Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kžzd-42/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinja dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i Snježane Hrupek-Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ČB, zbog kaznenih djela iz članka 166. stavak 1. u vezi sa člankom 158. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. - dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženog ČB podnesenima protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, broj Kzd-8/2022-22 od 28. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 1. veljače 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se prihvaćaju po prvostupanjskom sudu utvrđene kazne zatvora: za kazneno djelo iz članka 166. stavak 1. u vezi s člankom 158. stavak 1. KZ/11., opisano pod točkom I izreke pobijane presude, a na temelju članka 166. stavak 1. KZ/11. te uz primjenu članka 48. stavak 2. u vezi članka 49. stavak 1. točka 3. KZ/11. u trajanju od 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci i za kazneno djelo iz članka 170. stavak 1. KZ/11., opisanog pod točkom II izreke pobijane presude, na temelju istog propisa, u trajanju od 8 (osam) mjeseci, te se optuženi KB na temelju članka 51. stavak 2. KZ/11. osuđuje na jedinstvenu kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 8 (osam) mjeseci.

II Odbija se žalba optuženog ČB kao neosnovana te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Varaždinu, broj Kzd-8/2022-22 od 28. travnja 2023. optuženi FB proglašen je krivim, zbog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta – teškog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavak 1. u vezi s člankom 158. stavak 1. KZ/11., kažnjivo po članku 166. stavak 1. KZ/11., činjenično i pravno opisanog pod točkom I izreke pobijane presude, te za kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – omogućavanjem izvanbračnog života s djetetom – opisano i kažnjivo po članku 170. stavak 1. KZ/11. Za počinjena kaznena djela optuženom CB po članku 51. stavak 1. KZ/11. utvrđene su pojedinačne kazne i to: za teško kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta po članku 166. stavak 1. KZ/11. uz primjenu članka 48. stavak 2. u vezi članka 49. stavak 1. točka 3. KZ/11. kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci, za kazneno djelo omogućavanja izvanbračnog života s djetetom iz točke II po članku 170. stavak 1. KZ/11. kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, te je na temelju istih zakonskih propisa uz primjenu članka 51. stavak 2. KZ/11. za počinjena kaznena djela osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 8 (osam) mjeseci. Na temelju članka 57. KZ/11. optuženom CB izrečena je djelomična uvjetna osuda, time da se od kazne na koju je optuženi FB osuđen izvršava 1 (jedna) godina i 4 (četiri) mjeseca, a dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca se neće izvršiti ako optuženi FB u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22.; dalje: ZKP/08.) oštećena maloljetna UB se s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom upućuje u parnicu.

1.2. Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08. optuženi FB se oslobađa u cijelosti obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 6. ZKP/08., kao i obveze naknade nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja, te opunomoćenice žrtve.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio državni odvjetnik i to, zbog odluke o kazni te predlaže, da se preinači pobijana presuda u odluci o kazni izricanjem veće mjere kazne zatvora optuženiku bez izricanja djelomične uvjetne osude.

2.1. Optuženi FB žali se po branitelju Marku Hreljcu, odvjetniku u Varaždinu i to, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te predlaže da se ukine pobijana presuda u djelu u kojem se okrivljeniku stavlja na teret počinjenje kaznenog djela iz članka 166. stavak 1. u vezi s člankom 158. stavak 1. KZ/11. te predmet u tom dijelu vrati na ponovni postupak, a isto tako predlaže da se ukine pobijana presuda u točki V izreke u kojoj je odlučeno u kazni.

3. Spis je sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08. bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok žalba optuženika nije osnovana.

5. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. optuženik navodi, da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, jer nema razloga o odlučnim činjenicama, to stoga jer u postupku da nije proveden dokaz na okolnost utvrđivanja je li trudnoća oštećene UB posljedica spolnog odnosa sa optuženikom, a slijedom toga prvostupanjski sud nije mogao u obrazloženju presude navesti valjane razloge zbog kojih smatra da bi optuženik počinio kazneno djelo iz članka 166. stavak 1. u vezi članka 158. stavak 1. KZ/11., a ne kazneno djelo iz članka 158. stavak 1. KZ/11.

5.1. Suprotno žalbenim navodima nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju optuženik upire u žalbi, jer presuda sadrži razloge o svim odlučujućim činjenicama, pa i u pogledu počinjenja kaznenog djela iz članka 166. stavak 1. u vezi s člankom 158. stavak 1. KZ/11., a ne kako se pogrešno navodi u žalbi iz članka 158. stavak 1. KZ/11. Osim toga, ovim žalbenim razlogom optuženik upire na pogrešno utvrđeno činjenično stanje o čemu će biti riječi u nastavku presude. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti drugostupanjski sud nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje sukladno članku 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti.

6. Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, optuženik navodi, da nije sporno da su oštećenica i optuženik imali spolne odnose, međutim, sporno je, je li optuženik biološki otac djeteta, odnosno, je li trudnoća oštećenice posljedica spolnog odnosa sa optuženikom. Nadalje se u žalbi navodi da s obzirom na provedene dokaze prvostupanjski sud nije imao nikakvih osnova zaključiti, da bi optuženik počinio kvalificirano kazneno djelo iz članka 166. stavak 1. u vezi s člankom 158. stavak 1. KZ/11., te u tom pravcu nije proveden dokaz na okolnost utvrđivanja te činjenice.

6.1. Suprotno žalbenim navodima optuženika činjenično stanje nije pogrešno utvrđeno, kako se navodi u žalbi, jer je i sam optuženik u svojoj obrani naveo, kada je sve imao spolne odnose sa oštećenicom, kada je počeo živjeti s njom i kada se ona doselila kod njega te da je nakon toga i zatrudnjela, a dijete je rođeno **.**.2021. Osim toga i optuženik je u svojoj obrani naveo da je on otac djeteta. Žrtva UB navela je, da je dvije godine živjela sa optuženim ČB u njegovoj kući, živjeli su kao cura i dečko i svakodnevno su imali spolne odnose, te da je imenovala u Centru za socijalnu skrb Čakovec optuženika kao oca djeteta, koje mu je dala ime po ocu odnosno optuženiku, koji je dao izjavu i to potvrdio, ali je zbog proceduralnih povreda taj postupak još u tijeku, što proizlazi iz iskaza svjedokinje ČBK, djelatnice Centra za socijalnu skrb u Čakovcu. Zbog navedenog, činjenično stanje nije pogrešno utvrđeno, pa stoga nisu osnovani žalbeni navodi u tom pravcu. Zato je ispravno optuženik proglašen krivim zbog kaznenog djela iz članka 166. stavak 1. u vezi s člankom 158. stavak 1. KZ/11.

6.2. Optuženik u žalbi navodi, iako to nije posebno istakao kao žalbeni navod, da se ukine pobijana presuda u izreci pod točkom V kojom je odlučeno o kazni, ali isto posebno ne obrazlaže. Zbog odluke o kazni žali se i državni odvjetnik, te ističe, da prvostupanjski sud nije pravilno odmjerio visinu kazne optuženiku s obzirom na stupanj krivnje i utvrđene okolnosti počinjenja kaznenih djela te pobude iz koje su počinjena, ličnost optuženika i otegotne okolnosti koje prvostupanjski sud uopće da nije cijenio prilikom odmjeravanja kazne, a koje su takve, da olakotne okolnosti koje je prvostupanjski sud istakao ne pretežu nad njima, već daju osnova za odmjeravanja kazne bez primjeni odredbi o ublažavanju kazne i bez izricanja djelomične uvjetne osude optuženiku. Također navodi, da olakotne okolnosti koje je sud naveo ne predstavljaju naročito olakotne okolnosti iz članka 48. stavak 2. KZ/11., jer se optuženik nije pomirio sa žrtvom, niti s njom postigao ikakav kontakt i obeštećenje, ne komunicira s njom, niti je to pokušao do odlaska na izdržavanje kazne zatvora. Navodi, da iz spisa proizlazi da tijekom trudnoće žrtve nije vođena briga o žrtvi i trudnoći, jer iz iskaza njezine majke i socijalne radnice proizlazi, da je bila u zapuštenom stanju. Optuženik se prema žrtvi nije ponašao u skladu s pozitivnim propisima, niti se brinuo o njoj i trudnoći na primjeren način da bi se s tog osnova njihov odnos i njegovu ulogu u njemu moglo pravdati naročito olakotnim okolnostima. Također državni odvjetnik ističe, da otegotne okolnosti koje je naveo prvostupanjski sud, a to je dosadašnja osuđivanost za istovrsno kazneno djelo, a na štetu iste žrtve djeteta UB što ga nije odvratilo od činjenja novih kaznenih djela, tako da sud ovu okolnost nije cijenio kao osobito otegotnu okolnost koja sama za sebe upućuje na zaključak da nije bilo mjesta primjeni odredbi o ublažavanju kazne. Također navodi, da duljina inkriminacije za koje se tereti optuženik, a to je više od godine dana kao i brojnost spolnih radnji, su okolnosti koje utječu na odmjeravanje kazne, koje okolnosti sud nije uzeo u obzir kao otegotne prilikom odmjeravanja kazne. Višekratno je upozoravan od strane roditelja djeteta žrtve, socijalnog rada i policije zbog odlaska djeteta žrtve k njemu i njezina vraćanja kući, što da ga nije odvratilo od činjenja kaznenog djela na štetu djeteta žrtve. Stoga državni odvjetnik navodi, kako prvostupanjski sud iznesene otegotne okolnosti na strani optuženika nije cijenio prilikom odmjeravanja kazne, koje su navedene u žalbi, kao i da je nedovoljno i neadekvatno ocijenio kao otegotnim okolnost dosadašnje osuđivanosti optuženika, da su precijenjene olakotne okolnosti opisujući ih kao naročito olakotne okolnosti. Zato predlaže da se preinači pobijana presuda u odluci o kazni izricanjem veće mjere kazne zatvora optuženiku, bez izricanja djelomične uvjetne osude.

7. Kazna mora sadržavati individualiziranu zakonom predviđenu svrhu kažnjavanja zbog konkretnog kaznenog djela i zadatak suda se ne ograničava da samo iz zakonskog opisa kaznenog djela, pravnih formulacija i činjeničnog učina, kreira konkretno ostvareno kazneno djelo, već da izabere vrstu i mjeru kazne, koja će odgovarati svrsi kažnjavanja. Stoga se uloga suda pri tome ne svodi na mehaničko posredovanje između slova zakona i stvarnosti. Zakonodavac kod generaliziranja svrhe kažnjavanja nastoji obuhvatiti neodređeni broj slučajeva i sažeti ih u opće pravilo. Sud u svakom pojedinom slučaju konkretizira opće pravilo i deduktivnim postupkom stvara zaključke potrebne za pravičnu odluku o vrsti i mjeri kazne. Prilikom određivanja vrste i mjere kazne koju će primijeniti, sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojeg je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja, skrivljene učinke kaznenog djela, prijašnji život počinitelja, njegove osobne i imovinske prilike te njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela, odnos prema žrtvi i trud da naknadi štetu.

8. Slijedom navedenog i po mišljenju ovog suda nije u dovoljnoj mjeri cijenjena utvrđena otegotna okolnost na strani optuženika, a to je njegova dosadašnja osuđivanost i to za istovrsno kazneno djelo počinjeno na štetu iste žrtve djeteta UB, koja okolnost ga nije odvratila od činjenja novih kaznenih djela za koja je sada osuđen u ovom postupku i to na štetu iste žrtve. Prema podacima u spisu optuženik je prema presudi Općinskog suda u Čakovcu Kzd-11/2020. od 15. siječnja 2021. osuđen zbog istog kaznenog djela, na štetu iste žrtve kao u ovom postupku, koje kazneno djelo je počinio u listopadu 2019., a onda je nastavio u kontinuitetu živjeti nadalje sa djetetom žrtvom i s njom u novom razdoblju koje se nadovezuje na ranije razdoblje čime nastavlja sa činjenjem kaznenog djela na štetu iste žrtve. Stoga u obzir mora biti uzeta duljina za koju se tereti optuženik, kao i da je višekratno upozoravan od strane roditelja djeteta žrtve, socijalnog rada i policije, jer su isti višekratno zahtijevali, intervenirali protiv optuženika zbog odlaska djeteta žrtve k njemu i njezina vraćanja kući, pa ponovnog bježanja k njemu, što ga nije odvratilo od činjenja kaznenog djela na štetu žrtve.

9. Upravo stoga ovaj sud smatra, da će se ispravno po prvostupanjskom sudu utvrđenim kaznama zatvora u trajanju od 2 godine i 6 mjeseci za kazneno djelo pod točkom I izreke pobijane presude iz članka 166. stavak 1. u vezi s člankom 158. stavak 1. KZ/11., te kaznom zatvora u trajanju od 8 mjeseci za kazneno djelo pod točkom II izreke pobijane presude iz članka 170.stavak 1 KZ/11., a potom i izrečenom jedinstvenom kaznom zatvora u trajanju od 2 godine i 8 mjeseci, ostvariti svrha kažnjavanja, posebno imajući u vidu sve okolnosti počinjenja kaznenih djela, težinu istih i posljedice.

10. Međutim, za istaknuti je, da je ispravno prvostupanjski sud u odnosu na kazneno djelo pod točkom I izreke na utvrđenu kaznu zatvora u trajanju od 2 godine i 6 mjeseci primijenio i članak 48. stavak 2. u vezi članka 49. stavak 1. točka 3. KZ/11., jer je našao da će se i blažom kaznom od propisane, uvažavajući sve olakotne okolnosti, a to je činjenica da je optuženik mlađi punoljetnik, da je izrazio želju i namjeru brinuti se za dijete, jer ga je majka napustila, postići svrha kažnjavanja u općem i posebnom smislu. Stoga ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje, da će se utvrđenim pojedinačnim kaznama, kao i izrečenom jedinstvenom kaznom, ali bez izricanje djelomične uvjetne osude izraziti jasna pogibeljnost počinjenih kaznenih djela. Upravo takvom kaznom utjecat će se na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela, kao i na sve ostale da ne čine kaznena djela, a i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja počinitelja. Time će se tako odmjerenom jedinstvenom kaznom zatvora, a imajući u vidu počiniteljevu ličnost, kao i počinjena kaznena djela u njihovoj ukupnosti, optimalno ispuniti zahtjevi kako generalne, tako i specijalne prevencije.

11. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci, a sve na temelju članka 482. i članka 486. stavak 1. ZKP/08.

U Zagrebu 1. veljače 2024.

Predsjednica vijeća:

dr.sc. Lana Petö Kujundžić