REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 152/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. K. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku H. N., odvjetniku u Z., protiv tuženice A. B. d.d. iz Z., OIB: ..., zastupane po punomoćnici I. Š., odvjetnici iz Odvjetničkog društva Ć. i Š. d.o.o. u Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-236/2022-3 od 29. prosinca 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-5499/19-31 od 10. siječnja 2022., u sjednici održanoj 1. veljače 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tuženice i ukidaju se presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-236/2022-3 od 29. prosinca 2022. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-5499/19-31 od 10. siječnja 2022. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. Odluka o troškovima postupka ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke utvrđeno je da je ništetan i bez pravnog učinka dio čl. 6. Ugovora o kreditu broj 016-993/2006 koji je potpisan 25. travnja 2006. kojim je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva i da je banka ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno odluci o kamatnim stopama tuženika. U toč. II. izreke prvostupanjske presude utvrđeno je da je ništetan i bez pravnog učinka dio čl. 4. Ugovora o kreditu broj 016-993/2006, koji je potpisan 25. travnja 2006. kojim je ugovorena valutna klauzula u CHF, odnosno kojom je ugovoreno da se kredit otplaćuje u kunskoj vrijednosti CHF. U toč. III. izreke prvostupanjske presude naloženo je tuženici isplatiti tužitelju na ime preplaćene redovne kamatne stope i valutne klauzule iznos od 578,69 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose, od dospijeća pa do isplate, te u visini kako je to pobliže navedeno pod toč. III. izreke prvostupanjske presude, a u toč. IV. izreke naloženo je tuženici naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 9.050,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 10. siječnja 2022. do isplate u visini kako je to pobliže navedeno pod toč. IV. izreke prvostupanjske presude. U toč. V. izreke prvostupanjske presude odbijen je zahtjev tuženice za naknadu parničnih troškova.
2. Drugostupanjskom presudom u toč. I. izreke odbijena je žalba tuženice kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda, a u toč. II. izreke drugostupanjske presude odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadu troška žalbenog postupka od 1.562,50 kn.
3. Rješenjem ovog suda broj Revd 2112/2023-2 od 14. lipnja 2023. dopušteno je tuženici izjavljivanje revizije zbog slijedećeg pravnog pitanja:
"Može li sud, u individualnoj parnici radi naknade štete koja se temelji na utvrđenjima iz presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, izvesti činjeničnu presumpciju da je tuženik kao banka u ugovoru o kreditu donosio jednostrane odluke o promjeni kamatne stope koje su dovele do bitne neravnoteže, te činjeničnu presumpciju da je prednik tuženika propustio informirati tužitelja o pravnim i ekonomskim posljedicama ugovaranja valutne klauzule u CHF, iako je banka kao tuženik tijekom postupka tvrdila da je informirala tužitelja u konkretnom ugovoru o kreditu te predložila adekvatne dokaze na te okolnosti, posebice u vidu saslušanja djelatnika tuženika, a koje dokazne prijedloge sudovi nisu proveli?"
4. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženica je podnijela reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP), predlažući da ovaj sud prihvati reviziju te ukine nižestupanjske presude i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.
5. Tužitelj nije podnio odgovor na reviziju.
6. Revizija je osnovana.
7. Na temelju odredbe čl. 391. st. 3. ZPP ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev za utvrđenje ništetnim odredbi ugovora o kreditu u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, a posljedično tome i zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa temeljem ništetnih odredbi ugovora o kreditu.
9. Nižestupanjski sudovi prihvatili su tužbeni zahtjev tužitelja smatrajući da u konkretnom slučaju presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača i to broj Pž-7129/2013 od 14. lipnja 2014. i Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., imaju izravni učinak na razrješenje predmetnog spora te zaključuju da u ovom postupku nije potrebno utvrđivati da li se o predmetnim ništetnim odredbama ugovora o kreditu pojedinačno pregovaralo, da li su te odredbe jasne, teško razumljive i/ili teško uočljive i je li te odredbe suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj i apstraktnoj razini.
10. Sudovi su stoga odbili dokazni prijedlog tuženice za saslušanje djelatnika tuženice na okolnosti sklapanja predmetnog ugovora o kreditu.
11. Tuženica naznačenim pravnim pitanjem u osnovi osporava pravilnost primjene odredbe čl. 96. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/00, 133/09, 78/12 i 56/13 – dalje: ZZP), kod donošenja zaključka suda prema kojoj se odredbi potrošačkog ugovora nije pojedinačno pregovaralo, iako na tu okolnost nije proveden dokaz saslušanjem svjedoka koje je tuženica predložila upravo na tu okolnost.
12. Sud u pojedinačnom postupku u kojem potrošač zahtijeva restituciju zbog nepošteno ugovorenih i posljedično ništetnih ugovornih odredbi je dužan utvrđivati pretpostavke nepoštenosti tih ugovornih odredbi ako je tuženica predložila dokaze na okolnost da se s tužiteljem pojedinačno pregovaralo u smislu razrješenja svih okolnosti predmetnog ugovora o kreditu, a posebice u dijelu promjenjivosti kamatne stope i valutne klauzule.
13. Obzirom da je u ovom postupku tuženica predložila dokaz na navedenu okolnost, predloženi dokaz je trebao biti izveden jer okolnost na koju je predložen nije bila predmet kolektivnog pojedinačnog postupka te predstavlja jedan od odlučnih dokaza koje može utjecati na njegov ishod i pravičnost postupka u cjelini. Osim toga, ovaj sud je u svojim odlukama broj Rev 1279/2022-2 od 14. veljače 2023., Rev 120/2023- 2 od 28. veljače 2023., Rev 84/2023-2 od 19. travnja 2023. i dr. zauzeo pravno shvaćanje da se u postupku kolektivne zaštite o nepoštenosti ugovorne odredbe odlučuje u okviru ostvarivanja apstraktne zaštite od nepoštenih ugovornih odredbi u kojima sud ne uzima u obzir specifičnost konkretnog slučaja, odnosno konkretnog ugovornog odnosa, dok je u postupku individualne zaštite i kontrole nepoštenosti ugovorne odredbe sud dužan raspraviti s obzirom na osobu potrošača koja je pokrenula postupak i s obzirom na sve okolnosti tog pojedinačnog slučaja, a to stoga što se stvarna ravnoteža u pravima i obvezama potrošača i trgovaca uspostavlja u postupcima individualne sudske zaštite u povodu pojedinačne tužbe potrošača o kojima sud o nepoštenosti ugovorne odredbe odlučuje s obzirom na specifične okolnosti pojedinačnog slučaja.
14. Obzirom da tuženici kao banci nije bilo omogućeno dokazivanje da je određenom potrošaču u postupku sklapanja konkretnog ugovora o kreditu dala odgovarajuće obavijesti o spornim odredbama, unatoč tome što je na njoj teret dokazivanja te okolnosti, tada bi se odluka suda o nepoštenosti (ništetnosti) tih odredaba, zbog povrede prava potrošača na obaviještenost, kao odlučnoj okolnosti za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva u pojedinim potrošačkim sporovima, temeljila na pravnoj presumpciji koja ni u jednom sudskom postupku nije utvrđena jer tuženoj banci nije omogućeno dokazivanje o protivnom. Također treba navesti da se u navedenim odlukama ovoga suda poziva i na shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske iznesenog u odluci broj U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022.
15. Obzirom na navedeno odgovor na pitanje u odnosu na koje je dopušteno podnošenje revizije je slijedeći:
"Sud ne može u individualnoj parnici radi naknade štete koja se temelji na utvrđenjima iz presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, izvesti činjeničnu presumpciju da je tuženica kao banka u ugovoru o kreditu donijela jednostrane odluke o promjeni kamatne stope koje su dovele do bitne neravnoteže te činjeničnu presumpciju da je prednik tuženice propustio informirati tužitelja o pravnim i ekonomskim posljedicama ugovaranja valutne klauzule u CHF, iako je banka kao tuženik tijekom postupka tvrdila da je informirala tužitelja u konkretnom ugovoru o kreditu te je predložila adekvatne dokaze na te okolnosti, posebice u vidu saslušanja djelatnika tuženika, a koje dokazne prijedloge sudovi nisu proveli."
16. Obzirom na navedeno, na temelju čl. 391. st. 7. ZPP odlučeno je kao u toč. I. izreke.
17. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.
Zagreb, 1. veljače 2024.
Predsjednik vijeća:
Slavko Pavković, v.r.
