REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 61/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TI-SAN d.o.o. iz Svete Nedelje, Industrijska 13, OIB 37196134947, zastupanog po punomoćnicima - odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Barišić i partneri u Zagrebu, protiv tužene TA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Zlatku Jurlini, odvjetniku u Zadru, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovnog broja Gž-706/2022-2 od 20. srpnja 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj Povrv-316/2019-15 od 9. svibnja 2022., u sjednici održanoj 1. veljače 2024.,
p r e s u d i o j e:
Revizija se odbija kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Darije Grigillo-Ramljak iz Zadra pod poslovnim brojem Ovrv- 19/2019 od 24. siječnja 2019. kojim je naloženo ovršenici, sada tuženoj TA iz [adresa], isplatiti ovrhovoditelju, sada tužitelju TI-SAN d.o.o., 8.075,20 kuna sa zateznim kamatama te naknaditi trošak ovršnog postupka u iznosu 1.200,00 kuna i predvidivi trošak u iznosu 681,25 kuna te je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan (toč. I. izreke), naloženo je tužitelju naknaditi tuženici trošak postupka u iznosu od 3.750,00 kuna, a odbijen je kao neosnovan zahtjev tužene za naknadom troška postupka preko dosuđenog iznosa (toč. II. izreke).
2. Drugostupanjskom je presudom potvrđena prvostupanjska presuda i odlučeno je o trošku žalbenog postupka.
3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd 846/2023 od 16. svibnja 2023. dopustio tužitelju izjavljivanje revizije protiv drugostupanjske presude zbog slijedećeg pravnog pitanja:
"Ima li tužitelj pravo naplaćivati tuženiku, nakon što se isti izdvojio iz centralnog toplinskog sustava, fiksni trošak ako je čl. 45. Zakona o tržištu toplinske energije propisano da je onaj koji se izdvojio iz centralnog toplinskog sustava dužan plaćati sve troškove osim troškova toplinske energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu?".
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), zbog materijalnopravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
5. U odgovoru na reviziju tužena se usprotivila revizijskim navodima i predložila je reviziju odbiti kao neosnovanu.
6. Revizija je neosnovana.
7. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu 8.075,20 kuna po osnovi troška centralnog grijanja za poslovni prostor u vlasništvu tužene za razdoblje od 20. siječnja 2018. do 20. prosinca 2018., na temelju Ugovora o potrošnji toplinske energije KTE- 87-36-2017 od 26. listopada 2017. (dalje: Ugovor o potrošnji toplinske energije), koji je sklopljen od strane predstavnika suvlasnika stambene zgrade i to potpisanog od strane predstavnika suvlasnika za ulaz 57 A, 57 B, 57 D i 57 E, dok nije potpisan od strane predstavnika suvlasnika za ulaz 57 C i za ulaz 57 F.
8. Činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova (sumarno iznesena, u okviru bitnog za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari) su:
- da uz priloženi Ugovor o potrošnji toplinske energije u kojem se poziva na Odluku suvlasnika u prilogu Ugovora, nije dostavljena Odluka o sklapanju Ugovora o potrošnji toplinske energije kojom je i trebalo iz popisne liste suvlasnika utvrditi korisnike centralnog grijanja iz centralnog toplinskog sustava, odnosno da se ta odluka suvlasnika odnosi na dijelove koji čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova predmetne nekretnine;
- da se tužena prema priloženoj izjavi i prije potpisa Ugovora o potrošnji toplinske energije isključila iz sustava centralnog grijanja i grijanje faktički nije koristila pa time nije nastao trošak toplinske energije;
- da se u računima priloženim spisu navodi da se radilo toplinskoj energiji, dok se ne navode troškovi koji se odnose na sve „ostale“ troškove osim troškova isporučene toplinske energije, na koje bi tužitelj možda i imao pravo sukladno odredbi čl. 45. Zakona o tržištu toplinske energije ("Narodne novine", broj 80/13, 14/14, 102/14 i 95/15).
9. Dajući odgovor na revizijom postavljeno pitanje, ovaj sud upućuje na svoje odluke poslovnog broja Rev 285/2021 od 23. kolovoza 2022., Rev 811/2021 od 6. lipnja 2023., Rev 926/2021 od 4. travnja 2023., Rev 1202/2021 od 10. svibnja 2023., u kojima je u bitnom izraženo sljedeće pravno shvaćanje (cit. Rev 285/2021 od 23. kolovoza 2022.): „(…) 10. U odredbama iz prethodnog stavka 9., i to prvenstveno u odredbi čl. 45. stavak 9. ZTTE-a, koja je jasna - pa je u svezi sa ostalim navedenim odredbama (glede značenja pojedinih izraza) za primjenu ne treba posebno još i tumačiti, sadržan je jasan odgovor na u reviziji revidenta postavljeno pitanje:
Krajnji kupci dužni su nakon izdvajanja, a sukladno odredbi čl. 45. st. 9. ZTTE- a, plaćati sve ostale troškove osim troškova toplinske energije - koju energiju (uostalom) za grijanje stana ili vode niti ne koriste.
11. Konkretno, dužni su plaćati tzv. fiksnu naknadu koja se odnosi na troškove snage, one troškove koji nisu u svezi sa (ne)grijanjem njihova stana ili prostora (dakle: troškove koji nisu u svezi sa troškovima isporučene toplinske energije za stan i troškovima isporučene toplinske energije za zagrijavanje tople vode) - ali nastaju kao nužni (obzirom da se u sadašnjem stupnju razvoja tehnološkog procesa proizvodnje i distribucije toplinske energije u zgradi sa više stanova različitih korisnika ne mogu izbjeći) u obavljanju djelatnosti proizvodnje i distribucije toplinske energije za cjelinu zgrade (primjerice: za održavanje kotlovnice ili proizvodnih postrojenja i distribucijske mreže - koja se mora održavati čak i neovisno da li se za određeno razdoblje ili za grijanje dijela zgrade ne koristi; za potrošnju električne energije za rad kotlovnice; za potrošnju vode za punjenje sustava; za redovno servisiranje kotlovnice; za amortizaciju postrojenja - a ne ovise o utrošenoj količini toplinske energije), pa se ostvaruju i u zagrijavanju toplinskih instalacija vanjskih i u zgradi (ugrađenih i u zidovima) te zajedničkih prostorija (bilo hodnika, stubišta, podrumskih, tavanskih ili sličnih prostorija): to stoga što se izdvajanjem pojedinog krajnjeg kupca iz zajedničkog toplinskog sustava u pravilu i u bitnome ne mijenjaju (umanjuju) opisani troškovi snage, kao fiksni troškovi održavanja cjelokupnog toplinskog sustava, od postrojenja za proizvodnju toplinske energije, distribucijske mreže ili vanjskih instalacija, toplinske podstanice i unutarnjih instalacija u zgradi - kao niti troškovi koji po prirodi stvari nastaju u zagrijavanju navedenih instalacija ili zajedničkih prostora. (…)“.
10. Sukladno čl. 391. st. 3. ZPP-a, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ZPP zbog kojeg je dopuštena i u tom smislu je jasno i do sada već ustaljeno pravno shvaćanje revizijskog suda koje navodi na afirmativan odgovor na pitanje zbog kojeg je tužitelju dopuštena podnesena revizija.
11. Međutim, unatoč tome, reviziju je valjalo odbiti kao neosnovanu, jer je pravno shvaćanje suda u pobijanoj odluci o neosnovanosti tužbenog zahtjeva, neovisno o prethodnom pravnom shvaćanju revizijskog suda, utemeljeno i na dodatne dvije osnove i to (1.) one o nedostatku aktivne legitimacije tužitelja (zbog nedokazane pravilnosti pri sklapanju Ugovora o isporuci toplinske energije) i (2.) one o nedokazanosti visine tužbenog zahtjeva (jer se iz računa ne može razlučiti koji se dio odnosi na „ostale troškove“ toplinske energije, dakle i fiksni trošak).
12. Dopuštenim se pitanjem potonja dva elementa na kojima počiva pobijana odluka ne osporava, slijedom čega ostaje za zaključiti da čak i potvrdni odgovor na dopušteno pitanje slijedom kojeg je revizija podnesena, ne utječe na promjenu odluke u pravnoj stvari u pogledu osnovanosti tužbenog zahtjeva.
13. Slijedom svega navedenog, valjalo je, na temelju odredbe čl. 391. st. 6. ZPP, reviziju odbiti, kao neosnovanu.
Zagreb, 1. veljače 2024.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
