REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 31/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Igora Periše člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari predlagatelja HRVATSKE NARODNE BANKE, Zagreb, Trg hrvatskih velikana 3, OIB 95970281739 protiv dužnika EURO-KAT KREDITNA UNIJA – u likvidaciji, Zagreb, Ulica grada Mainza 24, OIB 84366072257, radi otvaranja stečajnog postupka i određivanja mjere osiguranja, odlučujući o prijedlogu predlagatelja za dopuštenje revizije protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-2400/2023-2 od 23. kolovoza 2023., kojim je potvrđeno rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj St-3104/2022 od 4. srpnja 2023., na sjednici održanoj 1. veljače 2024.,
r i j e š i o j e :
Dopušta se predlagatelju podnošenje revizije protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-2400/2023-2 od 23. kolovoza 2023. zbog pravnog pitanja:
„Može li se nad kreditnom unijom otvoriti i provesti stečajni postupak ili se na kreditne unije primjenjuju pravila koja se odnose na prisilnu likvidaciju kreditnih institucija?"
Obrazloženje
1. Predlagatelj je ovom sudu podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-2400/2023-2 od 23. kolovoza 2023., kojim je potvrđeno rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj St-3104/2022 od 4. srpnja 2023., zbog pravnog pitanja koje se u biti svodi na pitanje označeno u izreci ovog rješenja, a koje smatra važnima za odluku u sporu te za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu.
2. Na prijedlog za dopuštenje revizije dužnik nije odgovorio.
3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03,88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) u vezi s čl. 400. ZPP, revizijski sud je ocijenio da je postavljeno pitanje u prijedlogu važno u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a posebice za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4. Naime, riječ je o pravnom pitanju o kojem nema prakse ovog suda, ali već postoji različita praksa prvostupanjskih sudova na koju je ukazano u prijedlogu jer je, za razliku od prvostupanjskog rješenja u ovom postupku, rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalna služba u Karlovcu broj: St-2042/2022-16 i rješenjem Trgovačkog suda u Bjelovaru broj: St-432/2021-17 prijedlog prihvaćen i otvoren stečajni postupak nad kreditnom unijom, a što ukazuje na nejedinstvenu primjenu zakona.
5. Uz navedeno, u pitanju je tumačenje pravnih propisa koje može biti različito pa je važno da Vrhovni sud Republike Hrvatske o navedenom pitanju zauzme svoj stav te time ujednači sudsku praksu. Prema odredbi čl. 5. st 1. Zakona o kreditnim institucijama („Narodne novine“, broj: 159/13, 19/15, 15/18, 70/19, 47/20, 146/20). kreditna institucija sa sjedištem u Republici Hrvatskoj može se, pod uvjetima utvrđenima ovim Zakonom, osnovati kao banka, štedna banka ili stambena štedionica. Prema čl. 3. st. 1. Zakona o postupku prisilne likvidacije („Narodne novine“, broj: 146/20) taj se Zakon primjenjuje se na kreditnu instituciju sa sjedištem u Republici Hrvatskoj koja je od Hrvatske narodne banke dobila odobrenje za rad i podružnicu kreditne institucije iz treće zemlje koja je od Hrvatske narodne banke dobila odobrenje za osnivanje podružnice kreditne institucije iz treće zemlje. Budući da kreditna unija nije banka, štedna banka ili stambena štedionica (a to su kreditne institucije prema čl. 5. st. 1. Zakona o kreditnim institucijama) i da se Zakon o postupku prisilne likvidacije primjenjuje na kreditne institucije (banke, štedne banke i stambene štedionice) potrebno je zauzeti pravno shvaćanje o tome može li se primjena Zakona o prisilnoj likvidaciji proširiti i na druge pravne osobe, konkretno na kreditnu uniju koja se prema čl. 2. st. 1. Zakona o kreditnim unijama („Narodne novine“, broj: 141/06, 25/09, 90/11) definira kao financijska institucija sa sjedištem u Republici Hrvatskoj koja je od Hrvatske narodne banke dobila odobrenje za rad (dakle, nije rečeno da je kreditna institucija nego financijska, a niti da se radi o banci, štednoj banci ili štedionici).
6. Pri razmatranju navedenog pravnog pitanja bit će potrebno imati na umu da je čl. 74. Zakona o kreditnim unijama propisano da se na stečajni postupak nad kreditnim unijama na odgovarajući način primjenjuju odredbe Zakona o bankama koje uređuju stečaj banaka, koje su prestale važiti stupanjem na snagu Zakona o kreditnim institucijama, a odredbe iz tog Zakona koje su uređivale stečaj kreditnih institucija su brisane Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o kreditnim institucijama („Narodne novine“, broj: 146/20) što je logično jer se nad kreditnim institucijama nakon stupanja snagu Zakona o postupku prisilne likvidacije ne može pokrenuti i voditi stečajni postupak, već postupak prisilne likvidacije. Dalo bi se zaključiti da su na taj način kreditne unije (jer nisu banke, štedne banke ni stambene štedionice) ostale izvan kruga osoba nad kojima se provodi postupak prisilne likvidacije, pa je pitanje je li to pravna praznina, budući da je stečaj nad kreditnim unijama bio vezan uz stečaj banaka, pa bi se po toj logici i prisilna likvidacija banaka trebala „protegnuti“ na prisilnu likvidaciju kreditnih unija ili je intencija zakonodavca bila upravo da se kreditne unije izostave i da se na njih primjenjuje Stečajni zakon kojim se uređuje stečaj.
7. Zbog izloženih razloga je valjalo, na temelju odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP u vezi s čl. 400. st. 2. ZPP, riješiti kao u izreci.
Zagreb, 1. veljače 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
