Ovrv-161/2014., kao neosnovan."
2. Protiv tog rješenja žali se ovrhovoditelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, podredno da ga preinači i prihvati prijedlog ovrhovoditelja.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ovrhovoditelj se žali navodeći da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22.; dalje: ZPP) time da su razlozi prvostupanjskog rješenja protivni odredbama Ovršnog zakona, odnosno članku 176. i 182. OZ-a.
5.1. Ovaj sud je na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a, u vezi s člankom 381. ZPP- a i člankom 21. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20. i 114/22.; dalje: OZ), pobijano rješenje ispitao po službenoj dužnosti i u granicama razloga u žalbi te utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a zbog kojih se žali ovrhovoditelj niti koju od bitnih povredi odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a, u vezi s člankom 381. ZPP-a i člankom 21. stavak 1. OZ-a niti da bi počinio koju od bitnih povreda odredaba OZ-a, a nije našao niti da bi materijalno pravo bilo pogrešno primijenjeno. 6. Ovrhovoditelj je prijedlogom od 22. siječnja 2018. zatražio od suda prvog stupnja da na temelju članka 201. OZ-a rješenjem o ovrsi naloži ovršenikovom dužniku D. S., vlasniku obrta T. S. (dalje: ovršenikov dužnik), da isplati sve obroke što ih je propustio obustaviti i isplatiti prema rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika M. G.-D. broj Ovrv-161/14 od 12. lipnja 2014. (dalje: rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave), a zatim je prijedlogom od 29. travnja 2019. zatražio ovrhu na novčanoj tražbini ovršenikovog dužnika.
7. Sud prvog stupnja utvrdio je da primanja ovršenika D. V. (dalje: ovršenik) nisu dostatna za podmirenje tražbine jer se ovrha provodi na ¼ plaće ovršenika na tekućem računu, a preostali dio od ¾ isplaćuje se na zaštićeni račun i postoji ovrha prije ove po kojoj postupaju pa da poslodavac (ovršenikov dužnik) nije mogao postupiti prema članku 201. stavak 1. OZ-a i obustaviti isplate na plaći ovršenika u korist ovrhovoditelja, odnosno da ne postoje uvjeti da se postupi prema članku 201. OZ-a te je stoga odbio predmetni prijedlog ovrhovoditelja od 29. travnja 2019.
8. Ovrhovoditelj se u izjavljenoj žalbi poziva na članak 176. OZ-a i učinak pljenidbe te na odgovornost ovršenikovog dužnika u smislu članka 182. OZ-a navodeći da se sud prvog stupnja poziva na dopise ovršenikovog dužnika od 18. prosinca 2017. i 6. travnja 2018. iz kojih ne proizlazi da ovršenikov dužnik nije mogao postupati po rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave na plaći u korist ovrhovoditelja, već da plaću uplaćuju dio na tekući, a dio na zaštićeni račun, odnosno da iz dopisa ovršenikovog dužnika ne proizlazi da ovršenik nema dovoljno sredstava za postupanje po dostavljenom rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već da ne poštuje prednosni red zaprimljenih osnova za plaćanje i da je ovršenikov dužnik bio dužan umjesto na tekući račun ovršenika uplaćivati ¼ plaće na račun ovrhovoditelja sukladno zaprimljenim osnovama.
9. Po sadržaju žalbenih navoda proizlazi da ovrhovoditelj smatra da je pljenidba provedena dostavom rješenja o ovrsi ovršenikovom dužniku i da se je ovršenikov dužnik neistinito i nepotpuno očitovao.
10. Međutim, ovrhovoditelj je zahtjev za izvansudsku ovrhu, kojim zahtjeva izravno od ovršenikovog dužnika, poslodavca ovršenika, da mu na temelju članka 284. stavak 2. OZ-a izravno namiri novčanu tražbinu po rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, dostavio ovršenikovom dužniku 17. ožujka 2015. (list 14-15), odnosno nakon što je donesen Zakon o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona koji je stupio na snagu 1. rujna 2014. ("Narodne novine" broj 93/14.; dalje ZID OZ/14).
10.1. Člankom 61. ZID OZ/14 izmijenjen je članak 197. stavak 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine“, broj 112/12. i 25/13.) tako da glasi : "Rješenjem o ovrsi na plaći određuje se pljenidba određenoga dijela plaće i nalaže se poslodavcu koji ovršeniku ne isplaćuje plaću na račun kod banke da novčani iznos za koji je određena ovrha isplati odnosno isplaćuje ovrhovoditelju nakon pravomoćnosti toga rješenja.".
10.2. Prema tome, ovršenikov dužnik bio bi dužan postupiti po prijedlogu ovrhovoditelja za provedbu ovrhe na plaći sukladno članku 284. stavak 2. OZ-a samo u slučaju da ovršenikov dužnik ovršeniku plaću ne isplaćuje na račun kod banke. Kako je predajom rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim je ovrha određena općenito na imovini ovršenika, ovrhovoditelj od ovršenikovog dužnika zatražio provedbu ovrhe na plaći primjenjuju se posebne odredbe o plaći i drugim stalnim novčanim primanjima sadržane u članku 197. stavak 1. OZ-a. Kako ovršenikov dužnik (poslodavac) nije trebao isplatiti ovrhovoditelju iznose koje traži prijedlogom podnesenim u smislu članka 201. OZ-a, pravilno je sud prvog stupnja prijedlog ovrhovoditelja od 29. travnja 2019. odbio kao neosnovan.
11. Dakle, ovršenikov dužnik u skladu s time kao poslodavac dobro je postupio jer na tekući račun ovršenika uplaćuje ¼ plaće radi naplate nepodmirenih obveza ovršenika od 267.394,59 kn, a preostali dio od ¾ isplaćuje na zaštićeni račun.
12. Zbog navedenih razloga, žalba ovrhovoditelja je na temelju članka 380. točka 2. ZPP-a, u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a odbijena kao neosnovana i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje.
Koprivnica, 5. veljače 2024.
Sutkinja
Tatjana Kučić v. r.
