REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: U-zpz 17/2023-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u upravnom sporu tužitelja Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku, Osijek, Kapucinska 21, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresirane osobe ABŠ, iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Branimiru Ivekoviću, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade za oduzetu imovinu, odlučujući o zahtjevu Državnog odvjetništva broj GZ- DO-57/2023-2 od 20. rujna 2023. za izvanredno preispitivanje zakonitosti presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-4242/22-3 od 23. ožujka 2023., kojom je potvrđena presuda Upravnog suda u Osijeku broj Usl-446/22 od 13. rujna 2022., u sjednici održanoj 1. veljače 2024.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti Državnog odvjetništva Republike Hrvatske protiv presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-4242/22-3 od 23. ožujka 2023.
Obrazloženje
1. Presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-4242/22-3 od 23. ožujka 2023. potvrđena je presuda Upravnog suda u Osijeku broj Usl-446/22 od 13. rujna 2022. kojom je odbijen tužbeni zahtjev na poništenje rješenja tuženika Klasa:
UP/II-942-01/19-01/213, Ur. broj: 514-04-02-01-01/08-22-03 od 18. veljače 2022. a kojim je odbijena žalba Državnog odvjetništva Republike Hrvatske izjavljena protiv dopunskog rješenja Ureda državne uprave u Osječko-baranjskoj županiji, Služba za imovinsko-pravne poslove Klasa: UP/I-943-01/18-01/13, Ur. broj: 2158-04-01/1-19-14 od 29. ožujka 2019. kojim se tuženiku kao ovlašteniku naknade daju u vlasništvo, ali ne i posjed, pokretnine koje se nalaze u posjedu Muzeja likovnih umjetnosti u Osijeku, time da će se naknada utvrditi naknadno.
2. Državno odvjetništvo Republike Hrvatske je pozivom na odredbu čl. 78. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21 - dalje: ZUS) podnijelo zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti navedene presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske pobijajući je iz razloga pogrešne primjene materijalnog prava, i to odredbi čl. 10. i čl. 55. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine“, broj 92/96, 80/02 i 81/02 - dalje: Zakon o naknadi).
3. U odgovoru na zahtjev tuženik osporava isti u cijelosti.
4. Zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti presude nije osnovan.
5. Postupajući na temelju odredbe čl. 78. st. 1. ZUS Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu samo u granicama zahtjeva.
6. Budući je podnositelj svoj zahtjev temeljio na podacima o naknadi za imovinu oduzetu ABŠRL, te predložio da se odbije zahtjev LBŠRL, PBŠRL i ABŠR, što nije predmet ovog postupka, to već iz tog odlučnog razloga predmetni zahtjev proizlazi neosnovanim.
7. Osim toga, podnositelj zahtjeva tvrdi da je pitanje naknade riješeno međudržavnim sporazumima i to: Sporazum o reparacijama Njemačke, o uspostavi međusavezničke agencije za reparacije i o povratu monetarnog zlata sklopljenog u Parizu 14. siječnja 1946., Konvenciji o reguliranju pitanja proizašlih iz rata i okupacije od 26. svibnja 1952., Protokolu o završetku okupacijskog režima u Saveznoj Republici Njemačkoj od 23. listopada 1954., Sporazumu između Vlade Federativne Narodne Republike Jugoslavije i Vlade Savezne Republike Njemačke o reguliranju zahtjeva za odštetu za restitucije koje se ne mogu ostvariti iz zahtjeva protiv Njemačke obračunske kase ("Službeni list FNRJ - Međunarodni ugovori", broj 14/1956).
8. Iz obrazloženja odluka nižestupanjskih sudova u bitnom proizlazi da je u upravnom postupku utvrđeno da je prijašnjem vlasniku LBŠR, imovina putem konfiskacije 1945. godine oduzeta kao jugoslavenskom državljaninu i da je on 11. rujna 1947. postao austrijski državljanin, pa proizlazi da nije utvrđeno da je u trenutku oduzimanja ili kasnije imao njemačko državljanstvo.
9. Stoga nižestupanjski sudovi nisu povrijedili odredbu čl. 10. st. 1. Zakona o naknadi, kojom je propisano da prijašnji vlasnik nema pravo na naknadu za oduzetu imovinu u slučaju kada je pitanje naknade riješeno međudržavnim sporazumima.
10. Podnositelj zahtjeva samo se paušalno poziva i na povredu odredbe čl. 55. Zakona o naknadi, pa imajući u vidu utvrđenja sudova, kao i sadržaj samog zahtjeva za izvanredno preispitivanje presude, proizlazi da ni taj razlog pobijanja nije ostvaren. 11. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci temeljem odredbe čl. 78. ZUS.
Zagreb, 1. veljače 2024.
Predsjednik vijeća:
Slavko Pavković
