REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

Tome Skalice 2

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: 6 Gž -327/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od Irene Dikanović- Terzić predsjednice vijeća, Draženke Ilak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Lidije Klašnja-Petrović članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. P. iz Z., , OIB: … kao zakonske nasljednice ranijeg tužitelja N. P. iz Z., OIB: …, zastupane po punomoćnici B. M., odvjetnici u Z., protiv tuženika A. O. d.d., Z., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici I. Ć., M. T., B. P. i dr., odvjetnici iz O. D. G. & partneri u Z., radi naknade štete, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 18. prosinca 2020., poslovni broj: 2 Pn-82/2019-35., u sjednici vijeća održanoj 2. veljače 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika A. O. d.d. Z. djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća, te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 18. prosinca 2020., poslovni broj: 2 Pn-82/2019-35:

1. potvrđuje u pobijanom dosuđujućem dijelu točke I. izreke kojim je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 10.300,00 kuna/1.367,04 eur[1] sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 4.056,00 kuna/538,32 eur[1] teče od 10. siječnja 2019., a na iznos od 7.000,00 kuna/929,06 eur[1] teče od 27. lipnja 2020. do isplate;

2. potvrđuje u pobijanom dosuđujućem dijelu točke I. izreke kojim je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 756,00 kuna/100,34 eur[1] sa zakonskom zateznom kamatom od 30. svibnja 2018. do isplate;

3. preinačuje u odluci o troškovima postupka tako da je tuženik u obvezi tužitelju isplatiti trošak postupka u iznosu od 8.711,01 kunu/1.156,15 eur[1] (umjesto iznosa od 9.955,80 kuna/1.321,36 eur );

4. ukida u pobijanom dosuđujućem dijelu točke I. izreke za iznos od 1.500,00 kuna/199,08 eur[1] sa kamatama od 30. svibnja 2018. (za uništeni mobitel), te za iznos zakonske zatezne kamate na iznos od 2.944,00 kune/390,74 eur[1] za razdoblje od 10. siječnja 2019. do 26. lipnja 2020. i u tom se dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak postupka žalbe u iznosu od 32,85 eur/247,50 kuna, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku A. O. d.d., Z.. OIB: … isplatiti tužitelju N. P. iz Z., OIB: … iznos od 12.556,00 kn sa zateznom kamatom tekućom kako slijedi:

- na iznos 10.300,00 kn od 10. siječnja 2019. do isplate,

- na iznos 1.500,00 kn od 30. svibnja 2018. do isplate,

- na iznos 756,00 kn od 30. svibnja 2018. do isplate, kao i nadoknaditi mu trošak parničnog postupka u iznosu 9.955,80 kn sa zateznom kamatom tekućom od 18. prosinca 2020. do isplate, sve po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 4.994,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom, za isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos od 1.500,00 kn za razdoblje od 17. travnja 2018. do 29. svibnja 2018., za isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos od 756,00 kn za razdoblje od 29. svibnja 2018. do 30. svibnja 2018. te za isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos od 10.300,00 kn za razdoblje od 29. svibnja 2020. do 9. siječnja 2019.."

2. Protiv presude prvostupanjskog suda žalbu je pravovremeno uložio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da je došlo do bitne povrede odredaba parničnog postupka u pogledu dopuštene preinake, pogrešne primjene materijalnog prava u pogledu zatezne kamate, te bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na dosuđeni iznos naknade štete na ime uništenog mobitela, a pobija i odluku o troškovima postupka. Ističe kako nije dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog medicinskog vještačenja, a također ističe da "novi" Orijentacijski kriteriji ne predstavljaju nove činjenice zbog kojih bi preinaka tužbenog zahtjeva njegovim povećanjem bila dopuštena, budući da Orijentacijski kriteriji ne predstavljaju ni činjenicu ni materijalno pravo. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti zahtjev tužitelja za preinačeni dio, jer preinaka nije dopuštena. Ističe također da je i visina dosuđene neimovinske štete previsoko odmjerena. Ako je prvostupanjski sud primjenjivao "nove" orijentacijske kriterije postavlja se pitanje retroaktivne primjene pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Što se tiče dosude štete zbog navodno uništenog mobitela ističe se kako tužitelj nije dostavio niti jedan materijalni dokaz o postojanju mobitela, a posljedično ni o uništenom mobitelu, pa smatra da tužitelj nije dokazao osnovu, niti visinu potraživanja. Pogrešno je, prema navodima žalbe, primijenjeno materijalno pravo na štetu tuženika kada je prvostupanjski sud dosudio tužitelju zatezne kamate na neimovinsku štetu od dana podnošenja tužbe, odnosno na tuđu pomoć i njegu od podnošenja odštetnog zahtjeva, to tim više jer je sud dopustio preinaku tijekom postupka pa je neimovinska šteta mogla dospjeti samo s donošenjem prvostupanjske odluke. Osporava i odluku o troškovima postupka jer smatra da su isti previsoko odmjereni. Predlaže prihvatiti žalbu i preinačiti prvostupanjsku presudu u skladu s žalbenim navodima, podredno istu ukinuti.

Traži trošak sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Suprotno navodima žalbe, prvostupanjska presuda sadrži jasne razloge o svim odlučnim činjenicama koje nisu u suprotnosti sa provedenim dokazima, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP), na koju se ukazuje u žalbi.

5.1. Nije počinjena ni relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 190. stavkom 2. ZPP-a na koju se također ukazuje žalbom, jer je pravilno prvostupanjski sud dopustio preinaku tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva.

5.2. Naime, prema članku 191. stavku 1. ZPP-a, preinaka tužbe je promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći.

5.3. Člankom 190. stavkom 1. ZPP-a propisano je da tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu, dok je stavkom 2. istoga članka bilo propisano da je nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbenog zahtjeva potreban pristanak tuženika; ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

5.4. Člankom 39. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku/2019 (dalje: ZID ZPP/19) u članku 190. iza stavka 1. dodan je novi stavak 2. koji glasi: Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave, ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.

5.5. Člankom 117. stavkom 2. ZID ZPP/19 propisana je primjena odredbe članka 39. tog Zakona na sve postupke u tijeku, što dakle znači da tužitelj može preinačiti i povisiti tužbeni zahtjev nakon što je prethodni postupak zaključen i to nakon provedenog medicinskog vještačenja ako su u konkretnom slučaju za to ispunjene pretpostavke iz članka 190. stavka 2. ZPP-a, tj. ako ga bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka (VSRH poslovni broj Rev-656/2021-2 od 24. svibnja 2023.).

5.6. Isto tako, a u odnosu na žalbeni navod da je dopuštanjem preinake zbog izmjene Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda, došlo do bitne povrede odredaba parničnog postupka valja navesti da je i takva preinaka dopuštena temeljem članka 190. stavka 2. ZPP-a odnosno članka 117. stavka 2. ZID ZPP/19. Naime, promjena Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske za dosudu neimovinske štete predstavlja okolnost na koju tužitelj nije mogao utjecati i koja se ne može pripisati njegovoj krivnji, a od utjecaja je na visinu naknade na koju tužitelj ima pravo s obzirom na to da se izmjena Orijentacijskih kriterija donesena pod poslovnim brojem: Su-IV-47/2020-5 od 15. lipnja 2020. primjenjuje na sve postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja (ubuduće) od dana prihvaćanja tog novog shvaćanja.

5.7. Zbog navedenog su žalbeni navodi kojima se ukazuje na počinjenje naprijed navedene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 191. stavkom 1. ZPP-a, ocijenjeni neosnovanim.

5.8. Nadalje, nije utvrđeno ni da su počinjene bitne povrede postupka iz točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. stavka 2. članka 354. ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti, temeljem članka 365. stavka 2. ZPP-a.

6. Prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje na kojem je utemeljio pobijanu presudu. Izvedeni su svi predloženi dokazi, koji su pravilno ocijenjeni, a navodima žalbe činjenično stanje utvrđeno po prvostupanjskom sudu se ni ne osporava.

7. Iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi da je među strankama bio nesporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija tuženika kao i njegova odgovornost za nastanak predmetnog štetnog događaja. Prije pokretanja postupka tuženik je tužitelju isplatio iznos od 11.200,00 kuna/1.486,50 eur[1] , te potom, nakon provedenog medicinskog vještačenja i iznos od 4.000,00 kuna/530,89 eur[1] jer je navedeni iznos tuženik smatrao pravičnim s obzirom na ozljede koje je tužitelj zadobio u štetnom događaju.

8. Provedenim vještačenjem utvrđeno je da je tužitelj u štetnom događaju zadobio ozljedu istegnuća mišića uz vratnu kralježnicu, prijelom prsne kosti i natučenje obje strane prsnog koša, te da su nakon prijeloma prsne kosti kod tužitelja zaostale trajne posljedice u vidu kroničnih bolova u tom području koji se pojačavaju pomicanjem ruku, nošenjem tereta i ležanja na boku, te da su iste umanjile njegovu životnu aktivnost za 5%. Zbog zadobivenih ozljeda tužitelj je trpio fizičke bolove jakog intenziteta tri dana, srednjeg intenziteta sedam dana i slabog intenziteta šest tjedana, zatim intenzivan i kratkotrajan primarni strah, potom sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od dva dana, srednjeg intenziteta četiri dana i slabijeg intenziteta još dva mjeseca. Bila mu je potrebna tuđa pomoć i njega dva sata dnevno kroz tri tjedna za obavljanje težih kućanskih poslova, nabavku i pripremu hrane.

8.1. S obzirom na navedeno, prvostupanjski sud je u pobijanoj odluci osnovanim smatrao zahtjev tužitelja za isplatu štete u iznosu od 26.256,00 kuna/3.483,97 eur[1] (8.500,00 kuna/1.128,14 eur za pretrpljene fizičke bolove, 9.000,00 kuna/1.194,51 eur[1] za pretrpljeni strah, 8.000,00 kuna/1.061,78 eur za smanjenje životne aktivnosti, te 756,00 kuna/100,34 eur[1] za tuđu pomoć i njegu), pa kako je tužitelju isplaćen iznos od 15.200,00 kuna/2.017,39 eur[1] , pobijanom presudom dosuđeno mu je 11.056,00 kuna/1.467,38 eur .

8.2. Sa utvrđenjem prvostupanjskog suda suglasan je i ovaj drugostupanjski sud, a žalbeni navodi tuženika o previsoko dosuđenoj naknadi neimovinske štete nisu osnovani jer okolnosti konkretnog slučaja koje utječu na visinu naknade – težina ozljede, zaostale posljedice, tijek liječenja, neugodnosti liječenja i životna dob tužitelja - opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade neimovinske štete kako je to ocijenio prvostupanjski sud, sve u smislu članka 1100. stavka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 dalje ZOO).

9. U odnosu na dosuđenu imovinsku štetu za uništeni mobitel Sony Xperia M4 Aqua valja navesti da je u pravu tuženik kada navodi da tužitelj nije dokazao, niti je predložio izvođenje dokaza radi utvrđenja da mu je u štetnom događaju uništen mobitel, kako to isti tvrdi. Ne postoje točno određeni dokazi koji moraju biti provedeni da bi se utvrdila određena činjenica u sudskom postupku, pa je tako u okviru svoje dispozicije tužitelj bio ovlašten predlagati sva dokazna sredstva kojima je moguće dokazati relevantnu činjenicu, pa tako, ako je točno, kao što je tužitelj tvrdio, da je navedeni mobitel kupio u Hrvatskom telekomu uz sklapanje pretplatničkog ugovora, o istome je trebao dostaviti dokaz, što isti nije učinio. Tužitelj dakle nije dokazao da je bio vlasnik navedenog mobitela, niti je dokazao da je isti uništen u štetnom događaju na način da mu je puklo staklo, kako je to tvrdio u tužbi. Stoga je, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužitelju na ime naknade štete dosudio iznos od 1.500,00 kuna/199,08 eur[1] sa kamatama od 30. svibnja 2018. do isplate, zbog čega je žalbu tuženika u ovom dijelu valjalo prihvatiti i prvostupanjsku presudu preinačiti, te tužiteljev zahtjev u tom dijelu odbiti kao neosnovan.

10. Što se tiče tijeka zateznih kamata na dosuđeni iznos naknade štete valja navesti da tuženik osporava pravo tužitelja na isplatu zateznih kamata na neimovinsku štetu od dana podnošenja tužbe, kako je to odredio prvostupanjski sud (na iznos od 10.300,00 kuna/1.367,04 eur[1] od 10. siječnja 2019.), kao i isplatu zateznih kamata na imovinsku štetu (na ime tuđe pomoći i njege u iznosu od 756,00 kuna/100,34 eur[1] ) od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, jer smatra da je, s obzirom da je sud dopustio preinaku tužbe, neimovinska šteta mogla dospjeti tek sa donošenjem prvostupanjske presude.

11. U odnosu na naprijed navedeno valja navesti da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj: Rev-376/2023-2 od 9. svibnja 2023. odgovorio na revizijsko pitanje od kada je tuženik u obvezi platiti zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva tako što je u navedenoj odluci izraženo pravno

shvaćanje

da

je

tuženik

u

obvezi

platiti zatezne kamate na preinačeni dio tužbe i povišeni tužbeni zahtjev od trenutka kad je isti postavljen u postupku, a ne od trenutka podnošenja odštetnog zahtjeva, tj. za razdoblje prije nego je tužitelj postavio takav zahtjev za naknadu štete i tuženik ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni i povišeni dio tužbenog zahtjeva.

12. U ovom parničnom postupku tužitelj je tužbom na ime naknade štete potraživao iznos od 20.800,00 kuna/2,760,63 eur[1] . Potom je preinačenim tužbenim zahtjevom nakon provedenog medicinskog vještačenja potraživao iznos od 11.850,00 kuna/1.572,77 eur[1] , potom, a nakon što je tuženik izvršio uplatu iznosa od 4.000,00 kuna/530,89 eur[1] , podneskom od 27. prosinca 2019. potraživao je iznos od 7.850,00 kuna/1.041,87 eur[1] i konačno usklađujući tužbeni zahtjev sa novim Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. lipnja 2020., tužitelj je podneskom od 26. lipnja 2020. potraživao iznos od 14.850,00 kuna/1.970,93 eur[1] . Dakle, tužitelj je tek zadnjim podneskom od 26. lipnja 2020. povećao tužbeni zahtjev za iznos od 7.000,00 kuna/929,06 eur[1] . Pri tome treba naglasiti da se povećanje tužbenog zahtjeva odnosilo samo na neimovinsku, a ne i na imovinsku štetu (tuđu pomoć i njegu).

13. Obzirom da je prvostupanjski sud dosudio i prihvatio da tužitelju na dosuđeni iznos neimovinske štete pripada zakonska zatezna kamata koja teče od 10. siječnja 2019. (od podnošenja tužbe) i kako prvostupanjski sud nije uzeo u obzir navedeno pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske da na povišeni dio tužbenog zahtjeva kod preinake tužbe zakonska zatezna kamata može teći od dana preinake, odnosno od prvog slijedećeg dana pa do isplate, a ne od podnošenja zahtjeva tuženiku, žalbu tuženika je i u ovom dijelu valjalo prihvatiti i prvostupanjsku je presudu valjalo preinačiti i to tako da je tijek zakonske zatezne kamate određen da na iznos od 4.056,00 kuna/538,32 eur[1] teče od podnošenja tužbe, odnosno od prvog slijedećeg dana, dok je na preinačeni dio od 7.000,00 kuna/929,06 eur[1] tijek zakonske zatezne kamate određen od preinake, odnosno od prvog slijedećeg dana, kako je to i navedeno u točki I. 1. izreke odluke.

14. Što se tiče zakonske zatezne kamate na imovinsku štetu (tuđu pomoć i njegu), kako je već naprijed i navedeno u odnosu na istu nije došlo do povećanja tužbenog zahtjeva, pa je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je, imajući u vidu odredbu članka 12. stavka 1. i 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14) zakonsku zateznu kamatu odredio od prvog dana nakon podnošenja odštetnog zahtjeva odnosno od 30. svibnja 2018., zbog čega su u ovom dijelu žalbeni navodi tuženika neosnovani.

15. Parnični trošak je, suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno odmjeren sukladno članku 154. stavku 2. ZPP-a. Međutim, kako je prvostupanjska odluka preinačena, valjalo je korigirati i uspjeh stranaka u postupku jer je tužitelj nakon preinake u parnici u pogledu visine uspio sa 63% dok je u pogledu osnova uspjeh tužitelja i dalje ostao isti i iznosi 100%, odnosno ukupno 163%. Vodeći računa o visini i osnovi proizlazi da je uspjeh tužitelja 81,5% (163:2=81,5), pa kada se od navedenog postotka oduzme postotak uspjeha tuženika od 18,5%, dolazi se do konačnog omjera uspjeha tužitelja od 63%.

16. Troškovi postupka pravilno su obračunati sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 - dalje: Tarifa) i isti iznose 13.827,50 kuna/1.835,22 eur[1] , pa kada se uzme u obzir uspjeh tužitelja u sporu, istom pripada pravo na trošak u iznosu od 8.711,01 kunu/1.156,15 eur[1] , kako je to i navedeno u točki I. 3. izreke.

17. Tuženiku je, obzirom da je djelomično uspio sa žalbom priznat trošak žalbe prema vrijednosti predmeta spora za žalbu (12.556,00 kuna/1.666,47 eur[1] ) i prema uspjehu u žalbenom postupku kojega ovaj drugostupanjski sud cijeni u visini od 12%. Trošak tuženika sastoji se od troška sastava žalbe sa PDV-om u iznosu kako je zatraženo 1.562,50 kuna/207,38 eur[1] (Tbr. 10. točka 1. Tarife) i troška sudske pristojbe za žalbu u iznosu od 500,00 kuna/66,36 eur[1] odnosno ukupno 2.062,50 kuna/273,74 eur , pa kako je tuženik uspio sa 12% pripada mu pravo na trošak u iznosu od 247,50 kuna/32,85 eur[1] . Ova odluka temelji se na članku 166. stavku 2. ZPP-a.

18. Slijedom navedenog, a temeljem članka 368. stavka 1. i članka 373. točka 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci presude.

19. U nepobijanom dijelu, u točki II. izreke, prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

Slavonski Brod, 2. veljače 2024.

Predsjednica vijeća

Irena Dikanović-Terzić