REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-386/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, mr.sc. Igora Periše člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Elektro Alarm d.o.o., OIB 47163082198 iz Bjelovara, Trojstvena 72, kojeg zastupa punomoćnica Vesna Vignjević Žak, odvjetnica u Bjelovaru, protiv tuženika ĆČ, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Mislav Ivanišević, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2691/2022-2 od 12. rujna 2023., kojom je potvrđena i preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-3021/2018 od 22. travnja 2022., u sjednici održanoj 1. veljače 2024.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2691/2022-2 od 12. rujna 2023., kojom je potvrđena i preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-3021/2018 od 22. travnja 2022.
1.1. U prijedlogu postavlja pitanja koja glase:
"1. Može li se radnja podnošenja zakonom propisanih pravnih lijekova, konkretno podnošenje prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave (platnog naloga) i podnošenje žalbe protiv presude, smatrati povredom obvezno-pravnih načela iz članka 4. do članka 10. Zakona o obveznim odnosima ili zloupotrebom iz članka 10. st.3. i 4. Zakona o trgovačkim društvima?
2. Smije li trgovac (u ovom slučaju društvo Pulpit d.o.o.) za vrijeme trajanja sudskog spora ispunjavati druge postojeće i dospjele obveze prema trećim osobama (kupcima, komitentima i dr.), i, ako da, može li se isto smatrati povredom obvezno- pravnih načela iz članaka 4. do 10. Zakona o obveznim odnosima, odnosno zloupotrebom okolnosti o (ne)odgovornosti člana društva (ovdje tuženika) iz članka 10. st.3. i 4. Zakona o trgovačkim društvima?
3. Ukoliko je u tijeku sudski postupak radi utvrđenja osnovanosti i visine nečije tražbine, povodom prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave (platnog naloga) i potom podnošenjem žalbe protiv presude, od kada se ima smatrati da utužena tražbina postoji i da obvezuje dužnika: od donošenja i dostave pravomoćne sudske odluke u sudskom postupku, ili od nekog ranijeg trenutka, primjerice od dospijeća kojeg je vjerovnik naznačio na kasnije osporenom računu?
4. U slučaju osporavanja i vođenja sudskog postupka radi utvrđivanja osnovanosti tražbine po ispostavljenom računu (kao što je ovdje slučaj), odnose li se pretpostavke propisane za odgovornost člana društva prema članku 10. st. 4. toč. 2. i toč. 3. ZTD-a na onog vjerovnika i na one obveze društva koje su pravomoćno utvrđene u trenutku poduzimanja neke pravne radnje, ili se odnose i na potencijalne buduće tražbine vjerovnika odnosno obveze društva o čijoj osnovanosti je u tijeku sudski postupak?
5. Je li osobna odgovornost člana društva kapitala temeljem odredbe članka 10. st. 3. i 4. Zakona o trgovačkim društvima supsidijarna u odnosu na mogućnost namirenja pobijanjem pravnih radnji društva, te može li vjerovnik društva prema članu društva postaviti zahtjev za namirenje prema članku 10. st. 3. i 4. Zakona o trgovačkim društvima, ako se prethodno nije pokušao namiriti od društva pobijanjem pravnih radnji društva?
6. Ukoliko je nad društvom otvoren stečajni postupak, te je u okviru tog postupka razmatrana mogućnost pobijanja radnji stečajnog dužnika, u konkretnom slučaju kupoprodajnog ugovora, te je stečajni sud donio odluku (rješenje) o visini troškova tog postupka s pozivom na uplatu koje nitko, pa tako niti ovdje tužitelj, nije osporavao, ali odmjereni trošak nije uplatio, pretpostavlja li se da nitko, pa tako niti tužitelj, nije želio poduzeti pobijanje radnji stečajnog dužnika? Je li u opisanoj okolnosti tužitelj, kao vjerovnik, primarno dužan poduzeti pobijanje radnje dužnika ili je u odnosu na obveze dužnika, kao pravne osobe, bez poduzimanje te radnje ovlašten pokrenuti sudski postupak izravno protiv dužnikovog osnivača, kao fizičke osobe?".
2. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
3. Postupajući prema odredbama čl. 385.a, čl. 387. i čl. 389.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/18, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je u odnosu na postavljena pitanja utvrdio da se ista odnose na činjenična pitanja koja ovise o okolnostima svakog konkretnog slučaja. Naime, pitanje proboja pravne osobnosti ovisi o specifičnosti utvrđenih činjenica koje nije moguće generalizirati za sve takve slučajeve. Osim toga, u prijedlogu nisu jasno naznačeni razlozi važnosti u smislu čl. 385. a ZPP-a. Stoga takva pitanja nemaju onaj stupanj univerzalnosti koji je nužan u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a koji bi doveo do dopuštanja podnošenja revizije i odluke ovog suda u kojoj bi se povodom dopuštenih pitanja iznjedrilo pravno shvaćanje kojim bi se ujednačila sudska praksa, osigurala jedinstvena primjena zakona ili razvilo pravo kroz sudsku praksu i koje bi u budućnosti riješilo svaki takav isti procesnopravni ili materijalnopravni prijepor.
4. Slijedom navedenog, prijedlog za dopuštenje revizije valjalo je odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 2. i 4. ZPP-a te odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 1. veljače 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
