REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 81 Pž-1478/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Kamelija Parać, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o., Zagreb, Širolina 4, OIB 57500462912, kojeg zastupa punomoćnik Anđelko Jureško, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Davor Bubalo, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Grgić i Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate iznosa od 235,61 EUR, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-747/2022 od 26. siječnja 2023., 5. veljače 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tuženikova žalbe kao neosnovana, potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-747/2022 od 26. siječnja 2023. u točkama I. i III. izreke.

II. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana, potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-747/2022 od 26. siječnja 2023. u točki IV. izreke i u točki II. izreke u dijelu kojim je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 71,48 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos, od 20. veljače 2020. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te plaćanje zakonskih zateznih kamata preko stope dosuđene u točki I. izreke te presude.

III. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-747/2022 od 26. siječnja 2023. u dijelu točke II. izreke i sudi:

Nalaže se tuženiku da plati tužitelju zakonske zatezne kamate na iznos od 164,13 EUR od 20. veljače 2020. do 25. siječnja 2023., po stopi, koja se određuje, od 20. veljače 2020. do 31. prosinca 2022., uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 25. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

IV. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 77,76 EUR.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-747/2022 od 26. siječnja 2023., naloženo je tuženiku da plati tužitelju iznos od 164,13 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke), odbijen je kao neosnovan zahtjev za isplatu iznosa od 71,48 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, plaćanje zakonskih zateznih kamata na iznos od 164,13 EUR od 20. veljače 2020 pa do 25. siječnja 2023., te plaćanje zakonskih zateznih kamata preko stope dosuđene u točki I. izreke (točka II. izreke), naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 33,18 EUR također s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka III. izreke), te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 91,25 EUR sa zateznim kamatama (točka IV. izreke).

2. Protiv te presude žalbu su podnijele obje stranke. Tužitelj pobija prvostupanjsku odluku u točkama II. i IV. izreke zbog bitne povrede odredba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Istaknuo je da se, protivno stavu prvostupanjskog suda, sanacija štete iz štetnog događaja ne može podvesti pod redovno održavanje odnosno radove koji su unaprijed predviđeni operativnim programom tužitelja s obzirom na to da prometna nezgoda koju je skrivio osiguranik tuženika u kojoj je oštećena oprema ceste ne predstavlja redovni tijek događaja i sanacija štete nije izvršena tijekom redovne ophodnje već je bila potrebna dodatna ophodnja i izlazak na lice mjesta kako bi se sanirala šteta i osigurao nesmetan promet ostalih sudionika u prometu. Zbog hitnosti poduzimanja mjera tužitelj je obvezan odmah intervenirati odnosno poslati ophodnju koja će sanirati štetu i samim time su nastali izvanredni troškovi izvan troškova redovite ophodnje. U odnosu na odbijanje troškova očevida i fotodokumentacije koje je sud odbio s obrazloženjem da je na mjesto događaja pozvana policija, žalitelj je istaknuo da djelatnici MUP-a uopće ne žele izaći na intervenciju jer se radi o manjoj imovinskoj šteti te je upravo tužitelj dužan poduzeti sve radnje potrebne za utvrđivanje štete. Odbijanjem zahtjeva za zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva do dana presuđenja s obrazloženjem da tužitelj nije dokazao da je štetu popravio, odnosno da je nekome platio troškove popravka ograde pa sud smatra da se radi o nerepariranoj šteti, počinjena je bitna povreda te je presuda u tom dijelu kontradiktorna i ne može se ispitati. Tužitelju pogrešno nije priznat trošak u kojem se očitovao na navode odgovora na tužbu. Predložio je uvažiti žalbu.

3. Tuženik je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava pobijajući je u točkama I. i III. izreke. Osporava aktivnu legitimaciju jer je riječ o šteti nastaloj na javnom dobru koje je u vlasništvu Republike Hrvatske. Osim toga, dio štete nije ni nastao jer se radi o redovnom održavanju koje se financira cestarinama pa stoga tužitelju trošak nije ni nastao. U pogledu visine štete presuda je proturječna i ne može se ispitati i tužitelj nije dokazao stvarnu visinu štete na ogradi. Predložio je uvažiti žalbu.

4. Tuženikova žalba nije osnovana, dok je tužiteljeva žalba djelomično osnovana.

5. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst,i 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. Nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, pa tako ni one na koje stranke upiru u žalbi. Obrazloženje presude sadrži razumljive razloge o odlučnim činjenicama za donesenu odluku.

7. Riječ je o sporu male vrijednosti, jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 6.630,00 EUR (čl. 502. st. 1. ZPP-a). Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toga Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. toga Zakona i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

8. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je isplata iznosa od 235,61 EUR na ime naknade štete na temelju odredbe čl. 965. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO). S obzirom na to da je tužitelj prema troškovniku zahtijevao ukupno iznos od 1.275,09 EUR, da mu je tuženik prethodno isplatio iznos od 1.039,48 EUR, to tužitelj u ovome postupku zahtijeva razliku neisplaćene zahtijevane naknade štete u iznosu od 235,61 EUR.

9. Prvostupanjski sud je nakon izvedenog dokaznog postupka ocijenio da je 6. rujna 2019. na autocesti A3 na 69 km, 200 m došlo do prometne nezgode u kojoj su sudjelovala vozila reg. oznake KT-686EH, osigurano policom obveznog osiguranja kod tuženika i vozilo reg. oznake BJ744GG, a u kojoj je došlo do oštećenja metalne elastične odbojne ograde s tri metalna stupića, da aktivna legitimacija proizlazi iz odredbe čl. 81. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj: 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14 i 110/19) prema kojoj Hrvatske autoceste, društvo s ograničenom odgovornošću sa sjedištem u Zagrebu, upravlja autocestama, gradi ih, rekonstruira i održava, osim onih autocesta kojima upravlja koncesionar sukladno odredbama toga Zakona. Nadalje, prvostupanjski sud je ocijenio da tužitelj osnovano potražuje naknadu za zamjenu plašta dvostrane elastične odbojne ograde, razmak stupa 4 metra i to ukupno 20 metara, zamjenu 3 stupa elastične odbojne ograde na zemljanom terenu, te zamjenu 6 odstojnika dvostrane distantne elastične odbojne ograde pri čemu tuženik neosnovano osporava plaćanje navedene naknade u iznosu od 20% na ime amortizacije budući da se ograda i dijelovi koji su nesporno oštećeni u predmetnoj prometnoj nezgodi moraju zamijeniti, a tužitelj nije u mogućnosti zamijeniti ogradu rabljenom ogradom, već mora nabaviti nove dijelove ograde. Osim toga, tužiteljevo imovinsko stanje nije dovedeno u bolji položaj nakon što bi mu tuženik u cijelosti isplatio naknadu za novu ogradu zbog same činjenice da tužitelj posjeduje 20 metara nove ograde u odnosu na stanje prije prometne nezgode kada je imao 20 metara stare ograde. U pogledu visine osnovanog tužiteljeva potraživanja po pojedinim stavkama prvostupanjski sud je visinu cijene ograde odredio po slobodnoj ocjeni uz primjenu odredbe čl. 464.a ZPP-a ocjenjujući da bi trošak izvođenja dokaza vještačenjem radi utvrđivanja visine zahtjeva višestruko prelazio visinu samog spornog dijela tužbenog zahtjeva.

10. U pogledu pak odbijajućeg dijela tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je istaknuo da obavljanje očevida s izradom fotodokumentacije i troškovnika u iznosu od 209,51 kn nije neophodan trošak i nije nastao tužitelju iz razloga što je na mjesto nezgode pozvana policija koja je izvršila očevid mjesta nezgode, fotografirala je mjesto nezgode te naznačila oštećene dijelove autoceste (metalne ograde). Uz navedeno, sastavljanje troškovnika nastalog u prometnoj nezgodi ne smatra se radovima potrebnim za otklanjanje štete, odnosno navedeni troškovnik izdan je za potrebe dokazivanja visine štete te kao takav ne predstavlja štetu nastalu štetnim događajem. U odnosu na osporenu stavku intervencije ophodara, uklanjanje posljedica prometne nesreće i izvanrednih događaja do 3 sata u iznosu od 329,07 kn, tuženik je prethodno platio tužitelju ručno čišćenje kolovozne površine od nanesenih otpadaka debljine 0,01 m3/m2 u iznosu od 301,50 kn, pa stoga prvostupanjski sud smatra da se navedena dva troška isključuju jer uklanjanje posljedica prometne nezgode nužno podrazumijeva i čišćenje kolovozne površine od nanesenih otpadaka. Prvostupanjski sud je dosudio zakonske zatezne kamate na iznos od 164,13 EUR od dana donošenja prvostupanjske presude navodeći da tužitelj nije dokazao da je nekome platio troškove popravka ograde pa se radi o nerepariranoj šteti zbog čega pravo na plaćanje zakonskih kamata teče od dana donošenja prvostupanjske presude.

11. Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio neosnovanim tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije ocjenjujući da je tužitelj aktivno legitimiran u ovom parničnom postupku na temelju odredbe čl. 81. Zakona o cestama. Jednako tako, prvostupanjski sud je na utvrđeno činjenično stanje (koje ovaj sud u sporovima male vrijednosti nije ovlašten ispitivati) pravilno primijenio materijalno pravo i obvezao tuženika na isplatu iznosa od 164,13 EUR tužitelju. Neosnovano tuženik osporava u tom dijelu presudu navodeći da ta šteta nije nastala, da se radi o redovnom održavanju koje se financira cestarinama iz razloga što je konkretna šteta posljedica štetnog događaja – prometne nezgode u kojoj je došlo do oštećenja metalne elastične odbojne ograde pa se nužna tužiteljeva intervencija u takvom slučaju ne može podvesti pod redovno održavanje koje se financira cestarinama. Neosnovano tuženik osporava i samu visinu dosuđenog dijela tužbenog zahtjeva. Naime, visina štete pravilno je određena u skladu s odredbom čl. 464.a ZPP-a ocjenjujući pritom visinu po slobodnoj ocjeni i uzimajući u obzir troškovnik kojeg je tužitelj dostavio u spis, a kojeg tuženik nije osporio po pojedinim stavkama navodeći točno razloge osporavanja, već je svoje prigovore na visinu obrazlagao pozivajući se na amortizaciju same ograde, što je pravilno prvostupanjski sud ocijenio smatrajući takve prigovore neosnovanima.

12. U pogledu odbijajućeg dijela tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je i u tom dijelu pravilno odbio tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 71,48 EUR, te suprotno žalbenom navodu pobijana presuda u tom dijelu sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu suprotni sadržaju isprava u spisu.

13. Konačno, u pogledu zakonskih zateznih kamata na iznos od 164,13 EUR koje je prvostupanjski su odbio za razdoblje od 20. veljače 2020. do 25. siječnja 2023., prvostupanjski sud je u tom dijelu pogrešno primijenio materijalno pravo. Prema odredbi čl. 1086. ZOO-a obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete. Sukladno citiranoj zakonskoj odredbi obveza naknade imovinske štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete u kojem slučaju trenutak nastanka štete ne treba poistovjećivati s trenutkom nastanka štetnog događaja. U konkretnom slučaju tužitelj je sam otklonio štetu (nenovčani oblik materijalne štete koja je reparirana), pa se stoga visina određuje prema cijenama u vrijeme učinjenih stvarnih izdataka, zbog čega zatezne kamate teku od dana kada je šteta otklonjena, odnosno kad su učinjeni troškovi radi otklanjanja štete (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-1056/93 od 17. listopada 1994.). Stoga, tužitelju pripada pravo na zatezne kamate (najkasnije) od dana kada je ispostavio visinu nastalih troškova otklanjanja štete po pojedinim stavkama u troškovniku (list 33. - 34. spisa). S obzirom na to da je tužitelj zahtijevao zatezne kamate od kasnijeg datuma (od dana kada se obratio tuženiku podnošenjem odštetnog zahtjeva,), to mu je bilo potrebno dosuditi zakonske zatezne kamate od tog kasnijeg datuma (20. veljače 2020.).

14. Tužitelj neosnovano osporava pobijanu odluku u dijelu troškova postupka kojim je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova za sastav podneska od 30. rujna 2022. Naime, i ovaj sud, kao i prvostupanjski sud smatra da je riječ o podnesku koji nije bio nužan za vođenje postupka u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a.

15. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a žalbe stranaka su odbijene kao neosnovane i pobijana odluka potvrđena u točkama I., III.,

IV. i u dijelu točke II. izreke, dok je na temelju odredbe čl. 373. t. 3. ZPP-a pobijana odluka preinačena u dijelu točke II. izreke.

16. Odluka o trošku žalbenog postupka iz točke IV. izreke ove odluke temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 154. st. 5. i čl. 155. st. 1. ZPP-a. To iz razloga jer je tužitelj uspio s predmetnom žalbom samo u odnosu na sporedno potraživanje i to u razmjerno neznatnom dijelu.

Zagreb, 5. veljače 2024.

Sutkinja

Kamelija Parać

Broj zapisa: 9-30863-292cb

Kontrolni broj: 01df6-89df5-d63c2

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Kamelija Parać, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.