Poslovni broj: 6 Us I - 2452/2023-25
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga Suda Neli Mešin, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Lijić, u upravnom sporu tužitelja I. Ć. iz I., zastupan po opunomoćenicima iz Z. o.
u. J. M., V. A. i I. A. iz Z., protiv
tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, Trg Nevenke Topalušić 1, Zagreb, zastupanog po generalnom opunomoćeniku Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, Gundulićeva 29a, radi priznavanja statusa RVI, bez održavanja glavne rasprave, dana 2. veljače 2024.,
p r e s u d i o j e
Poništava se rješenje Ministarstva branitelja Republike Hrvatske, Klasa: UP/II- 562-02/13-0015/43, Urbroj: 522-04/2-13-2 od 30. srpnja 2013.
r i j e š i o j e
Nalaže se tuženiku u roku od 60 dana od dana dostave ovog rješenja tužitelju nadoknaditi troškove ovog spora u iznosu od 2.812,50 eura.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-562-02/13-0015/43, Urbroj: 522-
04/2-13-2 od 30. srpnja 2013. oglašeno je ništavim rješenje Ministarstva hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, Odjela hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji Grada Zagreba i Županije zagrebačke, Područne jedinice Centar, Klasa: UP/I-562- 02/99-01/993, Urbroj: 519-110-99-2 od 7. rujna 1999.
2. Tužitelj u tužbi, kojom osporava zakonitost rješenja tuženika, u bitnom navodi kako je rješenjem, koje je osporenim rješenjem oglašeno ništavim, tužitelj pravilno utvrđen ratnim vojnim invalidom, koje rješenje je postalo pravomoćno, te nije bilo zakonske osnove za oglašavanje ništavim istog rješenja. Smatra kako su ovakvim postupanjem tuženika ugroženi temelji vladavine prava i socijalna sigurnost, te da se stečena prava oduzimaju nezakonitim postupanjem vlasti, kršenjem osnovnih načela upravnog postupka i pravne države koje se očituje primjenom retroaktivnosti te nepoštivanjem pravomoćnosti sudske odluke i rješenja. Poziva se na potvrdu koju je izdalo Ministarstvo obrane iz koje proizlazi da je tužitelj kao pripadnik oružanih snaga sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Poziva se na odluke Ustavnog suda RH i Upravnog suda RH. Tužbenim zahtjevom traži poništenje rješenja tuženika i da sud sam riješi ovu upravnu stvar na način da na snazi ostavi rješenje Ministarstva hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, Odjela hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji Grada Zagreba i Županije zagrebačke, Područne jedinice Centar, Klasa: UP/I-562-02/99-01/993, Urbroj: 519-110-99-2 od 7. rujna 1999.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi u ostaje kod navoda osporenog rješenja koje u bitnom ponavlja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
4. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja Sud je tijekom dokaznog postupka izvršio uvid u sudski spis te spis tuženog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.
5. Budući je među strankama sporna samo primjena materijalnog prava te uvažavajući stajalište Ustavnog suda RH u odluci broj: U-III-1088/2022 od 28. rujna 2023., Sud je temeljem članka 36. stavka 3. točke 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17., 110/21., dalje u tekstu ZUS-a) spor riješio bez rasprave.
6. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.
7. Iz sadržaja spisa predmeta proizlazi kako je prvostupanjskim pravomoćnim rješenjem tužitelj priznat ratnim vojnim invalidom VI. grupe s 60% oštećenja organizma, za stalno, s osnova ranjavanja dana 10. svibnja 1993. i 20. rujna 1993. na „južnom bojištu“, s pravom na osobnu invalidninu i posebni doplatak počevši od 1. listopada 1993., na temelju nalaza i mišljenja Prvostupanjske liječničke komisije za pregled osoba obuhvaćenih Uredbom o zaštiti vojnih invalida rata za vrijeme neposredne opasnosti ili rata na području Hrvatske zajednice Herceg-Bosna, broj: 02-6/1-967 od 11. svibnja 1994. u Čitluku.
8. Osporeno rješenje tuženika doneseno je u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti na temelju članka 42. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji ("Narodne novine" broj: 140/12, dalje u tekstu ZIDZPHBDR/12) u vezi članka 128. stavka 1. točke 6. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj: 47/09., 110/21., dalje u tekstu ZUP-a).
9. U smislu odredbe članka 128. stavka 1. točke 6. ZUP-a rješenje će se oglasiti ništavim ako sadržava nepravilnost koja je po izričitoj zakonskoj odredbi razlog za ništavost rješenja.
10. Odredbom članka 42. stavka 1. ZIDZOPHBDR/12 propisano je da je ništavo rješenje o statusu ratnog vojnog invalida odnosno HRVI iz Domovinskog rata kao i statusu člana obitelji poginulog ili umrlog hrvatskog branitelja, te o pravu na osobnu i obiteljsku invalidninu i druge novčane naknade po osnovi oštećenja organizma, odnosno rečenih statusa, ako sadržava sljedeću nepravilnost: – osoba kojoj se priznaje ili od koje se izvodi status i pripadajuća prava temeljem rješenja iz ovoga članka, nije sudjelovala u obrani suvereniteta Republike Hrvatske sukladno članku 2. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (»Narodne novine«, br. 174/04., 92/05., 2/07., 107/07., 65/09., 137/09., 146/10. i 55/11.) odnosno nije sudjelovala u obrani suvereniteta Republike Hrvatske sukladno članku 2. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (»Narodne novine«, br. 108/96. i 23/01.). Stavkom 2. istog članka propisano je da će o oglašavanju ništavim pojedinačnih rješenja iz stavka 1. Ministarstvo donijeti rješenja u roku od jedne godine od dana stupanja na snagu tog Zakona.
11. U postupku koji je prethodio donošenju pobijanog rješenja tuženik je utvrdio da je tužitelj ostvario status ratnog vojnog invalida temeljem članka 72. Zakona o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata (NN broj 33/92), iako pripadnici postrojbi Hrvatskog vijeća obrane nisu mogli ostvariti prava po Zakonu o pravima hrvatskih branitelja iz domovinskog rata i članova njihovih obitelji ("Narodne novine" broj 108/96), koji je u to vrijeme bio na snazi, a s obzirom na to da je definicija pojma hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata prema navedenom zakonu, kao i prema svim kasnijim zakonima, podrazumijevala, uz organizirano sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i pripadnost Oružanim snagama Republike Hrvatske (Hrvatske vojske i Ministarstva unutarnjih poslova) pri čemu se status hrvatskog branitelja dokazuje potvrdom Ministarstva obrane, odnosno Ministarstva unutarnjih poslova. Naime, prema članu 2. toga Zakona HRVI iz Domovinskog rata je hrvatski branitelj kojemu je organizam oštećen za najmanje 20% zbog rane ili ozljede koju je zadobio u obrani suvereniteta Republike Hrvatske ili kao zatočenih u neprijateljskom logoru.
12. Tuženik je utemeljio osporenu odluku na pisanom očitovanju Ministarstva obrane Republike Hrvatske koje je pribavljeno u 2013. prije oglašavanja ništavim rješenja i na Registru hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata prema kojem tužitelj nema utvrđen status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata. Istaknuo je da je tužitelj bio pripadnih Hrvatskog vijeća obrane, a da prijava o stradavanju nije izdana sukladno službenoj evidenciji Ministarstva obrane Republike Hrvatske i nije potpisana od strane ovlaštene osobe, odnosno sadržaj navedene prijave ne odgovara podacima sadržanim u službenoj evidenciji Ministarstva obrane.
13. Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1088/2022 od 28. rujna 2023. ukinuta je presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Usž- 4376/21-2 od 14. prosinca 2021. i presuda Upravnog suda u Splitu broj: UsI-875/21-7 od 24. veljače 2021., i predmet je vraćen na ponovni postupak ovom Sudu, uz obrazloženje da je drugostupanjski sud odbijanjem tužbenog zahtjeva povrijedio pravo na pravično suđenje i zanemario da je u trenutku odlučivanja na snazi Zakon o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, br. 121/17, dalje ZoHBDR/17) koji drukčije uređuje status i prava pripadnika Hrvatskog vijeća obrane te je propustio imati u vidu legitiman cilj odredbe članka 139. ZoHBDR/17 u skladu s kojim se načelom zaštite stečenih prava i zaštite legitimnih očekivanja pojedinaca nastojalo dodatno zaštiti stečena prava pripadnika Hrvatskog vijeća obrane koji su već ostvarili status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata kao i pravo na osobnu invalidninu.
14. Odredbom članka 139. ZoHBDR/17 propisano je da pripadnici HVO-a, državljani Republike Hrvatske, kojima je priznat status ratnog vojnog invalida odnosno hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata i pravo na osobnu invalidninu u upravnom postupku provedenom u Republici Hrvatskoj i koji se na dan stupanja na snagu ovog Zakona nalaze na redovitoj mjesečnoj isplati osobne invalidnine, imaju pravo na nastavak isplate odnosno korištenje priznatog prava na osobnu invalidninu bez pravnih smetnji u svezi sa statusom hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.
15. Prema odredbi članka 174. stavka 4. ZoHBDR /17 rješenje kojim je stranka stekla neko pravo ili status temeljem tog zakona oglasit će se ništavim ako nadležno upravno tijelo pravomoćnom deklaratornom odlukom utvrdi da su činjenice u ispravama na temelju kojih je ostvaren status ili pravo iz tog zakona neistinito potvrđene.
16. Iz navedenih odredbi ZoHBDR/17 proizlazi da se rješenje, kojim je stranci, na temelju nekog ranijeg zakona, bio priznat status ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata i pravo na osobnu invalidninu, više ne bi moglo oglasiti ništavim u slučaju ako bi sadržavalo nepravilnost koja se sastoji jedino u tome da stranka u vrijeme ostvarivanja prava nije imala status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata. Naime, odredba članka 174. stavka 4. ZoHBDR/17 kojom je propisan razlog za ništavost rješenja, mogla bi se primijeniti jedino na slučaj u kojem je stranka stekla pravo ili status na temelju tog zakona. Pritom je intencija zakonodavca zaštititi stečena prava pripadnika HVO-a bez pravnih smetnji u vezi sa statusom hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.
17. U skladu sa navedenim, prema ocjeni ovog Suda, osporeno rješenje tuženika doneseno je protivno načelu stečenog prava te legitimnom očekivanju tužitelja koji je pravo na status ratnog vojnog invalida ostvario pravomoćnim rješenjem, uzimajući u obzir da je 14. prosinca 2017. na snagu stupio (novi) ZoHBDR/17, čijim je stupanjem prestao važiti i članak 42. stavak 1. ZIDZOPHBDR/12, osporeno rješenje ocjenjuje se nezakonitim.
18. Stoga, trebalo je na temelju odredbe članka 58. stavka 1. ZUS-a pobijano rješenje tuženika poništiti, odnosno odlučiti kao u izreci presude.
19. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 79. ZUS-a, kojom je u stavku 1. navedenog članka propisano da troškove spora čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora. Troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu, dok je stavkom 3. istog članka propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Ako stranka djelomično uspije u sporu, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se troškovi raspodijele razmjerno uspjehu u sporu.
20. Kako je tužitelj uspio u ovom sporu sa svojim tužbenim zahtjevom, te imajući u vidu kako se vrijednost predmeta spora u skladu s odredbom članka 79. stavak 2. ZUS-a smatra neprocjenjivom, tužitelju je u skladu sa odredbom članka 79. stavak 1. i 4. ZUS-a te Tbr. 27. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj:138/23) priznat zatraženi trošak sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 eura i žalbe u iznosu od 1.250 eura, dakle, ukupno 2.250,00 eura uvećano za PDV u iznosu od 562,50 eura, što ukupno iznosi 2.812,50 eura, radi čega je odlučeno kao u izreci rješenja.
21. U preostalom dijelu trošak nije priznat jer je ocijenjeno kako nije opravdan i to za sastav podneska od 27. studenoga 2023. jer je tužitelj trošak postupka mogao popisati zajedno sa svakom obavljenom radnjom (tužbom, žalbom), o kojem trošku bi Sud odlučio, a sve u skladu sa načelom ekonomičnosti sudskog postupka.
U Splitu, 2. veljače 2024.
S U T K I N J A
Nela Mešin
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. ZUS-a).
Protiv rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka istog (članak 79. stavak 7. ZUS-a). Žalba protiv rješenja ne odgađa izvršenje rješenja (članka 67. stavak 2. ZUS-a).
DNA: 1. Opunomoćenicima tužitelja ,uz odgovor
na tužbu i podnesak generalnog opunomoćenika tuženika
2. Generalnom opunomoćeniku tuženika Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, Gundulićeva 29 a, uz podnesak tužitelja od 27.11.2023.
3. U spis
4. Kalendar 30 dana.
RJ:
1. Vrijednost predmeta spora je 1.327,22 eura (čl. 25. ZSP-a)
2. Nema naplate sudske pristojbe (čl. 22. ZSP-a)
3. Kalendar 30 dana.
