Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kžzd-14/2023-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež, sastavljenom od sudaca dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te Snježane Hrupek-Šabijan i mr.sc. Ljiljane Stipišić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog LV i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 166. stavka 1. u vezi članka 163. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11.) odlučujući o žalbama optuženog LV i maloljetnog HV podnesenim protiv presude i rješenja Županijskog suda u Varaždinu broj Kzd-1/2022-29 od 9. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj 1. veljače 2024.,
p r e s u d i o i r i j e š i o j e
I Prihvaća se žalba maloljetnog HV, ukidaju se prvostupanjska presuda i rješenje u odnosu na maloljetnog HV te se predmet u tom dijelu upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
II Odbija se žalba optuženog LV kao neosnovana te se u pobijanom, a neukinutom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Varaždinu broj Kzd-1/2022-29 od 9. prosinca 2022., pod točkama I-IV izreke, optuženi RV i maloljetni HV proglašeni su krivima zbog teškog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavka 1. u vezi članka 163. stavka 2. KZ/11., činjenično i pravno opisanog u izreci te presude te je optuženom LV, na temelju odredbe članka 28. stavaka 1. i 2. uz primjenu članka 105. stavka 1. i 4. te u vezi članka 25. Zakona o sudovima za mladež ("Narodne novine" broj 84/11., 143/12., 148/13., 56/15. i 126/19., dalje: ZSM) pridržano izricanje kazne maloljetničkog zatvora pod prijetnjom naknadnog izricanja kazne ako u vremenu od 2 (dvije) godine počini novo kazneno djelo ili ako bi se protivio provođenju izrečene odgojne mjere. Na temelju članka 25. stavka 4. ZSM-a, u slučaju naknadnog izricanja maloljetničkog zatvora optuženom LV će se u izrečenu kaznu uračunati vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 10. srpnja 2021. do 10. kolovoza 2021.
1.1. Pod točkom V izreke, prvostupanjski sud je riješio, a u stvari presudio, na temelju članka 10. stavka 2. točke 8. i 11. ZSM-a, optuženom LV izrekao posebne obveze da se uključi u rad humanitarnih organizacija ili poslove komunalnog ili ekološkog značenja u trajanju od 120 (sto dvadeset) sati i da se uključi u pojedinačni ili skupni psihosocijalni tretman u savjetovalištu za mlade.
1.2. Pod točkom VI izreke, na temelju članka 89. u vezi članka 107. stavka 1. ZSM-a, optuženi RV dužan je na ime troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. ZKP/08. podmiriti iznos od 219,80 kn (dvjesto devetnaest kuna i osamdeset lipa) / 29,17 eura (dvadeset devet eura i sedamnaest centi) te iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08. platiti paušalnu svotu u iznosu od 1.000,00 kn (tisuću kuna) / 132,72 eura (sto trideset dva eura i sedamdeset dva centa), sve u roku od 15 (petnaest) dana u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske.
1.3. Rješenjem pod točkom VII izreke, na temelju članka 11. ZSM-a, maloljetnom HV izrečena je odgojna mjera pojačane brige i nadzora, a pod točkom VIII., na temelju članka 10. stavka 2. točaka 8. i 11. ZSM-a, maloljetnom HV izrečene su posebne obveze da se uključi u rad humanitarnih organizacija ili poslove komunalnog ili ekološkog značenja u trajanju od 120 (sto dvadeset) sati i da se uključi u pojedinačni ili skupni psihosocijalni tretman u savjetovalištu za mlade.
1.4. Pod točkom IX izreke rješenja, na temelju članka 89. ZSM-a, troškovi kaznenog postupka u odnosu na maloljetnog HV padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv presude i rješenja žalbe su podnijeli optuženi RV po branitelju Tihomiru Rožmariću, odvjetniku iz Varaždina i maloljetni HV po branitelju Zoranu Kurcinaku, odvjetniku iz Koprivnice.
2.1. Optuženi RV se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske "preinači pobijanu presudu na način da ga oslobodi od optužbe za kaznena djela koja mu se stavljaju na teret, obzirom da tijekom postupka nije dokazano da bi isto počinio, odnosno podredno da ukine prvostupanjsku presudu te da uputi predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odlučivanje."
2.2. Maloljetni HV se žali "zbog svih žalbenih razloga" s prijedlogom da se pobijana presuda i rješenje preinače na način da se postupak protiv njega obustavi ili podredno pobijana presuda i rješenje ukinu te predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
3. Državni odvjetnik je podnio odgovor na žalbe u kojem predlaže da sud odbije žalbe kao neosnovane i potvrdi prvostupanjsku presudu.
4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08. spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
5. Žalba optuženog LV nije osnovana, a žalba maloljetnog HV je osnovana.
U odnosu na žalbu maloljetnog HV
6. U pravu je maloljetni HV kada žalbom upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. jer je izreka presude i rješenja nerazumljiva i proturječna razlozima presude i rješenja zbog čega se presuda i rješenje u odnosu njega ne mogu ispitati.
6.1. Naime, člankom 88. stavkom 3. ZSM-a propisano je da vijeće donosi rješenje kada izriče odgojnu mjeru maloljetniku te se u izreci rješenja navodi samo koja mu se mjera izriče, ali se maloljetnik neće oglašavati krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret te će se u obrazloženju rješenja navesti opis djela i okolnosti koje opravdavaju primjenu izrečene odgojne mjere.
6.2. U konkretnom slučaju, prvostupanjski sud je maloljetnog HV presudom proglasio krivim, potom mu je rješenjem izrekao odgojnu mjeru, a u obrazloženju rješenja nije naveo opis djela, što je protivno članku 88. stavku 3. ZSM, kako to maloljetnik ispravno tvrdi u žalbi zbog čega su izreka presude i rješenja nerazumljivi te proturječni razlozima presude i rješenja, stoga je na temelju članka 483. stavka 1. ZKP/08. i članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP/08. odlučeno kao u točki I izreke ovog drugostupanjskog rješenja.
6.3. Maloljetnik se žali i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja no iz stanja spisa i provedenih dokaza zasada proizlazi da je maloljetnik, zajednički i dogovorno, zajedno s optuženim ŠV i maloljetnim AV počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret.
6.4. No, kako je zbog počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točke 11. ZKP/08. valjalo ukinuti pobijanu presudu i rješenje u odnosu na maloljetnog HV, prvostupanjski sud će u ponovljenom postupku ponovno provesti sve dokaze u odnosu na maloljetnika, a potom ga u skladu s odredbom članka 88. stavka 3. ZSM neće presudom proglašavati krivim ukoliko mu ne izriče maloljetnički zatvor, već odgojne mjere jer se rješenjem izriču odgojne mjere, a u obrazloženju rješenja se navodi opis djela i okolnosti koje opravdavaju primjenu izrečene odgojne mjere.
U odnosu na žalbu optuženog LV
7. Optuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. jer je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima presude i to u odnosu na ključne elemente osnovanosti optužbe i činjenica na kojima se temelji stav suda o krivnji optuženika kao i da u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno da su ti razlozi nejasni i u znatnoj mjeri proturječni te da o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.
7.1. Protivno takvim žalbenim navodima, ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio postojanje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. jer je u odnosu na optuženog LV izreka presude razumljiva, potpuno je jasno što je njome odlučeno, koje odlučne činjenice su utvrđene i iz kojih dokaza, a razlozi o odlučnim činjenicama na kojima prvostupanjski sud temelji svoju odluku su argumentirano i okolnosno navedeni i nisu nejasni ni proturječni provedenim dokazima.
8. Najvećim dijelom žalbenih navoda optuženik prigovara ispravnosti utvrđenih činjenica, kritizirajući analizu i ocjenu izvedenih dokaza, iznesenih u pobijanoj presudi, posebice vezano uz analizu snimljenog spolnog odnosa s oštećenom IV iz koje prvostupanjski sud zaključuje o postojanju zajedničkog i prethodnog dogovora optuženika s maloljetnim HV i maloljetnim AV pri čemu kroz obrazlaganje pojmova pornografije, erotike i spolnih organa iznosi vlastitu analizu i ocjenu izvedenih dokaza iz kojih izvlači zaključke suprotne onima iz prvostupanjske presude.
8.1. Međutim, ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske da je prvostupanjski sud provedene dokaze savjesno i pravilno analizirao i kritički ocijenio i to kako pojedinačno tako i u međusobnoj povezanosti pa se zaključcima, do kojih je na takav, logički neupitan način došao, nema što prigovoriti.
8.2. Naime, protivno žalbenim navodima optuženika ispravno je prvostupanjski sud zaključio o svijesti optuženika o svim obilježjima predmetnog kaznenog djela i postojanju prethodnog i zajedničkog dogovora počinitelja o snimanju i pribavljanju za sebe snimke spolnog odnosa između optuženog LV i maloljetne IV i to iz verbalne i neverbalne komunikacije optuženika i maloljetnika te postupanja prije i tijekom snimanja spolnog odnosa, koja komunikacija i postupanje proizlazi iz iskaza žrtve IV i same snimke spolnog odnosa, a koje razloge je prvostupanjski sud pravilno iznio u točki 17. obrazloženja pobijane presude te koje razloge prihvaća i drugostupanjski sud. Pritom, suprotno stavu optuženika, nema dvojbe da snimljeni materijal koji vizualno prikazuje dijete IV u pravom spolno eksplicitnom ponašanju predstavlja dječju pornografiju u smislu članka 163. stavka 6. KZ/11.
8.3. Činjenica da je žrtva IV pristala na spolni odnos s optuženikom te okolnost je li pristala na snimanje nisu odlučne jer ne otklanjaju odnosno ne umanjuju postojanje predmetnog kaznenog djela kako to pogrešno drži optuženik.
8.4. Neosnovano žalitelj, optuženi RV, navodi da sud ne može procijeniti je li neki zapis erotski ili pornografski zapis i što je definicija spolnog organa, jer video uradak prikazuje dijete žrtvu IV, staru 15 godina, u eksplicitnom spolnom ponašanju, spolnom odnošaju s optuženikom LV, što je definicija dječje pornografije. Ovakav video uradak nije niti prema obranama optuženika i maloljetnika nazvana umjetničkim djelom pa nema razloga da se isto procjenjuje temeljem članka 163. stavak 6. - posljednja rečenica KZ/11.
8.5. Slijedom navedenog, nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te s tim u vezi i povreda kaznenog zakona koja se u žalbi posebno ne obrazlaže već naznačuje kao posredna povreda odnosno ona povreda koja bi proizašla iz primjene kaznenog zakona na pogrešno utvrđeno činjenično stanje.
9. Nije osnovana niti žalba optuženika zbog odluke o kazni, koju optuženik samo naznačuje, ali je posebno ne obrazlaže.
9.1. Ocjena je drugostupanjskog suda da su u pobijanoj presudi ispravno utvrđene sve okolnosti o kojima ovisi primjena maloljetničke sankcije. Naime, cijeneći podatke o osobnim i obiteljskim prilikama optuženika, mlađeg punoljetnika, uvažavajući mišljenje stručne suradnice suda te vrstu i način izvršenja kaznenog djela može se zaključiti da je ono u velikoj mjeri odraz njegove životne dobi i nezrelosti te utjecaja okoline u kojoj živi, a okolnosti koje se odnose na njegovu ličnost (kazneno djelo je počinio sa 19 godina, ranije mu nisu izricane odgojne i pedagoške mjere, u radnom odnosu je) te uzimajući u obzir stupanj krivnje, okolnosti i težinu počinjenog kaznenog djela opravdano je prvostupanjski sud optuženiku pridržao izricanje kazne maloljetničkog zatvora uz vrijeme provjeravanja od dvije godine. Pored toga, osnovano je optuženiku izrečena odgojna mjera posebnih obveza da se uključi u rad humanitarnih organizacija ili poslove komunalnog ili ekološkog značenja u trajanju od 120 (sto dvadeset) sati i da se uključi u pojedinačni ili skupni psihosocijalni tretman u savjetovalištu za mlade jer će se pridržavanjem kazne maloljetničkog zatvora i posebnim obvezama utjecati na jačanje njegove osobne odgovornosti te pomoću stručnih osoba utjecati na promjenu ponašanja kako više ne bi činio kaznena djela.
10. Slijedom navedenog, kako ispitivanjem pobijane presude u skladu s obvezom iz članka 476. stavak 1. ZKP/08., u odnosu na optuženog LV, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, nije utvrdio da je počinjena jedna od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na čije postojanje pazi po službenoj dužnosti, niti je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon, na temelju članka 482. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci presude.
U Zagrebu 1. veljače 2024.
Predsjednica vijeća:
dr.sc. Lana Petö Kujundžić
