REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: 4 Gž-62/2022-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Irene Dikanović-Terzić, predsjednice vijeća, Lidije Klašnja-Petrović, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Draženke Ilak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Z. P., OIB: … iz Z., zastupane po punomoćniku M. O., odvjetniku u Z. protiv tuženice R. H., OIB: … zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u N. Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, od 14. svibnja 2021., poslovni broj: 9 Pn-103/2019-59, u sjednici vijeća održanoj 2. veljače 2024.,

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba tužiteljice Z. P., ukida se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj: 9 Pn-103/2019-59 , od 14. svibnja 2021. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"1. Tuženik R. H., OIB …, dužan je tužiteljici Odvjetnici Z. P. iz Z., OIB …, platiti iznos od 159.762,12 Kn sa zakonskim zateznim kamatama obračunatim od dospijeća svaka pojedine tražbine do 31.07.2015.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za osam postotnih poena, a od 01.08.2015.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, kako slijedi:

- iznos od 1.845,00 Kn sa zakonskim zateznim kamatama od 04.08.2009.g. do isplate,

- iznos od 112,19 Kn sa zakonskim zateznim kamatama od 12.08.2009.g. do isplate,

- iznos od 5.490,00 Kn sa zakonskim zateznim kamatama od 12.08.2009.g. do isplate,

- iznos od 2.103,74 Kn sa zakonskim zateznim kamatama od 08.09.2009.g. do isplate,

- iznos od 1.845,00 Kn sa zakonskim zateznim kamatama od 02.10.2009.g. do isplate,

- iznos od 23.985,00 Kn sa zakonskim zateznim kamatama od 06.11.2010.g. do isplate,

- iznos od 40.743,75 Kn sa zakonskim zateznim kamatama od 06.11.2010.g. do isplate,

- iznos od 5.073,75 Kn sa zakonskim zateznim kamatama od 14.11.2010.g. do isplate,

- iznos od 6.150,00 Kn sa zakonskim zateznim kamatama od 19.11.2010.g. do isplate,

- iznos od 21.525,00 Kn sa zakonskim zateznim kamatama od 08.09.2011.g. do isplate,

- iznos od 4.918,44 Kn sa zakonskim zateznim kamatama od 22.09.2011.g. do isplate,

- iznos od 3.125,00 Kn sa zakonskim zateznim kamatama od 04.01.2013.g. do isplate,

- iznos od 3.125,00 Kn sa zakonskim zateznim kamatama od 23.03.2016.g. do isplate,

- iznos od 3.125,00 Kn sa zakonskim zateznim kamatama od 04.12.2018.g. do isplate,

- iznos od 36.595,25 Kn sa zakonskim zateznim kamatama od 31.05.2019.g. do isplate.

2. Tuženik je dužan tužiteljici naknaditi troškove ovog parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate."

II/ Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 22.500,00 kn u roku 15 dana."

2. Protiv prvostupanjske odluke tužiteljica je pravodobno podnijela žalbu zbog svih žalbenih razloga predviđenih u članku 353. stavku 1. točka 1., 2. i 3.. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14; dalje ZPP). Posebno ističe bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. i 12. ZPP- a, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno ukine i predmet vrati na ponovni postupak. Traži troškove žalbenog postupka.

2.1. U žalbi tužiteljica navodi da prvostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer da je predmetna odluka direktno suprotna dokazima i ispravama iz sudskog spisa i to financijskoj dokumentaciji društva T., a posebno Izvještaju o subjektu T. d.o.o. od 16. 11. 2016., u kojem se navodi novčani tijek i financijske aktivnosti ovog trgovačkog društva u iznosu od 581.423,00 kn u 2013. i od 657.016,00 kn u 2014. pa da je iz ovih podataka nesporno da bi tužiteljica naplatila svoju tražbinu da je sud 10. listopada 2013. izdao predloženu privremenu mjeru radi osiguranja predmetne tražbine u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Ovrj-2393/12, kao i da je dana 20. veljače 2014. izdao, umjesto odbio izdavanje rješenja o ovrsi u predmetu Ovrj-5846/12, s obzirom da je zahtjev za osiguranje i zahtjev za ovrhu glasio na iznos od 108.873,43 kn, uvećano za troškove navedenih ovršnih postupaka, a financijska masa trgovačkog društva T. tada je iznosila 1.238.439,00 kn. Osim navedenog tužiteljica ističe da su iz dostavljene dokumentacije vidljive pozajmice tvrtke T. prema osnivaču i direktoru M. S. te povezanim društvima u iznosu od 2.364.275,42 kn, koje s ugovorenim kamatama ukupno iznose 3.229.000,00 kn i koje nisu vraćene pa su ukupna financijska sredstva koja su bila na raspolaganju društvu T. 2013. i 2014. iznosila 4.368.123,71 kn. Ističe da si je na ovaj način M. S. osigurao poziciju vjerovnika prilikom provedbe postupka predstečajne nagodbe, u kojoj je sam glasao o prijedlogu za sklapanje nagodbe u visini od 40% prijavljenih tražbina pa potraživanja vjerovnika prema društvu T. nisu bila istinito prikazana, slijedom čega nije bilo uvjeta za predstečajnu nagodbu, a kamoli za provođenje predstečajne nagodbe u nezakonitom roku od 1460 dana umjesto propisanih 210 dana, te da je sve istaknute činjenice utvrdio sudski vještak za financije i računovodstvo u ovom predmetu i da je u navedenom postupku predstečajne nagodbe u cijelosti izostala financijska kontrola i kontrola zakonitosti provedbe prestečajnog postupka od strane Fine i Trgovačkog suda u Zagrebu, čime je dužniku nesporno omogućeno oštećivanje vjerovnika pa tako i tužiteljice.

2.2. Nadalje u žalbenim navodima ukazuje na nezakonitost prvostupanjske i drugostupanjske odluke o privremenoj mjeri u predmetu Ovrj-2392/13 jer je iz Popisa osnivača društva T. d.o.o. vidljiva adresa M. S. u B., pa da je slijedom toga postojala pretpostavljena opasnost za izdavanje predložene privremene mjere, zatim da su sudovi tvrdili da ne postoji realna opasnost za naplatu dužne tražbine tužiteljice u postupcima kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovrj-5846/12, Ovrj-2393/13 i Ovr-5846/18 (prije Ovr-12413/15 i Ovr-4351/17), iako je M. S. vlasnik i direktor ukupno 8 povezanih društava od čega su 4 povezana društva predmet navedenih postupaka, a ovim društvima je trgovačkog društvo T. d.o.o. izvršilo prijenos imovine od 2.000.000,00 eura. Tužiteljica smatra da je navedeno dokaz nezakonitosti donesenih odluka, bez ikakvog uporišta u stanju spisa i stvarnom financijskom stanju dužnika i da prvostupanjski sud ove odluke uopće nije ocijenio prilikom odlučivanja pa su time počinjene bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točka 11. i točka 12. ZPP-a.

2.3. Dalje tužiteljica navodi da R. H. odgovara po načelu objektivne odgovornosti pa da je time odgovorna tužiteljici za naknadu štete samom činjenicom da je sud donosio odluke suprotne zakonskim odredbama jer da je tako omogućio dužniku da ne isplati tražbinu utvrđenu presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 4206/09 od 24. studenog 2011. i pravomoćnim rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovrj-5846/12 od 4. siječnja 2013., s tim što je tražbina dospjela na naplatu tri i pol godine prije zaplijene u postupku Ovrj-5846/12, zatim ističe da je pravna osoba T. tražila ispravak rješenja u postupku Ovrj-5846/12, na način da se zapljena tražbine provodi po pravomoćnosti i ovršnosti, kako je to sud i odredio u ispravku rješenja od 8. svibnja 2013., a koja je ovršnost nastupila 16. siječnja 2016., u kojem je vremenu ista pravna osoba pokrenula postupak predstečajne nagodbe i nezakonito nije prikazala tražbinu tužiteljice, iako je bila pravomoćna prije predaje prijedloga za pokretanje predstečajne nagodbe.

2.4. Tužiteljica u žalbi posebno ističe da nije bila dužna dokazivati izvjesnost naplate utužene tražbine jer da R. H. ne odgovara za mogućnost naplate tražbine, već za rad sudova i jer joj je šteta prouzročena već činjenicom da su sudovi donosili odluke kojima su direktno i sustavno onemogućavali tužiteljicu u naplati dužne tražbine te da se ne mogu zahtjevi podneseni protiv R. H. mahom nekritički odbijati iz razloga što je stranka postupka R. H., koja se redovno stavlja u povoljniji položaj od drugih stranaka, koje sudjeluju s njom u postupku i da je tako učinjeno i u ovom postupku, u kojem prvostupanjski sud nije proveo pravilnu ocjenu dokaza sukladno članku 8. ZPP-a jer uopće nije uzimao u obzir i ocijenjivao dokumentaciju spisa, kojom se dokazuje suprotno od onoga što je izneseno u obrazloženju osporavane presude pa da su tužiteljici povrijeđena i ustavna prava iz članka 3, članka 5, članka 14. stavka 2, članka 18., članka 48. stavka 1., članka 49, članka 55 stavka 1, članka 56 i članka 118. stavka 3. Ustava Republike Hrvatske i pravo na pošteno suđenje iz članka 6. Konvencije o ljudskim pravima.

2.5. U odnosu na nedosuđene troškove ovršnih postupaka navodi da je troškove postupka opetovano i na vrijeme potraživala u ovršnim predmetima Općinskog građanskog suda u Zagrebu, o kojima navedeni sud nikada nije donio rješenja (osim troškova izdavanja rješenje o ovrsi), što također predstavlja odgovornost R. H. i povredu prava na pošteno suđenje iz članka 6. Konvencije o ljudskim pravima jer pravo na pristup sudu ne znači samo formalno pravo, već i pravo da nepristrani i neovisni sud u razumnom roku pravično odluči o postavljenom zahtjevu pa činjenicom da je prvostupanjski sud odbio odlučivati o naknadi štete u ovom dijelu, počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, jer je obrazloženje prvostupanjske presude direktno suprotno dokumentaciji spisa iz koje je razvidno da su troškovi opetovano traženi od Općinskog građanskog suda u Zagrebu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. U prvostupanjskom postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a, kao niti bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 12. ZPP-a jer prvostupanjskom presudom nije prekoračen tužbeni zahtjev, međutim osnovano u žalbi tužiteljica navodi da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a s obzirom da u prvostupanjskoj presudi nema razloga o odlučnim činjenicama pa se presuda ne može ispitati, kao i relativno bitnu povedu iz članka 354. stavka 1. ZPP-a, u svezi članka 8. ZPP-a, na koju se sadržajno ukazuje u žalbi, jer prvostupanjski sud u odnosu na sporne činjenice nije ocijenio sve provedene dokaze, slijedom čega je izostala potpuna i cjelovita ocjena dokaznog postupka.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu štete u iznosu od 159.762,12 kn sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svake pojedine tražbine do isplate, koji se temelji na članku 105. stavku 1. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj: 28/13, 33/15, 82/15, 82/16 i 67/18; dalje ZS).

7. Iz prvostupanjskog spisa proizlazi:

- da je tužiteljica podnijela tužbu protiv tužene radi naknade štete u iznosu od 154.416,37 kn sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do konačne isplate zbog postupanja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Županijskog suda u Zagrebu i Trgovačkog suda u Zagrebu te Financijske agencije u predmetima Ovrj-5846/12 (Gž Ovr-1672/14 i Gž Ovr-2776/16), Ovrj-2393/13 (Gž Ovr- 7249/12), Ovr-12413/15 (Gž Ovr-787/16), Ovr-4351/17 (Gž Ovr-705/17), Ovr- 5756/18 i Stpn-154/14 i da se ukupni novčani iznos naknade štete sastoji od iznosa od 123.166,87 kn na ime dosuđenih, a neplaćenih tražbina s kamatama i iznosa od 31.249,25 kn na ime troškova postupka pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu poslovni broj Ovrj-5846/12 i Ovr-12413/15, o kojima nije odlučeno tijekom tih postupaka,

- da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj 75 P-4206/2009 od 24. studenog 2011. i presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj: 67 Pž-2375/12-5 od 19. studenog 2011., naloženo trgovačkom društvu T. isplatiti trgovačkom društvu P. A. iznos od 93.911,16 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 25. srpnja 2009. do isplate i troškove postupka pred javnim bilježnikom (izvansudska ovrha Ovrv-2872/09) u iznosu od 4.035,47 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 17. lipnja 2009. do isplate te da je trgovačkom društvu P. A. dosuđen parnični trošak u iznosu od 12.360,27 kn i da su presude u ovom dijelu pravomoćne 19. studenog 2013., a ovršne 16. siječnja 2014.,

- da je tužiteljica Z. P. bila odvjetnica trgovačkog društva P. A. i da od istog trgovačkog društva za izvršene odvjetničke usluge potražuje iznos od 108.873,43 kn, prema računu broj 8266 od 7. rujna 2011. i prema kartici otvorenih stavaka od 14. rujna 2011., na temelju kojih vjerodostojnih isprava je javni bilježnik N. T., na prijedlog tužiteljice kao ovrhovoditeljice, izdao rješenje o ovrsi poslovni broj: Ovrv- 37562/11 od 22. rujna 2011., protiv ovršenika P. A., koje je postalo pravomoćno i ovršno 20. listopada 2011.,

- da rješenje o ovrsi javnog bilježnika nije naplaćeno u postupku izvansudske ovrhe jer na računu ovršenika P. A. nema novčanih sredstava,

- da je tužiteljica 23. studenog 2012., podnijela Općinskom građanskom sudu u Zagrebu prijedlog za ovrhu na temelju naprijed navedenog rješenja javnog bilježnika kao ovršne isprave, pljenidbom i prijenosom novčane tražbine koju ovršenik P. A. ima prema trgovačkom društvu T., na temelju presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj 75 P-4206/2009 od 24. studenog 2011., u ukupnom iznosu od 112.230,75 kn sa zakonskom zateznom kamatom, zatim da je Općinski građanski sud u Zagrebu, dana 4. siječnja 2013., donio rješenje poslovni broj: 16 Ovrj-5846/12- 4, kojim je izdao rješenje prema prijedlogu ovrhovoditeljice, da ovršenikov dužnik trgovačko društvo T. nije priznao predmetnu tražbinu, da je sud 28. svibnja 2013., donio rješenje o prijenosu tražbine i 8. srpnja 2013. rješenje o ispravku naprijed navedenog rješenja, a sukladno prijedlogu ovršenikovog dužnika, na način da se prijenos tražbine ima izvršiti po dospjelosti tražbine prema pravnoj osobi T. odnosno po pravomoćnosti i ovršnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj 75 P-4206/2009 od 24. studenog 2011., zatim da je ovrhovoditeljica 15. siječnja 2013. dostavila dokaz o pravomoćnosti i ovršnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu, da je sud zaključkom od 29. siječnja 2014. pozvao T. da se izjasni o razlozima ne postupanja po rješenju o ovrsi, uz upozorenje iz članka 158. stavka 2. Ovršnog zakona i da je ovrhovoditeljica 7. veljače 2014. predložila donošenje rješenja o ovrsi na novčanim sredstvima ovršenika T., koji je prijedlog Općinski građanski sud u Zagrebu dana 20. veljače 2014. odbio jer u ovršnoj ispravi kao vjerovnik nije naznačena ovrhovoditeljica, već trgovačko društvo P. A., da je rješenje ukinuto odlukom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj 77 Gž Ovr-1672/14-2 od 2. prosinca 2014., dok je u međuvremenu, dana 25. veljače 2014. otvoren postupak predstečajne nagodbe na dužnikom T., zbog čega je Općinski građanski sud u Zagrebu 19. siječnja 2016. utvrdio prekid postupka u predmetnoj pravnoj stvari protiv kojeg je žalbu ovrhovoditeljice odbio Županijski sud u Zagrebu, rješenjem poslovni broj 77 Gž Ovr-2776/16-2 od 27. rujna 2016., zatim da je 5. veljače 2016. nastavljen ovršni postupak i da je Općinski građanski sud u Zagrebu 23. ožujka 2016. donio rješenje o ovrsi poslovni broj 16 Ovrj-5846/12,

- da je tužiteljica 6. rujna 2013. podnijela prijedlog za osiguranje novčane tražbine zabranom isplate novčanih sredstava s računa i oročenih sredstava protivnika osiguranja T., da je Općinski građanski sud u Zagrebu, rješenjem poslovni broj: 16 Ovrj-2393/13-4 od 10. listopada 2013. odbio prijedlog za izdavanje privremene mjere i da je rješenje potvrđeno odlukom Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 34 Gž Ovr-7249/2013-2 od 27. siječnja 2014.,

- da je na temelju pravomoćne i ovršne presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu i na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovrj-5846/12, tužiteljica 15. prosinca 2015., ponovno podnijela ovrhu na novčanim sredstvima trgovačkog društva T., radi naplate iste tražbine, koji je prijedlog odbačen rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 7 Ovr-12413/015 od 24. veljače 2016., da je Županijski sud u Slavonskom Brodu rješenjem poslovni broj: Gž Ovr-787/16-2 od 25. travnja 2017., ukinuo predmetno rješenje, zatim da je Općinski građanski sud u Zagrebu rješenjem poslovni broj 7 Ovr-4351/17-12 od 3. listopada 2017. odbio prijedlog za ovrhu te da je predmetno rješenje ponovno ukinuto rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj 10 Gž Ovr-705/2017-2 od 30. srpnja 2018. zbog pogrešne primjene materijalnog prava i da je nakon toga Općinski građanski sud u Zagrebu, dana 4. prosinca 2018., izdao rješenje o ovrsi pod poslovnim brojem Ovr-5756/18 te nadalje da je Financijska agencija vratila osnovu za plaćanje dana 21. prosinca 2018. jer nije dostavljen dokaz o predujmljivanju naknade, sukladno članku 22. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine" broj: 68/18),

- da je u financijskom izvještaju za 2013. godinu trgovačkog društva T. naveden gubitak u iznosu od 27.198,00 kn, a kapital i rezerve u iznosu od 26.401,86 kn, dok je u financijskom izvještaju za 2014. godinu naveden gubitak od 1.223.886,00 kn, kao i zajmovi članovima uprave i administracije u iznosu od 765.410,29 kn te povezanim društvima u iznosu od 2.364.275,42 kn,

- da je trgovačko društvo T. 13. siječnja 2014. podnijelo prijedlog za otvaranje predstečajne nagodbe, koji je Financijska agencija otvorila 25. veljače 2014. i da je postupak obustavljen rješenjem od 10. studenog 2017. jer je dužnik propustio rok za dostavu izmijenjenog plana financijskog i operativnog restrukturiranja, nakon čega je Financijska agencija podnijela Trgovačkom sudu u Zagrebu prijedlog za pokretanje stečajnog postupka i da je stečajni postupak otvoren i zaključen dana 28. siječnja 2019. te je dužnik T. brisan iz sudskog registra,

- da je u financijskom vještačenju stalnog sudskog vještaka R. P. navedeno da trgovačko društvo T. na dan 31. prosinac 2012. i 31. prosinac 2013. ima veće obveze od imovine i da nije u mogućnosti iz imovine podmiriti obveze te da je u ranijem razdoblju 2010., 2011. i 2012. trgovačko društvo ostvarivalo dobit, zatim da je dio svoje imovine davalo u zajam članu uprave i povezanim društvima i da nisu poduzete radnje za povrat zajmova, da potraživanje trgovačkog društva P. A. nije uvršteno u prijave tražbina jer nije bilo iskazano u poslovnim knjigama tvrtke T. i da društvo iz svoje imovine nije u mogućnosti podmiriti obveze koje iznose 40.124.333 kn i tri puta su veće od imovine pa da je u tijeku 2104. trebalo otvoriti stečajni postupak nad društvom, a ne s otvaranjem stečaja čekati do 2019., kada je stečaj otvoren i odmah zatvoren, što ukazuje da otvaranjem stečaja ne postoji imovina društva, a u bilancama 2013. i 2014. očevidno je iskazana.

8. Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da tužiteljica nije naplatila svoju tražbinu iz ovršne isprave, iako je vodila više postupaka pred nadležnim sudovima, u dužem vremenskom razdoblju. Tužbu temelji na odgovornosti R. H. za rad sudaca Općinskog suda u Novom Zagrebu, Županijskog suda u Zagrebu, Trgovačkog suda u Zagrebu, Financijske agencije i Ministarstva zbog propusta u kontroli rada Financijske agencije.

9. Prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev tužiteljice uz obrazloženje da se odgovornost R. H. temelji na članku 105. stavak 1. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj: 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19 i 130/20) i članku 14. Zakona o sustavu državne uprave („Narodne novine“ broj 66/19 dalje ZSDU), kao i na objektivnoj odgovornosti R. H. za štetu te da tužiteljica, u smislu članka 219. stavak 1. ZPP-a, nije dokazala da je izvjesno da bi došlo do naplate njezine tražbine u slučaju drugačijeg postupanja sudova u sudskim predmetima jer iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka proizlazi da je na dan 31. prosinac 2013. trgovačko društvo T. imalo veće obveze od imovine i da nije u mogućnosti podmirivati svoje obveze te da je ispravan stav Općinskog građanskog suda u Zagrebu izražen u predmetu poslovni broj: Ovrj-5846/12 jer ovrhovoditelj ne može prisilno naplatiti tražbinu od ovršenikovog dužnika prije nego što sudska presuda postane ovršna, a kako je presuda svojstvo ovršnosti stekla 16. siječnja 2014. razvidno je da je već prije ovršnosti presude, trgovačko društvo T. imalo veće obveze od imovine, slijedom čega nije moglo podmirivati svoje obveze, zatim da tužiteljica nije dokazala svoju prednost u odnosu na tražbine ostalih vjerovnika, čak i u slučaju provođenja stečajnog postupka, tim više što su prvostupanjski i drugostupanjski sud u Zagrebu, u odluci pod poslovnim brojem Gž Ovr-2776 od 27. rujna 2016., zauzeli stav da tražbina tužiteljice, kao založno pravo ne predstavlja razlučno pravo, a odluka o odbijanju prijedloga za osiguranje izdavanjem privremene mjere, koja je potvrđena odlukom Županijskog suda niti ne može biti štetna radnja u smislu propusta suda da postupa zakonito. Dalje prvostupanjski sud obrazlaže da navodi tužiteljice o ne postupanju sudova u razumnom roku ne mogu biti predmet rasprave u postupku radi naknade štete zbog nezakonitog rada suda, već je tužiteljici u tu svrhu na raspolaganju institut zaštite prava na suđenje u razumnom roku i da osim toga, sve da je tužiteljica dokazala izvjesnost naplate svoje tražbine u slučaju drugačijih odluka suda, njezina šteta se ne može sastojati u ovršnim troškovima u pogledu kojih sud nije donio odluku jer tužiteljica ima na raspolaganju zahtjev za dopunsko rješenje, sukladno odredbi članka 343. ZPP-a, a da je iz sadržaja spisa vidljivo da ovakav prijedlog nije zatražila u propisanom roku.

10. Da bi se moglo raditi o odgovornosti R. H. za rad suca, a u smislu članka 105. stavak 1. ZS-a, koja se ujedno temelji na objektivnom kriteriju, kako ispravno navodi prvostupanjski sud, nužno je utvrditi sve opće i posebne pretpostavke za takvu odgovornost. Opće pretpostavke za postojanje odgovornosti za štetu su postojanje subjekta odgovornosti, postojanje štetne radnje, štete, uzročne veze između štete i štetne radnje te postojanje protupravnosti, dok su posebne pretpostavke da štetna radnja mora biti počinjena u obnašanju dužnosti suca, da oštećeni mora biti stranka u nekom postupku, te da štetnik mora biti sudac i mora se raditi o nepravilnom i nezakonitom radu. Sve ove opće i posebne pretpostavke moraju biti ispunjene kumulativno.

10.1. Stoga je u ovom postupku trebalo primarno utvrditi jesu li sudovi u spornim postupcima nezakonitim ili nepravilnim radom tužiteljici prouzročili štetu. Pri tome je potrebno voditi računa da je nezakoniti rad postupanje suprotno zakonu, drugom propisu ili općem aktu, ili propuštanje postupanja u skladu sa zakonom ili drugim propisom ili općim aktom, dok pogrešna primjena materijalnog ili procesnog prava, ili drugačije pravno stajalište, nije valjana osnova za postojanje odštetne odgovornosti države jer se pogreške u primjeni materijalnog i procesnog prava ne mogu se promatrati isključivo kroz prizmu objektivne odgovornosti u kojem slučaju bi se sudac mogao pozvati na odgovornost kada god odluka bude ukinuta. Stoga, kod definiranja nezakonitog rada suca mora se imati u vidu i subjektivni element tj. postupak koji se može pripisati određenom stupnju krivnje, a koji bi se sastojao u kršenju jasnog, preciznog i nedvojbenog pravnog pravila, odnosno od namjernog kršenja pravila. Neispravni rad općenito se definira kao činjenje ili nečinjenje suprotno uobičajenom ili propisanom načinu obavljanja djelatnosti. U odnosu na rad suca to bi značilo da postoji bitan otklon od uobičajenog postupanja ili postupanja suprotno usvojenim stajalištima (pravni stavovi Vrhovnog suda: Rev 2075/12-2 od 11. veljače 2015., Rev 245/13 od 5. studenog 2013., Rev 2831/13-2 od 31. listopada 2017., Rev 2386/15 od 13. studenog 2019…).

11. Ujedno se ukazuje i na stav ovog drugostupanjskog suda da se nezakoniti i nepravilni rad sudaca ne može poistovjetiti s pogrešnim mišljenjem o ocjeni dokaza, utvrđenim činjenicama ili pogrešnoj primjeni materijalnog prava, zbog kojeg su te odluke povodom pravnih lijekova ukidane ili preinačavane, odnosno da se mora raditi o takvom postupanju koje u posljedica proizvoljnog tumačenja i samovolje glede primjene materijalnog prava, a da se pravomoćne sudske odluke ne mogu preispitivati ni u postupku naknade štete zbog nezakonitog i nepravilnog rada suda jer bi svako drugo postupanje bilo suprotno članku 6. stavku 3. ZS-a te bi dovelo u pitanje samostalnost i neovisnost sudova u tumačenju i primjeni zakonskih propisa.

12. Prvostupanjski sud u potpunosti je propustio ocijeniti navedene opće i posebne pretpostavke odgovornosti R. H. za nepravilan i nezakonit rad sudaca pa je u tom smislu propustio ocijeniti i dokumentaciju iz sudskog spisa te je odluku temeljio isključivo na zaključku da tužiteljica i u slučaju drugačijeg postupanja sudova ne bi naplatila svoju tražbinu, odnosno da tužiteljici nije nastala šteta kao jedna od pretpostavki odgovornosti, a i pri tom zaključku propušteno je ocijeniti sve materijalne dokaze (financijske izvještaje, vremenske okvire raspolaganja trgovačkog društva s novčanim sredstvima i imovinom, postupak predstečajne nagodbe, eventualno neopravdano dugotrajno suđenje), koji su u svezi sa predmetnim utvrđenjem. Osim toga nejasno je i neobrazloženo zašto se prvostupanjski sud poziva na odredbu članka 14. ZSDU, a imajući pri tome u vidu da je Financijska agencija, sukladno članku 1. Zakona o Financijskoj agenciji („Narodne novine“ broj 117/01, 60/04 i 42/05), pravna osoba upisna u sudski registar nadležnog Trgovačkog suda pa je u odnosu na odgovornost R. H. za rad Financijske agencije kao bitne činjenice, u potpunosti izostalo obrazloženje prvostupanjskog suda. Isto tako prvostupanjska odluka ne sadrži ocjenu postupanja Financijske agencije i Trgovačkog suda u postupku predstečajne nagodbe i stečaja trgovačkog društva T., na što sve se pravilno ukazuje žalbenim navodima.

13. S obzirom na prvostupanjska odluka nema razloga o pretpostavkama odgovornosti za štetu tuženice propisanih člankom 105. stavkom 1. ZS-a, kao odlučnim činjenicama zbog čega se presuda ne može ispitati i da prvostupanjski sud u odnosu na sporne činjenice nije ocijenio sve relevantne i bitne materijalne dokaze, usvojena je žalba tužiteljice te je zbog počinjenih bitnih povreda postupka ukinuta pobijana presuda i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

14. U ponovnom suđenju prvostupanjski sud će otkloniti bitne povrede odredaba parničnog postupka, na koje mu je ukazano ovom drugostupanjskom odlukom te će ponovno ocijeniti provedene i odlučne dokaze zasebno i u njihovoj ukupnosti nakon čega će pravilnom analizom svih provedenih dokaza donijeti novu i zakonitu odluku, koju će valjano obrazložiti sukladno članku 338. stavku 4. ZPP-a, a tom će odlukom odlučiti i o troškovima žalbenog postupka (članak 166. stavak 3. ZPP-a).

15. Na temelju članka 369. stavka 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci rješenja.

Slavonski Brod, 2. veljače 2024.

Predsjednica vijeća

Irena Dikanović-Terzić