Republika Hrvatska
Poslovni broj: Gž-1713/2023-2
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
R E P U B L I KA H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Splitu po sutkinji Mirjani Rubić kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužiteljice A. B. iz S., OIB: ..., protiv tuženika 1. Š. M. žena I. rođ. B., odsutna i nepoznata boravišta 2. Š. B. iz K., 3. S. B. iz K., OIB: ... 4. S. K. iz K., OIB: ... - tuženici ad 2)-4) osobno i kao nasljednici Z. L. pok. K. 5. D. R. iz Z., OIB: ... osobno i kao nasljednica K. B. pok. M. 6. M. M. iz K., OIB: ... osobno i kao nasljednica M. M. pok. Š. 7. S. B. iz K., OIB: ... osobno i kao nasljednik K. B. pok. K. 8. D. B. iz K., OIB: ... 9. B. N. iz T., 14 tuženice ad 8) i 9) osobno i kao nasljednice J. B. pok. K. i K. B. pok. M. 10. G. M. iz K., OIB: ... 11. Š. B. iz K., OIB: ..., osobno i kao nasljednik J. B. pok. I. 12. Z. B. iz K., OIB: ... 13. J. K. iz Z., OIB: ... 14. P. B. pok. M., odsutan i nepoznata boravišta 15. G. B. iz Z., osobno i kao nasljednica P. B. pok. Š.
16. B. B. iz K., OIB: ..., 17. Š. B. iz K., OIB: ..., 18. L. K. iz Z., OIB: ..., 19. V. B. iz K., OIB: ..., 20. J. B. iz K., OIB: ..., radi utvrđenja prava vlasništva odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Zadru P-2270/2022 od 7. ožujka 2023., dana 5. veljače 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru P-2270/2022 od 7. ožujka 2023.
Obrazloženje
1.Prvostupanjskim rješenjem odbačena je tužba u odnosu na tuženike pod 1.) Š. M., ženu I. rođ. B. i 14.) P. B. pok. M.
2.Protiv citirane odluke žalbu podnosi tužitelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povreda odredaba parničnog postupka. Žalbeni je prijedlog citirano rješenje ukinuti.
3.Žalba tužitelja je neosnovana.
4.Ispitujući pobijano rješenje po ocjeni ovog suda prvostupanjski nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22,114/22 - dalje ZPP), na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. u svezi sa čl. 381. istoga Zakona.
4.1.Također, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju žalba upućuje, budući pobijano rješenje sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, slijedom čega se isto može ispitati.
5.Prvostupanjski je sud odbacio tužbu spram tuženika pod 1. i 14. u bitnom utvrđujući (uvidom u povijesni zk izvadak) kako su ti tuženici upisani u zemljišne knjige još prije 1905. i to tužena pod 1. Š. M. žena I., a tuženik pod 14. P. B. da je upisan 1912., pa kako je od upisa do podnošenja tužbe prošlo više od 100 godina i zaključujući da su ovi tuženici preminuli prije tužbe, pozivom na čl. 82. i 83. ZPP-a riješio je kao u izreci.
6.Žalitelj ističe kako se činjenica smrti dokazuje smrtnim listom, smrtovnicom, rješenjem o nasljeđivanju, odlukom suda kojom se netko proglašava umrlim i sl., a nikako datumom upisa u zemljišnu knjigu, radi čega je sud kojemu je dostavljeno uvjerenje MUP-a prema kojem ti tuženici nemaju prijavljeno prebivalište u RH istima prema tužiteljevom prijedlogu trebao postaviti privremenog zastupnika a ne istraživati zemljišnu knjigu, u kojoj se nije mogla pronaći adresa tuženika niti podatak da su umrli, već samo datum njihovog upisa, koji ne govori o tome jesu li tuženici umrli.
7.Suprotno tvrdnji tužitelja, prvostupanjski je sud radi utvrđivanja adrese tuženika pod 1. i 14. u smislu odredbe čl. 148. ZPP-a bio ovlašten zatražiti povijesni zk izvadak za utužene nekretnine budući se u zemljišne knjige glede vlasnika ne upisuju samo njihova imena i prezimena već i drugi podaci koji mogu biti od značaja.
8.U vrijeme kada je izvršen upis prava vlasništva tuženika pod 1. i 14. na snazi je bio Austrijski opći građanski zakonik čije su se odredbe kao pravna pravila primjenjivale na temelju odredbe čl. 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije („Službeni list FNRJ“, broj 86/46), koji je u § 21. propisivao da se punoljetnost stječe sa 24 godine.
9.Zakon o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj 63/19, 128/22 - dalje: ZZK) u odredbi čl. 8. st. 2. sadrži predmnjevu da se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje zemljišta.
9.1.Zabilježbe zemljišnoknjižnog prava, između ostalog, evidentiraju osobne odnose vlasnika, posebice u pogledu raspolaganja i upravljanja imovinom, kamo spada i zabilježba malodobnosti.
10.Općepoznate činjenice, kao pravni standard, predstavljale bi one činjenice koje su poznate većem i širem krugu razumnih, prosječno obrazovanih i informiranih ljudi koje oni mogu znati u okviru općeg životnog iskustva.
11.Prema odredbi čl. 221. st. 4. ZPP-a ne treba dokazivati činjenice koje su općepoznate, slijedom čega se može zaključiti da je sud oslobođen obveze utvrđivanja tih činjenica provođenjem dokaznog postupka. Međutim, budući da se radi o oborivoj predmnjevi, dopušteno je dokazivati suprotno i to već u mjeri dovoljnoj da se posumnja u to da nešto nije općepoznato što posljedično dovodi do dokazivanja i tih činjenica.
12.Budući je uknjižba prava vlasništva tužene pod 1. izvršena najkasnije 1905., a tuženika pod 14. tijekom 1912. bez naznake da se radi o malodobnim osobama to bi, ako se pretpostavi sukladno odredbama OGZ-a da su imali najmanje 24 godine u vrijeme upisa, onda bi u vrijeme podnošenja tužbe imali 141 godinu (tužena pod 1.), odnosno 134 godinu (tuženik pod 14.).
13.Imajući u vidu citirane odredbe OGZ, ZZK i ZPP, ovaj drugostupanjski sud prihvaća da je činjenica da u Republici Hrvatskoj nema osobe koja bi bila stara preko 130 godina, općepoznata činjenica koju tužitelj nije s uspjehom osporio.
14.Stoga se u konkretnom slučaju ne radi se o paušalnom utvrđenju činjenice smrti, već o zaključku suda utemeljenom na općepoznatoj činjenici koja nije s uspjehom osporena od strane tužitelja (takav stav zauzeo je i Vrhovni sud RH u odluci Rev 505/2022 od 23. svibnja 2023.).
15.Prema pravnom shvaćanju sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. srpnja 2021. koje glasi: „Ako je tužba podnesena protiv umrle fizičke osobe ili pravne osobe koja je prestala postojati riječ je o neotklonjivom nedostatku iz čl. 83. st. 5. ZPP zbog kojeg tužbu treba odbaciti (i ukinuti provedene radnje u postupku).“, pa je sud prvog stupnja pravilno odlučio kada je odbacio tužbu spram tuženika pod 1. i 14.
16.Slijedom iznesenog valjalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje.
U Splitu 5. veljače 2024.
Sutkinja:
Mirjana Rubić, v. r.