Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

Osijek

Poslovni broj: 98 Pr-12/2023-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku po sutkinji Ljiljani Jakša, u pravnoj stvari tužitelja K. V., OIB: . . . , iz O., zastupanog po punomoćniku P. V., odvjetniku u O., protiv tuženika G. d.o.o., OIB: . . . , O., zastupanog po punomoćnici J. Č.-D., odvjetnici u O., radi utvrđenja nedopuštenim otkaza ugovora o radu, nakon glavne i javne rasprave zaključene 4. siječnja 2024. u prisutnosti tužitelja i punomoćnika stranaka, po objavi 2. veljače 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu od 1. kolovoza 2019. tuženika G. d.o.o., OIB: . . . , O., kojom se tužitelju K. V., OIB: . . ., iz O., otkazuje Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 9. ožujka 2017., nedopuštena i da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao.

II. Utvrđuje se sudski raskid Ugovora o radu na neodređeno vrijeme, sklopljen 9. ožujka 2017., između tuženika i tužitelja, s danom 28. srpnja 2021., te se nalaže tuženiku G. d.o.o., OIB: . . . , O., da tužitelju K. V., OIB: . . . , O., naknadi štetu zbog sudskog raskida ugovora o radu, u iznosu 1.811,66 eura (ranije 13.650,00 kn) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. srpnja 2022. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku G. d.o.o., OIB: . . . , O., naknaditi tužitelju K. V., OIB: . . . , iz O., prouzročeni trošak u roku 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju K. V., OIB: . . . , iz O., naknaditi tuženiku G. d.o.o., OIB: . . . , O., prouzročeni trošak u iznosu 2.365,59 eura (slovima: dvije tisuće tristo šezdeset pet eura pedeset devet centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 2. veljače 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 18. rujna 2019. navodi da je bio zaposlen kod tuženika od 9. ožujka 2017., na neodređeno vrijeme, na poslovima skladišnog radnika. Prije toga je bio zaposlen kod tuženika na određeno vrijeme od 22. listopada 2016. do 8. ožujka 2017. Dana 1. kolovoza 2019. tuženik je donio Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu, kojim otkazuje Ugovor o radu tužitelju zbog poslovno uvjetovanih razloga. Navedenu Odluku tužitelj je primio poštom 8. kolovoza 2019., a kako je tužitelj smatrao da je Odluka o otkazu ugovora o radu nezakonita, jer nije točan navod tuženika da je došlo do smanjenja obima poslovanja, već da je isti dobio otkaz iz razloga što je otišao na bolovanje, tužitelj je u zakonom propisanom roku, tj. 20. kolovoza 2019. protiv iste podnio Zahtjev za zaštitu prava. Kako tuženik u zakonom propisanom roku nije odgovorio na podnijeti Zahtjev za zaštitu prava, odnosno nije udovoljio zahtjevu tužitelja, tužitelj u propisanom roku podnosi ovu tužbu. Osporava Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu od 1. kolovoza 2019. jer smatra da je Odluka nedopuštena i nezakonita, te da je donijeta suprotno odredbama Zakona o radu. U obrazloženju donijete Odluke tuženik navodi da je tužitelj obavljao poslove na radnom mjestu skladišnog radnika, da je zbog gospodarskih i organizacijskih razloga kod njega smanjen obim posla, pa da je uslijed toga došlo do potrebe smanjenja izvršitelja na radnom mjestu na kojem je tužitelj radio. Navod tuženika da je smanjen obim poslovanja, pa da je zbog toga došlo do potrebe smanjenja izvršitelja na radnom mjestu skladišnog radnika, nije točan, niti istinit, jer, osim tužitelja, na radnom mjestu skladišnog radnika rade još dva radnika. Prije nego je tužitelj otišao na bolovanje, radnik D. Š. je sam dao otkaz ugovora o radu. Odlaskom radnika D. Š. nije smanjen obim posla, već naprotiv povećan je obim poslovanja, pa je upravo suprotno tvrdnji tuženika, postojala potreba da se zadrži dosadašnji broj radnika na poslovima skladišnog radnika. Tužitelj je u vremenu od 2. srpnja 2019. – 31. kolovoza 2019. zbog zdravstvenih razloga bio na bolovanju. Nakon odlaska tužitelja na bolovanje, tuženik je na iste poslove primio drugog radnika, a kojeg je tužitelj vidio da radi poslove koje je i on radio prije nego je otišao na bolovanje. Ukoliko je smanjen obim posla, pa je i zbog toga došlo do potrebe smanjenja broja izvršitelja na poslovima skladišnog radnika, a zbog čega je tužitelju i otkazan ugovor o radu, zbog čega onda tuženik prima drugog radnika na poslove koje je obavljao tužitelj. Zapošljavanjem drugog radnika, nakon odlaska tužitelja na bolovanje, razvidno je da kod tuženika nije došlo do potrebe smanjenja izvršitelja na poslovima koje je obavljao tužitelj. Glavni razlog otkaza ugovora o radu tužitelja je u tome što je tužitelj otišao na bolovanje, a što tuženiku nije odgovaralo. Kako tuženik nije ničim dokazao smanjenje obima posla, pa time nije niti dokazao da je došlo do potrebe smanjenja izvršitelja, već naprotiv nakon otkazivanja ugovora o radu tužitelju, zapošljavanjem drugog radnika na istim poslovima, nije došlo do smanjenja broja izvršitelja, odnosno tuženik nije dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu (u smislu odredbe članka 115. stavka 1. Zakona o radu), pa je razvidno da je takav otkaz protivan odredbama Zakona o radu, odnosno da je isti nezakonit, odnosno nedopušten. Kako tuženik kao poslodavac (u smislu odredbe članka 135. stavka 3. Zakona o radu) nije dokazao postojanje opravdanog razloga za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu tužitelja, tužitelj smatra da je Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu od 1. kolovoza 2019. nedopuštena i nezakonita, te predlaže da sud donese presudu kojom se:

"I. Utvrđuje da je Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu od 1. kolovoza 2019. tuženika G. d.o.o., OIB: . . . , O., kojom se tužitelju K. V., OIB: . . ., iz O., otkazuje Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 9. ožujka 2017., nedopuštena i da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao.

II. Nalaže tuženiku G. d.o.o., OIB: . . . , O., da tužitelja K. V., OIB: . . . , iz O., vrati na rad na poslove iz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog 9. ožujka 2017. i to na poslove skladišnog radnika, u roku od 8 dana, pod prijetnjom ovrhe.

III. Nalaže tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka, u roku od 8 dana, pod prijetnjom ovrhe.

1.1. U podnesku od 3. studenoga 2021. tužitelj navodi da je nakon podnošenja tužbe ostao bez ikakvih primanja za život pa je otišao u Republiku Sloveniju gdje se 29. srpnja 2021. zaposlio kod poslodavca S. d.o.o. u M.. Kako tužitelj smatra da je otkaz ugovora o radu tuženika nedopušten, a u međuvremenu se zaposlio, odustaje od vraćanja na rad kod tuženika, pa sukladno odredbi članka 125. stavak 3. Zakona o radu postavlja zahtjev za sudskim raskidom ugovora o radu s danom 28. srpnja 2021. Ugovorom o radu tužitelja (članak 9.) osnovna plaća tužitelja ugovorena je u iznosu 4.550,00 kn. Tužitelj od tuženika potražuje da mu se na ime naknade štete zbog sudskog raskida ugovora isplati iznos od tri ugovorene mjesečne plaće, odnosno ukupan iznos od 13.650,00 kn bruto. Stoga tužitelj preinačuje tužbenizahtjev pod točkom II. petita, tako da točka II. tužbenog zahtjeva glasi: "Utvrđuje se sudski raskid Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 9. ožujka 2017. između tuženika i tužitelja s 28. srpnja 2021., te se nalaže tuženiku da tužitelju, naknadi štetu zbog sudskog raskida ugovora o radu u iznosu od 13.650,00 kn bruto sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od dana donošenja presude, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Međutim, ne spori da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika od 9. ožujka 2017. na neodređeno vrijeme na poslovima skladišnog radnika, kao i da je 1. kolovoza 2019. tuženik donio Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu, kojim je otkazao Ugovor o radu tužitelju zbog poslovno uvjetovanih razloga. Priznaje da je tužitelj uložio pravovremeno zahtjev za ostvarivanje prava protiv Odluke o otkazu ugovora o radu koji je tuženik primio 20. kolovoza 2019. Navodi da je odluka tuženika, kao malog poslodavca sa devet radnika zaposlenih u punom radnom vremenu i jednim sa manje od polovine radnog vremena, o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 1. kolovoza 2009. zakonita i dopuštena. Priznaje da je radniku D. Š., koji je ugovorio rad na poslovima skladišnog radnika, viličariste, vozača i rezača prestao radni odnos na njegov zahtjev 30. lipnja 2019. Umjesto tog radnika tuženik je 15. srpnja 2019. temeljem Ugovora o radu primio na rad, prema tadašnjim svojim potrebama posla, radnika A. T. i to na poslove skladišnog radnika, viličaristu i plinorezača. Tužitelju je bolovanje otvoreno 2. srpnja 2019. i ono nije ni u kakvoj svezi s razlogom otkaza. Tuženik kao mali poslodavac u vlasništvu obitelji P. unatrag više od godine dana nije širio djelatnost zbog teške bolesti direktora i osnivača koji je bio organizator i voditelj poslovanja ovog trgovačkog društva (a koji je umro 15. kolovoza 2019.) i u tome kontekstu se polako smanjivao obujam posla, napose na poslovima skladišnog radnika. Upravo to je bio opravdani razlog otkaza. Na radno mjesto skladišnog radnika, a koje je obavljao tužitelj, nitko nije primljen u radni odnos kod tuženika. Predlaže odbiti tužitelja sa tužbenim zahtjevom kao neosnovanim uz nadoknadu troškova postupka tuženiku.

2.1. U podnesku od 13. ožujka 2020. navodi da je do 31. srpnja 2019. kod tuženika bilo tri izvršitelja na radnom mjestu skladišnog radnika, a odlukom tadašnjeg člana uprave P. P. (uz savjetovanje s tadašnjim prokuristom društva Lj. P.) broj izvršitelja je smanjen na dva jer je ocijenjeno da je to dostatan broj izvršitelja za ovo radno mjesto jer su se zalihe na skladištu smanjivale, a nije bilo novih ugovaranja temeljem kojih bi bilo za očekivati da će doći do promjene, tj. ponovnog povećanja zaliha na skladištu. Tuženik je mali poslodavac koji nema obveze donositi opće akte o radu i unutarnjoj organizaciji. Njegove odluke o potrebnom broju izvršitelja za radna mjesta koja je utvrdio i perfektuirao kroz sklopljene ugovore o radu su u njegovoj autonomnoj nadležnosti.

3. U dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja, ovaj sud je pročitao Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 9. ožujka 2017. (list 6-8 spisa), Ugovor o radu na određeno vrijeme od 21. listopada 2016. (list 9-11 spisa), Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu od 1. kolovoza 2019. (list 12-13 spisa), Zahtjev za zaštitu prava od 20. kolovoza 2019. uz potvrdu o primitku (list 14-15 spisa), Izvješće o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad od 9. rujna 2019. (list 16 spisa), Sporazum o prestanku ugovora o radu od 28. lipnja 2019. (list 21 spisa), Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 31. srpnja 2015. (list 22-23 spisa), Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 15. srpnja 2019. (list 24-25 spisa), Uvjerenje o osposobljenosti od 11. studenoga 2003. (list 30 spisa), Izvadak iz matice umrlih od 30. kolovoza 2019. (list 31 spisa), Izvatke iz sudskog registra (list 32-38 spisa), Izvod iz evidencije o radnicima poslodavca G. d.o.o. O. od 5. ožujka 2020. (list 43 spisa), tromjesečni izvještaj poduzetnika za razdoblje od 1. siječnja do 30. lipnja 2019. (list 44-46 spisa), tromjesečni izvještaj poduzetnika za razdoblje od 1. siječnja do 30. rujna 2019. (list 47-49 spisa), Pogodbo o zaposlitvi od 29. srpnja 2021. (list 57-68 spisa), iskaz svjedokinje M. P. (stranica 70-71 spisa), iskaz zakonske zastupnice tuženika Lj. P. (stranica 71-73 spisa), iskaz svjedoka Ž. L. J. (stranica 84-85 spisa) i tužitelja.

4. Predmet spora u ovom postupku jest zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti tuženikove Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu tužitelju od 1. kolovoza 2019. te, ukoliko sud utvrdi otkaz nedopuštenim, zahtjev tužitelja za sudskim raskidom ugovora o radu odnosno isplatom novčanog iznosa na ime naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu.

5. Nesporno je među strankama da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu skladišnog radnika, da mu je 1. kolovoza 2019. tuženik redovito otkazao ugovor o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga, da je tužitelj protiv Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu pravodobno uložio Zahtjev za zaštitu prava. Navedena utvrđenja proizlaze i iz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 9. ožujka 2017., Ugovora o radu na određeno vrijeme od 21. listopada 2016., Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu od 1. kolovoza 2019. i Zahtjeva za zaštitu prava od 20. kolovoza 2019.

6. Među strankama je sporno je li tuženik kao poslodavac imao opravdan razlog za donošenje odluke o otkazu ugovora o radu.

6.1. Redovni poslovno uvjetovani otkaz reguliran je odredbama članka 115. i 119. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14., 127/17. i 98/19. – dalje u tekstu: ZR). Odredbom članka 115. stavka 1. ZR-a propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju: 1) ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz), da pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika (stavak 2.), da se odredbe stavka 2. ovoga članka ne primjenjuju na otkaz ako poslodavac zapošljava manje od dvadeset radnika (članak 3.).

6.2. Odredbom članka 135. stavka 3. ZR-a propisano je da je u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je on ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu.

6.3. Dakle, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu. Stoga je u ovom slučaju tuženik bio dužan dokazati da je zbog gospodarskih i organizacijskih razloga kod njega smanjen obim poslova uslijed čega je došlo do potrebe smanjenja broja izvršitelja na radnom mjestu na kojem je radio tužitelj.

6.4. Uvidom u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 9. ožujka 2017. utvrđeno je da su ga sklopili tužitelj i tuženik, da će tužitelj za tuženika obavljati poslove skladišnog radnika (članak 2.) i da osnovna plaća za obavljanje navedenih poslova iznosi 4.550,00 kn bruto (članak 9. stavak 1.).

6.5. Uvidom u Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu od 1. kolovoza 2019. (dalje u tekstu: Odluka o redovitom otkazu) utvrđeno je da je tuženik tužitelju Krešimiru Vinteru zaposlenom na radnom mjestu skladišnog radnika otkazao Ugovor o radu na neodređeno vrijeme zaključen 9. ožujka 2017. zbog poslovno uvjetovanih razloga (članak 1.). Iz obrazloženja navedene Odluke proizlazi da je zbog gospodarskih, te organizacijskih razloga kod poslodavca smanjen obim posla, pa je uslijed toga došlo do potrebe smanjenja broja izvršitelja na radnom mjestu na kojem je radio tužitelj. Ujedno je navedeno da kod poslodavca nije utemeljeno radničko vijeće, niti djeluje sindikat, pa nema obvezu savjetovanja iz članka 150. Zakona o radu.

6.6. Uvidom u Sporazum o prestanku ugovora o radu od 28. lipnja 2019. utvrđeno je da su ga sklopili tuženik, kao poslodavac i D. Š., kao radnik, da je.radnik bio u radnom odnosu kod poslodavca temeljem Ugovora o radu od 31. srpnja 2015. kojeg su poslodavac i radnik sporazumno raskinuli s 30. lipnja 2019. (članak 1.i 2.).

6.7. Uvidom u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 31. srpnja 2015. utvrđeno je da su ga sklopili tuženik, kao poslodavac i D. Š., kao radnik, da će radnik za poslodavca obavljati poslove skladišnog radnika, viličariste, vozača, rezača (članak 1.), i da osnovna plaća za obavljanje navedenih poslova iznosi 5.300,00 kn bruto (članak 9. stavak 1.).

6.8. Uvidom u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 15. srpnja 2019. utvrđeno je da su ga sklopili tuženik, kao poslodavac i A. T., kao radnik, da će radnik za poslodavca obavljati poslove skladišnog radnika, viličariste i plinorezača (članak 2.), i da osnovna plaća za obavljanje navedenih poslova iznosi 5.300,00 kn bruto (članak 9. stavak 1.).

6.9. Uvidom u uvjerenje o osposobljenosti koje je 11. studenoga 2003. izdala Ustanova za obrazovanje iz zaštite na radu iz O. utvrđeno je da je tužitelj 1. listopada 2003. upisao program osposobljavanja za stjecanje stručne osposobljenosti i za rad na siguran način rukovatelja radnim strojevima za dizanje, utovar i prijenos materijala, kao i da je nakon položenih ispita provjere osposobljen za obavljanje poslova: rukovatelj viličarom.

6.10. Uvidom u Izvadak iz matice umrlih utvrđeno je da je P. P. iz O., rođen 6. svibnja 1945., umro 15. kolovoza 2019.

6.11. Uvidom u Izvatke iz sudskog registra utvrđeno je da je predmet poslovanja tuženika proizvodnja metala, proizvodnja proizvoda od metala, osim strojeva i opreme, reciklaža, restorani, barovi, cestovni prijevoz robe, poslovanje nekretninama te da je direktor tuženika Ljubica Perić.

6.12. Uvidom u Izvod iz evidencije o radnicima tuženika utvrđeno je da su na dan 5. ožujka 2020. kod tuženika, među ostalim, zaposleni: Ž. Š. na radnom mjestu skladišnog radnika, vozača, viličarista, rezača metala; M. T. i Z. T. na radnom mjestu skladišnog radnika; J. L. na radnom mjestu skladišnog radnika, rezača i A. T. na radnom mjestu skladišnog radnika, viličarista i plinorezača.

6.13. Uvidom u tromjesečni izvještaj poduzetnika – G. d.o.o. za razdoblje od 1. siječnja do 30. lipnja 2019. utvrđeno je da je tuženik u tom razdoblju ostvario ukupne prihode u iznosu 3.749.037 kn, a u istom razdoblju prošle godine 3.847.510kn, time da su prihodi gotovo u cijelosti ostvareni od prodaje u zemlji, da su ukupni rashodi iznosili 3.786.237 kn, a u istom razdoblju prošle godine 3.845.137 kn, da su zalihe na kraju tekućeg razdoblja iznosile 2.296.148 kn, a s 1.1. tekuće godine 2.535.210 kn, kao i da je u tekućem razdoblju kod tuženika bilo zaposleno 11 radnika, a u istom razdoblju prošle godine 13 radnika.

6.14. Uvidom u tromjesečno izvješće poduzetnika – G. d.o.o. za razdoblje od 1. siječnja do 30. rujna 2019. utvrđeno je da je tuženik u tom razdoblju ostvario ukupne prihode u iznosu 5.877.057 kn, a u istom razdoblju prošle godine 5.896.301kn, time da su prihodi u cijelosti ostvareni od prodaje u zemlji, da su ukupni rashodi iznosili 5.822.775 kn, a u istom razdoblju prošle godine 5.875.573 kn, da su zalihe na kraju tekućeg razdoblja iznosile 1.855.462 kn, a s 1.1. tekuće godine 2.535.211 kn, kao i da je u tekućem razdoblju kod tuženika bilo zaposleno 11 radnika, a u istom razdoblju prošle godine 13 radnika.

6.15. Svjedokinja M. P. je iskazala da je kod tuženika uposlena od 1988. godine na poslovima računovotkinje. Poznato joj je da je kod tuženika do smanjenja obima posla došlo tijekom 2018. godine, a za tu godinu ne sjeća se u kojem postotku, dok za 2019. godinu procjenjuje da je obim posla kod tuženika smanjen za oko 30%, iako se ne sjeća detalja. Tuženik se bavi maloprodajom i veleprodajnom crne metalurgije. Za te potrebe tuženik naručuje proizvode, drži ih u skladištu, te ih kasnije prodaje krajnjim kupcima. U 2019. godini već se nazirao početak krize, pa je bila i manja potreba za naručivanjem robe, a samim tim i za skladištarom. U trenutku kada je tužitelj dobio otkaz kao skladištari su bila zaposlena 3 radnika. Tužitelj je radio isključivo kao skladišni radnik, a u skladištu je radio i D. Š., međutim D. Š. radio je i kao vozač. Danas tuženik ima zaposlena 2 skladištara. Ne zna je li se povećao obim posla u skladištu budući je D. Š. dao otkaz. A. T. koji je zaposlen 2019. godine radio je na poslovima skladištara i varioca. Nema saznanja zašto je A. T. ugovorena veća plaća nego li tužitelju, a s obzirom da je smanjen obim posla. Ne zna na čije mjesto je zaposlen radnik A. T., vjerojatno ničije. Poslove tuženika je vodio tadašnji direktor P. P. koji je ujedno bio i osnivač tuženika. Isti se razbolio par godina prije 2019. godine, ali mu se 2019. godine zdravstveno stanje pogoršalo i tijekom te godine nije često dolazio u firmu. Isključivo P. P. vodio je poslove tvrtke vezano za narudžbe robe. Tijekom 2019. godine kada je on bio bolestan svu dokumentaciju donosili su mu kući budući da nije bio u zdravstvenom stanju dolaziti u firmu. Ukoliko bi pojedini skladišni radnik bio na bolovanju, njega bi tada mijenjao drugi skladišni radnik. Ne zna jesu li poslovi plinorezača, rezača metala, viličara i vozača bili takvog obima da zahtijevaju puno radno vrijeme. Ne zna je li tijekom 2019. godine još koji radnik, osim tužitelja, dobio otkaz. Što se tiče obima posla isti je povećan u 2020. godini, što se tiče maloprodaje. Nakon što je P. P. umro, krajem 2019. godine njegove poslove preuzela je Lj. P.

6.16. Zakonska zastupnica tuženika Lj. P. (dalje u tekstu: z. z. tuženika) je iskazala da je kod tuženika bila prokurist dok njezin suprug P. nije preminuo, a nakon toga postala je z. z. tuženika. Njezin suprug vodio je sve poslove kod tuženika do svoje smrti. Njezin suprug razbolio se 2015. godine, ali tijekom 2019. godine bolest je eskalirala što se odrazilo na njegovu mogućnost vođenja firme u vidu otežane nabave robe i nemogućnosti traženja novih kupaca. Zbog toga je promet stagnirao i suprug joj je rekao da će dati otkaz jednom od skladištara, a tužitelja je izabrao budući da je on bio zadnji zaposlen na tom mjestu. Ne zna je li se nakon štoje D. Š. dao otkaz, zbog toga povećao u skladištu obim posla, međutim A. T. nije primljen na mjesto D. Š., već je njezin suprug rekao da će A. T. primiti da isti radi kao plinorezač. A. T. primljen je na radno mjesto skladištara, viličara i plinorezača, ali njegova primarna funkcija je da radi kao

plinorezač. Iako je došlo do smanjenja posla, A. T. je ugovorena plaća veća nego tužitelju, iz razloga što je njezin suprug tako procijenio da tako treba biti. Plinorezače je na tržištu rada jako teško naći, budući da je malo ljudi osposobljeno za rad na tom mjestu jer za isto treba certifikat. Koliko joj je poznato njezin suprug je plinorezača tražio godinama. Poslove vozača, viličara, rezača metala i plinorezača su u tvrtki kada bi nekog zapošljavali kombinirali odnosno u ugovoru o radu bi se navelo da će radnik obavljati više poslova, budući da nije bilo potrebe da se zaposli primjerice isključivo vozač na puno radno vrijeme. Primjerice iz toga je razloga A. T. zaposlen i kao plinorezač i kao skladištar i kao viličarist. Nije upućena u to je li bilo mogućnosti da tužitelj ostane raditi kod tuženika budući je imao uvjerenje da je položio za viličarista. Nije znala za dnevni ritam što su pojedini radnici radili budući da je radila do kraja 2019. godine financije za tuženika. Nakon što je tužitelj dobio otkaz, kod tuženika je zaposlen isti broj ljudi kako je bilo i u vrijeme kada je dobio otkaz. Viličarist ima tijekom dana povremeno posla ukoliko dođe roba, pa ju viličarom treba prebaciti u skladište, a postoje dani kada se viličar uopće niti ne pali. Do smanjenja obima posla došlo je zbog bolesti njezinog supruga, budući da je on dok je bio zdrav išao na teren, nabavljao robu i nalazio kupce, što nije bio u mogućnosti nakon što se razbolio. Promet kod tuženika je u 2019. godini opao za minimalno 1/3 u odnosu na 2018. godinu. Nakon što joj z. z. tuženika dan tromjesečni izvještaj poduzetnika (stranica 45 spisa) da objasni prihode od prodaje u zemlji, odnosno jesu li isti pali za 1/3, z. z. tuženika je navela kako nema odgovor na to pitanje. Međutim, parametar za stanje u tvrtki je stanje odnosno zaliha robe, a zaliha robe pala je za 1/3 što potvrđuju podaci na stranici 47 spisa. Zaliha robe bitna je zbog konkurentnosti na tržištu, jer što je bolja zaliha to je bolja i ponuda kupcima. Tijekom 2019. godine samo je tužitelj dobio otkaz. Nikome od radnika nisu smanjivali plaće. Prije nego li je tuženik zaposlio A. T. tuženik je za poslove plinorezača nalazio osobe koje su radile te poslove kod tuženika na ugovor o djelu. Tuženik je primio plinorezača A. T. upravo u vrijeme kada je kod tuženika bio smanjen obim posla upravo stoga što je imenovani imao tu kvalifikaciju.

6.17. Svjedok Ž. L. J. je iskazao da od 1993. godine radi kod tuženika na radnom mjestu referenta prodaje, da u opis njegovog radnog mjesta ulazi prodaja i nabava robe. Prodaju i nabavu robe, osim svjedoka, vršio je i direktor, time da je direktor tuženika 2019. godine je bio gospodin P., s time da je svjedok prodaju i nabavu vršio po dogovoru sa direktorom s kojim je svakodnevno bio u kontaktu. U poslovanju, svake godine pomalo, dolazilo je do promjena nabavne cijene robe, cijene su rasle, nabava je padala što se odrazilo i na smanjeno poslovanje. Smanjenje poslovanja reflektiralo se i na smanjenje broja radnika tako da je otprilike prije 10 godina u tvrtci radilo 10 skladištara i 3 komercijalista, dok danas radi 5 skladištara (od toga 2 skladišna radnika, 2 rezača metala, 1 rezač plinskih cijevi) i 1 komercijalista. Poslovanje tuženika predstavlja prodaju metala, željeza, cijevi, klinova, čelika, te uslužno rezanje što podrazumijeva kada netko kupi neku cijev tada mu odrežu koliko mu treba. Zna da je tužitelj radio u skladištu, ali s obzirom na svoj posao, nije bio s njime direktno u kontaktu. Smanjenje nabave odrazilo se i na smanjenje zaliha robe na skladištu. Posao skladišnog radnika ovisi o zalihama na skladištu. Misli da je tadašnji direktor tuženika gospodin P. umro 15. kolovoza 2019. Neposredno prije smrti telefonski je kontaktirao sa z.z. tuženika gospodinom P. 2019. godine tuženik je imao zaposlena tri skladišna radnika od kojih je najkasnije došao gospodin V. Poslove rezača obavljao je J. i A., time da je A. obavljao i poslove viličarista i plinskog rezača. Naime, bilo je radnika koji su obavljali više poslova, a obzirom se radilo o poslovima za kojima se potreba javljala periodično, npr. potreba za plinskim rezačem je svakodnevna ali ne u takom obimu da bi jedan radnik samo taj posao mogao raditi 8 sati dnevno 5 dana u tjednu. To je ovisilo o kupcima, o potrebi za uslugom rezanja. Tužitelj je bio skladišni radnik time da je obavljao i poslove viličarista. 2019. godine, osim tužitelja, nitko nije dobio otkaz, a niti nakon tužitelja pa sve do danas nitko nije dobio otkaz. Od 2019. godine odnosno od kada je tužitelj dobio otkaz, obim poslova se smanjivao, sve je teže i teže.

6.18. Tužitelj je iskazao da je kod tuženika radio od 22. listopada 2016., time da je početno radio na određeno radno vrijeme a s 9. ožujka 2017. zasniva radni odnos na neodređeno vrijeme sve do otkazivanja ugovora o radu. Kod tuženika je radio na poslovima skladišnog radnika, a po potrebi je obavljao i poslove viličarista jer je za taj posao bio i osposobljen. Ukupno su kod tuženika radila tri skladišna radnika uključujući i tužitelja, i svi su obavljali i druge poslove, po potrebama tuženika, pri tome misli prije svega na poslove upravljanja viličarom. Također bio je zaposlen i jedan djelatnik na poslovima rezača, tj. rezao je ploče od željeza, a po potrebi je obavljao i druge poslove, pomagao pri utovaru. Dobio je otkaz jer je bio na bolovanju, naime, ne vidi niti jedan drugi razloga zbog kojeg bi mu tuženik mogao dati otkaz. Naime, u kolovozu 2019. otišao je na bolovanje, negdje 8. kolovoza 2019. dobio je pismeno od strane tuženika koji ga je pozvao da opravda bolovanje odnosno donese doznake za bolovanje. Doznake je dostavio tuženiku prije tog pismena, pa smatra da mu je tuženik time što ga je ponovno pozvao da dostavi doznake ustvari želio dati izvanredni otkaz zbog nedolaska na posao. Nakon što je tuženiku dostavio doznake za bolovanje, on mu je nakon toga, i to dok je još bio na bolovanju, dao otkaz. Stoga je uvjerenja da mu je tuženik upravo iz razloga što je bio na bolovanju dao otkaz. Ne stoji tvrdnja tuženika da je kod istoga došlo do smanjenja obima posla, naime u to vrijeme je bilo puno posla, i nisu ga stizali obavljati, dolazio je kamion za kamionom. Nakon što je dobio otkaz kod tuženika išao je tražiti posao i nije ništa radio sve dok nije sklopio ugovor sa tvrtkom S. u Sloveniji 29. srpnja 2021. Negdje u 6. mj. 2020. bio je u Njemačkoj, ali tamo nije ništa radio pa se nakon desetak dana vratio u O. Nakon što mu je od strane suda pročitan sadržaj podneska od 1. lipnja 2020. pojašnjava da je u Njemačkoj trebao raditi za kooperante i da je čekao početak posla međutim do realizacije posla nije došlo, pa se nakon desetak dana vratio u Hrvatsku. Napominje da u Njemačkoj nisam radio. U obvezi je uzdržavati maloljetno dijete, sada u dobi od 17 godina. Osim tužitelja, kod poslodavca – tuženika nitko nije dobio otkaz. Bio je osposobljen za rad s viličarom i to je poslodavac znao jer je uvjerenje o osposobljenosti za rad s viličarom morao priložiti poslodavcu prilikom zapošljavanja. Na bolovanju je bio od 2. srpnja 2019. do 31. kolovoza 2019., poslodavac ga nije slao na nikakve dodatne obuke u vezi rada na radnom mjestu viličariste. Nema certifikat, odnosno nije osposobljen za obavljanje poslova plinorezača. Prije njegovog odlaska na bolovanje poslove društva vodio je koliko se sjeća Ž. L. i kćerka pok. direktora. Prije njegovog odlaska na bolovanja vlasnik firme P. P. znao je dolaziti u firmu ali ne zna da li je on tada obnašao funkciju direktora firme. Nije imao obavezu odraditi otkazni rok. Nije se prijavio Zavodu za zapošljavanje, nije znao da treba. Smatra kako je bio osposobljen za obavljanje oslova viličariste i da nije bilo potrebe da ga poslodavac dodatno šalje na bilo kakvo osposobljavanje što se tiče poslova viličariste. Radnici koji su bili zaposleni kod tuženika pokrivali su sve poslove i da nije bilo potrebe za ispomoći sa strane.

6.19. Cijeneći izvedene dokaze ovaj sud utvrđuje da je djelatnost tuženika maloprodaja i veleprodaja crne metalurgije, prodaja metala, željeza, cijevi, klinova, čelika, uslužno rezanje, i sl., da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu skladišnog radnika, kao i da je kod tuženika, pored tuženika, isključivo na radnom mjestu skladišnog radnika bilo zaposleno još dvoje radnika. Kod tuženika je bilo i radnika koji su zaposleni za obavljanje više poslova, naime, tuženik je kod zapošljavanja radnika kombinirao odnosno u ugovoru o radu bi naveo da će radnik obavljati više poslova npr. D. Š. je obavljao poslove skladišnog radnika, viličariste, vozača, rezača. To iz razloga što kod tuženika nije bilo potrebe da se zaposli npr. isključivo vozač na puno radno vrijeme, odnosno jer se radilo o poslovima za kojima se potreba javlja periodično, npr. potreba za plinskim rezačem je svakodnevna, ali ne u takvom obimu da bi jedan radnik samo taj posao mogao raditi 8 sati dnevno 6 dana u tjednu (što proizlazi iz iskaza Ž. L. J. i z. z. tuženika).

6.19.1.

Nadalje je utvrđeno da je radniku D. Š. na njegov zahtjev sporazumno prestao radni odnos kod tuženika s 30. lipnja 2019., nakon čega je tuženik s 15. srpnja 2019. zasnovao radni odnos s A. T. za obavljanje poslova skladišnog radnika, viličariste i plinorezača. Razlog zbog kojeg je tuženik zaposlio A. T. leži u tome što mu je bio potreban radnik koji je bio osposobljen za obavljanje poslova plinorezača, naime, osobu za obavljanje tih poslova je dugo tražio i kad je našao A. T. zaposlio ga je upravo zbog tražene kvalifikacije plinorezača. Naime, prije zapošljavanja spomenutog radnika tuženik je za obavljanje poslova plinorezača nalazio osobe koje su radile te poslove na ugovor o djelu.

6.19.2.

Nadalje je utvrđeno da je tuženik tužitelju otkazao ugovor o radu jer da zbog smanjenja obima posla nije više imao potrebu za skladišnim radnikom. Naime, z.z. tuženika je iznijela da su parametar za stanje u tvrtki zalihe robe na skladištu, pa kako je došlo do smanjenja zalihe robe to je tadašnji direktor tuženika odlučio dati otkaz jednom od skladištara, a izabrao je tužitelja jer je on zadnji zaposlen na tom mjestu. Naime, tadašnji direktor tuženika, koji je umro 15. kolovoza 2091., a koji je vodio poslovanje tuženika, je duže vrijeme bio bolestan, bolest je eskalirala 2019. godine i to se odrazilo na njegovu mogućnost vođenja firme u vidu otežane nabave robe i traženja novih kupaca. Svjedok Ž. L. J. razloge za smanjenje zaliha robe na skladištu vidi i u činjenici što je došlo do promjena nabavne cijenerobe, naime cijene su rasle pa je padala nabava, što se odrazilo i na smanjenje poslovanja. Svjedokinja M. P. je iskazala da je do smanjenja obima posla došlo još u 2018. godini, a u 2019. godini smanjen je za 30%, ali se ne sjeća detalja, dok je z.z. tuženika iznijela da je zaliha robe u 2019. godini, opala za minimalno 1/3 u odnosu na 2018. godinu. Smanjenje zalihe proizlazi i iz tromjesečnih izvještaja poduzetnika prema kojima je stanje zaliha tuženika na dan 1. siječnja 2019. iznosila 2.535.211 kn, 30. lipnja 2019. 2.296.148 kn, a 30. rujna 2019. 1.855.462 kn. Dakle, u prva dva tromjesečja 2019. godine došlo je do pada zaliha od 10%, dok je taj pad u trećem tromjesečju iznosio gotovo 27% u odnosu na početak godine. Međutim, smanjenje zaliha robe nije pratilo smanjenje financijskih prihoda, naime, tuženik je u razdoblju od 1. siječnja do 30. lipnja 2019., odnosno u razdoblju od 1. siječnja do 30.

rujna 2019., ostvario gotovo iste ukupne prihode usporedivo s istim razdobljem prethodne godine. Iako poslovanje tuženika u financijskom smislu, u vrijeme donošenja odluke o otkazu, nije odstupalo od ranijeg poslovanja tijekom godine u kojoj je donesena odluka, to nikako ne predstavlja kriterij po kojim se ima procjenjivati je li kod tuženika došlo ili nije do smanjenja obujma poslovanja. Naime, dio iskaza svjedoka Ž. L. J. kad govori da su rasle cijene nabave robe, posljedično dovodi do zaključka da su rasle i cijene robe koju je tuženik prodavao, dakle uz manje zalihe robe na skladištu koje su prodane po većoj cijeni moglo se financijski zadržati isti prihod kao i u slučaju većih zaliha koje su se prodavala po manjoj cijeni. Kako je u konkretnom slučaju tijekom 2019. godine nesumnjivo došlo do znatnog pada zaliha robe na skladištu tuženika, to je za zaključiti da je tuženik tu robu prodavao po većoj cijeni i da je na taj način zadržao istu razinu prihoda kako tijekom 2019. godine, tako i u odnosu na godinu prije.

6.19.3.

Prema tome, obzirom je došlo do smanjenja zaliha robe kod tuženika, to se automatski reflektiralo na njegovu potrebu za skladišnim radnikom, dakle prestala je potreba za tim radnim mjestom. Tvrdnja tužitelja da ga je tuženik mogao zadržati, umjesto što je zaposlio novog radnika, ne stoji. Naime, tuženik ima potpuno autonomno pravo u organizaciji poslovanja odlučiti koje radnike i koliko njih će zaposliti, na koje radna mjesta. Stoga je tuženik posve opravdano zaposlio radnika koji mu je bio potreban za obavljanje dijela poslova. Tuženik je novog radnika primarno zaposlio da radi kao plinorezač, jer nije imao radnika koji bi radili taj posao, a i do tada je morao organizirati posao na način da je tražio vanjske radnike za obavljanje tog posla. Prema, tome novozaposleni radnik nije zaposlen da bi obavljao samo poslove skladišnog radnika, kako to tvrdi tužitelj. U konkretnom slučaju tuženik je ocijenio da će dati otkaz tuženiku jer je smanjio obujam posla koji je isti radio i više nije bilo potrebe za tim radnikom. S time da to ne znači da je prestala potreba za radnicima na drugim radnim mjestima.

6.19.4.

Uslijed iznijetog ovaj sud nalazi da je tuženik dokazao da je razlog zbog kojeg je dao tužitelju redoviti otkaz uvjetovan gospodarskim i organizacijskim razlozima koji su doveli do smanjenja obima posla tuženika, a time i do smanjenja broj izvršitelja na radnom mjestu skladišnog radnika na kojem je radio tužitelj. Stoga je ovaj sud utvrdio da je Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu od 1. kolovoza 2019. tuženika kojom se tužitelju otkazuje Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 9. ožujka 2017., dopuštena i da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao i odlučio kao u točci I. izreke presude.

7. Iako je tužitelj iznio da mu je tuženik Ugovor o radu otkazao jer je otišao na bolovanje, tu okolnost tužitelj ničim nije dokaza. Naime, kraj nesporne činjenice da je tužitelj od 2. srpnja do 31. kolovoza 2019. bio na bolovanju, to nikako ne dokazuje da je bolovanje tužitelja stvarni razlog otkazivanja ugovora o radu. Uostalom tužitelj je iznio da mu je tuženik, pozivajući ga da mu dostavi doznake za bolovanje, planirao dati otkaz zbog nedolaska na posao. Međutim, u smislu odredbe članka 37. ZR-a dužnost je tužitelja da obavijesti poslodavca o privremenoj nesposobnosti za rad, najkasnije u roku od tri dana. Prema tome, ukoliko je tuženik i pozvao tužitelja da mu dostavi doznake za bolovanje to je učinio prije svega da upozori tužitelja na njegovu obvezu, i ne ukazuje na bilo kakvu namjeru otkazivanja baš zbog tog razloga.

8. Obzirom na iznijeto ovaj sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na nedopuštenosti tuženikove Odluke o otkazu ugovora o radu tužitelju te je li prestao radni odnos temeljem navedene odluke neosnovan, pa je samim time, a u smislu odredbe članka 125. ZR-a otpala je i osnova za dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na zahtjev tužitelja za sudskim raskidom ugovora o radu odnosno isplatom novčanog iznosa na ime naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu.

9. Odluka suda o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19.), sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova na rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23. – dalje u tekstu: Tarifa). U primjeni je Tbr. 7. točka 2. Tarife u parnicama iz radnih odnosa kada su istaknuti procjenjiv i neprocjenjiv zahtjev, jer je u konkretnom slučaju riječ o poništenju otkaza i naknadi štete, pa se odvjetnička nagrada računa zbrajanjem jednokratne nagrade za neprocjenjiv zahtjev i nagrade prema visini procjenjivog zahtjeva. Tuženiku je priznat trošak jednokratne nagrade za neprocjenjiv zahtjev u iznosu 400,00 eura (Tbr. 7. točka 3. Tarife),

- zastupanje na ročištu 4. studenoga 2021. u iznosu 200,00 eura (prema Tbr.

9. točci 1. Tarife),

- sastav podneska od 6. prosinca 2021. u iznosu 200,00 eura (Tbr. 8. točka 1. Tarife),

- zastupanje na ročištu 29. lipnja 2022. u iznosu 200,00 eura (prema Tbr. 9. točci 1. Tarife),

- zastupanje na ročištu za objavu 14. srpnja 2022. u iznosu 100,00 eura (prema Tbr. 9. točci 3. Tarife),

- sastav žalbe u iznosu 250,00 eura (Tbr. 10. točka 1. Tarife),

- zastupanje na ročištu 28. rujna 2023. u iznosu 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1. Tarife),

- zastupanje na ročištu 4. siječnja 2024. u iznosu 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1. Tarife),

- zastupanje na ročištu za objavu 2. veljače 2024. u iznosu 100,00 eura (prema Tbr. 9. točci 3. Tarife), ukupno 1.850,00 eura što uvećano za pripadajući iznos PDV-a daje iznos od 2.312,50 eura. Tuženiku je dosuđen i trošak plaćene sudske pristojbe na žalbu u iznosu 53,09 eura. Dakle, tuženiku je dosuđen ukupan trošak u iznosu 2.365,59 eura na koji iznos mu je dosuđena pripadajuća zakonska zatezna kamata počevši od 2. veljače 2024. kao dana presuđenja, pa do isplate.

10. Obzirom na iznijeto odlučeno je kao u izreci presude.

U O. 2. veljače 2024.

Sutkinja: Ljiljana Jakša

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (članak 335. stavak 8. ZPP).

Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (članak 335 stavak 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz članka 335. stavka 9. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (članak 335. stavak 11. ZPP).

O žalbi odlučuje županijski sud.

Dostavljeno:

1. P. V., odvjetnik u O.

2. J. Č.-D., odvjetnica u O.