Poslovni broj: Usž-3443/23-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga Suda, Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Lidije Rostaš i Blanše Turić, članica vijeća te višeg sudskog savjetnika – specijalista Srđana Papića, zapisničar, u upravnom sporu tužitelja R. l. n. d.o.o., S., zastupanog po T. Č., odvjetniku u odvjetničkom društvu Č. i partneri d.o.o., Z., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., kojeg zastupa S. T., dipl. iur., radi obnove postupka – poreza na promet nekretnina, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI- 914/23-2 od 30. kolovoza 2023., na sjednici vijeća održanoj 5. veljače 2024.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-914/23-2 od 30. kolovoza 2023.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika, klasa: UP/II-410-20/22-01/119, urbroj: 513-04-22-3 od 10. listopada 2022. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Z. županija, Ispostave V. G., klasa: UP/I-410-20/2021-001/00818, urbroj: 513- 007-22-02-2022-0005 od 18. siječnja 2022., kao i zahtjev za naknadom troškova upravnog spora.
2. Protiv označene presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava (članak 66. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima – „Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17. - dalje: ZUS). Tužitelj u žalbi ističe da je prvostupanjski sud odlučujući o upravnoj stvari, jednako kao i tuženik prilikom donošenja drugostupanjskog rješenja, propustio tumačiti sve mjerodavne propise u njihovoj ukupnosti polazeći od združenih učinaka koji oni proizvode, što je dovelo do objektivno nepravednog, nepravičnog i nerazumnog ishoda za tužitelja. Prema odredbi članka 5. stavka 1. Zakona o porezu na promet nekretnina predmet oporezivanja je promet nekretnina, dok je odredbom članka 4. stavak 1. točke 1. istog Zakona propisano da je promet nekretnina svako stjecanje vlasništva nekretnine u Republici Hrvatskoj. U konkretnom slučaju je voljom ugovornih stranka raskinut ugovor o kupoprodaji nekretnine prije prijenosa vlasništva u zemljišnoj knjizi, pa u tom slučaju nije ni došlo do stjecanja prava vlasništva, odnosno do prometa nekretnina koji je predmet oporezivanja, budući da isprava na osnovu koje dolazi do prometa nekretnina u smislu navedenih odredbi Zakona ne proizvodi pravne učinke. Suprotno tumačenje pravnih normi u suprotnosti je sa svrhom Zakona o porezu na promet nekretnina, jer do prometa u konkretnom slučaju nije niti došlo, radi čega tužitelj nije bio obvezan platiti porez na promet nekretnina, kao što je to prvostupanjsko tijelo neosnovano zaključilo. Sud je propustio utvrditi da se radi o poreznoj obvezi koja je određena privremenim poreznim rješenjem, odnosno da se radi o privremenom poreznom rješenju kojem tužitelj nije imao razloga prigovarati, s obzirom da je ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine raskinut nakon isteka roka za žalbu protiv tog rješenja. Smatra da je porezno tijelo dužno donijeti konačno porezno rješenje i kada utvrdi da su se promijenile činjenice bitne za utvrđenje porezne obveze, što je svakako činjenica da do prometa nekretnina nije došlo. Pobijana odluka suda, u suprotnosti je s osnovnim načelom poreznog postupka prema kojem je porezno tijelo dužno utvrđivati sve činjenice koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke, radi čega predlaže da Visoki upravni sud njegovu žalbu uvaži, poništi pobijanu presudu na način da u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev tužitelja, te naloži tuženiku podmiriti troškove upravnog spora i troškove ovog žalbenog postupka.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu (članka 71. stavak 3. ZUS-a).
4. Žalba nije osnovana.
5. Suprotno tvrdnji tužitelja, upravni sud je u tijeku spora pravilno primijenio odredbe ZUS-a, stoga nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede pravila sudskog postupka. Upravni sud nije počinio ni jednu postupovnu pogrešku do koje bi došlo zbog neprimjenjivanja ili pogrešnog primjenjivanja postupovnih pravila propisanih odredbama ZUS-a. U obrazloženju svoje presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama u skladu s pravilima propisanim odredbom članka 60. stavka 4. ZUS-a, radi čega je ovaj prigovor kao neosnovan valjalo odbiti.
6. Prema ocjeni ovoga Suda prvostupanjski sud je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio odredbe materijalnog prava, te odbio tužbeni zahtjev, uz obrazloženje s kojim je i ovaj Sud suglasan.
7. Naime, iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelju prvostupanjskim rješenjem od 16. kolovoza 2021. utvrđen porez na promet nekretnina po ugovoru o kupoprodaji od 9. srpnja 2021., da je predmetni ugovor sporazumno raskinut 9. studenog 2021., da je do raskida došlo prije nego što se tužitelj u zemljišnim knjigama uknjižio kao vlasnik, te da je 7. siječnja 2022. tužitelj prvostupanjskom tijelu podnio zahtjev za povrat poreza na promet nekretnina, a koji zahtjev je tijelo razmatralo kao prijedlog za obnovu postupka, te isti odbacilo kao nepravodoban.
8. Odredbom članka 123. stavak 3. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", 47/09. i 110/21.) propisano je da stranka može tražiti obnovu postupka u roku od 30 dana od dana saznanja za razloge obnove ili od dana kada je stekla mogućnost upotrebe novih dokaza.
Pravilno je stoga prvostupanjski sud utvrdio osporeno rješenje tuženika zakonitim, jer iz činjenica utvrđenih tijekom postupka proizlazi da je ugovor o kupoprodaji nekretnina raskinut 9. studenog 2021., dok je zahtjev kojim je zatražena obnova postupka podnesen 7. siječnja 2022., dakle nakon proteka subjektivnog roka od 30 dana, te je stoga pravilno utvrđeno da je zahtjev tužitelja nepravodoban, jer je podnesen po proteku subjektivnog roka. Prvostupanjski sud je i raspravio prigovor koji se odnosi na trenutak stjecanja nekretnine, odnosno trenutak oporezivanja, te razumno obrazložio da s poreznog aspekta okolnost da je ugovor o kupoprodaji kojim se stječe nekretnina naknadno raskinut ne ostvaruje učinak kao što to tumači tužitelj, već je to razlog za ispunjenje uvjeta propisanih člankom 29. Zakona o porezu na promet nekretnina koji predstavlja razlog zbog kojeg se može tražiti obnova postupka.
9. Temeljem iznijetog, valjalo je prigovore iznijete u žalbi kao neosnovane odbiti, te kako je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, kao niti razlozi na koje Visoki upravni sud pazi po službenoj dužnosti (članak 73. stavak 1. ZUS-a) na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.
10. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a, s obzirom na činjenicu da je tužitelj upravni spor izgubio u cijelosti.
U Zagrebu 5. veljače 2024.
Predsjednica vijeća
Ljiljana Karlovčan-Đurović, v.r.
