Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj: Kžzd-6/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca za mladež Maria Kovača, kao predsjednika vijeća te sudaca Vlaste Šimenić-Kovač i Azre Salitrežić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Sanje Bunoza, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. ŽJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz čl. 177. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 i 114/22 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu br. Kzd- 58/2023-36 od 5. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj 2. veljače 2024.,

p r e s u d i o  j e

I/ Djelomično se prihvaća žalba opt. ŽJ, preinačuje se pobijana presuda kojom je opt. ŽJ proglašen krivim zbog kaznenog djela povreda djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11 i izriče da se na temelju čl. 177. st. 2. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a primjenom čl. 56. KZ/11 opt. ŽJ izriče se uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

II/ Uslijed odluke pod toč. I/, preinačuje se i odluka o uračunavanju istražnog zatvora te se na temelju čl. 56. KZ/11 opt. ŽJ u izrečenu kaznu uračunava vrijeme uhićenja kao i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 28. kolovoza 2023. pa do 2. veljače 2024.

III/ U ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Karlovcu br. Kzd-58/2023-36 od 5. prosinca 2023., opt. ŽJ proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – povreda djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11, pa je na temelju čl. 177. st. 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

1.1. Na temelju čl. 54. KZ/11 opt. ŽJ u izrečenu kaznu zatvora uračunato je svako oduzimanje slobode i to od uhićenja 28. kolovoza 2023. u 16,00 sati, pa nadalje.

1.2. Na temelju čl. 148. st. 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 – u daljnjem tekstu: ZKP/08), opt. ŽJ je oslobođen od plaćanja troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP/08, kao i troškova nagrade i nužnih izdataka branitelja određenog po službenoj dužnosti, jer bi njihovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje optuženika i njegove obitelji.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio opt. ŽJ putem branitelja Nikole Horvata, odvjetnika u Zajedničkom odvjetničkom uredu Nikola Horvat i Dean Radišić iz Karlovca, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 te čl. 468. st. 2. ZKP/08, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede Kaznenog zakona te odluke o kazni, s prijedlogom da se žalba uvaži, prvostupanjska presuda ukine i vrati na ponovni postupak, a podredno da se pobijana presuda preinači u odluci o kazni i optuženiku izrekne uvjetna osuda.

3. Odgovor na žalbu podnio je državni odvjetnik, s prijedlogom da se žalba optuženika odbije kao neosnovana i potvrdi presuda prvostupanjskog suda.

4. U skladu s čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku.

5. Žalba optuženika djelomično je osnovana.

6. U žalbi zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 žalitelj upire da o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onog što se navodi u razlozima presude o sadržaju iskaza danih u postupku jer da je prvostupanjski sud potpuno ignorirao odnosno pogrešno tumačio iskaze DJ, NJ i PJ koji nisu svojim iskazima potvrdili navode optužbe već iskazivali kako ih je upravo mlt. ošt. KJ maltretirao, tukao i vrijeđao sve članove obitelji, uključujući i optuženika tj. svog oca. Takvim žalbenim navodima optuženik osporava zaključak prvostupanjskog suda sugerirajući drugačiju ocjenu izvedenih dokaza (iskaza DJ, NJ i PJ) na način kako bi to odgovaralo probicima njegove obrane, pa se takvi njegovi navodi svode na pobijanje pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, o čemu će biti kasnije riječi u ovoj drugostupanjskoj odluci.

7. Optuženik se žali i zbog teške povrede prava na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih ljudskih sloboda iz čl. 468. st. 2. ZKP/08, a navedenu povredu vidi u tome što je prvostupanjski sud povrijedio Kazneni zakon na njegovu štetu jer da je dva puta cijenio okolnost da je predmetno djelo počinio na štetu svog sina i to kada je utvrđivao otegotne okolnosti, a navedena okolnost je element bića kvalificiranog kaznenog djela iz čl. 177. st. 2. KZ/11.

7.1. Suprotno takvim žalbenim navodima, prvostupanjski sud nije kao otegotnu okolnost cijenio činjenicu da je kazneno djelo počinjeno na štetu svog sina, odnosno djeteta te da je istu okolnost dva puta cijenio – prvi puta u sklopu bića kvalificiranog kaznenog djela, a drugi puta kao otegotnu okolnost na štetu optuženika, jer je prvostupanjski sud kao otegotnu okolnost cijenio činjenicu da je optuženik kazneno djelo počinio na štetu sina KJ, no kroz vremensko razdoblje od šest godina pa je shodno tome kao otegotno je cijenio duže inkriminirano vremensko razdoblje. Stoga, prvostupanjski sud nije teško povrijedio pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a niti je povrijedio Kazneni zakon na štetu optuženika.

8. U žalbi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, žalitelj upire da je sud pogrešno ocijenio iskaze DJ, NJ i PJ koji nisu potvrdili navode iz optužnice a da su svjedokinje FJ i CJ iskazivale o tome da je mlt. KJ izrazito problematično dijete koji je toga dana, 31. srpnja 2023., izazvao sukob kada je ošamario sestru NJ koja je prethodno u sukobu gurnula majku te kada je, a kako to proizlazi iz iskaza NJ i DJ, KJ optuženiku rekao da će ga razapeti na križ na što je optuženik odgovorio da će ga objesiti ako se ne prestane tako ponašati i ukoliko ga ne počne slušati. Takvim žalbenim navodima optuženik nije doveo u pitanje pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda koji je za svoju odluku dao jasne, argumentirane, provjerljive i dostatne razloge a koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Ovo stoga što je sud nakon reproduciranja iskaza ispitanih svjedoka, iste iskaze cijenio, pravilno ih vrednovao, pri čemu je dao i analizu proturječnih dokaza te je ispravno ocijenio iskaz DJ, supruge optuženika kao nevjerodostojan jer je zainteresirana za ishod postupka budući, kako i sama iskazuje ne može bez supruga (optuženika) funkcionirati jer se liječi od depresije i drugih zdravstvenih problema (prebolila je karcinom), dok mlađa djeca PJ i NJ od oštećenog KJ, očigledno nisu željeli svojim iskazima u cijelosti potvrditi navode optužbe da je otac i fizički kažnjavao KJ koristeći šibu i remen, a da je i majku znao lupati po glavi, već su relativizirali ponašanje optuženika navodeći da im je znao govoriti da su lijeni, derati se na njih, da će zvati dom da dođu po njih, psovati ih, vrijeđati majku prema kojoj nije bilo fizičkog nasilja, ali da joj je znao govoriti da je lijena, ljutiti se ukoliko nešto ne bi napravila i psovati je. Međutim, žalitelj ispušta iz vida kako je CJ, odgajatelj u Domu za odgoj u kojem je smješten mlt. KJ iskazala kako su na strani KJ u posljednje vrijeme vidljivi problemi u ponašanju, što je u vezi s narušenom obiteljskom dinamikom a da su se problemi javili u ljetnim mjesecima, dok se nalazio u obitelji te da je KJ po povratku u dom iskazivao da je dolazilo do sukoba s ocem koji se neprimjereno ponašao. Ujedno, iz dopisa Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Duga Resa proizlazi da je obitelj Trbuščić duži niz godina u tretmanu Centra, da su roditeljima izricane različite mjere obiteljske pravne zaštite a da su zbog narušene obiteljske dinamike sva djeca u obitelji, njih devetero, izdvajana i smještena u domove za djecu i u udomiteljske obitelji, a iz iskaza GJ, djelatnice Centra za socijalnu skrb Duga Resa, voditeljice mjere u obitelji Trbuščić proizlazi da joj je KJ govorio kako će ga otac objesiti ako se ne prestane tako ponašati, da se optuženik opravdavao navodeći da je sve govorio u šali, da je zbog odnosa u obitelji često dolazilo do verbalnih nesuglasica, da je od KJ saznala da je u prošlosti optuženik znao biti agresivan, da je do sukoba najčešće dolazilo između njega (mlt. KJ) koji je sklon sukobima i oca, ali da je prvenstveno ljut na oca jer mu puno toga zamjera. Stoga je prvostupanjski sud s pravom prihvatio iskaz mlt. ošt. KJ, ali i iskaze DJ te NJ i PJ u dijelovima kada su iskazivali o verbalnom vrijeđanju, psovanju majke DJ i mlt. KJ od strane optuženika te njihovom omalovažavanju, pri čemu je ošt. KJ iskazivao da ga je otac više puta čupao za kosu i uho, lupao remenom i šibom, da fizičko kažnjavanje traje od kad je bio mali, da je vrijeđao majku, gađao ju kruhom, lupao po glavi, govorio da je kurva, glupa, nikakva, da je tome nekad bio prisutan i PJ te da je zbog takvog ponašanja oca bio ljut te ga je znao vrijeđati.

8.1. Iako uvodno ne navodi da se žali i zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, optuženik u žalbi upire da je sud neosnovano odbio dokazni prijedlog obrane radi ispitivanja svjedoka HJ i ĆJ kod kojih je u udomiteljskoj obitelji boravio KJ te NJ i PJ na okolnost istinitosti iskazivanja ošt. KJ jer su ga udomitelji "potjerali" iz udomiteljske obitelji, a da su oni imali najbolji uvid u odnose s obitelji KJ, zbog čega je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.

8.2. Nasuprot takvim žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je takav dokazni prijedlog obrane odbio kao nevažan na temelju odredbe čl. 421. st. 1. toč. 2. ZKP/08, jer je sud u potpunosti utvrdio činjenično stanje, jer bivši udomitelji mlt. ošt. KJ kod kojih je jedno vrijeme boravio nisu bili nazočni u obitelji kada je KJ boravio kod kuće pa o tome i ne mogu imati neposrednih saznanja, dok je vjerodostojnost iskaza oštećenika, kako je već i prethodno navedeno, ispravno ocijenjena i vrednovana od strane prvostupanjskog suda.

8.3. Stoga, kako je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, a na takvo pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno je i primijenio Kazneni zakon kada ga je proglasio krivim zbog kaznenog djela povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11.

9. Međutim, u pravu je optuženik kada u žalbi zbog odluke o kazni upire kako je bezuvjetna kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine prestroga, da prvostupanjski sud nije s dovoljnom pažnjom vrednovao sve olakotne okolnosti na njegovoj strani, a da je precijenio otegotne okolnosti u vidu prekršajne kažnjavanosti. Naime, prvostupanjski je sud kao otegotno pravilno cijenio činjenicu da je kazneno djelo na štetu svoga sina mlt. KJ optuženik činio kroz duže vremensko razdoblje od šest godina, kao i da je dva puta prekršajno kažnjavan zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji i to presudama Općinskog suda u Karlovcu br. Pp-J-286/2020 (pravomoćna 12. svibnja 2020.) te br. Pp-J-997/2019 od 18. lipnja 2020., a na štetu svog oca OJ. Međutim, potpuno je prvostupanjski sud pogrešno cijenio to što tijekom postupka optuženik nije izrazio kajanje zbog počinjenog kaznenog djela, na koji je način zapravo otegotno cijenio način njegove obrane a također je sasvim neosnovano kao otegotnu okolnost cijenio činjenicu da je otac devetero djece koja su svjedočila neprimjerenom postupanju, jer tijekom postupka je osim mlt. ošt. KJ ispitano dvoje djece (NJ i PJ) koja su u nekim situacijama nazočila inkriminiranim događajima, tako da je riječ o proizvoljnoj tvrdnji prvostupanjskog suda. Međutim, činjenice da je optuženik otac devetero djece, vojni umirovljenik, odlikovan, da u dobi od 58 godina nije osuđivan, trebalo je cijeniti kao olakotne okolnosti na njegovoj strani.

10. Stoga, u konkretnom slučaju, a imajući u vidu navedene olakotne okolnosti na strani optuženika, ovaj sud je mišljenja da je bezuvjetna kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine na koju je prvostupanjski sud osudio opt. ŽJ prestroga zbog čega je sud uvjerenja da će se osudom opt. ŽJ na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine a onda izricanjem uvjetne osude na temelju čl. 56. KZ/11 s rokom provjeravanja od 3 (tri) godine ostvariti svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11. Naime, po nalaženju ovog drugostupanjskog suda, navedenom uvjetnom osudom ostvariti će se ciljevi kako specijalne, tako i generalne prevencije, tj. izraziti će se društvena osuda zbog počinjenja kaznenog djela, jačanja povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, a ujedno utjecati i na optuženika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te resocijalizacije samog optuženika.

11. Slijedom izloženog, a kako ispitujući presudu u smislu odredbe čl. 476. ZKP/08, ovo vijeće nije našlo da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti, a niti da je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon, valjalo je prihvaćanjem žalbe optuženika preinačiti prvostupanjsku presudu u odluci o kazni te na temelju odredbe čl. 486. st. 1. ZKP/08 odlučiti kao u izreci pod toč. I/, povodom te odluke preinačiti i odluku o uračunavanju istražnog zatvora (toč. II/) a u ostalom pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrditi prvostupanjsku presuda (toč. III/).

Osijek, 2. veljače 2024.

Predsjednik vijeća

Mario Kovač